Žig zveri

Naravno da Hristos nije ime vec titula.

sama rec POAMAZANIK nam daje kljuc razumevanja te reci.

Isus nije dosao kao pomzanik, vec je postojao trenutak akda je on bio pomazan i kada je postao Hristos.

Da nije bilo tog dogadjaja, njegovog pomazanja, te tacke koja ga je ucinila pomaznaikom, on nebi mogao da pocne svoju misliju.

A taj dogadjaja hristovog pomazanja se desio ovde:


Matej 3,13Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.
Matej 3,14A Jovan branjaše mu govoreći: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni?
Matej 3,15A Isus odgovori i reče mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga.
Matej 3,16I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dođe na njega.
Matej 3,17I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

Pomazanje znaci, pomazanje Duhom svetim.
Duh sveti pomazuje i potvrdjuje mesiju ovom prilikom.
U tom trenutku kada Otac i duh sveti potvrdjuju isusa, on potsaje POAMNZANIK sto znaci HRISTOS:

Da svet nikada nije zgresio Isus nebi nikada bio pomazan.

Pomazan znaci odredjen, da plati ansu krivicu.
Za cega da bude odredjen da svet nije zgresio.

Isus sam i Apostol Pavle, apostol jovan pise da je postojao jedan trenutak kada je Isus sam sebe ponudio da bude taj pomazanik a i sin bozji:

Isaija 6,8Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: koga ću poslati? i ko će nam ići? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene.
Isus je došao, ovaplotio se, kao pomazanik a ne postao pozmazanik. Isus nije evoluirao u pomazanika, nije se razvio u pomazanika, nije se promenio u pomazanika nego jeste pomazanik od samog trenutka svog telesnog začeća Duhom Svetim. Zato reč „pomazanik“ („hristos“) u njegovom slučaju nije titula nego ime.

Da Isus jeste bio „hristos“ i pre nego što ga je Jovan krstio pokazuju sledeće Jovanove reči: „ti treba mene da krstiš a ti li dolaziš meni“ (Mt. 3:14)
Isus nije „hristos“ zato što je pomazan Duhom Svetim nego zato što druge pomazuje Duhom Svetim, to jest, krštava Duhom Svetim.

„...na koga vidiš da silazi duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava duhom svetim.“ (Jn. 2:33)

„a kada dođe utješitelj, koga ću vam ja poslati od oca, duh istine, koji od oca ishodi, on će svjedočiti za mene.“ (Jn. 15:26)

Isus Nazarećanin nije onaj koji prima „pomazanje“ nego onaj koji daje „pomazanje“, zato što on nije čovečanska ličnost nego božanska ličnost.
Upravo zato što on jeste Pomazanik (=Hristos) koji ljudima daje pomazanje (=hristovstvo) zato on i jeste „Bespočetni Spasitelj“ (=Isus, Jahošua).
Jer samo Bog može biti Spasitelj:

„ja, ja jesam bespočetni, i osim mene nema spasitelja“ (Is. 43:12)

Dakle, ako Nazarećanin nije od početka „hristos“ onda nije od početka ni „isus“.

Zato kad Jovan kaže Isusu da Isus treba njega da krsti on time svedoči da Isus jeste i pre krštenja na Jordanu „hristos“ a ne da će postati „hristos“ nakon što ga Jovan bude krstio.

Silazak Duha na Jordanu nije imao ulogu da Isusa učini „hristom“, da Isusa pretvori u „hrista“, nego da Jovanu na vidljiv način pokaže da ta konkretna osoba u gomili naroda koja je došla da se krštava, jeste „hristos“ -- „onaj koji krštava Duhom Svetim", i da ga u to potpuno uveri.

Dakle, Duh je sišao na Jordanu da Isusa objavi Hristom a ne da ga učini hristom.
 
Poslednja izmena:
O tome da Isus jeste bio „hristos“ od početka, odnosno, da „hristos“ jeste njegovo ime a ne titula, svedoči i epizoda opisana u 2. glavi Lukinog jevanđelja gde se kaže da je Isus sa 12 godina bio učitelj judejskim učiteljima zakona. I kada se na kraju u 52. stihu kaže da „...napredovaše u premudrosti i u rastu...“ time se govori da je rastao, ne u svom ličnom (božanskom) uzrastu (hristovstvu) nego, u svom telesnom (čovečanskom) uzrastu.

