Commitment or Nothing

Paula

black cat
Moderator
Poruka
28.519
U par prilika gde sam se našla u internacionalnom društvu mlađih osoba, čula sam neke priče o vezama, šemama, što Long distance, što isto mesto, i sažela bih te priče izjavom jedne cure iz USA koja reče baš ovo što piše u naslovu. (commitment = the state or quality of being dedicated to a cause, activity, etc.)

Da li je dobro za njih da tako misle, da izbegavaju razne situeišnšipove i ostale friends with benefits šeme, I da imaju takav stav ili-ili. ili ćemo biti u pravoj vezi, ili ništa.Šta mislite o ovom stavu?

izgleda da je to kao neki protest prema velikom broju nesređenih odnosa koji vladaju (pročitala sam negde, nekada se ljudi poljube pa su zajedno, a danas se jebbu pa još uvek ne znaju šta su jedno drugom)

Ali odmah se postavlja pitanje ne možeš jednog dana reći e sad ulazimo u vezu, a pre toga ništa (ili može?). Koliko je vremena "probe" dovoljno da se vidi jel će biti ništa ili veza , mesec, dva,..manje? Šta biste savetovali nekoga da vas pita?

(Jasno je da oženjeni/udate, oni koji već znaju šta žele, mogu odmah da se dogovore da se radi o švaleraciji, ili samo sexu i slično, pa se drže nekog dogovora, ali ne pišem o tome, već o slobodnima, tj. single).
 
Još jedna bajka gde će devojke ulepšavati i uzdizati veze koje su inače trule...
Da raskida i prekida ako joj se neko sviđa se ne dolazi tako lako, jer niko ne voli da bude sam.
Naterati muškarce da se posvete i robuju ženskim hirovima i lepoti kao pre 30-tak godina u to vreme najveće seksomanije danas u vreme sveprisutnosti i svedostupnosti sexa je vrlo jalov pokušaj.
Osuđeno na propast od starta.

Posledica je da će se same više truditi oko finijih i kvalitetnijih muškaraca kao da se sada već ne trude maximalno da zadrže dobrog muškarca.
 
Hoću da kažem, ako su odmah ušli u vezu, to samo znači da se ne viđaju sa drugima, ali to ne znači i da to treba da potraje... može i da se prekine posle mesec'dva, illi čak i kraće.
 
Stalno pominjem priču koju sam usput čula pre nekoliko godina.
Njih dvoje su bili zajedno godinu i par meseci. Raskinuli su. Ali su nastavili da se povremeno viđaju na kafi, u bioskopu, pozorištu i povremeno kad imaju praznu gajbu i u krevetu.
Teko posle toga su videli da su jedno za drugo. Sada žive srećno....
 
Stalno pominjem priču koju sam usput čula pre nekoliko godina.
Njih dvoje su bili zajedno godinu i par meseci. Raskinuli su. Ali su nastavili da se povremeno viđaju na kafi, u bioskopu, pozorištu i povremeno kad imaju praznu gajbu i u krevetu.
Teko posle toga su videli da su jedno za drugo. Sada žive srećno....

Taj par je verovatno već imao iskustva.. pa su to mogli da "nose"
 
Kao da sam ti ja to ispricala... :)
Ja cu ili ostati sama do kraja zivota ili ce mi se desiti ono sto zelim sebi...
Ili cu imati jakog muskarca pored sebe koji je spreman da mi donira ako treba i bubreg i plucno krilo ili nista.
(znaci, ne napadajte me za pare i uopste ne zelim da diskutujem na tu temu)
Dovoljno sam zrela da znam sta zelim a jos bolje sta ne zelim u svom zivotu.
Kao sto sam vec negde napisala, ono sto sam spremna da uzmem, isto tako sam spremna i da dam i to mnogo vise.
 
Meni se čini da je za psihu mlađih ljudi bolje da znaju da su u vezi, pa kad prekinu kažu to mi je bivši/bivša, nego posle par meseci u kojima ne znaju ni šta su, viđaju se sa drugima itd, prekinu to, ne znaju da kažu ni šta im je bila ta osoba. Meni to deluje da nije ok za psihu, ako neko nije imao isksutva.
 
