Samanta_
Iskusan
- Poruka
- 6.229
Po svoj prilici Kosmet će se ponovo rešavati oružjem. Pitanje je samo kada će Srbija biti i vojno spremna za efektni protivnapad i stavljanje Kosova i Metohije pod svoju punu kontrolu.
Vesti o krajnje teškom i tragičnom položaju srpskog življa na Kosovu i Metohiji već odavno su postale uobičajene za većinu ljudi koji nisu ravnodušni prema sudbini Srbije. Maltene svakodnevno iz te napaćene pokrajine stižu saopštenja o novom terorističkom aktu, provokaciji ili napadu na Srbe. Katastrofalan je i socijalno-ekonomski položaj nealbanskog stanovništva Pokrajine. Sve to pritiska ljude, ulivajući osećanje nekakve neminovnosti konačnog poraza srpske strane u tom konfliktu. Mnogi su na ivici klonuća.
Međutim, nije još sve izgubljeno i rat nije izgubljen. U poslednje vreme sa Kosova i Metohije počinju da stižu novosti koje ulivaju optimizam. Sve češće se održavaju odlučni srpski mitinzi protesta. Dešava se da se takvi protesti završe sukobima sa Albancima. I Srbi se ne ustručavaju ulaska u sukob s nadmoćnijim protivnikom. Pošto je Srbima oduzeto maltene sve oružje, prinuđeni su da se brane faktički golim rukama. Činjenica je da su na Kosovu ostali najodlučniji i najsmeliji Srbi koji su spremni da idu do kraja. Da umru, ali da ne predaju svoju zemlju neprijatelju-okupatoru koji je poput zloćudnog tumora zauzeo Pokrajinu.
Ti su se ljudi umorili od straha i poniženja. Mnogi od njih više nemaju šta da izgube i spremni su da se bore. Surovi, teški uslovi okupacije i ugnjetavanja čeliče u čoveku odlučnost da se bori za svoje pravo na život i slobodu. Malobrojni srpski glas na Kosovu jača. Makar se i ne čuo od urlika i galame likujućih Albanaca koji su zauzeli Pokrajinu. Ali taj glas postoji i sve je čvršći. Nedavno je u blizini srpske enklave Štrpce uništen spomenik albanskim ekstremistima-teroristima; Srbi su na poslednjim protestnim mitinzima nastupali krajnje odlučno, ne bojeći se da ulaze u sukob s Albancima; u srpskim enklavama se muškarci okupljaju u odrede za samoodbranu (i ne pokušavajući da pobegnu, spasavajući porodicu i makar deo imovine). Raduje i značajna činjenica da izvan granica Kosova, u Srbiji, ne zaboravljaju na Kosovo. Aktivirale su se razne političke i društvene organizacije koje se bore za očuvanje srpskog Kosova. Malo-malo pa se pokrene akcija informativnog karaktera kojom se poziva srpski narod da sačuva svoju zemlju, zadrži i povrati izvor srpskog naroda, kulture i vere.
Sve te činjenice ulivaju nadu u mogućnost nastanka snažnog srpskog otpora na Kosovu. Otpora koji vremenom može Srbima povratiti čitavo Kosovo i Metohiju. Odnos zvaničnih vlasti u Beogradu prema problemu Kosova ozbiljno otežava položaj. Na žalost, rukovodeća elita Srbije, stisnuta pod «kapu» Zapada i pod njegovom kontrolom, nije u stanju da reši pitanje pokrajine u korist sopstvenog naroda, pošto ne poseduje za to potrebnu volju.
Međutim, i bez neposredne podrške zvaničnog Beograda, otpor može postići sveti cilj oslobođenja Kosova. Srpske enklave na Kosovu postepeno mogu ojačati pristigli dobrovoljci iz redova bivših izbeglica. Vremenom se može uspostaviti tajna infrastruktura partizanskog pokreta u svoj svojoj raznovrsnosti. Pri tom se moraju neprestano čuti glasovi podrške otporu od strane srpskih društvenih i političkih organizacija kako u Srbiji tako i izvan nje.
