Život pisan srcem

LJUBAV JE BAŠ KAO kad uđete u bazen, korak po korak idete u dublju vodu. Onda je dno bazena podeljeno u dva dela, jedan za one koji neznaju da plivaju, tako da je voda do pupka, i drugi deo za plivače...

Ali oni koji žele da nauče da plivaju oni moraju učiti u prvom delu, koji je za neplivače. Moraju tamo naučiti. A jednom kada nauče, onda će postepeno skupiti hrabrosti i ući u dublju vodu, jer za plivače nije važno koliko je duboka voda, plivač je uvek na površini. Voda može biti duboka metar i po ili više, a i ako je pet kilometara duboka, to ne pravi nikakvu razliku za plivača. To je jedino važno za neplivača. Preko metar i po, sve je smrt. Ali bazen je jedan - plitak, a drugi dubok. I granična linija je linija jedino dok ne naučite da plivate.

Za mene, ljubav i meditacija su baš takvi. Ljubav je plićak u bazenu, za one koji nemogu meditirati. Ali to je mjesto na kojem se može naučiti meditacija. To je isti bazen, ista voda, ista vrsta fenomena. Jedino niste u stanju ići dublje jer su vas preplašili da pređete granicu. Plićak je okrivljen, a rečeno vam je da skočite u dublji deo bez da prethodno znate plivati.

Tako su vam poremetili ljubavni život osećajem krivice i čisto taktički su vam poremetili meditativni život: kako neznate plivati nemožete ni ići u dublju vodu. Vi nemate nikakvo iskustvo tišine, mira, jednostavne radosti, barem malo ushicenja, nečega orgazmičkog - a ovo će vam dati nagoveštaje da meditacija nije samo mit.Probali ste je malo. To je polje iste energije, samo morate ići dublje u nju.

ŠTA SE USTVARI DOGAĐA kada se jedan par pomeri u carstvo orgazmičkog iskustva? Šta se ustvari dešava? Svaki detalj se mora razumeti. Vreme stane. Za momenat klatno se zaustavi, i taj posebni momenat se čini gotovo kao večnost. Dve osobe nisu više dve - samo za trenutak. Pretopili su se jedno sa drugim. Za trenutak nema misli u umu. Sve je prazno i tiho, i ovo su stvari koje se trebaju produbiti u meditaciji.

I jednom kada ih okusiš, bićeš iznenađen da ne zavise od druge osobe. Nešto se desi unutar tebe. Nešto se dogodi unutar druge osobe. Ali ne zavisi od drugoga. Ako možeš sedeti tiho, ako možeš uspeti da posmatraš svoje misli, da postigneš korak, stop, iznenada ćeš videti da se vreme opet zaustavilo. I sada je to u tvojim rukama, ne u rukama biologije. Možeš zadržati ovo zaustavljeno vrijeme koliko dugo to želiš. I jednom saznaješ tajni ključ....

Ključ je: nema misli, nema ega, nema vremena - ti samo jesi...

OSHO
 
Yesss...VIP Gold Deluxe...sreca sreca radost uzivancija...:mrgreen:

18638.jpg
 
Poslednja izmena:
Duša, rađajući se u fizičkom tijelu, izabrala je naučiti i odraditi 12 lekcija (kvaliteta): spoznaju, strpljenje, progresivnost, iskrenost, snošljivost, inteligenciju, radost, komunikativnost, iskustvo, ravnotežu, mudrost i integrativnost.
Karmičko čišćenje omogućava da u ovome životu postignemo ublažavanje ili potpunu odradu nekih ograničenja koja imamo: zabluda, naglost, regresivnost, neodgovornost, nesnošljivost, egocentrizam, tuga, mržnja, nesigurnost, strah, zavist, destruktivnost, kao i fizičke bolesti.

Riječ “karma” najčešće se prevodi kao “djelovanje”. Svojom slobodnom voljom od Univerzuma (Boga) danom, odlučujemo o načinu našega djelovanja ograničeni svojim mogućnostima, spoznajama, uvjetima i životnim okolnostima. Zakon karme povezuje uzrok i njegovu posljedicu. To znači da karmičke nagrade i dugovi ne ovise o našem ljudskom shvaćanju vremena i prostora, već o božanskom. Oni su vječni i odrađujemo ih u mnogim životima. Svojim mislima, riječima i djelima možemo ih ublažiti ili povećati. Današnje životne okolnosti odraz su naših prošlih djelovanja. Naša dobra djela, prema nama samima i prema drugima u prošlosti, vidjet će se danas ukoliko živimo životom sretne osobe pročišćene karme. Takva osoba živjet će život u dobrom zdravlju, materijalno i emotivno sređena.

