- Poruka
- 110
-
- Popularno:
- Da li vam se sviđa ova scena filma ?
- Zasto toliko mrzite Ruse?
- Da li ste se ikada u životu "raspali" i...
- Pretužni filmovi
- SNS ima Savet za borbu protiv korupcije
- Ucenjivanje Vujadina Savica bivseg...
- Ekskurzija za Novi Sad je odložena -...
- Ker koji laje...
- Da li ima leka protiv dronova i rojeva...
- Erdogan: Ako Srbija dirne BiH ili...
Život pisan srcem
- Začetnik teme AQUARlUS
- Datum pokretanja
Suljo.L
Legenda
- Poruka
- 59.504
Kaleidoskopp
Početnik
- Poruka
- 5
Ton nečujno ode, vibriras, trzaš se. Tad strah te izbode, u lokvi krvi jos grcaš i tražiš je. Places, sanjaš, trcis, panicno hvatas poslednju nadu, uzalud umaras se dok tumaras putem nemira, pokopan u gradu. Boli svaka kap krvi, od rana, sto pada jer znas da nije sama, a neceš da otimas!
"Stani!", tajno razmisljas, da niko ne vidi i ne čuje, da rane tvoje razum prekrije i da nezno sebi saopstis teske vesti. Bez milosti! Svet mi nestaje, rusi se, sve utone. Žalost grize, moga srca, pobede i novih nikada neće biti. Tuzno je, priznajem, da jos tiho živim, a živeti trebao ne bih, ovaj zivot sivi.
"Stani!", tajno razmisljas, da niko ne vidi i ne čuje, da rane tvoje razum prekrije i da nezno sebi saopstis teske vesti. Bez milosti! Svet mi nestaje, rusi se, sve utone. Žalost grize, moga srca, pobede i novih nikada neće biti. Tuzno je, priznajem, da jos tiho živim, a živeti trebao ne bih, ovaj zivot sivi.
Zoki D.N.M.
Domaćin
- Poruka
- 4.989
Za moj pojam
ovo se važi,
a ti ...
kako hoćeš ...
ovo se važi,
a ti ...
kako hoćeš ...
Branko Lori
Zaslužan član
- Poruka
- 108.484
- Poruka
- 744
Zauzet+
Domaćin
- Poruka
- 4.134
Branko Lori
Zaslužan član
- Poruka
- 108.484
http://fs5.****************/images/151215/zf23vsc4.jpg
Da li to noći prolaze mimo nas
I da li nas to sudbina gazi pod svojim nogama?
Da li su nas to godine progutale i više nas se ne sjećaju,
sem kao imena na hartiji ispisana vodom, umjesto mastilom?
Da li ovaj život postoji samo da bi se ugasio
I ova ljubav da bi iščezla
I ove nade da bi izblijedile?
Da li će smrt uništiti ono što sagradismo
I vetrovi zatrijeti naše riječi,
I tama progutati naša djela?
Da li je ovo život?
Prošlost koja je nestala bez traga
Sadašnjost koja goni prošlost?
Ili budućnost, bez naročitog smisla,
osim kada je sadašnjost ili prošlost?
Da li će sve ono što ispunjava naša srca radošću
I sve ono što nam rastužuje duh
Nestati prije nego što spoznamo njihove plodove?
Da li je čovjek poput pjene
Koja na tren izbija na površini okeana
A zatim je odnose povjetarac
I više je nema?
Ne, to nije istina,
život ne nastaje iz materice
Niti se završava smrću.
Šta su sve ove godine ako ne jedan tren vječnosti?
Ovaj zemaljski život i nije ništa drugo do san
Čije buđenje nazivamo smrću.
San, pa opet sve što vidimo i činimo u tom snu
Postoji uporedo sa postojanjem Boga.
Vazduh nosi svaki osmijeh i svaki uzdah
Koji ispusti naše srce
I čuva zvuk svih poljubaca
čiji su izvor i ishodište ljubav.
A anđeli bilježe
Svaku našu suzu zbog tuge prolivene
I pune uši klonulih duša
Pjesmama koje su ispjevale radosti skrivene duboko u nama.
U onostranom životu
Vidjećemo otkucaje naših srca
I spoznati smisao naše bogolikosti,
Koju u ovom životu zanemarujemo
Jer nas očaj uvijek vreba iza leđa.
