Zivot poslije smrti

Cekaj...ako mozak ne radi (sto bi bilo logicno da je tako), onda nema ni svesti. Ako nema svesti, nema ni percepcije, cula ne funkcionisu...sto opet znaci da ne postoji mogucnost da se osoba seti bilo cega pri povracaju u zivot cak i da se toj osobi nesto dogodilo tokom te smrti.....gresim li?

Pa da sva obasnjena kako ima ljudi koji iako su klinicni mrtvi nesto primecuju nisu logicni.

Kad je mozak gotov ti vise nebi trebao da postojis.
 
nisam vernik, ali verujem u neku zakonitost, da je sve vecno i povezano u jednu celinu i da svaki delic te celine prelazi iz jednog oblika energije u drugi ali da nikad ne nestaje.....
u onom smislu da cu postojati ja kao ja kakva sam sad ne verujem, postojacu kao delic univerzuma vecno ovako ili onako.
zabole me glava od pokusaja da objasnim koji je moj trip, nije mi bas najasniji :mrgreen:

Slicno mislimo (citiram samu sebe:) )

Tek nedavno sam se ozbiljnije udubila u to zasto verujem da ljudski zivot zaista nije vredniji od zivota bilo kog drugog zivog stvora na ovom svetu. Ja zapravo duboko verujem u ciklicnost zivota. Verujem i da sva ziva bica nose zivotnu energiju koja, nakon smrti, bude, da se tako izrazim, upotrebljena opet negde u krugu zivota. Tako da delic energije koju ja nosim (neki to nazivaju dusom), nakon moje smrti zavrsice mozda u crvicu, ribici ili travcici. Kada unistis zivot, bilo ciji zivot, ti zapravo unistavas delic necije duse. Zato cenim zivot iznad svega - bez obzira da li je u pitanju zivot muve, macke, krave ili coveka. I mislim da zivotna energija onih koji zivot unistavaju iz obesti zavrsava tako sto i sama, nekada u nekoj formi, bude bolno i bezobzirno unistena.
 

Back
Top