Život pisan srcem

Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jednoj ženi tragično preminula osmogodišnja kći.
" Zašto si išla tamo ? " upita je otac .
" Da utješim susjedu ! "
" A što si ti tako malena mogla učiniti da je tješiš ? "
" Sjela sam joj u krilo i s njom plakala .....

Zensko srce se ne menja tekom vremena, niti se preobrazava s godisnjim dobima;
zensko srce dugo krvolipti, ali ne umire; zensko srce je nalik na stepu koju covek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje – po njoj cupa drvece i spaljuje travu, stenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lobanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, prolece u njoj ostaje prolece, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena.
Dakle, sudbina je donela odluku sto da cinimo? Reci sto da radimo? Kako ćemo se rastati i kada ćemo se sresti? Možemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tudjine koga nam vecer dovede, a jutro odvede? Možemo li ove osecaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donelo, a java skrila?
Možemo li ovaj dan smatrati opijenoscu koja se brzo zavrsila otreznjenjem i budnoscu? Podigni glavu da ti oci vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas čujem.
Progovori i kaži mi nešto.
Hoćeš li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju? Hoćeš li cuti leprsanje krila u nocnome miru?
Hoćeš li cuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata? Hoćeš li osluskivati moje uzdahe sto mi se bolno otimaju, priguseni jecajima?
Hoćeš li videti moju himeru kako te pohodi s nocnim himerama, a iscezava s jutarnjim izmaglicama?
reci mi, ljubavi. Kaži sto ću za te predstavljati posto si ti meni svetlost za oci, pesma za usi i krila mojoj dusi....
Kakav ćeš biti?
H.Dz


 
Poslednja izmena:
Kad bi covjek mogao reci ono što voli,
kad bi covjek mogao uzdici svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
Kad bi covjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajuci samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koja se ne zove slava, sreca ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konacno bio onaj, kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim ocima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
cije ime ne mogu cuti bez uzbudjenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i nocu ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovom duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushicuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje,
Da te ne poznam ne bih živio,
da umirem ne znajuci te, ne bih umro, jer nisam živio.


Cernuda, Luis
 
Ja bih trenutak, u zeleni list uvio
i takav biser, kao zavjet, poklonio Tebi.
Onda mislju obgrlio Tvoje ime,
a hod Tvoj, ostavio pored vremena.
Na blagom vijetru, kosu Ti raspleo,
pa uvio strucak osjecaja usred dodira.

S mirisom jutra, ruku primio,
puno njeznosti, u pogled Tvoj donio.
Daleko od tuge i nemira saptao,
izmedju bedara, sliku blazenstva upijao.
Pod poljupcima, Tvoje snove uzimao
i setao, po Tvojim slatkim odmoristima.

Sve bih to, nebrojno puta ucinio,
milovanjima i uzdasima potvrdjivao.
Sasvim tiho, beskonacnost pokazivao
i bogatim darovima nagradjivao.
Neprimjeno, na daleka putovanja vodio,
a svoju veliku ljubav, samo Tebi davao.

Ja bih trenutak, u plavo nebo utkao
i taj dragulj, na Tvoja njedra stavio.
Priljubio Tvoju dusu, uz moju,
pa s Tobom ispratio vrijeme i zapjevao.
Bez ijedne rijeci, uz Tebe pristao,
jer u TEBI, na sebe bih naisao.

(Zal Kopp)
 
mappicpo7.jpg

Samo danas ću se truditi proživjeti dan ne želeći riješiti problem svog života odjednom.
Samo danas neću strahovati. Posebno se neću bojati izraziti radost svemu što je lijepo i povjerovati sve što je dobro.
 
Jedan čovek i njegov sin su išli šumom. Odjednom,
dečak zape i osećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, ču glas
koji je dolazio s planine: "Ahhh!"
Znatiželja ga obuze pa dreknu:
"Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobi beše: "Ko si ti?"
Ovo ga naljuti, pa ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!"
Dečak pogleda oca i upita ga: "Tata, šta se ovo dešava?"

"Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu:
"Divim ti se!" Glas odgovori: "Divim ti se!"
Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!" Glas reče: "Predivan si!"
Dečak je stajao iznenađen, ali još uvek ne shvatajući šta se dešava.

Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'. Ali, to je ustvari život.

Život ti uvek vraća ono što ti daješ.
Život je ogledalo tvojih dela. Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi.
Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumevanje i poštovanje, tada razumi i sam poštuj.
Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te respektuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekt života.

