samuraijane
Aktivan član
- Poruka
- 1.870
pa da, napunio bi mi bulju šimikama.
ovo je surovo
... a šta bih ja njemu uradila... pa ništa...verovatno bih sebi nešto uradila. na njega sam slaba i potpuno sam nemoćna kada je on u pitanju, userem se.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
pa da, napunio bi mi bulju šimikama.
ovo je surovo
Inspirisana ovom glupom frazom u pomalo naivnom serijalu Ranjeni orao, postavljam temu sa sledecim pitanjem:
Sta je za vas taj ‘dokaz ljubavi‘?
Kada ste sigurni da vas neko voli, iskreno, stvarno?
Ako ne mozete biti sigurni, kada ste uvereni u to?
Da li kada se jednom uverite, trazite stalne potvrde i dokazivanje?
Pa da pocnem.
Pitanje je veoma tesko.
Ja sam prvi put postala uverena da me moj covek voli kad sam imala jedan tezak zivotni pad, a on se nasao uz mene i pomogao mi da stanem na noge. I nastavim. Kad mi je svaki put kad sam bila u skripcu poturao ledja i pomagao bez reci. Za te padove bila sam sama kriva. A on je pomagao ne razmisljajuci da me kori, kad je vec sve tako, vec je samo pomagao.
Kad god nesto krenem da uradim, a on smatra da gresim, skrese mi sve u lice. I to smatram kao jednim ociglednim znakom iskrene naklonosti.
Medjutim, sumnja svakog coveka u ljubav onog drugog je stalno prisutna. Mislim da ta truncica sitne sujete i kod onih koji potpuno veruju jedno drugom nikada ne iscezne. Ne trazim potvrde, ali se trudim da dobijem njegovu paznju i ljubav bez zelje da mi je dokazuje, samo da mogu da je osetim...
Sta je s vama?
kad klekne u oklopu a mac mu se vuce po zemlji, poljubi mi ruku i zaljubljeno me gleda
Tu je kad ga zatrebaš, tu si kad te zatreba.. !
Inspirisana ovom glupom frazom u pomalo naivnom serijalu Ranjeni orao, postavljam temu sa sledecim pitanjem:
Sta je za vas taj ‘dokaz ljubavi‘?
Kada ste sigurni da vas neko voli, iskreno, stvarno?
Ako ne mozete biti sigurni, kada ste uvereni u to?
Da li kada se jednom uverite, trazite stalne potvrde i dokazivanje?
Pa da pocnem.
Pitanje je veoma tesko.
Ja sam prvi put postala uverena da me moj covek voli kad sam imala jedan tezak zivotni pad, a on se nasao uz mene i pomogao mi da stanem na noge. I nastavim. Kad mi je svaki put kad sam bila u skripcu poturao ledja i pomagao bez reci. Za te padove bila sam sama kriva. A on je pomagao ne razmisljajuci da me kori, kad je vec sve tako, vec je samo pomagao.
Kad god nesto krenem da uradim, a on smatra da gresim, skrese mi sve u lice. I to smatram kao jednim ociglednim znakom iskrene naklonosti.
Medjutim, sumnja svakog coveka u ljubav onog drugog je stalno prisutna. Mislim da ta truncica sitne sujete i kod onih koji potpuno veruju jedno drugom nikada ne iscezne. Ne trazim potvrde, ali se trudim da dobijem njegovu paznju i ljubav bez zelje da mi je dokazuje, samo da mogu da je osetim...
Sta je s vama?
Nije tacno i odnos majka dete, koji se smatra najjacim na svetu, je vrlo kvarljiv odnos.
Kakvi bre dokazi, kakvi bakraci! Odnosi, pa cak i oni najnezniji, najodaniji podlozni su kvarenju. U sustini svaki odnos je zasnovan na iluziji samim tim sto postoji mogucnost njegovog propadanja. U tome je sav rizik s kojim covek mora da dobro da se nosi, pa sta bude bice. To je zivot. Najvaznije je da je covek siguran u sebe i da stoji iza svojih izbora i odluka. To je jedini dokaz da smo mi voleli i da volimo. Drugi su u tom smislu nebitni.
cek..cek..
a gde je tu konj
pa da, napunio bi mi bulju šimikama.
... a šta bih ja njemu uradila... pa ništa...verovatno bih sebi nešto uradila. na njega sam slaba i potpuno sam nemoćna kada je on u pitanju, userem se.