Dakle, s jedne strane otkriva se njegova nepromenljiva (besmrtna) božanska ličnost i priroda – sa 12 godina učitelj učiteljima.;

a sa druge strane otkriva se njegova promenljiva (smrtna) čovečanska priroda koju je primio ovaploćenjem -- „...napredovanje u premudrosti i rastu...“

Otkriva se, da Isus nije samo Bog niti da je samo čovek nego da jeste Bog koji postao i čovek --- Bogo-čovek.

Zato učenje da „hristos“ nije ime Isusovo nego „titula“ Isusova jeste negiranje njegovog božanstva, odnosno, „hula na Duha Svetoga“.
Tu hulu apostol Jovan opisuje sledećim rečima:

„svaki duh koji ne priznaje da je isus hristos u telo došao, nije od boga; i to je duh antihrista, za kojega čuste da dolazi, i sada je već u svijetu.“ (1Jn. 4:3)

Dakle, ne kaže da je u telo došao Sin, koji je došavši u telo postao „Isus“, a krstivši se na Jordanu postao „hristos“, nego kaže da je u telo došao „Isus Hristos“, odnosno da je Isus Hristos postojao i pre svog očovečenja; da Sin Bespočetni bespočetno jeste i „isus“ (=bespočetni spasitelj) i „hristos“ (=pomazanik) a ne da je to postao u vremenu kroz ovaploćenje i krštenje.
 
Poslednja izmena:
Pozdrav za brata u Hristu Enoha, a Glasniku i drugima ne vredi ponovo odgovarati, jer vidim da opet idu u krug sa sličnim nedokazanim optužbama, ne kaju se za ono u čemu su razobličeni i sl. Napisaću samo sledeće.
Kao što smo već više puta rekli, mi nismo proroci već tumači Svetoga Pisma. Kada se nešto tumači može u nečemu da se pogreši, da se nešto previdi, da se to kasnije uvidi i ispravi. Tako smo 2012. godine ispravili godine Vaznesenja i Drugog dolaska od 2036. i 2043. na 2029. i 2036. godinu, a 2020. godine na osnovu novih uvida na 2022. i 2029. godinu. Za sve to vreme, subotnje godine su ostale iste (zato se godine Vaznesenja i Drugog dolaska mogu pomeriti samo za broj godina deljiv sa 7, ne za bilo koji broj godina, i više nema pomeranja godina, jer 2015. je već prošla), poslednja 2044. godina je ostala ista, sve ostalo je isto. Preko 99%, kako već pisah. I to za godine zato sad tvrdimo 100% da će tako biti - Vaznesenje 2022. i Drugi dolazak radi pobede u armagedonskoj bici i uspostavljanja hiljadugodišnjeg carstva 2029. godine. Što se tiče datuma, nisam rekao da nismo pomerali datume, kako Glasnik izvrće već da nismo stalno pomerali datume kako bi Glasnik da predstavi da bi nas diskreditovao. Kad smo ove godine uvideli da je Vaznesenje 2022., a Drugi dolazak 2029. godine pomerili smo i datume i to je to, nema stalnog pomeranja datuma, kako Glasnik imputira. Ovih dana smo uvideli još nešto u Pismu i "pomerili smo" datume Vaznesenja i Drugog dolaska za nekoliko dana i to je drugo "pomeranje" datuma. Stavljam reč "pomeranje" pod navodnike, jer neki poput Glasnika, vcc i sl. imputiraju da mi naštimavamo datume kako nama odgovara. A mi to ne činimo, mi samo iznesemo korekcije na osnovu novog uvida u Pismu. I te korekcije su male i još više nas dovode istini. Svako naše "pomeranje" datuma nas je privelo bliže tačnom datumu (a ne dalje kao kod neveštih tumača Pisma) što i jeste posledica ozbiljnog i istinoljubivog proučavanja i tumačenja Pisma (ne prorokovanja kako neki imputiraju). Da tako nismo radili nikada ne bismo ni stigli ovde gde jesmo. Ova promena kao i prethodne ne ruši sve prethodno nego predstavlja nadogradnju na ispravne osnove koje su joj prethodile. I tako, jedno po jedno, korak po korak, došli smo do može se reći 100% tačne hronologije. Dakle, sada tek drugi put pomeramo datume i to samo neke (ostali ostaju kako smo ranije i naveli) i ne za veliki broj dana i verujemo da je to definitivno. Dok neki drugi poput Glasnika greše za 1500 godina, neki pak i za milijarde godina (poput nekih ateističkih naučnika) mi govorimo precizno godine koje su vrlo bliske (za par godina, a ne hiljada, miliona ili milijardi godina kao neki), a takođe čak i datume. I sve to argumentovano što priznaje čak i sam Glasnik kad podstiče druge da nas razobliče, jer kaže ne iznose ništa konkretno da demantuju naše tvrdnje. Neki "glasnici" jednostavno ostaju bezglasni.