U slučaju da započne aktivno vojno sučeljavanje između Srba i Albanaca, severni deo Pokrajine se može iskoristiti kao glavna predstraža, a udaljene enklave će morati da se drže iz sve snage, pod uslovom da u konflikt budu automatski uvučeni UNMIK i KFOR.
Izgleda da ovi poslednji (pogotovo Evropljani) počinju da shvataju na čijoj strani je pravda i šta su to zapravo učinili podržavši albansku okupaciju Pokrajine. Enklave se moraju maksimalno utvrditi i držati se do poslednjeg, dobijajući pomoć i podršku na svaki mogući način: putem ispada, tajnih konvoja, prebacivanja provijanta i municije jedrilicama noću...
Već je svima jasno da je nemoguće izbeći direktan, konačan sukob. Albanci su jasno stavili čitavom svetu na znanje da će se za nezavisnost boriti do kraja. Svakodnevni teroristički akti protiv srpskog stanovništva Kosova neposredno ukazuju na konačne ciljeve Albanaca.
Njihov cilj je jedan – Kosovo sasvim očišćeno od nealbanaca i u sastavu «Velike Albanije». U takvim uslovima i kod takvog razvoja situacije Srbi će biti jednostavno primorani da se s neprijateljem uhvate u koštac s oružjem u rukama. I to ne samo da mu pruže dostojan otpor, već i da pređu u protivnapad, pedalj po pedalj oslobađajući rodnu grudu od okupatora-parazita.
Ozbiljnu potporu srpskom otporu mogla bi pružiti pobeda srpskih radikala na narednim predstojećim izborima. I nije tajna da uz pad rejtinga demokrata svih boja raste popularnost Srpske Radikalne Stranke u narodu. Makar i nezvnično, ali ipak odlučnije od sadašnje vlasti, radikali bi mogli da pruže pomoć Srbima u stvari oslobođenja i očuvanja Kosova i Metohije u sastavu Srbije i Crne Gore.
Dali nam je ostalo samo da se molimo i nadamo pobedi. Da verujemo u srpsko Kosovo, u snagu naroda i čekamo nove radosne vesti koje nagoveštavaju srpsku pobedu!
Ocjena agencije "Stratfor"
Mogući novi sukobi na Balkanu
Nestrpljivost kosovskih Albanaca da dobiju nezavisnost najvjerovatnije će izazvati nove sukobe na Balkanu, a kada UN Kosovu daju nezavisnosti, stvari će postati "interesantne i vjerovatno krvave", ocjenjuje juče teksaška agencija za strateška istraživanja - "Stratfor".
UNMIK policija juče je suzavcem rasturila oko 5.000 pristalica pokreta "Samopredjeljenje", koji se zalažu za nezavisnost Kosova bez pregovora i koji su kamenicama gađali sjedište UNMIK-a u Prištini.
Specijalni izaslanik UN za Kosovo Marti Ahtisari će svoj predlog rješenja statusa izložiti poslije izbora u Srbiji, 21. januara, na kojima će sadašnja (relativno) prozapadna koalicija najvjerovatnije izgubiti od nacionalističke Srpske radikalne stranke koja je nekada bila partner vladajućoj stranci Slobodana Miloševića, ocjenjuje američka agencija.
"UN se nadaju da će, ako odluka o Kosovu bude odložena sa kraja 2006. na početak 2007. godine, Srbi izabrati bilo koga samo ne radikale. To je, u najboljem slučaju, pod velikim znakom pitanja, ali je za međunarodnu zajednicu to jedina opcija", navodi "Stratfor".
"Čekanje, međutim, nije nešto što kosovski Albanci cijene i protesti poput jučerašnjih će se najvjerovatnije ponavljati - često - sve dok UN konačno ne odvoje Kosovo", dodaje agencija.