Zabludjelost koju danas zovemo slabošću
Sutra će pokazati
Sponom sa čovjekovim postojanjem.
Brige i muke koje nas opterećuju
boraviše sa nama kako bi posvjedočile o našoj slavi,
Patnje koje nosimo u sebi
Postaće naše krune časti.
Da je onaj divan pjesnik, Kits, znao da njegovi stihovi nikada neće prestati
da ispunjavaju ljudska srca ljubavlju prema ljepoti, vjerovatno bi rekao:
“Napišite mi na nadgrobnom spomeniku:
Ovdje počiva onaj ko je ispisao svoje ime na nebeskom svodu slovima od vatre”
Halil Džubran
Da li to noći prolaze mimo nas
I da li nas to sudbina gazi pod svojim nogama?
Da li su nas to godine progutale i više nas se ne sjećaju,
sem kao imena na hartiji ispisana vodom, umjesto mastilom?
Da li ovaj život postoji samo da bi se ugasio
I ova ljubav da bi iščezla
I ove nade da bi izblijedile?
Da li će smrt uništiti ono što sagradismo
I vetrovi zatrijeti naše riječi,
I tama progutati naša djela?
Da li je ovo život?
Prošlost koja je nestala bez traga
Sadašnjost koja goni prošlost?
Ili budućnost, bez naročitog smisla,
osim kada je sadašnjost ili prošlost?
Da li će sve ono što ispunjava naša srca radošću
I sve ono što nam rastužuje duh
Nestati prije nego što spoznamo njihove plodove?
Da li je čovjek poput pjene
Koja na tren izbija na površini okeana
A zatim je odnose povjetarac
I više je nema?
Ne, to nije istina,
život ne nastaje iz materice
Niti se završava smrću.
Šta su sve ove godine ako ne jedan tren vječnosti?
Ovaj zemaljski život i nije ništa drugo do san
Čije buđenje nazivamo smrću.
San, pa opet sve što vidimo i činimo u tom snu
Postoji uporedo sa postojanjem Boga.
Vazduh nosi svaki osmijeh i svaki uzdah
Koji ispusti naše srce
I čuva zvuk svih poljubaca
čiji su izvor i ishodište ljubav.
A anđeli bilježe
Svaku našu suzu zbog tuge prolivene
I pune uši klonulih duša
Pjesmama koje su ispjevale radosti skrivene duboko u nama.
U onostranom životu
Vidjećemo otkucaje naših srca
I spoznati smisao naše bogolikosti,
Koju u ovom životu zanemarujemo
Jer nas očaj uvijek vreba iza leđa.
Zabludjelost koju danas zovemo slabošću
Sutra će pokazati
Sponom sa čovjekovim postojanjem.
Brige i muke koje nas opterećuju
boraviše sa nama kako bi posvjedočile o našoj slavi,
Patnje koje nosimo u sebi
Postaće naše krune časti.
Da je onaj divan pjesnik, Kits, znao da njegovi stihovi nikada neće prestati
da ispunjavaju ljudska srca ljubavlju prema ljepoti, vjerovatno bi rekao:
“Napišite mi na nadgrobnom spomeniku:
Ovdje počiva onaj ko je ispisao svoje ime na nebeskom svodu slovima od vatre”
Halil Džubran
- Poruka
- 744
Branko Lori
Zaslužan član
- Poruka
- 108.484
Suljo.L
Legenda
- Poruka
- 59.504
Zauzet+
Domaćin
- Poruka
- 4.134
У мени вечерас ова река
разбија огромна брда далека,
мучи се,
урличе,
размиче кланце
и кида своје зелене ланце
и рије кроз моје срце риђе,
јер мора некуда да изиђе.
...
Мика Антић: ПОД СТАРИМ МОСТОМ
разбија огромна брда далека,
мучи се,
урличе,
размиче кланце
и кида своје зелене ланце
и рије кроз моје срце риђе,
јер мора некуда да изиђе.
...
Мика Антић: ПОД СТАРИМ МОСТОМ
Beskraj
Ističe se
- Poruka
- 2.598
Na kraju ostajemo mi
Nemoj da govoris nista,samo cuti
Ako progovoris,nestacu.
Kajacu se znam,ali ne mogu da se obuzdam
Rec mi je prejaka
A ostanu posle njih kajanja
Jer ponekada sam tvrdoglava
Ustvari trcim pre vremena.