Meni se čini da je za psihu mlađih ljudi bolje da znaju da su u vezi, pa kad prekinu kažu to mi je bivši/bivša, nego posle par meseci u kojima ne znaju ni šta su, viđaju se sa drugima itd, prekinu to, ne znaju da kažu ni šta im je bila ta osoba. Meni to deluje da nije ok za psihu, ako neko nije imao isksutva.
E to je tačno. Iskustvo puno menja odnos i doživljaj situacije.
 
U par prilika gde sam se našla u internacionalnom društvu mlađih osoba, čula sam neke priče o vezama, šemama, što Long distance, što isto mesto, i sažela bih te priče izjavom jedne cure iz USA koja reče baš ovo što piše u naslovu. (commitment = the state or quality of being dedicated to a cause, activity, etc.)

Da li je dobro za njih da tako misle, da izbegavaju razne situeišnšipove i ostale friends with benefits šeme, I da imaju takav stav ili-ili. ili ćemo biti u pravoj vezi, ili ništa.Šta mislite o ovom stavu?

izgleda da je to kao neki protest prema velikom broju nesređenih odnosa koji vladaju (pročitala sam negde, nekada se ljudi poljube pa su zajedno, a danas se jebbu pa još uvek ne znaju šta su jedno drugom)

Ali odmah se postavlja pitanje ne možeš jednog dana reći e sad ulazimo u vezu, a pre toga ništa (ili može?). Koliko je vremena "probe" dovoljno da se vidi jel će biti ništa ili veza , mesec, dva,..manje? Šta biste savetovali nekoga da vas pita?

(Jasno je da oženjeni/udate, oni koji već znaju šta žele, mogu odmah da se dogovore da se radi o švaleraciji, ili samo sexu i slično, pa se drže nekog dogovora, ali ne pišem o tome, već o slobodnima, tj. single).
I šta je loše u tome? Ljudi žele da budu u vezi ili da uopšte ne budu u njoj. Ne žele šeme i šemice i prijateljstva sa povlasticama. I dobro je da ovo pomodarstvo počinje polako da prolazi i da mlađi ljudi počinju cene kvalitetne međuljudske odnose.
 
U par prilika gde sam se našla u internacionalnom društvu mlađih osoba, čula sam neke priče o vezama, šemama, što Long distance, što isto mesto, i sažela bih te priče izjavom jedne cure iz USA koja reče baš ovo što piše u naslovu. (commitment = the state or quality of being dedicated to a cause, activity, etc.)

Da li je dobro za njih da tako misle, da izbegavaju razne situeišnšipove i ostale friends with benefits šeme, I da imaju takav stav ili-ili. ili ćemo biti u pravoj vezi, ili ništa.Šta mislite o ovom stavu?

izgleda da je to kao neki protest prema velikom broju nesređenih odnosa koji vladaju (pročitala sam negde, nekada se ljudi poljube pa su zajedno, a danas se jebbu pa još uvek ne znaju šta su jedno drugom)

Ali odmah se postavlja pitanje ne možeš jednog dana reći e sad ulazimo u vezu, a pre toga ništa (ili može?). Koliko je vremena "probe" dovoljno da se vidi jel će biti ništa ili veza , mesec, dva,..manje? Šta biste savetovali nekoga da vas pita?

(Jasno je da oženjeni/udate, oni koji već znaju šta žele, mogu odmah da se dogovore da se radi o švaleraciji, ili samo sexu i slično, pa se drže nekog dogovora, ali ne pišem o tome, već o slobodnima, tj. single).

Svako je drugaciji, pa recimo ta Amerikanka je takva da joj prija samo ta posvecenost ili nista.

Ne treba tu nikoga osudjivati a ne treba ni traziti neku univerzalnu formulu ili recept kako i sta.