Agencija navodi da će tada stvari postati "interesantne i vjerovatno krvave", jer će Srbi, posle gubitka kontrole nad Slovenijom, Hrvatskom, BiH, Makedonijom, Crnom Gorom, izgubiti i Kosovo, čime će njihovo "nacionalno poniženje biti kompletno".
"U tom trenutku Srbi će najvjerovatnije imati vladu na čelu sa strankom koju je i sam Milošević smatrao pomalo previše fanatičnom i čijem se lideru sudi u haškom tribunalu za ratne zločine.
Naoružani državnim aparatom za radikale će biti radikalno da ne preduzmu radikalne korake kako bi kompenzovali ove poraze", ocjenjuje "Stratfor".
Teksaška agencija navodi da je Beograd u prošlosti izazivao sukobe u bivšoj Jugoslaviji, kao i da bi srpski dio BiH - Republika Srpska sada bio spreman da se oružjem bori za srpsku stvar, a Beograd bi prekrojio granice RS kako bi uzeo zemlje koje je izgubio u ratovima 1990-ih.
Slična situacija bi bila i sa Crnom Gorom koja je dobila nezavisnost, ali gdje je 40 odsto stanovništva glasalo protiv nezavisnosti i koji sebe i dalje smatraju Srbima.
Nije potrebna lokalna policija
Kada je riječ o Kosovu, "Stratfor" navodi da Beograd ne mora da koristi lokalnu policiju kako bi sproveo svoju volju na Kosovu.
"Kada je Srbija 1999. godine odlučila da je vrijeme da preuzme punu kontrolu nad provincijom, ona nije podržala lokalnu srpsku policiju.
Ona je poslala vojsku", navodi agencija.
Iako su međunarodna zajednica i vojska prisutne i na Kosovu i u BiH, one sada jedva da mogu da pomognu u policijskim akcijama i teško da bi mogle da se odupru odlučnim srpskim akcijama, navodi "Stratfor".
Sada, kada je većina zapadnih snaga zarobljena u Avganistanu i Iraku, javlja se pitanje: Da li NATO i/ili SAD mogu da se izbore sa potencijalnim, gotovo istovremenim srpskim akcijama u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu, zaključuje "Stratfor".
Vesti o krajnje teškom i tragičnom položaju srpskog življa na Kosovu i Metohiji već odavno su postale uobičajene za većinu ljudi koji nisu ravnodušni prema sudbini Srbije. Maltene svakodnevno iz te napaćene pokrajine stižu saopštenja o novom terorističkom aktu, provokaciji ili napadu na Srbe. Katastrofalan je i socijalno-ekonomski položaj nealbanskog stanovništva Pokrajine. Sve to pritiska ljude, ulivajući osećanje nekakve neminovnosti konačnog poraza srpske strane u tom konfliktu. Mnogi su na ivici klonuća.
Međutim, nije još sve izgubljeno i rat nije izgubljen. U poslednje vreme sa Kosova i Metohije počinju da stižu novosti koje ulivaju optimizam. Sve češće se održavaju odlučni srpski mitinzi protesta. Dešava se da se takvi protesti završe sukobima sa Albancima. I Srbi se ne ustručavaju ulaska u sukob s nadmoćnijim protivnikom. Pošto je Srbima oduzeto maltene sve oružje, prinuđeni su da se brane faktički golim rukama. Činjenica je da su na Kosovu ostali najodlučniji i najsmeliji Srbi koji su spremni da idu do kraja. Da umru, ali da ne predaju svoju zemlju neprijatelju-okupatoru koji je poput zloćudnog tumora zauzeo Pokrajinu.
