'Alo, 'alo, this is night hawk....

Ja volim spanske serije. Najomiljenije su mi "Ljovisna", "Rosa Salvahe" i "Kasandra". Secam se tih dana, odes na posao, vratis se sa posla, malo izadjes na fudbal, posle fuce u teretanu, pobijes se sa nekim brmbom posle dizanja tegova....!!!
I sve kada zavrsis, sednes u fotelju i gledas sta ce se desiti u sledecoj epizodi jedne serije. Ah, da, da ne zaboravim, piva je obavezna. Jer bez pive serija nije interesantna. A i pi.ke bolje izgledaju!!! Pitate se zasto volim takve serije??? Jer sam kroz njih otkrio da posedujem talenat. Kakav talenat? Pa da budem režiser. Vidite, ja bi na kraju svake serije dodavao nesto novo. Kada tetka Ruanda otkrije da je njen bratanac iz prvog braka njene sestre, koja je inace transvestit, i jednog Americkog vojnika (cudo kako u svakoj seriji ima po neki Amer koji je odgovoran za pravljenje dece!) imao seksualne odnose sa Ljovisninom sestricinom, pustio bi da se snimi scena kako teča Rodrigez, razjaren posle saznanja takve jedne bljuvotive, poteže iz svog šteka AK-47 i počne da rešeta po Amerovoj porodici. I taman kada ih sve poubija, shvata sta je ucinio. Dusa ga boli jer nije ni jednog ostavio u životu. A onda, odjedanput ni otkuda, na vrata kuce u kojoj je pocinjen masakr, upada davno izgubljeni papagaj sa kojim je Ljovisna uspostavila jedan prijateljski odnos jos kada je bila tinejdžerka (to je onaj deo kada je pocela da pijuce i cvrkuce, zatim da mlatara rukama po sobi kako bi dokazala papagaju da ona nema nikakvih namera da ga povredi. Videvsi ovakvu blagonaklonost, papagaj, inace muzjak, pomami se na njene besprekorne i precizne pokrete ruku i nogu u pokusaju da imitira patku i tu na licu mesta opali Ljovisnu.). Papagaj, videvsi da je njegova Ljovisna otisla na onaj svet i da je jedini nacin da je ponovo vidi jeste da i on izvrsi samoubistvo. Ali shvatajuci da je to glupa ideja, polece i izlece na vrata na koja je usao i vise ga niko posle toga nije ni video ni cuo. Teca Rodrigez, u nadi da ce stici papagaja, pocinje da trci za njim. I posto u krvi Ljovisnine porodice tece neka cudna krv koja ih tera na to da glume i imitiraju ptice svakojakih izgleda, rasa i velicina, Rodrigez pocne da siri ruke, da hukce i pukce, da se nadima kao neki petao i da se svakim svojim pokretom sve vise i vise uzdize u visinu. I tako i on odlece negde, ka pucini, ka mestu gde se spajaju more i nebo.... I cica mica, tako bi ja zavrsio 67. epizodu. Znam, sad verovatno mislite da sam i ja opterecen pticicama. Mozda jesam, a mozda i nisam. Mislite sta god hocete o meni, zezajte se na moj racun. Oprosticu vam. Ali kada budem otisao u Holivud, nemojte da ocekujete da cu da vas zovem, da mi dodjete u goste i vidite kako zive Stiven Spilberg, Georgije Lukas i naravno ja, Špiro Radak, zajedno sa njima. Citajte i placite, jer samo jedan se radja sa ovakvim talentom.....
 
Omiljena serija/Hm,ovu jos pamte samo fosili! MALO MISTO ! Svako nase malo misto u dusi je uvik cisto, a i ako se ca dogodi a moj boze,sta se moze,moglo je i biti gore!EEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE a Branko kockica?To umalo da zaboravim! Hocu Branka kockicu-tatatira,tatatira.....e bas sam blesav
 

Back
Top