Ja koliko znam ljudi, toliko znam i razliticih pogleda na veze i partnerske odnose, tako da sam skontao da je svako prica za sebe i da je suludo pokusavati bilo sta objasnjavati. Kao sa ukusima - neko voli vise jabuke a neko kruske :)
 
U par prilika gde sam se našla u internacionalnom društvu mlađih osoba, čula sam neke priče o vezama, šemama, što Long distance, što isto mesto, i sažela bih te priče izjavom jedne cure iz USA koja reče baš ovo što piše u naslovu. (commitment = the state or quality of being dedicated to a cause, activity, etc.)

Da li je dobro za njih da tako misle, da izbegavaju razne situeišnšipove i ostale friends with benefits šeme, I da imaju takav stav ili-ili. ili ćemo biti u pravoj vezi, ili ništa.Šta mislite o ovom stavu?
Lično mislim da stav ili ili nije uopšte dobar - primera radi i danas ako mi se desi da mi partnerka u veze stavi na sto ili ili definitivno neće biti zadovoljna mojim odgovorom. Ako su mladi suštinski je dobro da skupljaju iskustva sa drugim ljudima i da prođu kroz više partnerstava, eventualno će provaliti da li su ovo ili ono i šta im zapravo godi.
izgleda da je to kao neki protest prema velikom broju nesređenih odnosa koji vladaju (pročitala sam negde, nekada se ljudi poljube pa su zajedno, a danas se jebbu pa još uvek ne znaju šta su jedno drugom)
U većini slučajeva ljudi ne znaju na čemu su, razlog za to jeste što je komunikacija uglavnom traljava i najčešće obe strane imaju prećutana očekivanja i sl. I naravno da će doći do situacije kada očekivanaj neće biti ispunjena i onda idu svađe, prevare i sl.
Ali odmah se postavlja pitanje ne možeš jednog dana reći e sad ulazimo u vezu, a pre toga ništa (ili može?).
Meni je logičnije da se posle nekog vremena uđe u vezu? Čuo sam jedno zanimljivo razmišljanje o ljudima i njihovom odnosu prema ljubavi/seksu. Neka teorija jeste da smo kao vrsta krajnje opasni i nestabilni tj. da nam malo treba da "puknemo". Socijalne norme stvaraju takvu situaciju da ljudi ono negativno o sebi ili prećutkuju ili kriju, dok najčešće nisu ni svesni toga tek kada dvoje uđu u vezu se vide lomovi koji bi inače sa porodicom, prijateljima i sl. ostali nevidljivi. Partner dođe najbliža osoba koja može da vidi to nečije "ludilo"
Koliko je vremena "probe" dovoljno da se vidi jel će biti ništa ili veza , mesec, dva,..manje? Šta biste savetovali nekoga da vas pita?
Zavisi od ličnog iskustva, za mene možda mesec do tri vremena provedenog sa osobom čisto da vidim na čemu smo. Posle toga bih uglavnom provalio šta realno možemo, a šta ne. Par razgovora tipa gde si sada u životu, šta želiš od života, kakva su tvoja prethodna islustva i sl.
 
Zavisi od ličnog iskustva, za mene možda mesec do tri vremena provedenog sa osobom čisto da vidim na čemu smo. Posle toga bih uglavnom provalio šta realno možemo, a šta ne. Par razgovora tipa gde si sada u životu, šta želiš od života, kakva su tvoja prethodna islustva i sl.
Apsolutno. Ali mnogo je 3 meseca za upoznavanja, dovoljno je par razgovora da se okvirno odrede karakteristike ličnosti eventualnog parnera. Mesec dana viđanja na razgovore i šetnje je sasvim dovoljno. Tri meseca je četvrtina jedne godine ili ceo jedan semestar na fakultetu za slušanje.

Ali ako već na prvom sastanku nije bilo klika mislim da jednostavno nema ništa i da treba naredne sastanke uzeti saozom rezerve. Oseti se prija li ti neko ili ne. Ovo ostalo su sve posle finese.
 