Ti su se ljudi umorili od straha i poniženja. Mnogi od njih više nemaju šta da izgube i spremni su da se bore. Surovi, teški uslovi okupacije i ugnjetavanja čeliče u čoveku odlučnost da se bori za svoje pravo na život i slobodu. Malobrojni srpski glas na Kosovu jača. Makar se i ne čuo od urlika i galame likujućih Albanaca koji su zauzeli Pokrajinu. Ali taj glas postoji i sve je čvršći. Nedavno je u blizini srpske enklave Štrpce uništen spomenik albanskim ekstremistima-teroristima; Srbi su na poslednjim protestnim mitinzima nastupali krajnje odlučno, ne bojeći se da ulaze u sukob s Albancima; u srpskim enklavama se muškarci okupljaju u odrede za samoodbranu (i ne pokušavajući da pobegnu, spasavajući porodicu i makar deo imovine). Raduje i značajna činjenica da izvan granica Kosova, u Srbiji, ne zaboravljaju na Kosovo. Aktivirale su se razne političke i društvene organizacije koje se bore za očuvanje srpskog Kosova. Malo-malo pa se pokrene akcija informativnog karaktera kojom se poziva srpski narod da sačuva svoju zemlju, zadrži i povrati izvor srpskog naroda, kulture i vere.
Sve te činjenice ulivaju nadu u mogućnost nastanka snažnog srpskog otpora na Kosovu. Otpora koji vremenom može Srbima povratiti čitavo Kosovo i Metohiju. Odnos zvaničnih vlasti u Beogradu prema problemu Kosova ozbiljno otežava položaj. Na žalost, rukovodeća elita Srbije, stisnuta pod «kapu» Zapada i pod njegovom kontrolom, nije u stanju da reši pitanje pokrajine u korist sopstvenog naroda, pošto ne poseduje za to potrebnu volju.
Međutim, i bez neposredne podrške zvaničnog Beograda, otpor može postići sveti cilj oslobođenja Kosova. Srpske enklave na Kosovu postepeno mogu ojačati pristigli dobrovoljci iz redova bivših izbeglica. Vremenom se može uspostaviti tajna infrastruktura partizanskog pokreta u svoj svojoj raznovrsnosti. Pri tom se moraju neprestano čuti glasovi podrške otporu od strane srpskih društvenih i političkih organizacija kako u Srbiji tako i izvan nje.
U slučaju da započne aktivno vojno sučeljavanje između Srba i Albanaca, severni deo Pokrajine se može iskoristiti kao glavna predstraža, a udaljene enklave će morati da se drže iz sve snage, pod uslovom da u konflikt budu automatski uvučeni UNMIK i KFOR.
Izgleda da ovi poslednji (pogotovo Evropljani) počinju da shvataju na čijoj strani je pravda i šta su to zapravo učinili podržavši albansku okupaciju Pokrajine. Enklave se moraju maksimalno utvrditi i držati se do poslednjeg, dobijajući pomoć i podršku na svaki mogući način: putem ispada, tajnih konvoja, prebacivanja provijanta i municije jedrilicama noću...
Već je svima jasno da je nemoguće izbeći direktan, konačan sukob. Albanci su jasno stavili čitavom svetu na znanje da će se za nezavisnost boriti do kraja. Svakodnevni teroristički akti protiv srpskog stanovništva Kosova neposredno ukazuju na konačne ciljeve Albanaca.
Njihov cilj je jedan – Kosovo sasvim očišćeno od nealbanaca i u sastavu «Velike Albanije». U takvim uslovima i kod takvog razvoja situacije Srbi će biti jednostavno primorani da se s neprijateljem uhvate u koštac s oružjem u rukama. I to ne samo da mu pruže dostojan otpor, već i da pređu u protivnapad, pedalj po pedalj oslobađajući rodnu grudu od okupatora-parazita.
Ozbiljnu potporu srpskom otporu mogla bi pružiti pobeda srpskih radikala na narednim predstojećim izborima. I nije tajna da uz pad rejtinga demokrata svih boja raste popularnost Srpske Radikalne Stranke u narodu. Makar i nezvnično, ali ipak odlučnije od sadašnje vlasti, radikali bi mogli da pruže pomoć Srbima u stvari oslobođenja i očuvanja Kosova i Metohije u sastavu Srbije i Crne Gore.