Na dan Pedesetnice Mojsije je "sišao" sa Sinaja sa pločama zaveta kao što je u taj dan "sišao" i Duh Sveti, tako da taj dan ne može biti slika vaznesenja crkve.



And Moses besought the countenance of the Lord, and he prayed to the Lord for the people on account of the calf which they had made, and from the mount and in his hands were the two tablets of stone, which God had given him to command the Israelites.

And when Moses approached the camp and saw the calf which the people had made, the anger of Moses was kindled and he broke the tablets under the mount.

And Moses came to the camp and he took the calf and burned it with fire, and ground it till it became fine dust, and strewed it upon the water and gave it to the Israelites to drink.

And there died of the people by the swords of each other about three thousand men who had made the calf.

And on the morrow Moses said to the people, I will go up to the Lord, peradventure I may make atonement for your sins which you have sinned to the Lord.

And Moses again went up to the Lord, and he remained with the Lord forty days and forty nights. (Prav. 82:17-22)



Dakle, na 29.IV. se odnose reči "he afterward descended; na 30.IV. se odnose reči: "and on the morrow Moses said to the people", a reči "and Moses again went up to the Lord" odnose se na vaznesenje crkve. Međutim koji je to dan bio? Da li 30.IV., da li 1.V., da li 2.V. ... itd.?

Odgovor na to mislimo da se nalazi u knjizi Otkrivenja gde se kaže da će dva proroka biti vaskrsnuta i vazneta "posle tri i po dana" (Okr. 11:11). Zanimljivo da ne kaže "posle dva dana" kao u slučaju Hristovog vaskrsenja nego posle "tri i po". Još se kaže da će propoved dva proroka trajati 1260 dana.



Na dan Pedesetnice 29.IV. su apostoli počeli propoved, na osnovu čega je logično pretpostaviti da 1260. dan propovedi dvojice proroka jeste 28.IV. odnosno da 7 godina nevolje (2520 dana) počinju, unazad gledano, od 29.IV. i završavaju poslednjim danom propovedi dvojice proroka -- 28.IV. Tako, kao što je pedesetnica u vreme apostola 29.AD označavala "početak" tako će i pedesetnica 2022.AD označavati početak. To bi dalje značilo da "tri i po" dana koja su prošla do vaskrsenja i vaznesenja dva proroka koje će ubiti zver jesu 29.IV., 30.IV., 1.V. i da će oni biti vaskrsnuti 2.V.



Njihovo vaskrsenje pokazuje i u koji se dan Mojsije ponovo uspeo na Sinaj kao i dan u koji će doći i do vaznesenja Crkve.



2.V.5978 --16/17.jul 2022. godine jeste "saturday"/"sunday" baš kao što je bio i 16.I.3985 -- 2/3. mart 29. kada je Hristos vaskrsao.

Tako dobijamo da kao što je Hristos vaskrsao i vazneo se u saturday/sunday da će tako i Crkva Hristova biti vaskrsnuta i vazneta u saturday/sunday.



Drugi dan svakog biblijskog meseca ujedno jeste i prvi dan sedmice, što znači da sam po sebi uvek ima značenje posebnog početka.



