Veliko nam je zadovoljstvo sto smo u prilici da Vam predstavimo jedinstvenu kucu porodice Kovacevic!
Izgradnja je zapoceta 1980. godine. Tacnije, te godine je zakopan prvi asov, cime je na prostoru starog i napustenog porodicnog domacinstva pocela da se radja nova, autenticno-ruralna ambijentalna celina. Vremenom je stvoren arhitektonski kompleks od kuce, zgrada sekundarne namene i zidova koji opasuju dvoriste. Sama kuca ima oko 300 kvm, parking zauzima blizu 500 kvm, dvoriste je na povrsini od preko 3000 kvm, dok se na jos tolikom delu zemljista gaji voce i povrce. Procec izgradnje i dorade je u stalnom toku.
Ako ste znatizeljni posetilac, treba ce Vam neko vreme da se orijentisete i shvatite o kakvom prostoru je rec. Njegova specificnost je u polivalentnosti, pa mu je na prvi pogled tesko odrediti namenu i tip. Bez obzira da li ovo imanje dozivite kao eko park, etno muzej, svojevrsni umetnicki centar, zamak, konak, ili mozda osetite atmosferu slicnu manastirskoj, budite bez brige, necete pogresiti ni u jednom slucaju... Kada zakoracite u magicni prostor tada sve postaje moguce, a svakodnevno vreme prestaje da tece...
Porodica
Odluka da se napusti grad i zapocne zivot na selu bila je prilicno nesvakidasnja pocetkom osamdesetih godina proslog veka. U ovom slucaju, zapoceti zivot na selu znacilo je vratiti se na zemlju predaka, ali kako je imanje bilo napusteno i ruinirano, moralo se prvo pristupiti njegovoj dekontaminaciji i elementarnom kultivisanju.
Dok su ruseni dotrajali objekti istovremeno je gradjena nova kuca u tradicionalnom stilu, osnove 7 x 5 metara, sa tremom od hrastovog drveta, krovom na cetiri vode sa biber crepom i jednim belim vitkim odzakom. Sav kvalitetniji gradjevinski materijal sa prvobitne kuce i okucnice koriscen je pri izgradnji novog objekta, pa je od samog pocetka kuca bila i mlada i stara, savremena i tradicionalna, neobicna i prepoznatljiva... Pri daljoj gradnji ostalo se dosledno u primeni iskljucivo prirodnih materijala (drvo, opeka, kamen), kao i u samosvojnoj stilskoj orijentaciji, tako da je vremenom nastao jedan skladan ambijentalni kompleks kome je cesto tesko utvrditi poreklo i namenu ? stalne izmene, dogradnje, rekonstrukcije i adaptacije postale su zastitni znak porodice.
Kada je predak Milorad Kovacevic odlucio da svoju kucu odvuce od puta i da je smesti visoko, nije ni slutio kakav ga posao ceka. Volovskim kolima je mesecima dovlacio kamen s Cera, penjao ga uz brdo i postavljao temelje na mestu koje mu se ucinilo najlepse i najprikladnije... Taj kamen danas krasi ulaz na imanje, podzidu u dvoristu, fontanu, rostilj, a jedan deo je smesten u temelje novih objekata. Uzviseno mesto na kome je kuca podignuta takodje nije slucajno odabrano ? jedan cuveni sabacki lekar koji je sredinom proslog veka cesto dolazio u posetu porodici, primetio je da se ovde komesaju prijatne vazdusne struje, pa je brezuljak prozvao Ruzom vetrova. Trem danasnje kuce postavljen je negde u srcu te Ruze.
Ovo imanje je takodje nastalo kroz susret dve familije, pa su Kovacevici i Tularcevici spojili svoje lokalne kulture i sublimirali ih na jednom mestu. Razni objekti i predmeti koji su nekada pripadali Tularcevicima, preneti su iz sela Provo (Posavina) i smesteni unutar ambijentalne celine Kovacevica. Tako poseban znacaj na imanju ima kovacnica, smestena u gornjem delu dvorista pored ambara i kacare. Nevelikih dimenzija ali vredna po svom sadrzaju, kovacnica poseduje sav rekvizitarijum koji je nekada koristio predak DJordje Tularcevic prilikom potkivanja konja ? loziste, meh, nakovanj i razne alatke. Kovacevici su svesni da ih i njihovo ime obavezuje na cuvanje porodicne tradicije, tim pre sto mnogi istrazivaci smatraju da je kovacki zanat jedan od prvih koji se pojavio u ljudskoj istoriji.
U okviru starih narodnih verovanja svaki narod je mitski srodan sa nekom zivotinjom, pa se tako za Srbina kaze da je vuk. Posto se smatra da je vuk nas zivotinjski predak, otuda poseban odnos prema psu kao njegovom supstitutu. Do sada su u krugu porodice zivela dva ruska hrta, tri nemacka ovcara i jedan dogo argentino.