Dali nam je ostalo samo da se molimo i nadamo pobedi. Da verujemo u srpsko Kosovo, u snagu naroda i čekamo nove radosne vesti koje nagoveštavaju srpsku pobedu!
Ocjena agencije "Stratfor"
Mogući novi sukobi na Balkanu
Nestrpljivost kosovskih Albanaca da dobiju nezavisnost najvjerovatnije će izazvati nove sukobe na Balkanu, a kada UN Kosovu daju nezavisnosti, stvari će postati "interesantne i vjerovatno krvave", ocjenjuje juče teksaška agencija za strateška istraživanja - "Stratfor".
UNMIK policija juče je suzavcem rasturila oko 5.000 pristalica pokreta "Samopredjeljenje", koji se zalažu za nezavisnost Kosova bez pregovora i koji su kamenicama gađali sjedište UNMIK-a u Prištini.
Specijalni izaslanik UN za Kosovo Marti Ahtisari će svoj predlog rješenja statusa izložiti poslije izbora u Srbiji, 21. januara, na kojima će sadašnja (relativno) prozapadna koalicija najvjerovatnije izgubiti od nacionalističke Srpske radikalne stranke koja je nekada bila partner vladajućoj stranci Slobodana Miloševića, ocjenjuje američka agencija.
"UN se nadaju da će, ako odluka o Kosovu bude odložena sa kraja 2006. na početak 2007. godine, Srbi izabrati bilo koga samo ne radikale. To je, u najboljem slučaju, pod velikim znakom pitanja, ali je za međunarodnu zajednicu to jedina opcija", navodi "Stratfor".
"Čekanje, međutim, nije nešto što kosovski Albanci cijene i protesti poput jučerašnjih će se najvjerovatnije ponavljati - često - sve dok UN konačno ne odvoje Kosovo", dodaje agencija.
Agencija navodi da će tada stvari postati "interesantne i vjerovatno krvave", jer će Srbi, posle gubitka kontrole nad Slovenijom, Hrvatskom, BiH, Makedonijom, Crnom Gorom, izgubiti i Kosovo, čime će njihovo "nacionalno poniženje biti kompletno".
"U tom trenutku Srbi će najvjerovatnije imati vladu na čelu sa strankom koju je i sam Milošević smatrao pomalo previše fanatičnom i čijem se lideru sudi u haškom tribunalu za ratne zločine.
Naoružani državnim aparatom za radikale će biti radikalno da ne preduzmu radikalne korake kako bi kompenzovali ove poraze", ocjenjuje "Stratfor".
Teksaška agencija navodi da je Beograd u prošlosti izazivao sukobe u bivšoj Jugoslaviji, kao i da bi srpski dio BiH - Republika Srpska sada bio spreman da se oružjem bori za srpsku stvar, a Beograd bi prekrojio granice RS kako bi uzeo zemlje koje je izgubio u ratovima 1990-ih.
Slična situacija bi bila i sa Crnom Gorom koja je dobila nezavisnost, ali gdje je 40 odsto stanovništva glasalo protiv nezavisnosti i koji sebe i dalje smatraju Srbima.
Nije potrebna lokalna policija
Kada je riječ o Kosovu, "Stratfor" navodi da Beograd ne mora da koristi lokalnu policiju kako bi sproveo svoju volju na Kosovu.
"Kada je Srbija 1999. godine odlučila da je vrijeme da preuzme punu kontrolu nad provincijom, ona nije podržala lokalnu srpsku policiju.
Ona je poslala vojsku", navodi agencija.
Iako su međunarodna zajednica i vojska prisutne i na Kosovu i u BiH, one sada jedva da mogu da pomognu u policijskim akcijama i teško da bi mogle da se odupru odlučnim srpskim akcijama, navodi "Stratfor".
Sada, kada je većina zapadnih snaga zarobljena u Avganistanu i Iraku, javlja se pitanje: Da li NATO i/ili SAD mogu da se izbore sa potencijalnim, gotovo istovremenim srpskim akcijama u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu, zaključuje "Stratfor".