Život ti uvek vraća ono što daješ. Tok tvoga života
 
Milorad Pavic - Damaskin

“Vi mislite da ja ovo sviram? – obrati se podsmešljivo Damaskinu – ni govora!
Ja tim zvucima zalivam cvece u basti pod prozorom. Ono tako bolje raste. Ima pesama koje cvece voli. Kao sto ima pesama koje mi volimo. Ali ima i onih drugih, retkih i dragocenih pesama, koje umeju nas da vole. Neke od tih pesama nikada nismo culi i nikada necemo cuti, jer mnogo je vise u svetu pesama koje umeju nas da vole od onih, koje mi volimo. Isto vredi i za knjige, slike ili kuce.

Zbilja, sta da kazemo o kucama? Jednostavno, neke kuce imaju dar da nas vole, a neke ne. Kuce su ustvari permanentna prepiska izmedu zidara i onih koji u njima stanuju. Domovi ljudi su nesto kao velika lepa ili ruzna pisma. Stanovanje u njima moze liciti na poslovnu prepisku, na prepisku izmedu dva neprijatelja puna mrznje, prepisku izmedu gospodara i sluge, izmedu suznja i tamnicara, ali to moze biti i ljubavna prepiska. Takvu kucu koja lici na ljubavno pismo hocu da mi sagradis.:D

14772631880c8305442abep5.jpg

 
Ljubavno pismo na jednoga Vranjanca :D


Draga moja neprezaljena Marijke, muka me je naterala da ti napisem ovoj pismo s´s iskreni reci.Uzedo plajvaz, zaostri ga na bickiju lizna ga a iz srce i iz glavu potekose osecanja kroz plajvaz pravo na ovuj artiju, malko je doduse mrsna artija jer bo tatkomi u njuma mota dorucak, kad podje na rabotu.Kad jutre ne nadje artiju ima kucu na glavu da obrne. Ali ja sam gu eve zrtvovaja za tebe, da ti iskazem moja duboka osecanja, a pocistu artiju u kucu nemamo.


Eve , nesto me strecna prs na desnu nogu , onoj malecko prsce, pa se seti kako smo proslu nedelju bili na komsisku svadbu, pa k`d me ti nagazi s´s stiklu na onoj malecko prsce na koje vec nekolko godine imam kurje oko, svitke mi podjose na oci , a ono prosto mi bese milo, sto me nagazi.Da bese neki drugi, utepaja bi ga kako kuce u lojze, al ti me t`koj nezno otpasa, da sam posle tri d`na krivija, ja krivim a ono milo mi , a i prsce neje vise kako je nekad bilo, nadulo se kao burilo pa cuvaj boze, ne mogu ni cipelu da obujem, kao i ono ti se raduje.

Ne znam zasto juce ne dodje u Trandafilsku bascu, kako sam ti porucija, pa da izedemo zajedno lubenicu sto sam gu njeknja ukraja na pijac, ako i jutre ne dodjes moram sam da gu izedem, jer bo ce skape, a zasto posle na primer pretrpe onolki stra dok sam gu kraja da ide u provaliju a voleja sam da dodjes i ti, da ti otkrsim najbolji raznj, pa kad gu zacapamo a voda ni teci niz bradu, iijjjjj.

Trebala si mori da dodjes Marijke, ovakoj tuzno mi bese bez tebe , dok sam te cekaja, dremaja sam k´ako buva na kuce, obesija sam bija ulj kako star pet`l, pa gledam u mesec a on se iscerija na mene, pa mi doodese da ga tresnem da mu svitke iskociv, ko na mene k`d me ti s`s stiklu nagazi na kurje oko,mislim na onaj malecak prs, pa se seti sto mi je mesec kriv sto ja imam npr. kurje oko . Seti se na nas sastanak od prosli put, mesec ti bese osvetlija lice i grudi a ja te od radost cuvna u obraz a ono puce k`ko flasa od kiselu vodu, k`d se otvara onakoj pa `k. A ti ustrepta kako magarica u trnje a obrazi ti rustiv crveni kako bulke u zito.