Ostaju u meni misli neizgovorene
Samo one su bezbolne
Traju u pogledu koji odgovara
A tako je malo vremena
Jer iz gnjilog zjapi rana
Emocija zatrovana,ropac prestrojavanja
Mozak sam iskljucila
Omamljena od tolikog cutanja.
Mala sam boginja svog laznog cara
I ova prica je bez kraja
Beskraj
Nemoj da govoris nista,samo cuti
Ako progovoris,nestacu.
Kajacu se znam,ali ne mogu da se obuzdam
Rec mi je prejaka
A ostanu posle njih kajanja
Jer ponekada sam tvrdoglava
Ustvari trcim pre vremena.
Ostaju u meni misli neizgovorene
Samo one su bezbolne
Traju u pogledu koji odgovara
A tako je malo vremena
Jer iz gnjilog zjapi rana
Emocija zatrovana,ropac prestrojavanja
Mozak sam iskljucila
Omamljena od tolikog cutanja.
Mala sam boginja svog laznog cara
I ova prica je bez kraja
Beskraj
Branko Lori
Zaslužan član
- Poruka
- 108.484
Zauzet+
Domaćin
- Poruka
- 4.134
Snovi
Velike ruke imaju usce koje ih pretvara u okean
Veliki vetar ima prozracne puteve ka ravnici
Ja imam samo san, obican malecki san
u kome sam za pedalj blize ponekoj zvezdi i ptici
U zoru od svega toga citavo nebo izraste
na mojim rukama toplim i obrazima snenim
i dan je nalik na neke zenice graoraste
oivicene zelenim.
I uopste, zvedo i ptico,
uopste - celi svete,
i nesto graorasto i zeleno u glavi.
Mika Antic
Velike ruke imaju usce koje ih pretvara u okean
Veliki vetar ima prozracne puteve ka ravnici
Ja imam samo san, obican malecki san
u kome sam za pedalj blize ponekoj zvezdi i ptici
U zoru od svega toga citavo nebo izraste
na mojim rukama toplim i obrazima snenim
i dan je nalik na neke zenice graoraste
oivicene zelenim.
I uopste, zvedo i ptico,
uopste - celi svete,
i nesto graorasto i zeleno u glavi.
Mika Antic
- Poruka
- 744
Zauzet+
Domaćin
- Poruka
- 4.134
Od onih dana,kada smo se
sasvim detinje
ljubili,
ni napustalo
tvoje.
Otuda znam
za tvoje snove,
tvoje želje,
nadanja,
...
još uvek.
Eto - zato
možeš
i da
ćutiš.
- Poruka
- 2.469
Suljo.L
Legenda
- Poruka
- 59.504
Branko Lori
Zaslužan član
- Poruka
- 108.484
http://fs5.****************/images/151221/v265usfg.jpg
- Poruka
- 744
Ne zanima me čime se baviš u životu. Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skutrio i zatvorio od straha da ponovo ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pri tom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.
Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju kako ne bi iznevjerio sebe; možeš li biti bez vjere i samim time vrijedan povjerenja.
Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život.
Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: "Da!"
Ne zanima me gdje živiš, i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži i učiniti što se mora da bi nahranio djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li sa mnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš.
Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine.
….
Nemoj skočiti na noge i povikati: "Da, to je ono što želim! Učinimo to!"
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.
....
Pokaži mi kako svome narodu i svijetu daješ priče i pjesme koje želiš da djeca naše djece zapamte,
a ja ću tebi pokazati kako se ja trudim,
ne da promijenim svijet, nego da ga volim.
(Oriah Mountain Dreamer)
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skutrio i zatvorio od straha da ponovo ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pri tom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.
Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju kako ne bi iznevjerio sebe; možeš li biti bez vjere i samim time vrijedan povjerenja.
Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život.
Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: "Da!"
Ne zanima me gdje živiš, i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži i učiniti što se mora da bi nahranio djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li sa mnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš.
Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine.
….
Nemoj skočiti na noge i povikati: "Da, to je ono što želim! Učinimo to!"
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.
....
Pokaži mi kako svome narodu i svijetu daješ priče i pjesme koje želiš da djeca naše djece zapamte,
a ja ću tebi pokazati kako se ja trudim,
ne da promijenim svijet, nego da ga volim.
