Šta je za apostole bila napast te noći?
ja bar mislim da je to samo
izraz "napast" [promenio sam misljenje, vidi nize], da fizicki izdrze bdijuci, jer nisu mogli, duh je srcan, ali je telo slabo [kako rece Hristos]
ovde bih cak bio slobodan da upletem meditaciju, ali ne da ti meditoras misleci da ces da postignes neki cilj, vec samo kao fizicku praksu, jer je telo slabo, neki cak padaju u san u obicnoj konverzaciji sa mnom, ako iskljuce neprijateljstvo koje ih drzi budnima, tj. ako samo ja pricam [
no, ipak jest' to napast, samo podlegnu, jer oni sami ne napadaju moj govor, a za drugo ne znaju, ili nece, i onda ih napadne san]
Možeš to promatrati i alegorijski, ali još u to vrijeme oni su bili mahom tjelesne naravi; "Bdijte i molite se, da ne padnete u napast; jer je duh voljan, ali je tijelo slabo."
to vazi za sve ljude, a ne samo za njih
ja sada da se prisetim svojih zivotnih iskustava kada spavam na pola, vozim sa jednim okom, i polovinom mozga, dok drugom spavam, gotov sam da padnem u napast, i sletim sa puta, ali ipak nisam, i tako satima, a cak nisam vozac, da sam to ispraksovao, nego sam eto putovao daleko.