Zivot u velikoj zajednici

sdragana21

Zainteresovan član
Poruka
391
Zivim sa roditeljima u velikoj kuci. Tj. ja zivim sama na celom spratu a oni na posebnom spratu. U dvoristu su moji roditelji napravili kucu i mojoj sestri koja zivi sa muzem i detetom.
Iako mnogi misle da zivim komforno ja se mnogo nerviram i smatram da ovo nije zivot vec katastrofa pogotovo sto nisam bas u najboljim odnosima sa sestrom jer se ona posle udaje jako mnogo promenila i nekak posatala sebicna i misli samo na sebe...cak mi je jednom prilikom rekla da bi volela da ja odem da bi mogla da uziva i da u zivotu ne racunam na nju......Zamislite rodjena sestra. Posle toga mi se i ne zivi u ovakvim uslovima.
volela bih da zivim sama i da mi niko ne stoji nad glavom. Ovako je non stop neka guzva u dvoristu moje sestre i mojih roditelja. Oni misle da sam ja duzna da trpim sve a dok moja sestra ima bas komfor i cini mi se da moji roditelji nisu fer kada smo u pitanju ona i ja.
To bih i ucinila ali sam iznenada ostala bez posla i vec neko vreme ne radim.
Interesuje me kakva je situacija kod Vas?
Da li postoji idealna porodica? Cini mi se da je moja najgora...nekako svi su nasmejani samo kod nas uvek vlada nezadovoljstvo.
 
ne postoji idealna porodica
to da su svi nasmejani kad ih drugi gledaju ne znači da su srećni
svako ima svoje muke

Istina...ali je zalosno sto danas zbog ove finansijske situacije mnogi zive u velikim zajednicama sa roditeljima, babama, tetkama itd. Mnogo je lepsi zivot kada ljudi imaju samostalan zivot i kad nema svadje. Zaista zavidim ljudima koji imaju tu privilegiju i saosecam sa ovima koji zive u zajednici i stalno su nervozni. Bas me zanima da li neko zivi u velikoj zajednici a da je srecan i zadovoljan. Cisto sumnjam da nesto tako postoji.
Ja zaista imam odlicne uslove ali me zajednica gusi.....razmisljam kad nadjem posao da odem u podstanare i da zivim svoj zivot a ne zivot sestre, zeta, i roditelja. Stalno sam opterecena njihovim brigama i nemam vremena za svoj zivot.
 
pa to zavisi od tebe a ne od njih. ko te tera da zivis njihove zivote? zar nemas svoje drustvo, prijatelje, kod kojih mozes da odes i koji mogu da dodju kod tebe? imas ceo svoj sprat, malo li je to danas - dovedi decka, ortake, izadji iz te kuce i tog dvorista... mislim iskreno da je tvoj problem tvoj los drustveni zivot, za koji si sama odgovorna a ne zajednica koja te gusi - ako te uopste gusi, ti to dozvoljavas.
 
Mislim da ne može " i jare i pare".
I ja sam živela u sličnim uslovima (nije bila tako brojna porodica, ali su bili nezgodni odnosi), pa sam se odlučila da odem u nepoznato s' rancem na leđima.
I nije bilo lako, i hiljadu puta mi je došlo da se vratim u svoju sobu..ali eto, izdržala sam i ne žalim zbog toga.
Da sam ostala tamo gde sam bila, ne bih napredovala ni na jednom polju, jer barem mene takva atmosfera ubija u pojam.

Ali sloboda je najčešće nešto za šta čovek mora teško da se bori.. i debelo da plati. Treba biti spreman na to...
 
pa to zavisi od tebe a ne od njih. ko te tera da zivis njihove zivote? zar nemas svoje drustvo, prijatelje, kod kojih mozes da odes i koji mogu da dodju kod tebe? imas ceo svoj sprat, malo li je to danas - dovedi decka, ortake, izadji iz te kuce i tog dvorista... mislim iskreno da je tvoj problem tvoj los drustveni zivot, za koji si sama odgovorna a ne zajednica koja te gusi - ako te uopste gusi, ti to dozvoljavas.

Htedoh da kazem nesto slicno.
Probaj da se mentalno odvojis od njih. Zasto bi oni bili glavna preokupacija? Ne razmisljaj o tome sta oni rade i koje su njihove zelje. Sredjuj svoj zivot tako da ti bude prijatno.
U slucaju da te samo njihovo prisustvo opterecuje i da ne mozes da se ogradis od toga, razmisli o preseljenju. Ti svoj stan mozes i da izdajes ako je problem u novcu.
 
pa to zavisi od tebe a ne od njih. ko te tera da zivis njihove zivote? zar nemas svoje drustvo, prijatelje, kod kojih mozes da odes i koji mogu da dodju kod tebe? imas ceo svoj sprat, malo li je to danas - dovedi decka, ortake, izadji iz te kuce i tog dvorista... mislim iskreno da je tvoj problem tvoj los drustveni zivot, za koji si sama odgovorna a ne zajednica koja te gusi - ako te uopste gusi, ti to dozvoljavas.