E moja Marijke, mori Marijke mnogo ti me seksualno utepujes ti mene, dodji mori jutre da nemas oci, sto si takva, ja znam da je tatkoti ljut na mene, pa kad prode pokraj mene izbulji oci kako zaba u palamudu a sto sam ja kriv, na primer sto on neje mogja da proda vasu krivu kobilu na pijac. Marijke mnogo si mi falicna cel noc mislim na tebe, pa odim po kucu kako samovila, pre neku noc ili d`n takoj setam po kucu a ono t`mnina pa k`d se spna od tronosku sve sam nos ogruljija od zid a na oko ovolika m`snica. Majka mi je dva d`na turala na oko i na nos kromid da izvuce utepotinu, lego t`koj sas kromid pa se mislim majku mu sto ti je ljubav, covek moze glavu da izgubi, ali ne mi je bilo zal. Ima mnogo toj jos da ti kazujem, moje ljubavne muke sto ne moze na ovuj artiju da stanev, da nemas oci dodji jutre na nase staro mesto u Trandafisku bascu.

Kad se kuce uz drvo kacuje povuci ga za rep pa ako pocne da vije toj ti moje srce kroz kucesko vijenje ljubav porucuje. Tvoj zauvek i zanavek NIKODIJA!
Eh sto ti je ljubav,od ovakvu ljubav i konj lipcuje a ne covek.
:D
..
 
Evo nesto za poslovne muskarce..;) :D

Zašto sam sekretarici dao otkaz?


Pre dve nedelje sam napunio 38 godina. Ujutru, na svoj rođendan, sam se probudio prilično neraspoložen, ali godine čine svoje! Otišao sam u kuhinju uveren da će mi žena osvežiti dan sa jednim: "Dobro jutro i srećan rođendan, mužiću moj zlatni!" A verovatno me i iznenadi nekim poklonom.
Ništa. Nije rekla ni dobro jutro, a kamoli ostalo čemu sam se nadao!
Dobro, pomislio sam, s godinama postanu takve, ali deca, ona su me se sigurno setila. Takođe nisu ništa rekla.
Duboko razočaran otišao sam na posao. Čim sam ušao u kancelariju, dočekala me moja sekretarica Lidija sa osmehom na licu procvrkutala: "Dobro jutro, gospodine šefe, i sve najbolje za Vaš rođendan!" Odmah sam se osećao bolje. Ipak se neko setio da mi je danas rođendan. Udubio sam se u posao i radio do podneva.
Tada je na vrata pokucala Lidija: "Znate šefe, danas je tako lep dan, a i rođendan Vam je, pozivam Vas na ručak!". "To je najlepša stvar koju sam danas čuo", odvratih, "Idemo?" Otišli smo na ručak u odlični mali intimni
restoran na periferiji, priuštili sebi martini (nekoliko) i beskrajno uživali u odličnoj hrani. Kad smo se vraćali nazad, Lidija je rekla: "Znate šefe, tako je poseban dan, zašto se vraćati u kancelariju?". "Stvarno ste u pravu", rekao sam, kao svaki dobar šef zadovoljan svojom sekretaricom. "Onda Vas pozivam kod sebe na čašu vina!"
U njenom stanu sam se udobno smestio, Lidija nam je sipala vino i kad smo se kucnuli, rekla je: "Samo trenutak, šefe, da obučem nešto udobnije!".
"Svakako, samo napred!", odgovorio sam, vidno uzbuđen i u treptavom iščekivanju. Otišla je u spavaću sobu i vratila se posle nekih pet minuta.
U rukama je nosila veliku tortu, a iza nje su išli moja žena, moja deca, prijatelji i nekoliko kolega s posla. I svi su pevali "Happy birthday to You...".

A ja sam sedeo na kauču potpuno iznenađen i go.:D
 
Grad meraka
Uprkos svim istorijskim i drugim aktuelnim okolnostima, "tuga ne stanuje ovde"

Krv odmah proključa kad čuje omamljiv zvuk trube. Budi se sve u čoveku, voli sve oko sebe, dobija volju za život, rađa se ljubav. Merak koji mu truba daruje pruža uživanje za oči i dušu. I mrtav bolan se diza da bi uživao u ono malo što mu je ostalo. U trenucima zadovoljstva i sreće, ali razočarenja i tuge, skoro svi, kad ih ’omami’ baršunasto-svilenkast zvuk trube iz omiljene pesme, obavezno puste suzu. A onda, kao pod magijom ili uticajem najjačeg prirodnog melema osete blaženstvo, mir i slast u duši. Čudna energija počinje tad da struji i obuzima celo telo dajući mu neverovatnu snagu...sevdah...