Posljedice prošlih djela
Nažalost, naši nepravedni, loši postupci rezultirat će lošim iskustvima u ovome životu - bolešću, problematičnim vezama, siromaštvom... Mnoge emotivno teške i stresne situacije, kao i bolesti kroz koje prolazimo u ovome životu, događaju se jer su baš sada sazreli uvjeti za njihovu odradu.
Dakle, naš sadašnji život je posljedica naših prošlih djela, a načinom kako živimo ovaj život odredit ćemo onaj budući. Zato, obogatimo naš život suosjećanjem, pomaganjem, davanjem, mudrošću i praštanjem. Karmičko čišćenje je tehnika kojom iscjelitelj u suradnji s Anđelima Karme spaja energetska tijela, čisti veze između njih i aktivira energetske razine.


Ostajte u miru, svjetlosti i ljubavi.
 
Svi mi povezani smo nevidljivim vezama, odnosno lancima, koji su stvoreni obiteljskim odgojem ili kulturom i reakcija su na duboko usađene strahove. Ovakve veze potiču u nama lažnu sigurnost i čine nas ovisnim o drugim ljudima, stvarima ili pojavama. Zamislite si da jedan kraj lanca držite vi, a drugi kraj lanca vama bliska osoba. Svaki puta kada se ona pomakne, uzrokuje vaše kretanje o kojem niste vi odlučili. Isto tako, svako vaše kretanje uzrokovati će promjenu položaja kod te osobe. A sada zamislite da držite toliko lanaca u svojim rukama koliko osoba poznajete u svome život. Možete li zamisliti i osjetiti, kako je kada svatko počne vući na svoju stranu? Dakle u takovim odnosima, mi smo robovi uvjetovani izvanjskim stvarima. Kako bi postali uistinu slobodni i upoznali bezuvjetnu ljubav, prepustili se višem vodstvu, potrebno je ove veze raskinuti. Jedino na ovaj način možemo stupiti u odnose koji ne uvjetuju, koji su skladni i bazirani na pomaganju i istinskoj ljubavi. Jedino na ovaj način možete sami donositi svoje odluke, bez izvanjskih utjecaja. No, kao što sam već prije napomenula, nisu samo ljudi ti za koje se vežemo. To mogu biti i misli, uvjerenja, stavovi, religija, posao...
 
Ništa nas ne prokazuje kao naše lice. Ono točno ocrtava naše zanose i naše posrtaje. Na njemu se čitaju naše tuge i naše radosti. Na licu i u očima odražava se sve što prolazi stazama našega bitka. Ničim nije moguće sakriti zbilju duše. Kozmetički zahvati su uzaludni pokušaj poboljšavanja nečega što se ničim ne da poboljšati. Nema te šminke niti te boje koja može oku vratiti sjaj, licu vedrinu, izgledu opuštenost i bezbrižnost. Kozmetika je odavno izgubila uvjerljivost pred istinskim štovateljima prave ljepote života.

Ljepota lica, a onda i ljepota svakog izgleda ovisi o ljepoti bitka, o ljepoti duše. Na licu se čita napetost i umor, na licu se čita podmuklost i sebičnost, na licu i u očima čita se istinska dobrota i dobronamjernost. S lica očitavamo prenapetost i očaj, ali i ushit i radost.

Nekih se lica bojimo, a za nekima čeznemo. U blizini nekih lica ledi nam se krv, a u blizini drugih lica razgaljuje nam se srce. U blizini jednih ljudi volimo biti i uvijek iznova tražimo priliku da se s njima sretnemo, dok u blizini drugih ljudi ne volimo biti i jednostavno od njih bježimo.

Čovjek ne može sakriti stanje svoje duše. Ono se čita, ma koliko se on trudio da tome doskoči ili da to kozmetičkim zahvatima učini ljepšim. Tijelo ne umije lagati. Naše tijelo reagira na stanje naše duše. I mnoge tjelesne boli i bolesti samo su reakcija tijela na stanje naše duše.

