Znameniti srbi muslimani

Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak
Velika porodica Skopljaka, po riječima Omer-begovim, vodi porijeklo od bosanskog vlastelina Mihaila, gospodara Vesele Straže kod Bugojna. Ova oblast u srednjem vijeku bila je poznata pod imenom Uskoplje, od kojeg i potiče docniji naziv Skoplje (koga nazivamo i Bosansko Skoplje da bismo ga lakše razlikovali od Skoplja u Makedoniji). Mihailo, koga Omer-beg, naziva i despotom, je po pokorenju Bosne primio islam dobivši ime Ali-paša.

1870. rodio se pjesnik Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak, koji je svom rodnom imenu i prezimenu dopisivao i - Despotović, čukununuk Sulejman-paše Skopljaka.

Rođen je 1870. godine u Odžaku, gde je živeo do svoje petnaeste godine. Njegov otac Mustaj-beg je 1884. godine odlučio da se sa porodicom iseli iz okupirane Bosne, ali se predomislio, zadržao i naselio u Sarajevu. Po završetku školovanja u sarajevskoj Ruždiji, Omer-beg je počeo da se bavi književnošću. Prvu pesmu, „Ruža i srce“, objavio je 1893. godine u listu Bošnjak. Kasnije postaje višegodišnji saradnik Bosanske vile i mostarske Zore. Istovremeno je sakupljao narodne pesme bosanskih muslimana, ispevanih u srpskom desetercu. Dve pesme su objavljene u Vili (Ženidba bega Omer-bega i Ženidba Ćejvanagić Mehe) a rukopisi ostalih 29 pesama sa ukupno 5451 stihom čuvaju se u Etnografskoj zbirci Srpske akademije nauka i umetnosti. Zbog svog prosrpskog delovanja Omer-beg nije mogao da se zadrži u Sarajevu i 1899. vratio se u rodni Odžak. U napadima objavljivanim u Bošnjaku i Beharu preteći mu je savetovano da ide u Srbiju i da tamo slavi „srpskog Svetog Savu“. Sa Mostarcem Smail-agom Ćemalovićem 1906. godine pokreće list Bosansko – hercegovački glasnik, u kojem je sarađivao i Osman Đikić.

Omer-beg je umro 1918. godine, pred kraj Prvog svetskog rata, najverovatnije od španske groznice. Prema svedočenju bugojanskog prote Jove Popovića, na njegovom nadgrobnom spomeniku, pored uobičajenog arapskog natpisa urezano je, ćirilicom: Омер-бег Сулејманпашић, српски песник. Ćirilični natpis izbrisale su ustaše tokom Drugog svetskog rata.

izvori: http://www.njegos.org/litera/omer-beg.htm
http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0 ... 0%B8%D1%9B

f_qrrhm_87e2a1c.png
Bosanska Vila, 1897, br. 1., str. 8.

f_qrrhm_26e40f3.png
Bosanska Vila, 1897, br. 5., str. 67.

USTAJTE BRAĆO!
Ustajte, braćo, na noge lahke,
jer ropstvu zadnji došo je čas!
Ustajte, braćo, branite pravo,
u ljutoj borbi Srbu je spas!

Čujete l' zveku handžara zlatnog,
sa zvekom kako poziva nas.
Ustajte, braćo, na borbu svetu,
u borbi znajte Srbu je spas!

Jeno nas zove jatagan ljuti,
on nam je osto amanet svet,
slušajmo, braćo, amanet djeda,
jera nas može nekada klet.

Ustajmo, braćo, branimo svoje,
ne dajmo da nas dušmanin tre!
Nek handžar zveči, nek puška ječi,
neka nam dušman od straha mre!

Teška je muka robovat, braćo,
na licu ropski nositi sram.
Ustajmo, braćo, na borbu svetu,
Dušanov treba ponovit hram.

O, Srbe, brate, pruži mi ruku,
priznaj mi, dragi, da sam ti brat!
Zajedno ko dva hajdemo lava
prot' crnog vraga voditi rat!

Ustajmo, braćo, ne ža'lmo krvi,
spasimo rod nam i mili dom,
Ustajmo, braćo, prot' crnog vraga,
sa silom našom i snagom svom!

Čujete l' kako djeca nam pište,
kako ih pati nevolja, glad?
Vidite l' kako narod nam plače,
kako ga taru zulum i jad?

Spasite djecu, spasite narod,
daće vam pomoć i dragi Bog!
Jer Allah dragi uvijek čuva,
i štiti roba pravoga svog!