Iz turskog vremena u Vranju ostali su brojni spomenici kulture: tursko kupatilo Hamam, Beli most, Krstasta džamija, Đerenka česma, Pašin konak, haremluk:)

Jedna od najlepših ljubavnih priča ovog grada, o sirotom srpskom pastiru Stojanu i bogatoj Turkinji Ajši, jedinici Selim bega, ne zaostaje za onom čuvenom Veronskom. Kada je bogati beg saznao da mu se mezimica viđa sa Stojanom, sačekao ih je kraj jednog potoka. Uperio je pušku u mladića, opalio, ali je pogodio kćer koja je telom zaštitila svoju ljubav. Drugi metak usmrtio je Stojana. Ajša je na samrti zaklela oca da na tom potoku podigne most.Beli most...
 
Poslednja izmena:
*SLUSAJ TI !*

Ej TI duboko zavaljena
pod senkom svoga narcisa.
Da , da bas TI
Zaljubljena u ogledalo i svetlost
na korzou.
TI sto odlazis kada je najlepse,
a vratices se dockan.
TI koja ismejavas Juliju , a
sanjas svog Romea.
Koja ogovaras velike pesnike
i jos vece im ljubavi.
TI KOJA ME BUDIS NE DAJUCI MI
DA ODSANJAM NAJSLADJI DEO,
koja se silom trpas u ateiste,
a molis Boga da me posalje dodjavola.
TI koja ZNAS DA GLUMIM JUNACINU,
A RIDAM U SEBI.
Koja odbi najlepse plodove
moje posestrime tresnje
a utoli glad mojim suzama.
TI koja pokvari bajku,
i kociju pretvori u bundevu;
koja me ogoli kao narandzu
i baci me na dno Morave.
TI zbog koje sam daleko
od svoje generacije
ispite polagao na drugom mestu.
TI koja me odape kao strelu
da lutam bez povratka natrag.
TI sto me poarci kao bekrija imetak.
TI STO MI ZABI NOZ U LEDJA,
PA MI IZ RANJENOG SRCA GORKU KRV PIJES.
TI PROKLETNICE CUJ !

Doletecu jednom da ti se zarijem
u uvo i zaurlam,
Sve dok duge ne zamene zvezde,
dok okeani ne postanu ritovi ,
dok Zemlja ne krene u ponor svemiru,
dok 4+4+4, ne postanu 2,
i dok Isus ne kaze:
"ZAVRSENO JE,ZBOGOM“
volecu te!!!
(autor nepoznat)
 
Mahamaja-velikaava-1.gif

Obletao je oko mene

Obletao je oko mene
Za vreme mnogih meseca dana i časova
I stavio je najzad svoju ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obećanje
Kao što se istrže cvet iz zemlje
I zadržao ga u svome sećanju
Kao što se čuva cvet u zimskoj bašti
A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvet je brzo svenuo
Oči su mu se iskolačile
Pogledao me je popreko
I uvredio teško
A drugi je došao i nije mi ništa tražio
Ali me je celu obuhvatio pogledom
U času za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kad me je svukao
Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće
A nisam znala ni ko je on.

Žak Prever
 
Otkucaji srca nisu iluzije. S njima otvaraš sve tamnice i puštaš na slobodu potisnute drhtaje. Osvjetlit staze lakoćom osmjeha, njedra puna vjetra kao pokretač modus vivendija. Nekim boemskim spleenom šaram sad po kulisama. Toplim narančastim tonovima na karti življenja mogu uvijek razaznati jastuk s kojeg idemo jedan drugome u snovima. Onih dana kada sam ti tako daleko, a tako blizu u mislima. Poput lizalice, tisuću slojeva koji ti se tope pod nepcima. I ti ju čuvaš, kako bi ti što duže trajala.
79756310ze3.jpg
 
ZAMENJENI POKLONI

Na žalost, još nisam oženjen, doduše bio sam veren, ali do venčanja nije došlo zbog ovoga:

Za Novu Godinu hteo sam verenici da kupim rukavice, koje bih joj poslao u paketiću sa pismom. U prodavnici sam sreo koleginicu sa fakulteta koja je kupovala gaćice. Nespretnošću, prodavačica je zamenila poklone. Tako da je koleginica uzela rukavice a ja gaćice, poslao verenici misleći da su rukavice. Sada zamišljam verenicu ispod novogodišnje jelke kako otvara poklon i čita pismo:

