Zloba u ljudima

Urwald

Ističe se
Moderator
Poruka
2.514
Zloba je složen skup negativnih osećanja, misli i ponašanja usmerenih ka povređivanju drugih - bilo direktno, fizički ili emocionalno, bilo suptilno i manipulativno.

Da li je zloba urođena ili stečena osobina?
Šta mislite da su najčešći uzroci zlobnog ponašanja?
Da li svako od nas u sebi nosi potencijal za zlobu - i kako se s tim nositi?
 
Uglavnom urodjena a delimicno i stecena
Generalno medicina to moze resiti proucavanjem mozga I hormona Ali posto je strukturalno vec utkana u svaki segment ljudskog delovanja onda ce biti samo tehnicki unapredjena
 
Verovatno da svako nosi odredjeni potencijal, ali ne mora da znaci da ce se ispoljiti. Ta osobina se ispoljava kod nesrecnih ljudi, skroz nezadovoljnih sobom, zivotom, svojim postupcima, finansijama, ili sta god. Razloga moze biti bezbroj. Covek koji gleda svoja 4 zida, koji je srecan i ispunjen, taj covek ne moze biti zloban. Verujem da svako moze da navede bar dva primera iz svog zivota gde su osetili pravu zlobu, verovatno od najblizih, a da uopste ne mozes da shvatis sta se desava, da se nakon svakog razgovora osecas depresivno i nesrecno, a sve upravo zbog te zlobe i zlobnih komentara (kako si naveo suptilno, manipulativno, emocionalno itd).
 
Verovatno da svako nosi odredjeni potencijal, ali ne mora da znaci da ce se ispoljiti.
I meni se čini da je tako, kontam da svi mi imamo potencijal za zlobu samo su potrebne odgovarajuće okolnosti. Setimo se svetskih ratova i šta su ljudi bili spremni da rade, ova zloba u redovnom životu onda dođe kao nešto već normalizovano tj. moguće je da je svako od nas do sada upoznao nekog ko je zloban.
Ta osobina se ispoljava kod nesrecnih ljudi, skroz nezadovoljnih sobom, zivotom, svojim postupcima, finansijama, ili sta god. Razloga moze biti bezbroj. Covek koji gleda svoja 4 zida, koji je srecan i ispunjen, taj covek ne moze biti zloban. Verujem da svako moze da navede bar dva primera iz svog zivota gde su osetili pravu zlobu, verovatno od najblizih, a da uopste ne mozes da shvatis sta se desava, da se nakon svakog razgovora osecas depresivno i nesrecno, a sve upravo zbog te zlobe i zlobnih komentara (kako si naveo suptilno, manipulativno, emocionalno itd).
Kada su najbliži u pitanju pogotovu je teško jer na mestu gde bi trebali da budu sigurnost i razumevanje nailazimo na ove negativnosti, a to baš može da ostavi posledice na dalji tok života.
 
I meni se čini da je tako, kontam da svi mi imamo potencijal za zlobu samo su potrebne odgovarajuće okolnosti. Setimo se svetskih ratova i šta su ljudi bili spremni da rade, ova zloba u redovnom životu onda dođe kao nešto već normalizovano tj. moguće je da je svako od nas do sada upoznao nekog ko je zloban.

Kada su najbliži u pitanju pogotovu je teško jer na mestu gde bi trebali da budu sigurnost i razumevanje nailazimo na ove negativnosti, a to baš može da ostavi posledice na dalji tok života.
Tacno, ja sam se prvi do skoro borio sa tim, nekad me i dalje uhvati taj neir i zelja da "rascistim", ali godinama sve manje.
A ovo gore sto si pomenuo, za ratove i slicno, na sta su sve ljudi spremni mislim da nije zloba vec cisto iskonsko zlo. E sad, da li i za to ima potencijal svako?
 
Tacno, ja sam se prvi do skoro borio sa tim, nekad me i dalje uhvati taj neir i zelja da "rascistim", ali godinama sve manje.
A ovo gore sto si pomenuo, za ratove i slicno, na sta su sve ljudi spremni mislim da nije zloba vec cisto iskonsko zlo. E sad, da li i za to ima potencijal svako?
Lično mislim da maltene svako ima potencijal za tako nešto - pogotovu ako je pitanje rata i kada se stvari odvijaju u grupi zbog one pojave koja se zove "peer pressure" - "pritisak vršnjaka"
Mislim da je sve ređe da ljudi imaju sopstvenu autonomiju ličnog odlučivanja jer smo kao ljudska bića postali zavisniji od drugih ljudi na neki način nego što je to bio slučaj ranije, a i biti izopšten iz društva je danas nešto kao smrtna presuda.
 
Da li je zloba urođena ili stečena osobina?

Zloba je stečena osobina.

Šta mislite da su najčešći uzroci zlobnog ponašanja?

Ljubomora, zavist. Nezadovoljstvo sopstvenim izborima u životu i samim životom.