Bas tako. Zamislite kako je onima koji dijele kuhinju i kupatilo sa nekom drugom zenom, bilo da je majka, sestra, snaja..... A tek podstanarstvo...neka "zlocesta" gazdarica koja zivi u stanu ispod pa stalno spija ko dolazi i odlazi :eek:
A neslaganje sa sestrom se nece promijeniti gdje god da se preseli....
 
sdragana21:
Bas me zanima da li neko zivi u velikoj zajednici a da je srecan i zadovoljan. Cisto sumnjam da nesto tako postoji.

Ja sam srećna i zadovoljna, a živim u velikoj zajednici. Ali,samo sam izuzetak koji potvrđuje pravilo. :( Žive ljudi u zajednici, ali uglavnom su odnosi zategnuti, poremećeni, nezdravi. Ni sama ne umem da objasnim koji stepen tolerancije i razumevanja imamo, pa funkcionišemo odlično, evo, skoro 19 godina. I po ko zna koji put kažem da glasam za samostalan život, i svim silama ću se truditi da moji sinovi žive samostalno, ali mi nismo imali uslova za tako nešto. Dobro je da smo uspeli da se maksimalno dobro prilagodimo na život u zajednici, kada smo već morali da ostanemo ovde.
 
Zivim sa roditeljima u velikoj kuci. Tj. ja zivim sama na celom spratu a oni na posebnom spratu. U dvoristu su moji roditelji napravili kucu i mojoj sestri koja zivi sa muzem i detetom.
Iako mnogi misle da zivim komforno ja se mnogo nerviram i smatram da ovo nije zivot vec katastrofa pogotovo sto nisam bas u najboljim odnosima sa sestrom jer se ona posle udaje jako mnogo promenila i nekak posatala sebicna i misli samo na sebe...cak mi je jednom prilikom rekla da bi volela da ja odem da bi mogla da uziva i da u zivotu ne racunam na nju......Zamislite rodjena sestra. Posle toga mi se i ne zivi u ovakvim uslovima.
volela bih da zivim sama i da mi niko ne stoji nad glavom. Ovako je non stop neka guzva u dvoristu moje sestre i mojih roditelja. Oni misle da sam ja duzna da trpim sve a dok moja sestra ima bas komfor i cini mi se da moji roditelji nisu fer kada smo u pitanju ona i ja.
To bih i ucinila ali sam iznenada ostala bez posla i vec neko vreme ne radim.
Interesuje me kakva je situacija kod Vas?
Da li postoji idealna porodica? Cini mi se da je moja najgora...nekako svi su nasmejani samo kod nas uvek vlada nezadovoljstvo.

Ma varas se nikom ne cvetaju ruze..samo mi se cini da si ti malo bez stava a ona s detetom misli da je uvatila boga za muda pa joj roditelji povladjuju..malo se drugacije postavi i ne dozvoli da te spusta verbalno
 
Mislim da ne može " i jare i pare".
I ja sam živela u sličnim uslovima (nije bila tako brojna porodica, ali su bili nezgodni odnosi), pa sam se odlučila da odem u nepoznato s' rancem na leđima.
I nije bilo lako, i hiljadu puta mi je došlo da se vratim u svoju sobu..ali eto, izdržala sam i ne žalim zbog toga.
Da sam ostala tamo gde sam bila, ne bih napredovala ni na jednom polju, jer barem mene takva atmosfera ubija u pojam.

Ali sloboda je najčešće nešto za šta čovek mora teško da se bori.. i debelo da plati. Treba biti spreman na to...

Slazem se i svaka cast ako si uspela i izdrzala. Cini mi se da sloboda nema cenu .
Nesto mozda najbitnije pored zdravlja.
 
Bas tako. Zamislite kako je onima koji dijele kuhinju i kupatilo sa nekom drugom zenom, bilo da je majka, sestra, snaja..... A tek podstanarstvo...neka "zlocesta" gazdarica koja zivi u stanu ispod pa stalno spija ko dolazi i odlazi :eek:
A neslaganje sa sestrom se nece promijeniti gdje god da se preseli....