"Draga verenice,
Dugo sam razmišljao čime da te obradujem i dokažem svoju ljubav.
Poslednji put sam konačno primetio šta ti treba pa ti šaljem u paketiću.
Želeo bih da u njima provedeš divne trenutke. Želeo bih biti pored tebe kada ih budeš navlačila i tek se u pismu usuđujem reći da bi ih poljubio. Jako su mi se svidele, pa sam bio ubeđen da će se svideti i tebi. Namerno sam uzeo manji broj jer će se vremenom i zbog češće upotrebe raširiti, a zna se da su lepše kada su tako priljubljene.
Imale su takve do članaka, ali što su kraće brže se skidaju. Mislio sam kupiti obložene krznom ali takve bi ti smetale, a sem toga krzno golica, i prevruće su što sam primetio kod koleginice. A probao
sam ih i na prodavačici. Uskoro će proleće ali koliko mi je poznato ti ih tada ne nosiš. Ne zaboravi ih kada pođeš sa prijateljicama u diskoteku. Kupio sam namerno takve koje se brzo skidaju, ako se žuri tebi i tvojim prijateljicama. Neće dugo biti čiste jer ljudi imaju prljave ruke, a koliko znam ti si sa ljudima stalno u kontaktu. Još nešto, ako ti se ne sviđaju možeš ih zameniti, prodavačica će ti drage volje dati druge. Kada se budu pocepale nemoj ih baciti jer ću pod stare dane njima brisati naočare budući da su još uvek natopljene mirisima koji će me zauvek podsećati na tebe i tvoju ljubav.
Zauvek tvoj…"
Mile
 
MAJCI

Ljubiste me majko kao dijete malo
Vaša nježna briga po svud me prati
Vaše meko srce za ljubav je znalo
Ljubiste me žarko kao prava mati.

Kao svaka mati što ljubi čedo svoje
Ljubiste me nježno srcem prave majke
Šaptaste mi često milo, zlato moje
Šaptaste mi često mnoge riječi žarke.

Ljubiste me dalje bolno, sjetno, blago
Jer sam odveć rano mlada oslijepila
I dalje sam bila vaše dijete drago
Tad sam jošte tako mlađan cvijetak bila.

Prolivaste za mnom mnoge gorke suze
Što me sudba zavi u vječitu tamu
Proklinjaste sudbu što vam dijete uze
Al' me nikad majko ne puštaste samu.

Hvala vam majko, od srca vam hvala
Moja je zahvalnosti ljubav duboka
Ja bih za vas majko i svoj život dala
I premda mi sudba uze oba oka.
 

Bile dve sestre..Sestra Matematika, zbog svog izoštrenog smisla za matematiku, a druga Sestra Logika, zato što je bila jako logična
Počelo se smračivati, a one su bilo daleko od manastira.
SM: Jesi li primetila ovog muškarca iza nas, izgleda da nas prati. Bog zna što hoće od nas...
SL: Eh, to je logično - hoće da nas siluje.
SM: O, ne - na ovoj udaljenosti ce nas stići za nešto manje od petnaest minuta. Što da radimo?
SL: Jedino logišno - idemo brže.
SM: Ali to ne pomaže.
SL: Naravno da ne pomaže! On će učiniti jedinu logičnu stvar - i on će ići brže.
SM: Oh, što da radimo? Na ovoj udaljenosti će nas stići za manje od deset minuta.
SL: Jedino logično što možemo učiniti je da se razdvojimo. Ne može nas obe pratiti.
Muškarac je odlučio da prati Sestru Logiku. Sestra Matematika je sretno stigla u manastir, ali se silno živcirala što se dogodilo s Logikom.
Ubrzo se i ova pojavila u manastiru.
SM: Sestro Logiko, hvala dragom Bogu! Prišaj - što se dogodilo!
SL: Pa dogodilo se jedino logično, nije mogao da prati obe i izabrao je mene.
SM: Ma, to znam (pomalo ljubomorno), ali što se dogodilo nakon toga?
SL: Pa jedino logično: stigao me je.
SM: O, ne! Što si uradila?
SL: Jedino logično: Podigla sam haljinu!
SM: O, ne, sestro! Što je on uradio?
SL: Jedino logično: Spustio je pantalone.
SM: O, ne! Što se onda dogodilo?
SL: Pa to je valjda logično! Jedna časna sestra s podignutom haljinom trči brže od jednog muškarca kojem su pantalone spuštene ispod kolena...
I za sve Vas koji ste mislili da će ova priča biti bezobrazna:
Izmolite 4 puta Oče Naš i nazad na posao!!! Sram vas bilo! :lol::lol::lol:

 
Počinjem pothvat kome nikada nije bilo primjera i u kojem me nitko neće slijediti. Hoću svojim bližnjima potpuno istinito prikazati jednog čovjeka, a taj ću čovjek biti ja.