Pobratimstvo, 1900, str. 19-20.
 
Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak
Velika porodica Skopljaka, po riječima Omer-begovim, vodi porijeklo od bosanskog vlastelina Mihaila, gospodara Vesele Straže kod Bugojna. Ova oblast u srednjem vijeku bila je poznata pod imenom Uskoplje, od kojeg i potiče docniji naziv Skoplje (koga nazivamo i Bosansko Skoplje da bismo ga lakše razlikovali od Skoplja u Makedoniji). Mihailo, koga Omer-beg, naziva i despotom, je po pokorenju Bosne primio islam dobivši ime Ali-paša.

1870. rodio se pjesnik Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak, koji je svom rodnom imenu i prezimenu dopisivao i - Despotović, čukununuk Sulejman-paše Skopljaka.

Rođen je 1870. godine u Odžaku, gde je živeo do svoje petnaeste godine. Njegov otac Mustaj-beg je 1884. godine odlučio da se sa porodicom iseli iz okupirane Bosne, ali se predomislio, zadržao i naselio u Sarajevu. Po završetku školovanja u sarajevskoj Ruždiji, Omer-beg je počeo da se bavi književnošću. Prvu pesmu, „Ruža i srce“, objavio je 1893. godine u listu Bošnjak. Kasnije postaje višegodišnji saradnik Bosanske vile i mostarske Zore. Istovremeno je sakupljao narodne pesme bosanskih muslimana, ispevanih u srpskom desetercu. Dve pesme su objavljene u Vili (Ženidba bega Omer-bega i Ženidba Ćejvanagić Mehe) a rukopisi ostalih 29 pesama sa ukupno 5451 stihom čuvaju se u Etnografskoj zbirci Srpske akademije nauka i umetnosti. Zbog svog prosrpskog delovanja Omer-beg nije mogao da se zadrži u Sarajevu i 1899. vratio se u rodni Odžak. U napadima objavljivanim u Bošnjaku i Beharu preteći mu je savetovano da ide u Srbiju i da tamo slavi „srpskog Svetog Savu“. Sa Mostarcem Smail-agom Ćemalovićem 1906. godine pokreće list Bosansko – hercegovački glasnik, u kojem je sarađivao i Osman Đikić.

Omer-beg je umro 1918. godine, pred kraj Prvog svetskog rata, najverovatnije od španske groznice. Prema svedočenju bugojanskog prote Jove Popovića, na njegovom nadgrobnom spomeniku, pored uobičajenog arapskog natpisa urezano je, ćirilicom: Омер-бег Сулејманпашић, српски песник. Ćirilični natpis izbrisale su ustaše tokom Drugog svetskog rata.

izvori: http://www.njegos.org/litera/omer-beg.htm
http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0 ... 0%B8%D1%9B

f_qrrhm_87e2a1c.png
Bosanska Vila, 1897, br. 1., str. 8.

f_qrrhm_26e40f3.png
Bosanska Vila, 1897, br. 5., str. 67.

USTAJTE BRAĆO!
Ustajte, braćo, na noge lahke,
jer ropstvu zadnji došo je čas!
Ustajte, braćo, branite pravo,
u ljutoj borbi Srbu je spas!

Čujete l' zveku handžara zlatnog,
sa zvekom kako poziva nas.
Ustajte, braćo, na borbu svetu,
u borbi znajte Srbu je spas!

Jeno nas zove jatagan ljuti,
on nam je osto amanet svet,
slušajmo, braćo, amanet djeda,
jera nas može nekada klet.

Ustajmo, braćo, branimo svoje,
ne dajmo da nas dušmanin tre!
Nek handžar zveči, nek puška ječi,
neka nam dušman od straha mre!

Teška je muka robovat, braćo,
na licu ropski nositi sram.
Ustajmo, braćo, na borbu svetu,
Dušanov treba ponovit hram.

O, Srbe, brate, pruži mi ruku,
priznaj mi, dragi, da sam ti brat!
Zajedno ko dva hajdemo lava
prot' crnog vraga voditi rat!

Ustajmo, braćo, ne ža'lmo krvi,
spasimo rod nam i mili dom,
Ustajmo, braćo, prot' crnog vraga,
sa silom našom i snagom svom!

Čujete l' kako djeca nam pište,
kako ih pati nevolja, glad?
Vidite l' kako narod nam plače,
kako ga taru zulum i jad?

Spasite djecu, spasite narod,
daće vam pomoć i dragi Bog!
Jer Allah dragi uvijek čuva,
i štiti roba pravoga svog!