Istorija
Villa Albedo se nalazi u selu Varna u Pocerini, 10 km od Sapca, 85 km od Novog Sada i 100 km od Beograda. Za 10-15 minuta voznje regionalnim putem od Sapca prema Ceru, stize se u Varnu. Posle centra sela prvim skretanjem desno, za samo 2-3 minuta asfaltnim lokalnim putem, dolazi se do kamene cuprije i natpisa koji obavestava posetioca da je zeljeno mesto pred njim.
Kuca je na uzvisenju sto joj obezbedjuje dominantan polozaj ? tako su oba pogleda veoma impresivna ? pogled na nju dok se prilazi s puta, kao i pogled iz nje na okolni pejzaz...
Ispod imanja protice potok, a u sumarku preko puta nalazi se cesma koja je pripadala Marku Stitarcu, istaknutom junaku iz vremena I i II srpskog ustanka. Na ovom mestu je nekada bio njegov letnjikovac gde je kao kapetan Pocerine boravio sa vojnom druzinom, a i danas se od starijih mestana mogu cuti zanimljive price i poucne anegdote iz tog vremena. Kovacevici su napravili mali drveni most preko potoka, tako da se sa parkinga do cesme stize u nekoliko koraka...
villa Albedo se nalazi tacno u sredini izmedju dva najznacajnija istorijska lokaliteta u regionu, oko 15 km jugo-zapadno od Misara i isto toliko severo-istocno od Cera ? misarska bitka se odigrala u I srpskom ustanku (1806), cerska u I svetskom ratu (1914) ? obe su bile pobednicke... Takodje, u blizini je i poznati manastir Radovasnica, zaduzbina Dragutina Nemanjica iz XIV veka, kao i jedinstveni etno kompleks porodice DJakovic u Nakucanima iz XIX veka... A nedaleko od Nakucana, na granici dva sela nalazi se cuveni Asikov grob, gde jedan kamen sa uklesanom sakom cuva secanje na tragican dogadjaj koji se tu davno odigrao. Ovaj grob mestani zovu Spomenik ljubavi, a istinu o njemu zabelezio je i Janko Veselinovic u svojoj romansiranoj noveli...
Mit
Na najvisem vrhu Cera postoje anticke rusevine Trojanovog grada. Sa njega se pruza velicanstven pogled na ceo region ? Pocerinu, Macvu, Posavinu i Srem. Predanje kaze da je u njemu ziveo nekakav car Trojan koji je imao tri glave, od kojih je jedna jela ljude, druga stoku, a treca ribu. Posto se jedino plasio sunca danju nije izlazio iz grada, samo je nocu leteo na krilatom konju u potrazi za pustolovinama. Ali njegovi neprijatelji uz pomoc Svetog Dimitrija smislise kako da ga prevare, pa jedne noci dok je Trojan bio sa svojom ljubavnicom u gradu Sirinu na Savi, povadise petlovima jezike da ne bi pevali pred zoru. Tako Trojan zakasni da na vreme krene, sunce ga stize i on se rastopi.
Ova legenda i danas zivi u secanju starijih mestana, a toponimija okolnih mesta predstavlja njene recite tragove ? Trojan je bezeci od sunca ogluveo na mestu gde je sada selo Glusci, tabani su mu otpali u Tabanovicu, oslepeo je u Slepcevicu, izgubio stit u Stitaru, a najveca nesreca mu se desila u selu Desicu... Pored Trojanovog, na drugim vrhovima Cera postoje ostaci jos dva grada, Kosaninog i Vidinog, sa svojim istorijama i predanjima...
Poetika
Rec ALBEDO izvedena je od latinske reci albus sto znaci beo. ALBEDO karakterise refleksivnu sposobnost nekog tela, pa tako bela kuca odbija isto toliko svetlosti koliko prima od sunca. U indirektnom znacenju ALBEDO oznacava pomaljanje, svitanje, svetlost, duhovni preporod. Ovaj naziv se sam nametnuo za imenovanje, posto je veliki broj posetilaca po obilasku kompleksa bio na neki sebi svojstven nacin oplemenjen i prociscen. U tom smislu je pozicionirana i misija vile na ovim prostorima.
Kuca i imanje nisu determinisani nekim odredjenim stilom, jer cisti stilovi vec odavno nisu moguci. Takodje, ovde nema imitacije, jer je kuca plod licnog nadahnuca vlasnika i u tom smislu je autenticna. Autenticnost je svakako kljucna rec, iz prostog razloga sto su Kovacevici ne samo inspiratori sopstvenog prostora, nego i njegovi kreatori-izvodjaci. Iako se niko od clanova porodice ne bavi profesionalno arhitekturom, hortikulturom, gradjenjem, restauracijom ili aranziranjem, najveci deo kako grubih tako i finih radova izveden je sopstvenim rukama. Posto kuca i imanje nisu radjeni iz jednog