Srbija je 90-tih vodila anti-zapadnu komunističku autokratsku politiku. Kao takva nije mogla da uđe u NATO, potpuno je nebitno da li je tražila ili nije. Prosto je Srbija u očima zapada tada bila percipirana kao strano telo i cenu smo platili kod prvog sledećeg konflikta (Kosovo) gde zapad nije stao na našu stranu. O tome kakve saveznike hoćemo da imamo treba razmišljati ranije, ne u momentu izbijanja krize. Posle pada Berlinskog zida kao jasnog simbola u kom pravcu ide Evropa, mi kao neko ko je u tom momentu odlučio da nastavi da gleda u pravcu istoka, smo bili označeni kao nepoželjni. I to je to, dalje kao posledica toga nam dolaze raznorazna sranja koja u svojim glavama tumačimo kao "mrze nas" a zapravo sve ima svoje razloge. Kad budemo odlučili da zaista promenimo kurs i okrenemo se zapadu (kako i treba da bude s obzirom na našu lokaciju), onda može da nas krene na bolje. Međutim, kako volimo da se inatimo, sumnjam da će se to desiti. Evo zapad svake godine ponavlja istu stvar - "uskladite spoljnu politiku sa EU" (u prevodu, sankcije Rusiji). Nama voda u ušima. Pravimo se ludi. Teramo inat. A račun toga dolazi već na prvoj sledećoj krizi. RS hoće da se osamostali? Jbg, ne može. Jesmo vam rekli da uskladite politiku sa EU? Jesmo. Pravite se ludi. Ok, onda nema ništa od samostalnosti RS. Poslali su F16 kao opomenu. Jasno nam stavljaju do znanja da nismo dobili zeleno svetlo. Ali nema pametnih da razumeju, ovde svima voda u ušima, inat u nebesa, pa ćemo da se pravimo ludi. Znači, možemo očekivati dalje propadanje i nastavak raznoraznih sranja. Pa dok se ne opametimo