Apsolutno. Ali mnogo je 3 meseca za upoznavanja, dovoljno je par razgovora da se okvirno odrede karakteristike ličnosti eventualnog parnera. Mesec dana viđanja na razgovore i šetnje je sasvim dovoljno. Tri meseca je četvrtina jedne godine ili ceo jedan semestar na fakultetu za slušanje.
Pa zapravo meni i nije, većina mojih partnerstava je tekla ovako nekako i mahom je funkcionisalo prilično ok. Neka bitna stavka koju sam zaboravio da pomenem jeste i zajednički život - provoditi vreme zajedno i živeti zajedno mogu biti dva funkcionalno različita iskustva
 
Lično mislim da stav ili ili nije uopšte dobar - primera radi i danas ako mi se desi da mi partnerka u veze stavi na sto ili ili definitivno neće biti zadovoljna mojim odgovorom. Ako su mladi suštinski je dobro da skupljaju iskustva sa drugim ljudima i da prođu kroz više partnerstava, eventualno će provaliti da li su ovo ili ono i šta im zapravo godi.

U većini slučajeva ljudi ne znaju na čemu su, razlog za to jeste što je komunikacija uglavnom traljava i najčešće obe strane imaju prećutana očekivanja i sl. I naravno da će doći do situacije kada očekivanaj neće biti ispunjena i onda idu svađe, prevare i sl.

Meni je logičnije da se posle nekog vremena uđe u vezu? Čuo sam jedno zanimljivo razmišljanje o ljudima i njihovom odnosu prema ljubavi/seksu. Neka teorija jeste da smo kao vrsta krajnje opasni i nestabilni tj. da nam malo treba da "puknemo". Socijalne norme stvaraju takvu situaciju da ljudi ono negativno o sebi ili prećutkuju ili kriju, dok najčešće nisu ni svesni toga tek kada dvoje uđu u vezu se vide lomovi koji bi inače sa porodicom, prijateljima i sl. ostali nevidljivi. Partner dođe najbliža osoba koja može da vidi to nečije "ludilo"

Zavisi od ličnog iskustva, za mene možda mesec do tri vremena provedenog sa osobom čisto da vidim na čemu smo. Posle toga bih uglavnom provalio šta realno možemo, a šta ne. Par razgovora tipa gde si sada u životu, šta želiš od života, kakva su tvoja prethodna islustva i sl.
stasjese navrzo na paulu
esinormalan ti
ostavde zene na miru
 
U par prilika gde sam se našla u internacionalnom društvu mlađih osoba, čula sam neke priče o vezama, šemama, što Long distance, što isto mesto, i sažela bih te priče izjavom jedne cure iz USA koja reče baš ovo što piše u naslovu. (commitment = the state or quality of being dedicated to a cause, activity, etc.)

Da li je dobro za njih da tako misle, da izbegavaju razne situeišnšipove i ostale friends with benefits šeme, I da imaju takav stav ili-ili. ili ćemo biti u pravoj vezi, ili ništa.Šta mislite o ovom stavu?

izgleda da je to kao neki protest prema velikom broju nesređenih odnosa koji vladaju (pročitala sam negde, nekada se ljudi poljube pa su zajedno, a danas se jebbu pa još uvek ne znaju šta su jedno drugom)

Ali odmah se postavlja pitanje ne možeš jednog dana reći e sad ulazimo u vezu, a pre toga ništa (ili može?). Koliko je vremena "probe" dovoljno da se vidi jel će biti ništa ili veza , mesec, dva,..manje? Šta biste savetovali nekoga da vas pita?

(Jasno je da oženjeni/udate, oni koji već znaju šta žele, mogu odmah da se dogovore da se radi o švaleraciji, ili samo sexu i slično, pa se drže nekog dogovora, ali ne pišem o tome, već o slobodnima, tj. single).
Sve zavisi od osobe, ko je kakav. Neko se osjeca ljepse u vezi, sigurniji je a neko se upusta u seks seme. Ako dvoma odgovara to je to. Mislim da mladji vise vole da se upustaju u kombinacije i svasta da prodju, dok bi stariji da uplove u sigurnu luku.
 

Back
Top