Koliko je moguce da covek uskladi svoje teorijske stavove sa realnim zivotnim okolnostima u kojima se zatekne? Mnoge situacije mogu nas naterati da postupimo totalno razlicito od onoga kako inace imamo obicaj da pricamo da bi u toj konkretnoj situaciji postupili. Neke okolnosti u kojima se nadjemo mogu nas jednostavno vratiti na fabricka podesavanja i izazvati u nama neku primitivnu (ili plemenitu) reakciju kakvu ni mi ni bilo ko oko nas nije ni slutio da je imamo. Ima ona cuvena replika iz jednog kultnog filma "rat u nekim ljudima budi najgore, u nekim najbolje". Ne mora da bude samo rat, moze bilo koja zivotna situacija, narocito neka granicna situacija, kako je Jaspers govorio. Da li vam se desilo da sami sebe iznenadite sopstvenim postupcima, u pozitivnom ili negativnom smislu, i zapitate se "who the hell am I?"
Upravo to i jeste svrha 'filozofije'; da se postavi u praksu. Iako ono što pričam ne smatram filozofijom,
ali u skladu sa temom, da, upravo živim po principima koje i ovdje iznosim. Najvažniji dio cjelovitog
procesa je sposobnost odvajanja identifikacije bića od ega. To je početak oslobođenja od svih zabluda.
Kada se teorija svede na najužu primjenjivu vrijednost, onda se svo znanje koristi u bljesku, između
dva momenta u vremenu, bez razmišljanja, što daje mogućnost posmatranja metafizičke postavke
realnosti kao i usmjerenja pažnje prije nego nego li se pažnja fiksira na moguću stvarnost, prije nego
li se načini izbor i mogućnost postavi u vrijeme.
Pri tom, naravno, Savjest mora biti aktivirana, jer bez aktivirane Savjesti ne postoji Matrica koja biću ukazuje,
bez razmišljanja, da li je ili nije u skladu sa iskonskim namjerama, sa dušom. U svemu što činim, koristim
znanja koja i ovdje iznosim da, bez obzira na trenutno stanje projekcije (situaciju), uvijek pronalazim odgovore
i rješenja koja dolaze iz duhovnog mira, ljubavi i harmonije. To osigurava i manifestaciju realnosti koja, iako
možda nije po očekivanju ega, u sebi ima sve ono što je važno za ovaj ili onaj momenat.
Kada bih svu teoriju koju sam ovdje ikada iznio trebao svesti na jednu riječ s upotrebnom vrijednošću
(ne, to ne bi bila riječ 'apsolut'
, iako je sve u neraskidivoj vezi sa njim), bila bi to riječ '
dopuštanje'.
Primjenska vrijednost svih znanja bi se mogla svesti na značenje ove riječi, i to zaista i obilato koristim.
To znanje takođe prenosim svima koji su spremni za takav korak.
...
Veoma dobro pitanje, dobra tema. Hvala Momčilo.