Jao pa to jeste strasno...to deljenje kuhinje i kupatila. Ne znam, cini mi se da mi je teze zato sto smo blizu....bolje je da smo daleko....ovako samo neka prepiranja a drugacije je kad nismo blizu. Kod nas je opcija ili ne pricamo ili se ne slazemo. A moram da priznam da smo inace ranije jako bile bliske skoro nerazdvojne...uvek smo izlazile zajedno....i mnogo smo se slagale dobro. Ne znam sta se to sa njom desilo pa je postala toliko zlocesta i negativna. Imala je jedan neuspesan brak , pa sada ovaj drugi.....sada je dobila dete ali ne znam sta joj se desilo da se promenila. Kao da nije ista osoba u pitanju.
Kao sto rekoh mojim roditeljima je bilo zao sta je sve prosla pa su joj napravili kucu...a ona se sada usilila kao da ima neznam sta i stalno prica kako joj ja smetam a stvarno nikom ne smetam bas sam nekkako po strani i gledam svoja posla. Ali ne vredi umesto da ceni sto to sto je dobila sto ja nisam i da uziva uvek ima nesto protiv mene. Toliko losih reci da je to strasno. Od tada vec duze vreme ne razgovaramo. Jednostavno nisam duzna da trpim stalno njene hirove i izivljavanja....cenim sebe i necu to da joj dozvolim ni njoj ni mojim roditeljima. Jedino mi je jako zao mame jer je njoj tesko sto nas dve ne pricamo.
Sta biste vi radili da ste na mom mestu? Znam da nije dobro biti sebican i grabiti jer nekako je to u zivotu prokleto. Ali zamislite kada Vam rodjena sestra kaze da ubuduce nikad ne racunam na nju jer je bas briga ona ima svoj zivot..muza i dete i bas je briga za mene. A pri tom nikada joj nisam nista ni trazila sta vise radila sam u jakim firmama i imala dobru platu i cak joj ja pomagala i kupovala jer mi je bilo zao....sto nekad nema para da kupi dobre cipele....Ona se uplasila sto ja ne radim trenutno pa mi je rekla sve i svasta.....
 
Nema kuće, bila brojna porodica, ili više porodica u jednom domaćinstvu, ili svega tročlana porodica, svejedno, gde uvek cvetaju ruže. A kada je pod istim krovom, ili u istom dvorištu mnogo ljudi i dve-tri porodice, to je, obrni-okreni, idealna sredina za nesuglasice svake vrste.
Mi smo, muž, klinci i ja, treća porodica u jednoj kući, istovremeno i treće domaćinstvo. Znači, svako ima svoju kuhinju i kupatilo, svako svoje finansije, račune, sve odvojeno. I takodje imamo svoj stančić, tj. adapritano potkrovlje, vrata sa ključem i sve uslove za miran samostalan život... ali sve je to spolja gledano :confused: U suštini, to su svakodnevna cimanja najrazličitijih vrsta i priroda :roll: Koliko god da se trudimo da gledamo svoj život i da ne obraćamo pažnju onda kada ne treba, tj. onda kada su cimanja na delu - ne vredi. :roll:
Apsolutno mi je jasno da su svi ovi saveti koje ovde vidim dobronamerni, ali ljudi, ne vredi to baš mnogo. Kad je neko navikao da kontroliše, da zaviri, da zna, da čuje, da komanduje... ništa tu ne vredi. Konjski živci ili selidba. Ko ima materijalne mogućnosti, hrabrosti i odlučnosti da preseče i odseli se - to je idealno. Ko ne može sebi to da priušti, ima da živi kako mora i da guta svaki dan, ili da se svadja svaki dan. Ako ume i može, najbolje je izbalansirati izmedju ta dva. ;) I to je to, sva filozofija ;)
 
Moj ti je savet da izdrzis dok se neke stvari ne dese. Tu pre svega mislim da nadjes stabilnu vezu, posao, i onda odete zajedno u neki stan pod kiriju.Posle dalje razmisljaj o kupovini stana itd. Do tada mislim da je malo bezveze placati stan, jer bi sama u tom stanu opet bila nesrecna. Sacekaj te dve stvari. Muz (stabilna veza) i posao. Moze i prvo bez drugog, ako on ima posao. Ne znam koliko ti je godina, i koliko ces cekati, ali sta je tu je.
 
Isto dvoriste, malo li je? :lol:
Drugo pretpostvaljam da to nije kao kad te boli k za komsiju, ipak na sestru jos ako ti je tako blizu obracas paznju hteo - ne hteo? :think:

Pa dvorište... koliko vremena dnevno provodi u dvorištu?
Sestra će joj biti doveka, živela u istom dvorištu ili na Novom Zeladu. Mislim da nije rešenje fizička distanca, nego mentalna, ako već ne mogu da se smisle....
 
