Dokaz ljubavi

Ljubomora je dokaz nesigurnosti i manjka samopouzdanja, a ne ljubavi!
Tom ko ti je to rekao lupi macolu i reci da ćuti ako nema ništa pametno da kaže!

:ok:

Slazem se i da dokazi nisu potrebni, to se prosto oseti, ako te neko ne voli istinski, dzabe i svi dokazi ovog sveta, to se ne moze sakriti, slagati..takodje i kad te voli, ne moze se sakriti. Ali slatko je ipak ponekad i dobiti te dokaze, cisto ako smo mozda nekad nesigurni ili smo umislili da nas partner uzima zdravo za gotovo..
 
Inspirisana ovom glupom frazom u pomalo naivnom serijalu Ranjeni orao, postavljam temu sa sledecim pitanjem:

Sta je za vas taj ‘dokaz ljubavi‘?
Kada ste sigurni da vas neko voli, iskreno, stvarno?
Ako ne mozete biti sigurni, kada ste uvereni u to?
Da li kada se jednom uverite, trazite stalne potvrde i dokazivanje?

Pa da pocnem.
Pitanje je veoma tesko.
Ja sam prvi put postala uverena da me moj covek voli kad sam imala jedan tezak zivotni pad, a on se nasao uz mene i pomogao mi da stanem na noge. I nastavim. Kad mi je svaki put kad sam bila u skripcu poturao ledja i pomagao bez reci. Za te padove bila sam sama kriva. A on je pomagao ne razmisljajuci da me kori, kad je vec sve tako, vec je samo pomagao.
Kad god nesto krenem da uradim, a on smatra da gresim, skrese mi sve u lice. I to smatram kao jednim ociglednim znakom iskrene naklonosti.

Medjutim, sumnja svakog coveka u ljubav onog drugog je stalno prisutna. Mislim da ta truncica sitne sujete i kod onih koji potpuno veruju jedno drugom nikada ne iscezne. Ne trazim potvrde, ali se trudim da dobijem njegovu paznju i ljubav bez zelje da mi je dokazuje, samo da mogu da je osetim...

Sta je s vama?

Nisam gledao seriju.
Po meni je dokaz ljubavi kad je taj koga/koju volish uz tebe u najtezim trenucima.
 
Zamisli me s ovom temom....i ne mogu da vjerujem....al' dokaz imam svaki dan.....kako mu uspijeva?....uvijek me iznenadi lijepom rijecima,zagrli bas kad treba,i to nije ono- trudi se....vec jednostavno i spontano.....
ima i konkretnijih situacija...bilo i loshih i dobrih dana........zar sada da se ne volimo kada smo mnoooogo toga stekli u svakom smislu....mislim da nikad nismo bili jaci ....:)
 
Јесам ли рекла ,,пољуби'' , или ,,обљуби''? :zstidljivko:

Знаш како је ... још један доказ није на одмет... :rumenko:

Ја нисам домаћица. Значи да сам изузета?

Ја сам домаћица од 5 до 8 радним данима а суботом по цео дан :tajna:
 
na neki nacin, ovoiz uvodnog posta za mene jeste jedna visa ljubav. ili lojalnost, ona ljudska, cije odsustvo ja ne umem da oprostim. jer mi odsustvo istog upravo potvrda da ljubavi nema.
posto sam i sama takva, kao taj tvoj muz. za onog koga volim skacem u vatru da mu pomognem ukoliko je u bilo kakvom skripcu. meni bez toga nema ljubavi, mozemo da pricamo sta hocemo. mogu da ga "volim" koliko hocu ali ako mu JA okrenemledja onda kad mu je pomoc najpotrebnija, tu od ljubavi nema nista.
e sada, takvu pomoc dajem i prijateljima,ali opet ne mogu da kazem da ih volim, bar ne kao decka, jel:). a ceku, pored takvog vida ljubavi, pokazujem ljubav i na milion drugih nacina.
mislim da tebi fali i taj drugi nacin pokazivanja ljubavi.
kao da hoces da kazes-jeste, on je uz mene kad sam u srranju, ali gde je svim ostalim danima? jel tako?
a to je vec tesko pitanje. svi pokazuju emocije na razlicite nacine. mozda on bas i ne ume da ih pokaze, ne znam...
 

Back
Top