Da li svako od nas u sebi nosi potencijal za zlobu - i kako se s tim nositi?

Da, svako od nas nosi taj potencijal, ali se on pokreće kod određenog broja ljudi. Kada je neko zloban a nismo rodbinski povezani, lako je izbegavati i prekinuti kontakt sa tom osobom.

Teško je kada u široj porodici imamo blisku osobu koja je tokom vremena postala zlobna. Kontakt sa tom osobom je nemoguće prekinuti.

Kada treba da se vidim sa tom osobom bukvalno se psihički pripremam i posle tog viđenja još neko vreme osećam tugu.

Ne mogu da osetim bes ali tugu da..jer nikada nisam ni pomislila da će ta osoba nekada postati zlobna.

Ni ja, a ni moja najuža porodica nismo krivi zbog životnih odluka koje je napravila ta osoba.
 
Zloba se sticce kroz zivot.
Svako ima svoju pricu i ne reaguju svi isto.
Ja sam pretrpeo mnogo toga.
Imao sam sve uslove da postan zloban i ogrorcen covek, vuk samotnjak.
Medjutim ja sam potpuno drugaciji.
Nemam pojma zasto jer nisam nista otporniji na uvrede od drugih.
Mozda neko iskustvo plus gledanje gresaka drugih i obecanje samom sebi
da ja necu tako...
 
Šta mislite da su najčešći uzroci zlobnog ponašanja?
Ljubomora.
Dosta osoba materijalno zbrinutih, lagodnog života, postaje zlobno prema drugima jer, Bože moj, kako on/ona/ može sebi da priušti nešto dobro misleći da je isključivo njihova priviligija.

Možda ima pomalo genetske predispozicije, uglavnom, zloba je stečena.

I, nije lako biti zloban. Mislim da više razara zlobnu osobu od one prema kojoj je zloba usmerena. :lol:
 
Zloba je stečena osobina.



Ljubomora, zavist. Nezadovoljstvo sopstvenim izborima u životu i samim životom.



Da, svako od nas nosi taj potencijal, ali se on pokreće kod određenog broja ljudi. Kada je neko zloban a nismo rodbinski povezani, lako je izbegavati i prekinuti kontakt sa tom osobom.

Teško je kada u široj porodici imamo blisku osobu koja je tokom vremena postala zlobna. Kontakt sa tom osobom je nemoguće prekinuti.

Kada treba da se vidim sa tom osobom bukvalno se psihički pripremam i posle tog viđenja još neko vreme osećam tugu.

Ne mogu da osetim bes ali tugu da..jer nikada nisam ni pomislila da će ta osoba nekada postati zlobna.

Ni ja, a ni moja najuža porodica nismo krivi zbog životnih odluka koje je napravila ta osoba.
A sta tek da radis kada zlobu i takav vid ponasanja imas ne samo u siroj, nego najuzoj mogucoj porodici? Kada su te osobe zapravo majka, sestra, brat?
E to je umetnost prevazici, svesti kontakte na minimum i pricati im sto manje desavanja iz svog zivota. Kada pitaju sta ima novo, sta radite, samo kratko "Sve super, nista specijalno, a sta ima kod vas?" I tako jednom u 5 meseci i mirna glava.
 
Ovde pisemo svi kako smo osetili zlobu na svojoj kozi, a da li je neko sam osecao zlobu prema nekome? Ja jesam, ali smatram da imam debelo opravdanje, i nisam lud da umisljam da sam u pravu vec su to potvrdili ljudi oko mene. Sve u svemu, osecao sam veliku "mrznju" prema nekim ljudima i njihovim uspesima, nekada cak i bacio par zlobnih komentara kao odgovor na zlobne komentare, osecao sam i bes dok slusam njihovo hvalisanje i suptilno "spustanje" mene. Kada sam shvatio da ti ljudi ne samo da su zlobni prema meni i prakticno mi ne zele dobro, vec i da u meni izazivaju nesto sto slicne misli meni stavlja u glavu i tera me da se dokazujem ili takmicim, sklonio sam se i prodisao. Uglavnom, odredjeni stepen zlobe osecao sam i ja, ali samo prema bukvalno dve osobe.
 
A sta tek da radis kada zlobu i takav vid ponasanja imas ne samo u siroj, nego najuzoj mogucoj porodici? Kada su te osobe zapravo majka, sestra, brat?
Najčešće trpiš ako ne možeš da se skloniš pa onda kako ti zapadne kasnije ili ako možeš distanciraš se od takvih.
Ima i opcija da uđeš u sukobe sa takvima, ali je to krajnje specifično.
 