Posle svega pokazuje se da sedmogodišnja Nevolja nema početak koji traje "tren oka" nego da početak sedmogodišnje nevolje traje "tri i po dana" -- od Pedesetnice 29.IV. do Vaznesenja Crkve 2.V. Ta "tri i po dana" (Otkr. 11:11) simbolišu i "tri i po godine" koliko će trajati prvi deo ukupne sedmogodišnje Nevolje koju, gle, Hristos i naziva "početkom stradanja" (Mt. 24:8).

Na osnovu svega rečenog datumi su sledeći:



29.IV.5978 -- 13/14. jul 2022. = početak početka Nevolje

2.V. 5978. -- 16/17. jul 2022. = kraj početka Nevolje; vaskrsenje i vaznesenje crkve;

2.XI 5981. -- 14/15. januar 2026 = početak Velike nevolje

29.IV 5985. -- 13/14. jul 2029. = ubistvo dva sveta proroka

2.V 5985. -- 16/17. jul 2029. = vaskrsenje i vaznesenje dva sveta proroka

Od 29.IV. 2022. do 29.IV. 2029. ima 2520 dana (2x1260, 7 godina) kao što i od 2.V. 2022. do 2.V.2029. ima isto 2520 dana (2x1260, 7 godina)



Što se tiče Drugog dolaska HS-ovog smatramo da će on biti ne 1.VI. nego 12.VI. U knjizi pravednoga piše da pošto je Mojsije sišao 29.IV. i onda se ponovo uspeo na Sinaj, da je prošlo 40 dana kada je ponovo sišao da napravi kamene ploče na koje će Bog ponovo napisati zavet deset zapovesti:



And Moses besought the countenance of the Lord, and he prayed to the Lord for the people on account of the calf which they had made, and he afterward descended from the mount and in his hands were the two tablets of stone, which God had given him to command the Israelites.

And when Moses approached the camp and saw the calf which the people had made, the anger of Moses was kindled and he broke the tablets under the mount.

And Moses came to the camp and he took the calf and burned it with fire, and ground it till it became fine dust, and strewed it upon the water and gave it to the Israelites to drink.

And there died of the people by the swords of each other about three thousand men who had made the calf.

And on the morrow Moses said to the people, I will go up to the Lord, peradventure I may make atonement for your sins which you have sinned to the Lord.

And Moses again went up to the Lord, and he remained with the Lord forty days and forty nights.

And during the forty days did Moses entreat the Lord in behalf of the children of Israel, and the Lord hearkened to the prayer of Moses, and the Lord was entreated of him in behalf of Israel.

Then spake the Lord to Moses to hew two stone tablets and to bring them up to the Lord, who would write upon them the ten commandments.

Now Moses did so, and he came down and hewed the two tablets and went up to Mount Sinai to the Lord, and the Lord wrote the ten commandments upon the tablets. (Prav. 82:17-30)



Pošto se Mojsije drugi put uspeo 2.V. to znači da je drugi put sišao 12.VI.



Nakon toga se ponovo uspeo i boravio još 40 dana.



And Moses remained yet with the Lord forty days and forty nights, and the Lord instructed him in statutes and judgments to impart to Israel.

And the Lord commanded him respecting the children of Israel that they should make a sanctuary for the Lord, that his name might rest therein, and the Lord showed him the likeness of the sanctuary and the likeness of all its vessels.

And at the end of the forty days, Moses came down from the mount and the two tablets were in his hand.

And Moses came to the children of Israel and spoke to them all the words of the Lord, and he taught them laws, statutes and judgments which the Lord had taught him.

And Moses told the children of Israel the word of the Lord, that a sanctuary should be made for him, to dwell amongst the children of Israel.

And the people rejoiced greatly at all the good which the Lord had spoken to them, through Moses, and they said, We will do all that the Lord has spoken to thee. (Prav. 82:26-31)

Tih poslednjih 40 dana su se završili 21.VII i Mojsije je sišao sa Sinaja 22.VII. koji ujedno jeste i praznični dan. Njegov poslednji silazak u praznični dan -- 22.VI. pokazuje da i rasuđivanje o 2.V. kao danu njegovog drugog uspenja na Sinaj jeste tačno. Jer ako se se to uspenje desilo 30.IV. ili 1.V. ne dobijamo punoću simbolike.



