Plakanje na javnom mestu


a da i objasnim
1.plakala sam ko kisa kad je moja cerka pevala u gradskom pozoristu u horu,predstavu nisam videla jer mi je lice bilo skroz u suzama,posle sam tek odgledala snimak
2.plakala sam muzu na telefon kad sam posle teskog dana zakasnila za voz pa umesto da legnem pored njega u toplom moram da cekam jos 1h na zeleznickoj,i da ljudi su me gledali ali zabole me
3.plakala sam kad kad smo bili u nekom teskom sra,nju na poslu a ekipa s kojom sam radila je zavrsila radni dan,i niko nije hteo da krene kuci jer su znali da cu morati sama da zavrsim posao koji smo radili od 7h,ja im kazem "alo zavrsili ste posao,idite kuci" a oni se prave da ne cuju i nastavljaju da rade,na kraju kad sam ih postrojila rekli su mi "a ko ce da zavrsi?ne mozes ti sama i nek nam direktor kaze sta hoce,mi necemo da idemo dok ne zavrsimo"
posle su i prodavci plakali kad su me videli da placem
za ostalih 97 puta me mrzi da pisem :lol:
 
U stvari, kad sad razmislim, stvarno je svašta sramota na javnom mestu!

Sramota je plakati, sramota je glasno se smejati, mnogi se više ne gledaju u oči prilikom susreta, sve je postalo impersonalno...imala sam drugarice koje je blam da odu same u WC u kafiću.. :eek: ..radije će trpeti ..Sve što iole odskače, sramota je...
Sramota ovo stramota ono..

Lepo smo se stisli:)...
 
...ja sam jednom plakala ali bez glasa, nisam mogla da zaustavim suze, mislili su da cu presusiti pa su mi dali injekciju za "svejednakocu"(tako su rekli da se zove) ...inace ne placem ali sam se jednom tako glasno smejala vracajuci se sa drugaricom sa ispita da mi je kasnije drug rekao da me nije video ali da me cuo
 
Poslednja izmena:
U stvari, kad sad razmislim, stvarno je svašta sramota na javnom mestu!

Sramota je plakati, sramota je glasno se smejati, mnogi se više ne gledaju u oči prilikom susreta, sve je postalo impersonalno...imala sam drugarice koje je blam da odu same u WC u kafiću.. :eek: ..radije će trpeti ..Sve što iole odskače, sramota je...
Sramota ovo stramota ono..

Lepo smo se stisli:)...
Мене није срамота да се гласно насмејем.:)
И волим кад видим да се човек од срца смеје. Да му је толико смешно и лепо да је заборавио на околину (али само кад је смех као израз среће у питању).
 
..ih, koliko puta, ne mogu ni da prebrojim....
..iz mnogo razloga, i kad sam tužna, i sretna, i besna ko ris...
..e to kad sam besna me nervira, idu mi suze same...to me
nekad nervira...da ne bi ko pomislio da mi je nešto žao....
..zbog nekih padova, lomova...
..kad su mi deca maturirala, pa za vozački, pa za prve položene
ispite......
...a najviše sam plakala, kad su polazile u prvi razred...to mi baš
nešto bilo tužno....
..ne bi da pišem o plakanju, u vezi onih bolnih momenata, kad
izgubiš dragu osobu....opet bi plakala...:(
 
Jesam, a i radim to jos uvek, nekoliko puta mesecno.
Svaki put kada se na nekom od tri perona pozdravljam sa svojim dragim u mom, njegovom gradu, ili onom u kome smo zajedno... Mnogo mi je tesko da se rastanem od njega, jednom autobus krenuo, meni stvari unutra, a ja istrcala da ga samo jos jednom poljubim... Haos...
 
Plakala sam ....kad mi je umro otac...
Kući nisam mogla da plačem zbog dece i majke,a morala sam da idem na posao .Na poslu sam morala da se ponašam normalno kao da nisam upravo ostala bez oca...
Tako da sam obično plakala u autobusu od kuće do posla....
I plakala sam kad mi se nešto ružno desilo na prošlom poslu,izletela sam s'posla i nisam mogla da obuzdam emocije...Plakala sam ulicom....Nisam htela da vide na poslu da plačem...
 
jesam...dosta puta
u jednom periodu sam bila iscrpljena, nikakva, isla sam ulicom, a suze kretale same
plakala sam kad mi je umro otac - na ulici, u taxiju, u autobusu, na poslu
....
ne volim ispade - bacanje, treskanje, vikanje, ali nekad je to jace od nas i to je sasvim u redu
 

Back
Top