Duša je lijepa. Ona je odraz nebeskog čovjekova stanja prije izgona. Sva naša čežnja za ljepotom, za srećom, za onim što nazivamo ''rajskim stanjem'' zapravo je posljedica izgona iz raja, to znači da je svaka ljepota zapravo odraz rajskoga u čovjekovu izgnaničkom životu.
Duša je, međutim, stvorena lijepa. Ona je matrica koja je podešena, upriličena za ljepotu, jer je rajskog porijekla. Negdje u razdvajanju duše od vječnog nastaje ponekad kobni nesklad pa duša zbog gubitka ravnoteže i zbog vrtoglave samostalnosti gubi sigurnost. Toga trena počinje se rađati rugoba. I čovjek je na krivom putu ako misli da nazovi-lijepim licem može prevariti dušu. Nije moguće rekonstruirati dušu bilo kakvim vanjskom zahvatom. Ona se na da konfekcijski, a niti zamjenom stupovlja, vratiti u rajski zavičaj. Ljepotu joj može vratiti samo njezin Tvorac.

Duša koja je osjetila doticaj njegove ruke koja je ponovno preoblikuje, ponovno se rodila istinskoj vrijednosti – životu. Lice to više ne može tajiti jer blista.

Ljepota je prolom nebeskog i otkinut dio raja
Ljepota je prhak blistaj nastao u zaboravnoj igri
beskrajnih svjetlosti
Od te igre svijet i duša i svemir i cvijet
titraju neslućenim zanosom i bliješte
prokazujuć Lijepog u nedogled.


(Anton Šuljić - "Čavli u ogradi")
 
DA.....I TO JE VALJDA LJUBAV....


Jel ti se sviđam?
Sviđaš mi se naravno...simpatična si mi i lijepa.

Jesam ti draga?
Jesi, ma najdraža si mi...tako si mila...ma mogao bi te zagrliti i ne puštati.

Kakva sam kao osoba?
Ti si dobra, nasmijana, vesela, ima nešto u tebi što privuče čovjeka....ma šta da ti kažem...zračiš.

Znači voliš provoditi vrijeme sa mnom?
Jako...sati mi prolete kao sekunde s tobom...nikada mi nije dosadno...ti si energija i duh.

A mogli li te nasmijati?
Uvijek mi razvučeš osmijeh na lice...to je nešta što posebno volim kod tebe.. zabavna si ..poput zaigranog djeteta...ti si moja sreća....izvlačiš ono iskreno veselje iz mene.

Hmm a voliš li kad se igram prstima po tvome licu?
Volim kako tvoji prstići prelaze preko moga lica...tako su nježni..pogađaju mjesta na kojima je koža najosjetljivija...trnci me prolaze od njih.

Onda sigurno voliš i moje poljupce?
Mmm....volim te tople usne i nježne poljupce koji mi griju lice, usne, tijelo. Tvoji poljupci mi griju dušu...oni su moj lijek...oni stvaraju ovisnost. Mogao bi te ljubiti danima...i još mi ne bi bilo dovoljno....bilo bi malo...premalo.

Htjela bi te samo pitati još nešta...a voliš li me?
Mila rekli smo da ne pitaš to...ne volim te...dušo pa znaš da se ne može svakoga voljeti...

Znam...samo sam se nadala da će ovaj puta biti drugačije...
 
Pisano..:heart:

Volim te jer si me voleo..

Jednostavnije nego iko ikada pre tebe
Cisto
Iskreno
Uzdizao me svojom ljubavlju
Ispravljao mi kicmu i isturao grudi
Ocvrsnuo si me svojim strpljenjem
A ja sam zelela vise...

Razmazio si me svojom ljubavlju
Cinio me sveticom vrednom divljenja
Uzdizao me na pijadestale neopisivih lepota
Ljubio mi dusu
Mazio me srcem, recima, osmesima..
A ja sam zelela vise...

Zelela sam da dokazem da mogu
Nemoguce da pretvorim u moguce..
Od bajke napravih dokumenarni film
I onda
Kasno shvatih da si vec previse utkan u mene
Da si postavio matricu svih neobjasnjivih ljubavi
Da si definisao nedokazane teze
Da si me pretvorio u ono sto jesam...
Sa tobom sam Ja, bila Ja...
I uzivala u tome.
I volela te bez ostatka.

A onda sam pozelela vise...
...i ostala bez icega...



