Џорџи
Srebrna tastatura
- Poruka
- 235.980
Keva joj ne da..ccc
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
To sto su roditelji obezbedili zivotni prostor nije jedina stvar koju treba da obezbede. Ne bih rekla da su oni tako neduzni u celoj prici. Mozda je njihova odgovornost samo u losem vaspitanju, ali cak i da je tako, to je prilicno veliki promasaj. Niti mislim da je za postavljacicu teme materijalna strana pokretac nezadovoljstva. Koliko razumem, ona zeli mir i postovanje dogovora.
Imati dobru porodicu, bliske odnose, potporu, razumevanje je velika stvar. Ali nije uvek tako. I trebalo bi imati razumevanja da nije svako te srece da moze sa porodicom da razgovara i dodje do nekakvog resenja.
I ne bih rekla da je na deci da uveseljavaju roditelje koji to ne zasluzuju, kao ni to da roditelji nisu duzni bilo sta da urade za svoju decu kad ova postanu punoletna. Zakonski nisu, ali sta je sa osecanjima i moralom?
Razumela sam da si razocarana u sestru i vidim da nisi losa devojka. Napisala sam ti da imam i ja sestre. Ima i moj muz - zlo od sestre! Sa mnom je ok, ali sa njim, bolje da ne znas kakve sve sestre mogu da budu.
Svoju sestru pokusaj da shvatis, ili direktno zatrazi objasnjenje od nje za uvrede i takvo ponasanje. Bez svadje. Mozda je u nekom problemu, pa otud njeno nezadovoljstvo, a ti si idealna meta za istresanje frustracija. Ako ne ide, ostavi je neko vreme, mozda sagleda svoje greske. Ako je ona takva, ne moras i ti da budes. Nemoj preko roditelja da ravnas racune sa njom, obe ste njihova deca. Njih mozes da zamolis za pomoc, da ucestvuju u smirivanju situacije. Jer kad se neko vidja svakog dana, a odnosi su losi, optereceni su svi i ne osecaju se dobro.
p.s. sve bi isto rekla i svojoj cerki, da nema zabune. I kritike i savete.![]()
A kako bi sa zasebnom kućom imala mir?Tako je Ramonna ja samo zelim mir i neku svoju slobodu i postovanje dogovora ali to nikako ne postizemo. Moji roditelji imaju svoj nacin razmisljanja i neke svoje navike koje meni smetaju...njima smetaju moje navike i tako dolazi do nesuglasica.
Ako živite u odvojenim kućama gde se ti i tvoja sestra srećete uopšte? Zašto ne napravite distancu i komunikaciju svedete na minimum?Ma ne taman posla hvala i na savetima a i prihvatam kritike uvek. Ne vredi pokusala sam ona bude dobra par dana sa mnom pa opet nastavi da me vredja i ponizava a ja to zaista necu da joj dozvolim. Ona je ta koja mene uvek povredjuje ...bolje da ne pisem sta mi je sve rekla...sokirali biste se.
Bas me zanima kako biste Vi gledali na svoju sestru kada bi Vam rekla:"Znas dok imas roditelje imas podrsku,kada njih vise ne bude bilo nemoj na mene u zivotu da racunas,ne interesujes me".A zaista ne znam zasto je to rekla jer nikada joj nista nisam trazila ...cak sta vise ja sam joj uvek pomagala i pozajmljivala novac kad god joj treba. Da li bi Vama bilo sve jedno da Vam vasa sestra to kaze? I to je izjavila par puta.Oprastala sam joj milion puta ...uvek ja.
Pa ja to ni najgorem neprijatelju ne bih rekla. Ja sam vaspitana da uvek svima pomognem ako mogu.
Ma ne taman posla hvala i na savetima a i prihvatam kritike uvek. Ne vredi pokusala sam ona bude dobra par dana sa mnom pa opet nastavi da me vredja i ponizava a ja to zaista necu da joj dozvolim. Ona je ta koja mene uvek povredjuje ...bolje da ne pisem sta mi je sve rekla...sokirali biste se.
Bas me zanima kako biste Vi gledali na svoju sestru kada bi Vam rekla:"Znas dok imas roditelje imas podrsku,kada njih vise ne bude bilo nemoj na mene u zivotu da racunas,ne interesujes me".A zaista ne znam zasto je to rekla jer nikada joj nista nisam trazila ...cak sta vise ja sam joj uvek pomagala i pozajmljivala novac kad god joj treba. Da li bi Vama bilo sve jedno da Vam vasa sestra to kaze? I to je izjavila par puta.Oprastala sam joj milion puta ...uvek ja.
Pa ja to ni najgorem neprijatelju ne bih rekla. Ja sam vaspitana da uvek svima pomognem ako mogu.