Dakle, kao što je Mojsije sišao sa Sinaja 12.VI. tako će i Hristos sići sa neba 12.VI.5985. -- 25/26. avgust 2029, koji će, gle, ni manje ni više biti dan "Sunday". http://www.henk-reints.nl/astro/htm/calendar.htm?jd=2462364

A evo šta smo napisali u našoj hronološkoj tabeli: "Zanimljivo je da Biblijska hronologija otkriva da se Jahošua ovaplotio u dan "Sunday" (nedelju), da se rodio u dan "Sunday" i da je vaskrsao u dan "Sunday"."

http://putgospodnji.com/biblijska-hronologija/tabela.html#10-d

Ako je ovo tumačenje tačno, mogli bi dodati da će i drugi put doći sa neba u dan "Sunday".



Mislimo da ovo tumačenje ima veliko uporište u Svetom pismu i da je vrlo verovatno tačno.


Ako je Mojsije prvi put sišao sa pločama zaveta u dan odmora, crveno slovo -- 29.IV., onda je sigurno i drugi put sišao sa pločama zaveta isto tako u dan odmora, crveno slovo -- 22.VII. Jer nelogično bi bilo da prvi put silazi u praznični dan sa pločama zakona a drugi put ne. A ako je drugi put sišao 22.VII, onda gledano u nazad, 40 dana koji su prethodili su počeli 12.VI.



Now Moses did so, and he came down and hewed the two tablets and went up to Mount Sinai to the Lord, and the Lord wrote the ten commandments upon the tablets. (Prav. 82:30)



Istog dana je sišao, napravio kamene ploče i onda se uspeo. To znači da sigurno jeste reč o 12.VI-om. To dalje znači da je prethodnih 40 dana sigurno počelo 2.V-og. A ako je to sigurno tako onda imamo čvrstu simboličnu vezu sa 2.V-im kao danom vaskrsenja i vaznesenja dva proroka na kraju sedam godina nevolje, kao i sa 2.V-im kao danom vaskrsenja i vaznesenja crkve na početku sedam godina nevolje.



Kada se na to dodaju i sva sunday-poklapanja navedena u prethodnoj poruci, kao i ispunjenje "tri i po dana" (Otkr. 11:11) kojim se povezuje dan Pedesetnice -- 29.IV. sa danom Vaskrsenja i Vaznesenja -- 2.V. u jednu celinu, dobija se, rekli bismo, čvrsta osnova da se tvrdi da će sve upravo tako i biti.
 
Poslednja izmena:
U tom trenutku kada Otac i duh sveti potvrdjuju isusa, on potsaje POAMNZANIK sto znaci HRISTOS:

Isus sam i Apostol Pavle, apostol jovan pise da je postojao jedan trenutak kada je Isus sam sebe ponudio da bude taj pomazanik a i sin bozji:
Heb 1:5 Jer kome od andjela reče kad: Sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: Ja ću Mu biti Otac, i On će mi biti Sin.
Heb 5:5 Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenički, nego Onaj koji Mu reče: Ti si moj sin, ja Te danas rodih.


Ocigledno ui Bibliji imamo trenutak kada je Isus postao Bozji sin a da pre toga to nije bio.

tako i hristos ne dade sam sebi slavu da bude prvosveštenik, nego onaj koji mu reče: sin moj jesi ti ja te danas rodih” – Jevr.5:5

Ove reči se ne odnose na krštenje na Jordanu nego na vaznesenje Hristovo Ocu u dan vaskrsenja:

reče joj isus: ne dotiči me se, jer još nisam uzišao ocu svojemu; nego idi braći mojoj i kaži im: uzlazim ocu mojemu i ocu vašemu, i bogu mojemu i bogu vašemu.” – Jn.20:17

ne boj se, kćeri sionova, evo car tvoj dolazi sjedeći na magaretu. ali ovo ne razumješe isprva učenici njegovi; nego kada se proslavi isus, onda se sjetiše da ovo bješe za njega pisano, i da mu ovo učiniše.” – Jn.12:15-16

Zašto Marija nije smela da ga se dotakne? Zato što Isus nije još bio proslavljen. Tačnije zato što njegovo čovečansko telo (priroda) preobrazivši se vaskrsenjem još uvek nije bilo uzneseno i prineto kao prvi savršen plod Ocu i tako usinovljeno.