kikan.jpg
 
Poslednja izmena:
Život je prava zgoda – tle gdje cvijet ljubavi cvjeta. Ljubav je dragocjena – ona nema namjenu, nema određenog smisla. Ona ima izuzetno značenje, donosi veliku radost, ona posjeduje sopstvenu ekstazu – ali to nisu stvari od značaja. Ljubav nije posao koji ima svrhu, cilj, predmet.
U ljubavi uvijek ima određene ludosti. Kakva je to ludost? Ludost je što ne možeš reći zašto voliš. Ti ne možeš dati nijedan razuman odgovor na to pitanje. Ti možeš reći da nešto radiš zato što ti je novac potreban; treba ti novac jer ti je potrebna kuća; potrebna ti je kuća da bi živio.
U tvom svakodnevnom životu sve ima svoju svrhu, ali ljubav ne može imati svrhu. Možeš jednostavno reći: „Ja ne znam. Jedino što mogu da kažem jeste da voljeti znači ispuniti najljepši prostor u nama.“ Ali, to nije svrha. Taj prostor nije spoznatljiv. Taj prostor ne možeš smjestiti u bilo koju pogodnost. Taj prostor je uvijek iznova pupoljak sa kapima rose koje blistaju na njemu. Jutrom taj pupoljak odiše, na suncu pleše.
Ljubav je ples tvog života.
Stoga oni koji ne znaju šta je ljubav, gube pravi ples života; oni gube priliku da njihov cvijet procvjeta. Zbog toga u svjetovnom umu, u prora;unatom umu, kompjuterskom umu; kod matematičara, ekonomista, kod političara, ljubav predstavlja vrstu ludila. Ali za one koji poznaju ljubav, to je nešto razumno. Bez ljubavi, čovjek može biti i bogat, zdrav, poznat, ali on ne može biti razborit, jer ništa ne zna o unutrašnjoj vrijednosti. Zdrav duh i razumnost nije ništa drugo do miris cvijeta koji cvjeta u tvom srcu.
Ljubavnici ne trebaju psihijatrijski tretman. Zapravo, ljubav je najveća iscjeliteljska snaga u životu. Oni koji su to propustili, ostali su prazni, neispunjeni. Obično ludilo nema nikakav sastav za postizanje. Ali. ludilo zvano ljubav, ima određeni sastav u sebi. A koji je to sastav? To te čini veselim, život ti čini pjesmom, donosi veliku ljupkost.
Da li si posmatrao ljude? Kada se neko zaljubi, nema potrebe da to objavljuje. Ti možeš vidjeti u njegovim očima novu dubinu koja se rađa. Možeš vidjeti na njegovom licu novu ljupkost, novu ljepotu. U njegovom hodu možeš nazreti nježni ples. On je isti čovjek, ali, ipak, više nije isti. Ljubav je ušla u njegov život, proljeće je došlo u njegovo biće, cvijeće njegove duše se rascvjetava.
Ljubav čini trenutnu transformaciju. Čovjek koji ne može voljeti, ne može biti ni inteligentan, ne može biti ni otmen, ne može biti prefinjen. Njegov život će biti obična tragedija.



 
Ono sto krasi pustinju, rece mali princ, to je sto se u njoj negde skriva bunar...

-Ljudi sa tvoje planete, rece mali princ, gaje pet hiljada ruza samo u jednom vrtu... i nisu u stanju da u njima nadju ono sto traze...
-Nisu u stanju da nadju, odgovorih...
-A ipak ono sto traze, moze se naci u jednoj jedinoj ruzi ili u malo vode...
-Naravno, odgovorih.
A mali princ dodade:
-Ali oci su slepe. Treba traziti srcem.


 
Život pisati srcem nije jednostavno.
Kao što nije bilo jednostavno
voleti tebe.
Nije jednostavno ni zaboraviti.
A treba nastaviti dalje....put golgote
tek je počeo a kraj mu se ne nazire.
Nije lako izbrisati sećanja ni vreme.
I sve ono što podseća na tebe.
Ne vredi čekati. Valja svoj krst
staviti na ledju i krenuti na put
kome se kraj ne nazire.


 
''Ratnik svetlosti zna da se izvesni trenuci
ponavljaju. Cesto se suočava s istim pro-
blemima i okolnostima s kojima se ranije
već susretao; tada ga obuzima maloduš-
nost, jer misli da je nesposoban da napre-
duje u životu, budući da se teški trenuci
vraćaju.
"Kroz to sam već prošao", vajka se on svome
srcu.
"Istina, već si prošao", odgovara srce. "Ali još
nisi prevazišao."
Ratnik tada uviđa da ponovljena iskustva ima-
ju jedan jedini cilj: da ga nauče onome što nije hteo
da nauči.''

''Prirucnik za ratnika svetlosti'' Paulo Coelho
 
Život je nepravedan...uzima nam ono što nam znači..Jučer smo se zajedno zezali,igrali...a danas..i nebo plače jer moj anđeo odlazi..kažu da naša sudbina nije zapisana u zvijezdama,nego u nama samima..ipak sve je izgledalo ok,savršen život,obitelj,prijatelji..i danas su opet svi tu,mole za tebe...i oni koje si mrzio..svi to nažalost shvate kad je prekasno..tek kad nešto izgubiš shvatiš koliko si ga volio i koliko ti znači...molim te,nemoj još otići...trebamo te...još uvijek vjerujem u tebe..vjerujem u čuda...
 