Pobratimstvo, 1900, str. 19-20.

stvar osobnog izbora,ali za njega ne bih stavio ruku u vatru da je srbin rodom

nije nikakvo skoplje,nego USKOPLJE koje se takvim zove od davnina,pa do danas.... usko polje
 
Pa jeste sad prelazio iz grčke u srpsku crkvu, ko da ima razlike(mislim ima, ali nebitne). Tolki Cincari, Jermeni i Grci su asimilovani u Srbe, baš zbog pravoslavlja, pa i Srbi kad su otišli u Rusiju onomad 1700 i neke.

Majka mu je bila Srpkinja
Prica o dva brata
Prica Mihajlu Andjelovicu i o Adni Mahmud Pasi Abogovicu (Andjelovic) je toliko neverovatna toliko da covek pomisli da se radi o kakvoj izmisljenoj prici koja se granici sa legendom.
Vizantiska carska dinastija Andjela vladala je negde u dvanaestom veku,nakon turskih osvajanja Mihajlo Andjel Filantropen krenuo je kao i mnogi drugi grci na sever ,da potrazi spas u Srpskoj Despotovini.On se ozenio srpkinjom i ziveo u Krusevcu i u rudarskom gradu Novom Brdu.Tu je dobio i dva sina .Verovatno je stradao mlad u sukobima u ono tmurno vreme Murata II ,koji je tih godina ponovo krenuo na Srbiju.
1427 Turski konjanici su napali kolonu izbeglica koja se kretala iz Novog Brda na sever ka Krusevcu .Jedan od decaka je bio u toj koloni sa majkom.O majci se gubi svaki trag i nezna se njena sudbina .Decaka odvode u janicare i dobija ime Mahmud .Kako je bio plemenitog porekla Mahmuda su odma uputili na sultanov dvor ,vremenom postaje jedan od najuglednijih i najsposobnijih otomanskih vojskovodja .I prvi veliki vezir u istoriji Otomanske imperije koji nije bio turcin.
Verovatno je bas on taj koji je sproveo u delo naredjenje Mehmeda II njegovog prijatelja iz detinjstva i novog sultana da potamani svu njegovu bracu i blize rodjake ,cak i decu u kolevci ustvari sve one ,koji bi mogli da ga ugroze na vlasti .Tako zapoce nova praksa koja se ponavljala sa svakim novim sultanom.Ono po cemu je jos bio poseban Mahmud se bavio pisanjem i jedini je srpski pesnik koji se javlja u istocnoj literaturi.
Na drugoj strani njegov brat Mihajlo posta veliki celnik u tada vec okrnjenoj Srpskoj despotovini .
1444 godine Mahmud je zamoljen da primi srpskog izaslanika ,koji nosi znacajnu poruku porti....
Dok je izaslanik prilazio prinoseci darove ,u odsjaju svetiljke u polumracnom satoru ,pasa je presreo pogled koji mu se odnekle ucinio poznat.Kad je izaslanik progovorio, secanja su navrla : pasa se prisetio svoje majke i njenog dozivanja. Pred njim je stajao Mihajlo Andjelovic, njegov rodjeni brat, veliki celnik Despota Djuradja. Posle skoro dve decenije razdvojeosti ponovo su razgovarali, verovatno na srpskom koji pasa nije mogao da zaboravi jer je u to doba srpski sluzbeni jezik na turskom dvoru.od tada pocinju veze i saradnja izmedju dva brata koje je , osim porekla i vlasti gotovo sve razdvajalo : vera, drzava, оobrazovanje, obicaji i navike, ratovi...
http://www.politikin-zabavnik.rs/2007/2912/02.php
Njegova najlepsa pesma...
Газел
Адни - Махмуд-паше Анђеловића (Абоговића)
„Кад угледах косу своје драге која је као тулипан,
Како лепрша по њеном лицу, помислих:
Чудно, као да је месец застао међу мирисним цвећем,
Твоји чуперци пали су преко лица, што је ко млађак,
У многим увојцима попут змије
Што дању мирује скупљајући снагу.
Од твог лица, руже и тулипани су заиста украли
Боју и мирис
И зато их везане за штап носе около кроз базар.”
...
„...О Адни - сврха песме је дивити се лепотама!
Кол’ко мудрих међу луде отпремише твоје очи!
Сад су мене окупиле - нек ми је Бог на помоћи!
Адни своју главу, душу пред ноге ти меће сада
По закону: роб с иметком господару свом припада...”
 
Poslednja izmena:

Back
Top