Reč je, dakle, o usinovljenju čovečanske prirode u Isusu Hristu a ne o usinovljenju Isusa Hrista.
Sin Jedinorodni je u vremenu postao čovek a ne “isus” i “hristos” što je bespočetno uvek bio. O tome svedoče i ove njegove reči:

ja te proslavih na zemlji; djelo svrših koje si mi dao da izvršim. i sada proslavi ti mene, oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.” – Jn.17:5

Isus Hristos kaže da je postojao pre postanja sveta i da je pre postanja sveta imao istu slavu koju će primiti nakon vaskrsenja.

Koju slavu je Isus Hristos imao i pre postanja sveta? Svakako, slavu usinovljenja, slavu sinovstva Božijeg, slavu da jeste Hristos - Sin Božiji i čije se vidljive projave privremeno lišio kroz telesno uniženje i stradanje.

Zato se za Isusa Hrista i kaže da jeste “jagnje zaklano od postanja sveta” (Jn.13:8), odnosno, pre postanja sveta.

Dakle, ono što se dogodilo u određenom istorijskom trenutku nije usinovljenje Isusa, nego usinovljenje tela Isusovog.

U tom istorijskom trenutku nije Isus postao Sin, niti Hristos, budući da je tu slavu imao, kako sam kaže, i pre postanja sveta, nego je čovečanska priroda u Isusu bila usinovljena, odnosno, nerazdeljivo (savršeno) sjedinjena, “pomazana”, “ohristovljena” božanskim Duhom usinovljenja.
Time je postavljen kamen temeljac i našeg usinovljenja (ohristovljenja).

Biblija, dakle, uči da Isus jeste bespočetni Hristos = bespočetni Sin = bespočetni jedinorodni Bog (Jn. 1:18)
 
Poslednja izmena:
Malo pre kad sam pogledao na sat je bilo 16:43. Inače, svaki dan često mi se desi kad pogledam u sat da bude baš 43 minuta ili da se drugačije manifestuje taj broj, ali najčešće tako. A 2043. godine je poslednja subotnja godina i pretposlednja (5999.) godina. Do sad nisam navodio ovo, ali eto navešću i ovo, to je poznato kao potvrda koju Bog natprirodno daje (naravno to je potvrda samo ako je u skladu sa Svetim Pismom). I pored toga, smatram da je Biblija najvažnija, etanol po kome sve merimo i zato stalno pominjem biblijska proroštva i tumačenja istih, ali ovog puta sam napravio izuzetak i pomenuo jednu od natprirodnih potvrda koju svaki dan dobijam. Život u Hristu je dubok, neko je ovde navodio da mi nemamo život sa Hristom iako nas ne poznaje, naprotiv kad bismo pričali sve iz našeg ličnog života, o raznim čudima i potvrdama Božijim svašta bi se moglo napisati. Ali, mi to ne iznosimo, jer smatramo Bibliju dovoljnim i 100 % pouzdanim merilom za sve.
 
Poslednja izmena:
Ија сам покушао да некако склопим грубу слику како ће изгледати последљи дани пре другог Христовог доласка, Пошао сам од краја према почетку.
За крај сам узео 12. 10 2036.
Постоје пар магловитих разлога:
Код Велике Пирамиде подржава наш стари правпславни календар, И по том календару 12.10 је Михољдан.
Име Михаил се односи на Исуса Христа.
Други магловит разлог је да тог дана пада и седма труба Јеврејског празника труба.
Мислим да се та два празника поклапају на неких 19 година.
Код велике пирамиде предвиђа други Христов долазак такође за ту годину.
Тако да сам тај дан узео за крај времена,
Онда сам одузео 2300 дана и дошао у март 2029 године када треба да се постави гнусоба која пустоши. Тај дан је и половина владавине Антихриста.
Када одузмемо још три ипо године долазимо у Октобар 2025, Почетак владавине антихриста када ће он склопити примирје са многима,
А да би до примирја дошло треба да прођемо кроз период ратова и буна по целом свету, и видимо да се немири већ полако распламсавају.
Занима ме који су недостаци једне овакве хронологије



 

Back
Top