Da bi čovek iole dao sebi za pravo da se smatra intelektualcem,
( a čovek to sebi nikada ne sme javno, sam da prizna i da javno govori o tome,
jer onda nije intelektualac, nego, već iskompleksirani primitivac ), mora da se
pridržava svega što kaže i da stane iza svake svoje izgovorene ili napisane reči.
Jer, samo tako, on će pred svim ljudima, a i u konačnom, pred samim sobom,
dokazati, a ne samo odavati utisak, o svojoj principijelnosti kao osnovnom delu
svog intelekta.
 
Oh, sve sam shvatio, shvatio Pabla, shvatio Mocarta, čuo sam negde iza sebe
njegov užasni smeh, znao sam da se u mom džepu nalaze svih stotinu hiljada
figura životne igre, naslućivao sam, potresen, njihov smisao, bio sam voljan da
još jednom otpočnem igru, da još jednom iskusim sve njene patnje, da se još
jednom zgrozim nas njenom besmislicom, da još jednom i još mnogo puta
prođem kroz pakao svog unutrašnjeg bića.
Jednom ću naučiti da bolje igram figuricama. Jednom ću ipak naučiti da se smejem.
Čekao me je Pablo. Čekao me je Mocart.


Hese

 
Uh, kafane! Ko ih samo izmislio ? Nije lako! Ko kaže da je lako, baš je u zabludi.
Njih, bre, izmislili za svašta; i da se tuge ljudi ratosiljaju, i da se opuste, dušom danu, zaborave, ili počnu nešto novo...uglavnom, za ljude je izmislili.
Juče sam malo više zaglavila, pravo da kažem. Povod: moj mladi komšija puni 18 godina. Celo poslepodne razmišljam šta da obučem - večita dilema svih žena na svetu, sigurna sam. Odlučih se za crne pantalone i zelenu košuljicu, koju retko oblačim; važna mi je - poklon od sestre, čista svila a boja....podseća me na boju Korane i Kupe istovremeno, na zelene obale mog detinjstva, bosonogog i bezbrižnog....i stalno ga vučem za sobom, to svoje bosonogo i bezbrižno detinjstvo za koje sam mislila da će trajati doveka.
Češljam se ispred ogledala. U glavi mi stihovi što ih pročitah tog poslepodneva...."a posle bih te sastavio lepšu nego sam te našao".....
Kafana ko kafana, pomisliće neko. A, ne! Niške kafane su nešto posebno: počev od ordevera pa svega što se iznosi, onako domaćinski, kako carski valja i trebuje što kažu; nema se - može se! Merak tu nema cenu; tu možeš da se opustiš, da zaboraviš, da se prisetiš, da oprostiš, da se svetiš....Dert....Pa još muzika dolije i zalije sve te razloge, pojedinačne ili onako džumle....
...za muštuluk bih pozlatio
samo kad bih opet saznao
da kraj njega imaš sve
a još pitaš za mene....


Slavismo dečakov 18-ti rodjendan. Više nije dete. Poželeh mu srećan dolazak u svet odraslih. Svet, za koji poželeh, da ga nikad ne razočara. ..More, nek je živ i zdrav, reče komšinica što sedi preko puta mene.
Stvarno, nek je živ i zdrav. U to ime podigosmo čaše....ja doduše već drugu- treću. Nek je živ i zdrav. Prosu mi se ona treća čaša po košuljici zelenoj kao obale moga detinjstva, što ga vučem evo još sa sobom, i po kafanama ga vučem....
 
Poslednja izmena:
Pisano :heart:

Obecao si da ces me odvesti
do kraja duge...
Da ce tamo umesto cupa sa zlatom
Biti nase malo carstvo.
Zasticeno od oluja i jakih kisa
od gromova i munja
od bilo kakvih nepogoda.
Zasticeno od losih ljudi..
od zlih pogleda...
od svega.
Obecao si mi mir
onaj koji mi tako treba
Obecao si mi da cu uvek
videti sebe u tvom pogledu
trem ispred kuce,
i mnogo djurdjevka.
Obecao si mi sebe...
i sada kada sam tu
kada sam spremna
i mogu da prihvatim
sve to..tebe nema.....
a sve mi i dalje
na tebe mirise


kucicaaaaa.jpg
 

Back
Top