Ja sam. Osjećam svoje srce i poznajem ljude. Nisam nalik ni na koga od onih ljudi koje sam vidio: usuđujem se misliti da uopće nisam nalik ni na koga na svijetu. Ako i ne vrijedim više, barem sam drugačiji. Tek onda kad ljudi pročitaju ono što sam napisao moći će prosuditi je li priroda učinila dobro ili zlo što je razbila kalup u kome me salila. Neka trublja sudnjeg dana zaječi kad hoće, ja ću s ovom knjigom u ruci stati pred najvišeg suca.

Reći ću glasno:
Evo što sam radio, što sam mislio, što sam bio.Govorio sam jednako iskreno o dobru i o zlu. Nisam prešutio ništa nevaljalo, nisam dodao ništa što bi za mene bilo povoljno, a ako sam slučajno gdje upotrijebio po koji nevažan ukras, učinio sam to samo za to da ispunim prazninu koja bi nastala kada bi me pamćenje izdalo.

Mogao sam uzeti da je istinito ono za što sam znao da bi moglo biti istinito, ali nikada za ono za što sam znao da je lažno. Prikazao sam sebe onakvim kakav sam bio: koji put vrijedan prezira i podao, koji put dobar, plemenit i uzvišen. Otkrio sam svoju unutrašnjost tako kao što si je vidjelo ti, vječno biće !

Sakupi oko mene nebrojeno mnoštvo mojih bližnjih, neka slušaju moje ispovijesti, neka škrguću zubima zbog mojih sramotnih djela, neka se crvene zbog mojih nevolja. Pa neka svaki od njih jednako iskreno otkrije svoje srce pred tvojim prijestoljem i neka ti samo jedan od njih kaže, ako se usuđuje:
ja sam bio bolji od tog čovjeka....
 
Slusaj me dobro, slusaj, radosti moja ! Ti umiri srce svoje, i nemoj me voleti tako kao sto si me sad zavoleo. Bice ti lakse, tvome srcu bice lakse i milije, a sacuvaces sebe od ljutog neprijatelja, a steci ces sebi neznu sestricu. Dolazicu kod tebe, kad hoces, milovacu te, i necu se stideti sto sam te poznala. Bila sam vec dva dana s tobom kad si lezao u zloj bolesti ! Primi me kao sestru. Nismo se uzalud ti i ja bratimili, nisam se ja uzalud molila Bogorodici za tebe ! Takvu sestru neces vise steci. Ceo svet ces obici, pod nebo otici - neces naci bolje ljube, ako bas tvoje srce ljubu zeli. Zavolecu te vatreno, volecu te uvek kao sada, i volecu te zato, sto ti je dusa cista, svetla, sva providna; zato sto sam, kad sam te prvi put ugledala, odmah razumela da si ti gost kuce moje, dugo ocekivani gost, i da nisi slucajno na nas naisao; volecu te zato, sto, kada gledam, tvoje oci vole i o tvome srcu pricaju, a kad nesto kazu, odmah saznam sve sto je u tebi, i zato bih i zivot mogla tebi za ljubav dati, dati i svoju slobodu, zato sto bih slatko bila i robinja onome, cije sam srce poznala ... ali zivot moj nije vise moj, vec tudji, a volja mi je vezana ! Zato primi sestricu, i budi mi brat, i primi me svom srcu, kad me opet spopadnu tuga i teska nemoc; samo ucini to tako, da mogu kod tebe da dodjem, a da se toga ne stidim. Da li si me cuo ? Jesi li mi otvorio svoje srce ? Jesi li razumeo sta sam ti govorila ?"
 
