Da li se raspravljate sa ljudima koji imaju suprotno misljenje od vaseg?

Da li se raspravljate sa ljudima koji imaju suprotno misljenje od vaseg?

  • Da

  • Ne


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Postavljam temu jer sam u dilemi - precutati i time na neki nacin pokazati mudrost ( mada mozda smesno zvuci ) ili krenuti sa raspravom i mozda upasti u vatru.

Нисам хтела да опонирам враћајући на почетну тему.
А проширивање теме има смисла, често се расправа претвори у свађу, вређање и лично препуцавање.

Мудар човек неће упасти у ватру, а неће ни прећутати.
То је моје мишљење, а ја сам довољно матора да се сматрам мудром... ;)
 
Гласала!

Расправљам, не свађам се. Изнесем аргументе и упорна сам у томе.
И не смета ми ако ме неко аргументовано убеди у супротно.
Паметан човек не прећути. Прећути слабић.

eh. onda sam slabic. ne rasopravljam nikad ako ne mislim da sa suprotne strane imam razumnu i stalozenu osobu, koja ce takodje uzvratiti argumentima, a ne licnim napadom.
ovo je narocito slucaj u raspravama kao sto su politicke, gde si obicno brojno daleko nadjacan...ali to ne znaci da treba gurnuti glavu u pesak.
 
Mislim na situaciju kada neko ima potpuno drugacije misljenje od vaseg i to oko neke teme koja u vama probudjuje emotivnu reakciju ( npr. o nekoj trecoj osobi, o politici itd. ). Da li je pametnije precutati, tj. ne raspravljati se sa osobom za koju mislite da ne shvata neke stvari ( npr. da ima predrasudu ) ili pokusati ubediti tu osobu i rizikovati da se iznervirate?

p.s. Ovo je pitanje i za muskarce i za zene, ali videh da na zenskom podforumu ima 2.5x vise poruka.

Ok je ako je to konstruktivna rasprava.Rasprava u kojoj se i ti i tvoj sagovornik se trudite da zajednicki pronadjete put do istine.

Ali cesto je li postoji sutiacije gde je njemu cilj da te zajebava jer je manje vise jasno (ali ne potpuno) da se radi o stvari koja je i njemu jasna da je tacna ali te zajebava.Je je video da emotivno reagujes.

Ili nekada je samo fora da te natera da se iznemiris jednostavno jer se onda oseca bolje - nije samo on nesiguran :)
 
Не. Пробам да им аргументујем такав став. Ако не прихвате, показују агресивност или апсолутно неразумевање, мењам тему на неку необавезну.

Oтприлике овако. С тим што имам потребу да бар неколико пута објасним свој став....па тек онда одустајем (проф. деформација :confused:).
 
Oтприлике овако. С тим што имам потребу да бар неколико пута објасним свој став....па тек онда одустајем (проф. деформација :confused:).

Koja to profesija?
Meni je malo cudno da nekome objasnjavam stav nekome kome nimalo nije stalo do istine i koji cak i ne pokusava da misli o tome vec samo kako da pokaze da je on u pravu ...
Jer ako se previse trudis da sve potvrdis i obrazlozis a neko ne delujes ko klown.
Svako treba da se trudi?:)
 
Туђ став, који се држи теме и не дотиче моју личност него само предмет разговора - не доживљавам лично и емотивно.

Imas ova dva pitanja:
1)Da li ja znam istinu ?
2)Da li sam ja skoro uvek u pravu ? (malo ego - ali i korisna stvar treba znati proceniti svoje mogucnosti)
 
Оригинал поставио Truman
Postavljam temu jer sam u dilemi - precutati i time na neki nacin pokazati mudrost ( mada mozda smesno zvuci ) ili krenuti sa raspravom i mozda upasti u vatru.

Мој избор је - не ћутати. Изрећи свој став, своје неслагање. Објаснити га и поновити ако мислим да има сврхе (због бољег разумевања)....
Волим саговорника који умеју да испоштују туђ став иако је њихов сасвим супротан и да се разговор заврши са:''Ок, ја остајем при своме, али лепо се испричасмо!''
Ако разговор крене у лични обрачун, вређање, убеђивање....онда одустајем.
 
Koja to profesija?
Meni je malo cudno da nekome objasnjavam stav nekome kome nimalo nije stalo do istine i koji cak i ne pokusava da misli o tome vec samo kako da pokaze da je on u pravu ...
Jer ako se previse trudis da sve potvrdis i obrazlozis a neko ne delujes ko klown.
Svako treba da se trudi?:)

Ја причам о себи.
И нигде не спомињах никакву ИСТИНУ јер не сматрам да ми је дато да је докучим.

Говорим о објашњавању СВОГ ЛИЧНОГ СТАВА.
Ја волим да објасним, да разјасним, да искључим сваку могућност неразумевања.
Ако саговорник изнесе своје аргументе и остане при свом ставу - уважавам. То је његово право.
Шта је кловновско у аргуметованој расправи?
 
Imas ova dva pitanja:
1)Da li ja znam istinu ?
2)Da li sam ja skoro uvek u pravu ? (malo ego - ali i korisna stvar treba znati proceniti svoje mogucnosti)

У каквој вези су та питања са мојим постом који цитираше?