(Oriah Mountain Dreamer)
Zauzet+
Domaćin
- Poruka
- 4.134
Oceans Of Time
I see you turning, turning away
And we're ready to leave, to the bridges of sin yeah
Seven wonders, we are ready to fly
Like an eagle, we're touching the sky
We sailed across the ocean
On the wind of the sea
We're sailing on the oceans of time
We're moving through the twilight
Passed the black moon on our way
We're sailing on the oceans of time
As the sun fades to dark light we knew
There was no way to return
All the stars were passing by, we're riding through the sky
On our endless journey through space
Seven wonders, we are ready to fly
Like an eagle, we are touching the sky
We sailed across the ocean
On the wind of the sea
We're sailing on the oceans of time
We're moving through the twilight
Passed the black moon on our way
We're sailing on the oceans of time
The dust turned to stone, and the black moon touched the dawn
As we tried to get out, of this world of burning fear ooooooh
Seven wonders, and we're ready to fly
Like an eagle, we're touching the sky
We sailed across the ocean
On the wind of the sea
We're sailing on the oceans of time
We're moving through the twilight
Passed the black moon on our way
We're sailing on the oceans of time
We're sailing on
The oceans of time
And never look back oh
We're sailing on
On time
I see you turn
And sailing away
(We'll never go back there)
We're sailing on
The oceans of time
We're sailing on
The oceans of time
Oceans of time
Don't turn away
Don't turn a-don't turn away
Don't turn away
The oceans of time
We sailed across the ocean
On the wind of the sea
We're sailing on the oceans of time
Oceans of time
The oceans of time
Don't turn away
I see you turning, turning away
And we're ready to leave, to the bridges of sin yeah
Seven wonders, we are ready to fly
Like an eagle, we're touching the sky
We sailed across the ocean
On the wind of the sea
We're sailing on the oceans of time
We're moving through the twilight
Passed the black moon on our way
We're sailing on the oceans of time
As the sun fades to dark light we knew
There was no way to return
All the stars were passing by, we're riding through the sky
On our endless journey through space
Seven wonders, we are ready to fly
Like an eagle, we are touching the sky
We sailed across the ocean
On the wind of the sea
We're sailing on the oceans of time
We're moving through the twilight
Passed the black moon on our way
We're sailing on the oceans of time
The dust turned to stone, and the black moon touched the dawn
As we tried to get out, of this world of burning fear ooooooh
Seven wonders, and we're ready to fly
Like an eagle, we're touching the sky
We sailed across the ocean
On the wind of the sea
We're sailing on the oceans of time
We're moving through the twilight
Passed the black moon on our way
We're sailing on the oceans of time
We're sailing on
The oceans of time
And never look back oh
We're sailing on
On time
I see you turn
And sailing away
(We'll never go back there)
We're sailing on
The oceans of time
We're sailing on
The oceans of time
Oceans of time
Don't turn away
Don't turn a-don't turn away
Don't turn away
The oceans of time
We sailed across the ocean
On the wind of the sea
We're sailing on the oceans of time
Oceans of time
The oceans of time
Don't turn away
Suljo.L
Legenda
- Poruka
- 59.504
Branko Lori
Zaslužan član
- Poruka
- 108.484
http://fs5.****************/images/151228/u9dn9mbs.jpg
Tako bi volela!
Tako bih volela da si mi blize
tu bar u istome gradu,
tada bih barem mogla da opravdam
i suze i ovu nadu,
da opet bicemo skupa...
Bilo bi mi lakse mnogo
mnogo lakse nego li sad
mozda bi tada dopreti mogo
do tebe moj glas.
Vapaj za spas.
Mozda bi ga tada cuo
no i ako nebi
znala bih u stvari da se pravis gluv
i prestala tesiti se
da me u stvari ne cujes dobro.
Eh,da si mi samo malo blize
da se sretnemo onako slucajno
u nekim ulicama grada ovog
pa da uporedimo otkucaje srca
ja mog
a ti tvog
i vidimo kucaju li u istom taktu
a ne ovako.....
samo ispisane reci
a opisnih prideva je tako malo
u njih nece stati niti je stalo
sve ono sto reci bih htela.
