Život pisan srcem

tumblr_b94a8244df4f13d4e06723a597f0f436_4af177d4_500.jpg
 
"Ponekad sam opraštao ljudima samo zato što nisam želeo da napuste moj život. Nastavio sam da trpim svaku sitnicu nadajući se da će se jednog dana sve završiti. Umesto toga, verujem da je trebalo da budem jak i da stavim tačku na sve. Zapamtite, ako vas neko povredi jednom, to je njegova greška, ali ako vas je povredio dva puta, to je vaša greška."Nikolas Sparks
 

VEČNA LJUBAV​



Oči tvoje prozor su jedini
za večnost prezrelog života moga.

Svetlost što preliva dane.

Trajanje, u kapima duše što ostaje,
prašina od srca
osušenog tugom čekanja,
čežnjom bolnom, nejakom.

Osuđen sam na život u večnosti takvoj,
bežim u napuštene strane razuma,
svesno ćutim puzeći po beskraju oka tvoga,
beskorisno dišem nevažni život,
sopstveni dah preti da me ostavi,
grudima osećam mir plavetnila.

Stranac postaću
tražeći prolaz do večnog pejzaža.
Plakati znaju samo svesni smrti,
a pevamo mi što lako umiremo.

Ostavi mi pogled u trenu,
veru u svoju iskrpljenu dušu da ojačam,
razbijene delove kratkoće
sopstvenog uzdaha da povežem,
gorde besove mrtvih nesanica da spojim.

Treptaj mirišem,
probodeni umor dok mi nestaje,
a večnost obasjava kroz prozor oka tvog.



tumblr_mjdw1aXz4X1qe49wpo1_500.jpg




Vladimir Vučković
 
Shvatila sam da su neke bliskosti bile posledice samo mojih koraka.
Ja sam bila ta koja je sve vreme koračala ka njima i gradila taj osećaj bliskosti.
Oni su sve vreme stajali u mestu.
Greška u koracima nije bila njihova, već samo moja.
Zato i nije čudo što se neki ljudi lako odriču drugih ljudi. Meni svako otpadanje teško pada.
Ludo se rodilo, ludo će da crkne...

J.Lalovic
78170384_2328699384050157_785257675410636800_n.jpg
 
  • Voli
Reactions: Tea
Alber Kami.

„Nikada se nisam žalio kada bi neko zaboravio na moj rođendan; ljudi su bili iznenađeni, sa trunkom divljenja, mojom diskrecijom po ovom pitanju.
Ali razlog za moju nezainteresovanost bio je još diskretniji: želeo sam da me zaborave kako bih mogao da se jadam samom sebi...
Onda kada je moja usamljenost bila temeljno dokazana, mogao sam da se prepustim čarima muževnog samosažaljevanja.“
12193572_616066571880147_7224668035237091273_n.jpg
 
  • Voli
Reactions: Tea
"Treba uvek biti pijan.
Sve je tu: to je jedino pitanje. Da ne biste osećali strašno breme Vremena koje vam slama pleća i povija vas prema zemlji, treba da se opijate bez predaha. A čime? Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja. Ali opijajte se. Pa ako se katkad, na stepeništu kakve palate,na zelenoj travi u nekom jarku, u sumornoj samoći svoje sobe probudite, kad je pijanstvo već popustilo ili nestalo, zapitajte vetar, talas, zvezdu,pticu, časovnik, sve što juri, sve što kruži, sve što huči, sve što peva, sve što govori,zapitajte koji je čas;i vetar, talas, zvezda, ptica, časovnik, odgovoriće vam: "Čas je da se opijate!'' Da ne biste bili mučeničko roblje Vremena, opijajte se; opijajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja."

Šarl Bodler
 
  • Voli
Reactions: Tea
Tražim grad gde još živi neko s tvojim likom.
Neko negde još osmeh ko tvoj nosi, zar ne ?
Gde si sad ? Da se vratim više nemam nikom.
Svi se mostovi ruše kada ti uzmu od duše.
Tražim grad, neku malu kuću sličnu tvojoj.
Negde spava na jastuku nekom žena kao ti.
Gde si sad ? Daj pojavi se u bilo kojoj,
da ti kaže bar hvala ova tvoja budala !

Adil
 
  • Voli
Reactions: Tea
Šta je nesanica?

Pitanje je retoričko; odveć dobro znam odgovor.
To je strahovati i brojati u gluvo doba surove neminovne otkucaje, to je pokušavati, sa bezuspešnom vradžbinom, ravnomerno disanje, to je težina tela koje se naglo prevrće na drugi bok, to je stiskati očne kapke, to je stanje slično groznici i koje svakako nije java, to je izgovarati odlomke paragrafa pročitanih pre mnogo godina, to je znati da ste krivi što ste budni dok drugi spavaju, to je hteti uroniti u san a ne moći uroniti u san, to je užas biti i nastavljati da budete, to je sumnjiva zora.

Šta je dugovečnost?

To je užas biti u ljudskom telu čije se sposobnosti smanjuju, to je nesanica koja se meri desetinama dana, a ne čeličnim kazaljkama, to je teret mora i piramida, drevnih biblioteka i dinastija, zora koje je video Adam, to je znati da sam osuđen na svoju put, svoj mrski glas, svoje ime, na naviku sećanja, španski jezik, kojim ne umem da baratam, na čežnju za latinskim, koji ne znam, to je želeti da utonem u smrt i ne moći utonuti u smrt, i nastaviti da budem.

Borhes
 
  • Voli
Reactions: Tea
"Zovem se IME. Prezivam PREZIME. Nije bitno koji jezik govorim, vec sta izgovaram! Ne gledam ocima vec gledam u oci! Samo cujem usima a slusam srcem. Nije bitna boja moje puti, vec svetlost mog puta. Nije bitno jesam li normalne visine, vec da li mogu visoko biti normalna. Ne dodirujem rukama, vec se rukujem dodirima. Ne volim jer ljubim, nego ljubim jer volim. Nije bitno koliko cu godina ziveti vec koliko godina sam ziva. Nije bitno kako izgledam, vec kakvi su mi izgledi da budem. Nije bitno jesam li vernik vec koliko mozete da imate povernja u mene. Nije kraj blizu, nego je vecnost uskoro... "

Blogdan
 
  • Voli
Reactions: Tea

Slične teme


Back
Top