Sta da ti kazem, to su teske reci, prvo zato sto su od sestre, drugo nisi ih zasluzila jer si joj sestra!!! Kako bih ja - pa kao mladja verovatno bih se odrekla preko novina od nje, ali sada kao odrasla i roditelj, odgovorila bi - da ona uvek moze da racuna na mene! Ostavi je nek bude takva, a ti nemoj da je pratis u njenim reakcijama i recima, jer ocigledno nisi njenog kova i to tebe pogadja. Ne dozvoljavaj nikada u zivotu da losi ljudi naprave od tebe loseg coveka, to sto nisi. Budi ono sto osecas, veruj, dobrota je najbolje oruzje. I bitno za tebe je - sto nisi zaboravila da imas sestru. Ono sto si malo hirovito uradila (sto smo neki kritikovali) je samo odraz tvoje nemoci da dokazes da si nepristojno tretirana i ocajni pokusaj da poravnas racune. Samo polako i sa strpljenjem objasni i roditeljima sta ne zelis, shvatice oni, tebi za ljubav.![]()
Niko tebi ovde ne može dati neki univerzalni savet kako da rešiš svoje probleme. Ljudi su različiti, različito razmišljaju, različite stvari im smetaju, imaju različit prag tolerancije. Moraš da raskrstiš sama sa sobom šta ti smeta, zašto ti smeta, i da li bi ti problemi nestali ako bi se odselila. Jer ne razumem, kako misliš da bi se stanje popravilo, ako bi ti roditelji ostavili celu kuću, umesto sprata? Na kraju, šta će ti cela kuća, tebi samoj?
Onaj ko živi u zajednici mora da bude spreman na svakakve kompromise. Mora da bude mudar i promeni ono što može, a da se ne nervira zbog onog na šta ne može da utiče. Samo tako je taj život u zajednici moguć. Nisu svi spremni na kompromise, nisu svi spremni da se odreknu svoje slobode, nisu svi za život u zajednici, jer to je ipak neprirodno. Potrebno je mnogo snage i živaca da bi se takav život živeo.
Opet kažem, ljudi su različiti i različito reaguju. Moja sestra, koja ima nikakav, propao brak, zavidi meni na mom braku i životu uopšte. Ne bukvalno zavidi, ali smatra da je moj život savršen, i da sam ja srećna osoba što mi je muž moj muž, i što ima, takvu kakvu ima, porodicu. A ja mogu da potpišem da ona sa mojim mužem u okolnostima u kojim ja živim ne bi izdržala ni nedelju dana. Prosto je drugačijeg mentalnog sklopa, tako da bi njih dvoje ušli u Ginisovu knjigu rekorda kao par koji se najbrže razveo.
Nisam ja ni rekla da meni treba cela kuca....izgleda da ovde niko nije razumeo....Nisam ja ni trazila celu kucu. Nego krivim roditelje sto nekako nisu nista lepo organizovali. Ma meni sam treba jedna soba i kupatilo ali da me niko ne uznemirava. Kao sto rekoh moji roditelji su u istom dvoristu napravili kucu za moju sestru i ona je tamo pocela da zivi sama i pre nego sto se udala. Ja sam i dalje ostala da zivim u kuci sa njima.
Meni samo smeta to sto nju niko ne uznemirava i sto ima svoj prostor moze da radi sta hoce dok ja to ne mogu uvek se oni bune.
Kada se okupljaju njihovi gosti sede ispod mog prozora a njihovoj kuci niko ne sme da pridje...takodje se parkiraju ispod mog prozora jer je tu parking...itd. Stalno neka buka u mojoj blizini...ne mogu od njih nikad da se odmorim i naspavam jer oni rade sta hoce....zato sto moji roditelji misle da smo svi jedna porodica i ne mogu da ukapiraju da i ja treba da zivim kao ona da me niko ne ometa.
Takodje posto jako volim zivotinje ne daju mi da nabavim psa jer sam u istom dvoristu sa njima a oni ne vole zivotinje dok ona npr. moze da radi sta hoce i to se njih ne tice jer ima svoj zivot i svoj mali deo dvorista koji niko ne dira . Da li sada neko moze da mi kaze da su oni fer i da sestra i ja imamo ista prava?
Joj, bas si naporna s tim! Nisu fer, nemate ista prava, ali roditelji imaju prava da sa svojom imovinom rade sta hoce i da je daju onome kome oni hoce. Odesli se, pa radi i zivi kako hoces. Ali, ne, mamica ce onda plakati, a ti jadna ne mozes to da podneses, pa im cinis uslugu i stanujes s njima, a na forumu ces i dalje da kukas kako nemas ista prava. I sta sad s tim? Ustanovljeno je, nemas ista prava. Hoce li to sta promijeniti?
Život u zajednici, užas. Glasam za samostalan život
.Čim može svako treba da se osamostali, a onda kod mame nedeljom na ručak...a sledeće nedelje mama kod tebe i tako ...
![]()
Istina...ali je zalosno sto danas zbog ove finansijske situacije mnogi zive u velikim zajednicama sa roditeljima, babama, tetkama itd. Mnogo je lepsi zivot kada ljudi imaju samostalan zivot i kad nema svadje. Zaista zavidim ljudima koji imaju tu privilegiju i saosecam sa ovima koji zive u zajednici i stalno su nervozni. Bas me zanima da li neko zivi u velikoj zajednici a da je srecan i zadovoljan. Cisto sumnjam da nesto tako postoji.
Ja zaista imam odlicne uslove ali me zajednica gusi.....razmisljam kad nadjem posao da odem u podstanare i da zivim svoj zivot a ne zivot sestre, zeta, i roditelja. Stalno sam opterecena njihovim brigama i nemam vremena za svoj zivot.