Прича о Фреји

Фреја је била богиња љубави. Била је најлепша жена у старом свету.
Била је не само богиња љубави, већ и богиња еротског чина; волела је лепоту и сензуалност. Међутим, она је била и богиња мртвих и владарка тајне магијске науке која је могла да чита судбине мушкараца и доносила плодност и рађање. Била је удата за Ода, бога гнева, и била је срећна.
Једног дана, док је шетала дуж границе свог царства, спазила је најлепшу огрлицу коју су њене очи икада виделе.
Њено царство граничило се са царством црних патуљака. Кад је провирила кроз дрвеће и густо шибље, заслепио ју је сјај неког прелепог камења. Четири патуљка ручно су израђивали лепу огрлицу и сунце би се ухватило на њој кад год би је подигли. Хипнотисана, Фреја није могла а да се не искраде на пропланак на коме су патуљци радили и да не оде да се диви огрлици.
« Колико кошта? «, упитала их је. « Кажите ми,платићу вам колико год тражите.»
Патуљци су одмахнули главом. «Ово је», рекли су јој, « Брисингамен. Нема те цене коју можеш да платиш .»
Али Фреја их је преклињала. То је био најлепши накит који је икада видела и она није могла да замисли живот без њега.
« Видиш», рекао је, «мораш познавати моћ коју неки накит може да има над тобом. Мораш познавати силу коју неко драго камење поседује. «
Фраја би платила било коју цену за ту огрлицу. Четири патуљка су се збила један уз другог и разговарала о цени за коју би били спремни да продају Брисингамен.
Коначно су одлучили.
« Продаћемо ти огрлицу», рекли су јој, « али постоји само једна цена коју ћемо прихватити.»
«Која? Само кажите», рекла је Фреја.
« Мораш да водиш љубав са сваким од нас», рекли су патуљци. И таква је била моћ прекрасне огрлице над њом да је Фреја одмах и с радошћу пристала на цену. Изневеривши свог мужа, водила је љубав са сваким патуљком један дан и једну ноћ, а четвртог дана отишла је са огрлицом око врата, зрачећи лепотом.
Фреја није остала непримећена. Грозни Локи је све видео. Отишао је код њеног мужа и испричао му све што зна. Од није хтео да поверује том слинавом злом духу. Затражио је да Локи докаже да је његова прича истинита.
Фреја је скрила огрлицу. Локи се претворио у комарца. Улетео је у Фрејине одаје и ујео је док је спавала. Ујед је раздражио Фреју и она се чешала и превртала и окретала у сну. Локи је зграбио огрлицу испод њеног јастука и однео је право у руке Оду.
Од се разбеснео. Бацио је огрлицу и следећег дана нестао. Када се Фреја ујутру пробудила, открила је да су њен муж и огрлица нестали.
Отада она лута по земљи тражећи свог мужа, непрекидно плачући. Сузе које падају на стене, сливајући се у пукотине, претварају се у злато. Сузе које падају у море, претварају се у перле од ћилибара.

( "Ћилибар", С.Колишо)
 
Osluskujem reci iza svake
tvoje pazljive
one
koje se na meni goste u tisini
prikovana
uporedjena sa figurama mita,
arhetipa i retorike
naslucujem
tvoja se muzevnost proteze
protejska, strpljiva
i cujem - kosti mi krckaju
gravitacija me tvog
neizgovorenog vrtloga
vec usisava

softerbychanifivesl7mt1.jpg

 
Pokusavam da ti taknem lice
pogledom ispruzenim
tamo do beskraja...
ali snovi su samo zelja
a ti - ti si
moja najlepsa pesma

Srusio si granice vremena:
usporavas mi dane
i pomeras subotu na nedelju
igras se doslovce mojom dusom
koja ce zbog tebe, da ostari
u nadanju.


cvet2os5.jpg
 
Ne biram kamenčiće sjećanja kojima bih
te danas gađala i ne pokušavam ukrasti
biser jutarnje čarolije sa tvoga lica
Samo te želim izmrcvariti cjelovima
radosnih dodira izbaciti te iz kolotečine
svakidašnjih obreda
Očima mjesečeve raskoši zaviriti u
tvoje nedirnute livade razlistanih snova
Utopiti se sasvim obična u tvoje
razigrane dlanove
zbunjena znatiželjnim svjetlima
ispod tvojih trepavica
Ako noćas umrem uzdrhtala u tvojim
mislima oživi me poljupcima tek
otkrivene strasti
U zamršenoj kosi nemirnih vjetrova
prostri sve naše tajne
Ne daj da mi pogled zaspi na stazama
nepoznatih uzdaha
Dok mi tijelo drhtavo izranja iz tvojih
dubina
I dok se dahom opijamo
sljubljeni u srcima[



]
 

Back
Top