Ако мене питаш, одговори су:

1. не
2. не (тачније, за себе сам у праву, за неког другог нисам)
 
Raspravljam se samo ako ima svrhe - ako ću nešto promeniti ili nečem doprineti, ili ako vidim da osobe lutaju...I ako imam dobre argumente, i sigurna sam da sam u pravu.
Ako samo mislim da sam u pravu, ne raspravljam se na klasičan način, već pitanjima - tako ili shvatim da jesam u pravu, ili da nemam dovoljno informacija o temi, pa mi odgovori koje dobijem mogu biti korisni.
Ako naletim na osobu koja ne reguje na tuđe argumente, ili ne može da potkrepi svoje argumente, a trvrdoglavo ostaje pri svojoj tvrdnji, pustim je da srećno živi u svom svetu.
 
Ја причам о себи.
И нигде не спомињах никакву ИСТИНУ јер не сматрам да ми је дато да је докучим.

Говорим о објашњавању СВОГ ЛИЧНОГ СТАВА.
Ја волим да објасним, да разјасним, да искључим сваку могућност неразумевања.
Ако саговорник изнесе своје аргументе и остане при свом ставу - уважавам. То је његово право.
Шта је кловновско у аргуметованој расправи?

Nije nista klovnovsko u argumentovanoj raspravi - ali jeste ako obe osobe ne ulazu priblizno jednaku kolicinu energije u raspravu .Ti se trudis a ona kulira a posle se smeje.
Ali dobro to se lako provali u vecini slucajeva.

Tvoj stav to je istina ili najbolji moguci stav za tebe. Kako to da ne pomislis da je neki drugi stav bolji tj istinitiji ili korisniji za tebe?

Losa strana te nefleksibilnosti je npr kod lekara koji treba da budu odgovorni za pacijente i da dobro razmisle . Ali ne oni jednostavno ostanu pri onome sto im prvo padne na pament
 
:hahaha: што волим ове што се не расправљају... а њихова последња...:mrgreen:


Ја се расправљам.. све док супротну страну не убедим да није у праву...:lol:

Uuuu al sam sad dobila etiketu! :)
Ova tema je toliko uopštena da mi glupo što sam i odgovorila na pitanje....
 
У каквој вези су та питања са мојим постом који цитираше?

Ако мене питаш, одговори су:

1. не
2. не (тачније, за себе сам у праву, за неког другог нисам)

A kako to tacno sebi objasnjavas.Zar nije fazon da znas istino.Nije valjda da stvarno mislis da ne znas istinu.To je nesto drugo - koji je smisao bilo cega ako nista ne znas?

Ni ovo mi nije bas najjasnije - kako si za sebe u pravu a za nekog drugog nisi.Npr imas primer sa lekarima gde oni ostaju pri svom losem stavu iako se to tice i pacijenata a ne samo njih.
Ali ako se tice samo tebe, opet ako kazes da su ono zelene maslinke a neko drugi kaze da su crne - onda je samo jedan od vas dvoje right.
zar ne
 
Losa strana te nefleksibilnosti je npr kod lekara koji treba da budu odgovorni za pacijente i da dobro razmisle . Ali ne oni jednostavno ostanu pri onome sto im prvo padne na pament

E, ovo nije predrasuda, iako baš liči... ali je neargumentovana generalizacija - koja lako pređe u predrasudu, ako se čovek prepusti samozadovoljstvu zbog svoje "neviđene sposobnosti rasuđivanja".
 
Nije nista klovnovsko u argumentovanoj raspravi - ali jeste ako obe osobe ne ulazu priblizno jednaku kolicinu energije u raspravu .Ti se trudis a ona kulira a posle se smeje.

То је већ проблем те особе. Не мој.
Немам фрку од нечијег смејања.

.

Tvoj stav to je istina ili najbolji moguci stav za tebe. Kako to da ne pomislis da je neki drugi stav bolji tj istinitiji ili korisniji za tebe?

Помислим, наравно у фази док изграђујем свој став. Волим да питам и да тражим објашњења. А када нешто изградимо као свој став - онда је то већ нешто чвршће, и теже се мења. Ово последње не важи само за мене, него и за тебе и све друге људе.

Losa strana te nefleksibilnosti je npr kod lekara koji treba da budu odgovorni za pacijente i da dobro razmisle . Ali ne oni jednostavno ostanu pri onome sto im prvo padne na pament

А ово је предрасуда.
..И нема везе са мном....
 
A kako to tacno sebi objasnjavas.Zar nije fazon da znas istino.Nije valjda da stvarno mislis da ne znas istinu.To je nesto drugo - koji je smisao bilo cega ako nista ne znas?

Ni ovo mi nije bas najjasnije - kako si za sebe u pravu a za nekog drugog nisi.Npr imas primer sa lekarima gde oni ostaju pri svom losem stavu iako se to tice i pacijenata a ne samo njih.
Ali ako se tice samo tebe, opet ako kazes da su ono zelene maslinke a neko drugi kaze da su crne - onda je samo jedan od vas dvoje right.
zar ne

Немам таквих искустава са лекарима тако да не знам о чему причаш ни зашто стално потежеш лекаре...:confused:

Не знам Истину. Не знаш је ни ти. Само Бог је зна...ако га има. А маслине су можда наранџасте.

Твоје писање ми је врло конфузно. Приписујеш ми нешто што нисам рекла (на пример да ''не знам ништа''....:confused:)...тако да нема начина да ти одговорим јер то о чему ти сада причаш није оно што сам ја рекла.
 

Back
Top