I trcala bih za tobom ako treba
klecala i molila pred nogama tvojim
pogaziti ponos ni tog se ne bojim
samo da shvatis koliko mi znacis.
Samo da ti pokazem.
Samo da ti dokazem
da si mi sve,
a ne ovako,samo prazne reci
koje ti ni ne cujes
i koje ignorises znam.
Da...........
sve bi bilo drugacije
kada bi se dotakle ruke,
a pogledi sreli
shvatili bi sta hocemo,a sta smo hteli
koliko smemo i koliko smo smeli
poigrati se ljubavi ovom.....
i prepoznao bi tada
u mom oku tvoj lik,
u mom srcu tvoje ime
shvatio da te u celoj meni ima
shvatio bi neshvatljivo
ono o cem ti svo vreme pisem
shvatio bi da u stvari za tebe disem
radjam se i umirem u istom danu.
Autor meni nepoznat
Tako bi volela!
Tako bih volela da si mi blize
tu bar u istome gradu,
tada bih barem mogla da opravdam
i suze i ovu nadu,
da opet bicemo skupa...
Bilo bi mi lakse mnogo
mnogo lakse nego li sad
mozda bi tada dopreti mogo
do tebe moj glas.
Vapaj za spas.
Mozda bi ga tada cuo
no i ako nebi
znala bih u stvari da se pravis gluv
i prestala tesiti se
da me u stvari ne cujes dobro.
Eh,da si mi samo malo blize
da se sretnemo onako slucajno
u nekim ulicama grada ovog
pa da uporedimo otkucaje srca
ja mog
a ti tvog
i vidimo kucaju li u istom taktu
a ne ovako.....
samo ispisane reci
a opisnih prideva je tako malo
u njih nece stati niti je stalo
sve ono sto reci bih htela.
I trcala bih za tobom ako treba
klecala i molila pred nogama tvojim
pogaziti ponos ni tog se ne bojim
samo da shvatis koliko mi znacis.
Samo da ti pokazem.
Samo da ti dokazem
da si mi sve,
a ne ovako,samo prazne reci
koje ti ni ne cujes
i koje ignorises znam.
Da...........
sve bi bilo drugacije
kada bi se dotakle ruke,
a pogledi sreli
shvatili bi sta hocemo,a sta smo hteli
koliko smemo i koliko smo smeli
poigrati se ljubavi ovom.....
i prepoznao bi tada
u mom oku tvoj lik,
u mom srcu tvoje ime
shvatio da te u celoj meni ima
shvatio bi neshvatljivo
ono o cem ti svo vreme pisem
shvatio bi da u stvari za tebe disem
radjam se i umirem u istom danu.
Autor meni nepoznat
Zauzet+
Domaćin
- Poruka
- 4.134
More Than Words
Saying I love you
Is not the words I want to hear from you
It’s not that I want you
Not to say, but if you only knew
How easy it would be to show me how you feel
More than words is all you have to do to make it real
Then you wouldn’t have to say that you love me
Cos Id already know
What would you do if my heart was torn in two
More than words to show you feel
That your love for me is real
What would you say if I took those words away
Then you couldn’t make things new
Just by saying I love you
More than words
Now I’ve tried to talk to you and make you understand
All you have to do is close your eyes
And just reach out your hands and touch me
Hold me close don’t ever let me go
More than words is all I ever needed you to show
Then you wouldn’t have to say that you love me
Cos Id already know
What would you do if my heart was torn in two
More than words to show you feel
That your love for me is real
What would you say if I took those words away
Then you couldn’t make things new
Just by saying I love you
Saying I love you
Is not the words I want to hear from you
It’s not that I want you
Not to say, but if you only knew
How easy it would be to show me how you feel
More than words is all you have to do to make it real
Then you wouldn’t have to say that you love me
Cos Id already know
What would you do if my heart was torn in two
More than words to show you feel
That your love for me is real
What would you say if I took those words away
Then you couldn’t make things new
Just by saying I love you
More than words
Now I’ve tried to talk to you and make you understand
All you have to do is close your eyes
And just reach out your hands and touch me
Hold me close don’t ever let me go
More than words is all I ever needed you to show
Then you wouldn’t have to say that you love me
Cos Id already know
What would you do if my heart was torn in two
More than words to show you feel
That your love for me is real
What would you say if I took those words away
Then you couldn’t make things new
Just by saying I love you