Isto dvoriste, malo li je? :lol:
Drugo pretpostvaljam da to nije kao kad te boli k za komsiju, ipak na sestru jos ako ti je tako blizu obracas paznju hteo - ne hteo? :think:


Upravo tako za komsije mi je sve jedno ali je ovo nesto drugo. Jako je tesko.
Ma ona je komplikovana jer ona npr. moze da bira jer tamo gde se udala ima svoj sprat fenomenaln uredjen a ima i ovu kucu. Ona je nefer jer ne zeli da zivi kod muza nego je dovela muza u svoju kucu i ovde pravi dramu i sve joj smeta.
Ja sam vaspitana da uvek budem fer i da ne treba u zivotu da grabim. I zaista mislim da se u zivotu ako se covek lose ponasa sve kasnije vrati.
Medjutim boli me nepravda i malo sam se zakacila sa roditeljima jer su nefer i sve sam im rekla.
Rekla sam im da ako imaju dvoje dece onda sve mora da se deli na pola a ne da jednom detetu naprave kucu a da je drugo duzno da nema iste uslove i da trpi.
Boli me jer nekako nisu isto razmisljali za mene i za nju.
A oni kazu da nisam u pravu.


Jako me boli nepravda. A majku volim najvise na svetu.
 
Sve je to vec vidjeno milion puta i sve verujem da je istina sto govoris. Nazalost, u zivotu niko nas ne nauci da je privatnost jaca od blizine, krvnih veza i stanbenog prostora. Koliko puta jedna matichna porodica ima kapaciteta da ,,istrpi" samo jedan brak, dok drugi tic nema mogucnosti da rasiri svoja krila , ukoliko nema snage da se izbori sa akcijom i propagandom, dostojnom CNN svemogucih tehnika. Tj. decenijama oni koji su veci predatori u zivotnoj igri , akteri su i svojevrsne dramaturgije koje samo knjige mogu da opisu. Njihove uspone, padove, promasaje treba da snose svi, vascele dane , nedelje, godine , decenije se razvija njihovo trulo ili zdravo korenje koje zauzima sav prostor i vazduh oko sebe. Predator ne deli nista, nego gura u provaliju sve sto ( eventualno) moze da zasmeta , suludim ciljevima. Narocito jak argument su deca, kao svojevrsni orden na grudima, nicim zasluzen, ali dovoljno jak argument o kojem treba da se brinu svi...Poput kukavicijeg legla, ista je prica.
Tvoja sestra sav svoj baksuzluk koji je sama zakuvala sruchice na vas, dok cete biti poshtedjeni lepih trenutaka koji su samo njeno vlasnishtvo. Naravno da je dosla kuci jer tu moze da ima apsolutnu kontrolu situacije i podrsku roditelja, jer ne zaboravi SINGLE tu uvek treba vise snage i energije da ne ostane i bez gaca u celoj prichi, u ondosu na DUET , dva mozga- od kojih je obichno samo jedan u glavnoj , gospodarskoj funkciji mislioca (obichno onaj koji te ne voli), dok je druga polovina dueta tj. drugi mozak predvidjen za izvrshioca. Prema tome, ne mozes ti nikom nista da objashnjavash, jer uchestvujuci psihichki u dramaturgiji tudjeg braka , koju ne mozesh da izbegnesh (sve i da odesh u Australiju), imash dve opcije : da odesh , udash se ili shta god (na srecu predatora - prepustish roditeljsku paznju , maknesh se sa ochiju muza dotichne i ostavish svoj zivotni prostor - koji ce lako popuniti njena deca - sve i da ih nema dovoljno za toliki prostor) ili da zivish tako zavezana ne mogavshi da realizujesh svoj socijalni zivot normalno , uvezana tim chudnovatim porodichnim vradzbinama , sa parolom,,svaki dan novo mentalno drkanje) i tako dochekash starost. Mada extra varijanta je da ti dovedesh nekoga i to ce biti fenomenalno reshenje za sve - te da se gazite - kom opanak , kom okrajak, kom papucha. Salim se.
Zaokruzi svoj svet, rastrgace te. Ista ste krv, ali to moze da bude super, a ne mora da bude nishta. Ona je sa svojim novim pakovanjem u koaliciji , mnogo je jaka i ne trebash joj (sve dok ne bude trebalo da se brine o roditeljima ). sama izaberi, hocesh li biti , ebena emotivna strana koja ce da uvene, loza koja ce da sluzi za jahanje ili cesh uraditi drugachije. Bori se, ostacesh bez vazduha, bori se ostacesh bez vazduha, bori se za sebe istim intenzitetom, kao da si postavila sator u neprijateljskom plemenu , svaki dan na oprezu nek ti bude , kao da ti se krokodili motaju oko zglobova nogu. Svi te vole , i da umres vole te i dalje i sve je super, samo kad sednes i razmislis - i dobro pogledash shvatash da naochare sa ugradjenim ekranima koji emituju neke sasvim leve programe, nekim ljudima ne mozesh da skinesh, niti da promenish kanal, niti da ga nadjesh na svom monitoru. Kao paralelni svet...Eto , uzivaj nek ti bude lepo, jer ako odesh onda je sve resheno...
 
Poslednja izmena:

Back
Top