Ovde pisemo svi kako smo osetili zlobu na svojoj kozi, a da li je neko sam osecao zlobu prema nekome? Ja jesam, ali smatram da imam debelo opravdanje, i nisam lud da umisljam da sam u pravu vec su to potvrdili ljudi oko mene. Sve u svemu, osecao sam veliku "mrznju" prema nekim ljudima i njihovim uspesima, nekada cak i bacio par zlobnih komentara kao odgovor na zlobne komentare, osecao sam i bes dok slusam njihovo hvalisanje i suptilno "spustanje" mene. Kada sam shvatio da ti ljudi ne samo da su zlobni prema meni i prakticno mi ne zele dobro, vec i da u meni izazivaju nesto sto slicne misli meni stavlja u glavu i tera me da se dokazujem ili takmicim, sklonio sam se i prodisao. Uglavnom, odredjeni stepen zlobe osecao sam i ja, ali samo prema bukvalno dve osobe.
Ovo bi i ne deluje baš kao zloba, već kao reakcija - sukobljavanja.
Zloba bi bila npr da ničim izazvan krećeš da zlobiš, povređuješ druge, dobavuješ im i sl.
 
Imaš i onu mogućnost "opravdane zlobe".
Onome ko je činio zlobu ka tebi ti činiš sličnu zlobu - čisto da vide kako to na njihovoj koži izgleda pa možda prorazmisle u nekom momentu ako će ikada ponovo biti takvi prema tebi.
Naravno, to je verovatno ono kroz sta prolaze svi koji nisu zaista zlobni. Traze nacin da se sa situacijom izbore, ili su priterani uza zid pa tako reaguju nesvesno, itd. Zaista uzas
 
Naravno, to je verovatno ono kroz sta prolaze svi koji nisu zaista zlobni. Traze nacin da se sa situacijom izbore, ili su priterani uza zid pa tako reaguju nesvesno, itd. Zaista uzas
Kada ne možeš da bežiš - možeš da postaneš kao divlja životinja koja je sterana uz zid.
Sada šta ćeš iz toga naučiti i usvojiti je već ozbiljnije pitanje.
 
Da li svako od nas u sebi nosi potencijal za zlobu - i kako se s tim nositi?

Najlakse je biti zloban.
Kako ne biti zloban?
Voditi racuna o sebi i svojim voljenima.
Gledati svoje, ne tudje dvoriste, hteti da pomognes kad mozes, cuti drugo misljenje, ne osudjivati, ne svetiti se…

Zloban je biti lako, pokusaj biti dobar covek.
 
Najlakse je biti zloban.
Zloban je biti lako, pokusaj biti dobar covek.
Pa i ne nužno - rekao bih da je po prirodi stvari teško da se neko odluči da čini zlobu drugima, osim ako nije rođen kao psihopata.
Čim neko dođe do tog prvog koraka ka zlobi najčešće odustane jer ima neku svest, kao i osećaj potencijalne krivice.
Po meni pojedinac će krenuti putem zlobe:
ako je prošao bez kazne prvi put kada je zlobio ili ako mu se "dopao ukus krvi" prvi put.
 
Pa i ne nužno - rekao bih da je po prirodi stvari teško da se neko odluči da čini zlobu drugima, osim ako nije rođen kao psihopata.
Čim neko dođe do tog prvog koraka ka zlobi najčešće odustane jer ima neku svest, kao i osećaj potencijalne krivice.
Po meni pojedinac će krenuti putem zlobe:
ako je prošao bez kazne prvi put kada je zlobio ili ako mu se "dopao ukus krvi" prvi put.

Citaj malo samo ovde forum… videces koliko je zlobe ( i to verujem potpuno bzv ).

Nisu valjda svi oni psihopate? :lol:
 
Urodjena zloba je kod psihopata a sve ostalo stečena, od sociopata do ljubomornih ili na neki način nemoćnih i ograničenih.

Teško je zlobnom otvoriti oči pa je ignorisanje i zaobilaženje najbolji metod.

Prvo reagujemo emocijom na sve što nam pristiže. Zamisli da u tom momentu zatvoriš oči i udješ u svoje tjelo da osmatraš. Osjetio bi možda grč u stomaku, oslušnuo kako srce jače lupa , primjetio bi da dišeš neskladno ili ubrzano i tad zaključuješ da to škodi tvom tjelu i da mu moraš vratiti harmoniju ili će se razboliti.

Ukoliko osjetiš zluradost da naudiš i ponovo zatvoriš oči i oslušnes svoje tjelo vidićeš da se u njemu dešavaju iste štetne stvari sa razlikom u nijansama.
Znači, oboje su štetne po tebe samo u zanosu većina ne primjeti.

Kad ti zadatak postane da čuvaš harmoniju disanja, nervnog rada i svog tjela onda fokus više nije ono što te okružuje.

Zato recimo kažu da pola bola kletve za drugog snosiš i ti sam jer same negativne misli razaraju sklad u tvom organizmu.
Oslušni kako dišeš kad poželiš nekom zlo.

Znači , ključ je praštanje i nada da i oni spoznaju i nadju mir sa sobom šta god ih mučilo i izmaknuti se jer si ti odgovoran samo za sebe.
 

Back
Top