Žig zveri

Naravno da nije moglo bolje. Da je izrečen datum onda bi se sva vjera u izgubila u laži,
jer stvarnost se ostvaruje vjerom, a pošto nisu svi ljudi hrišćani, zaglupljeni dogmom,
taj događaj se ne bi desio na taj datum, što bi bilo pogubno po čitavu religijsku dogmu.
Sve bi tad palo u vodu i razotkrila bi se prevara i laž koja je osnova tog suludog proročanstva.

Ovako, u nedogled je ostavlejno da ljudi čekaju i da na račun svog ubjeđenja i mašte
stvaraju NADU. Nada je najveća prevara koju čovjek može da smisli.

Sve dok se čovjek nada znak je da čovjek nije ostvario ono što bi želio, znak je da se nije
svim svojim biće, srcem, uključio i predao svojoj želji. Problem je kada nada postane cilj po sebi.

Jedino kada želja kojoj se čovjek nadao preraste u akciju, njegova želja tad postaje cilj ostvarenja.

Pa kako da se izgubi u lazi ako je datum izrecen i onda ce se desiti ili nece?
Ako je neko hteo da se za njegovo vreme neka dogma sacuva neko kontrolise, ili i posle njega neko vreme.
On moze da odredi datum posle njega.
Ako je taj koji je odredio datum sada star 40 god. on moze da kaze da ce isus doci 120 god posle njega, te i te godine.
Briga njega da l ice tada doci ili ne, on tada ne postoji, on je ostavrio svoj cilj.
A ako hoce da produzi, moze da odredi datum narednih 10 000 god ili vise.

A sta bi koristilo da Isusu sve to kada je znao da ce ga ubiti?

Znaci da je neko hteo neku korist, kontrolu ili manipulaciju, normalno bi bilo da odredi datum.

Medjutim, ako nemas ovozemlajske namere i koristi, onda hoces da ljudi u svim vekovima budu sporemni i da srede svoj odnos sa Bogom a ne da se oslanjaju na datum, a on ce doci za 200 god imam jos vremena.
Ako ne zelis da ljudi propadnu onda ne mozes reci datium.
Reci datum bi bila ljudska logika.
I isus upravo kaze, sta mu je cilj.
Budite spremni jer neznate u koji ce cas doci lupez.
Tako i ovo.
Kada bi znali da ce doci lupez, bili bi spremni.

Tako vas zivot treba da bude kao da ce sada doci.
Znaci, stalno u zajednioci sa bogom.
Jer ako nekoga zadesi neka nesreca, za njega je Hristos vec dosao a on se oslonio na datum a nije bio spreman.
To je duhovna tematika, potrebno je poznavati duhovnu azbuku da bi ovo razumeo.
 
2. Petrova 3,3I ovo znajte najprije da će u pošljednje dane doći rugači koji će življeti po svojijem željama,
2. Petrova 3,4I govoriti: gdje je obećanje dolaska njegova? Jer otkako oci pomriješe sve stoji tako od početka stvorenja.
2. Petrova 3,5Jer navalice neće da znadu da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i usred vode Božijom riječi.
2. Petrova 3,6Zato tadašnji svijet bi vodom potopljen i pogibe.
2. Petrova 3,7A sadašnja nebesa i zemlja tom istom riječi zadržana su te se čuvaju za dan strašnoga suda i pogibli bezakonijeh ljudi.
2. Petrova 3,8Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan
.2. Petrova 3,9Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni, nego nas trpi, jer neće da ko pogine, nego svi da dođu u pokajanje.
2. Petrova 3,10Ali će doći dan Gospodnji kao lupež noću, u koji će nebesa s hukom proći, a stihije će se od vatre raspasti a zemlja i djela što su na njoj izgorjeće.
2. Petrova 3,11Kad će se dakle ovo sve raskopati, kakovijem treba vama biti u svetom življenju i pobožnosti,
2. Petrova 3,12Čekajući i želeći da bude skorije dolazak Božijega dana, kojega će se radi nebesa spaliti i raskopati, i stihije od vatre rastopiti?
2. Petrova 3,13Ali čekamo po obećanju njegovu novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi.
2. Petrova 3,14Zato ljubazni, čekajući ovo starajte se da vas on nađe čiste i prave u miru.
2. Petrova 3,15I trpljenje Gospoda našega držite za spasenje; kao što vam i ljubazni naš brat Pavle po danoj mu premudrosti pisa.
 
VRLO ZANIMLJIVO PRVI PUTA SAM OVO SAD PRONAŠAO
-----------------------------------------------------------------------
Porijeklo imena Vatikana

" Porijeklo imena Vatikana nije ni biblijski, ni latinski ni grčki. Etruscani su mjesto zauzeli kao groblje na padini brda izvan starog grada za koje bi se tijekom godina, ispostavilo da je Rim. Ime boginje etruskanske koja je čuvala nekropolu bila je Vatika.

Stoljećima kasnije, ovo brdo je mjesto namijenjeno za cirkus i prema legendi, gdje je Peter bio pogubljen, razapet i pokopan nedaleko. Constantine, prvi katolički car, osnovao je utočište, kada je mjesto već bilo poznato kao Vatikansko brdo.

Nekoliko stoljeća kasnije izgrađena je papinska palača i tako Vatikan, riječ etruškanskog porijekla i pripadala poganskoj božici, daje ime srcu crkve.

Slika etruskanske boginje vatike podzemlja koja je čuvala nekropolu ili grad mrtvih, gdje je danas Vatikan. (Altes muzej,
FB_IMG_15914597343464874.jpg
 
E ovo vise nije lapsus.
Hristos nije ime.

Isus i Hristos nije isto.
Isusovo ime je Jahosua, mi ga izgovaramo Isus..
I znaci, Jahve spasava.

Hristos znaci pomazanik ili mesija, (mesiah) i nije ime vec titula.
Mi ga izgiovaramo Hristos, ali znacenje je mesija, prevedno pomaznika.

Znaci Isus i Hristos nije isto.


Христос (грч. χριστός [christós]) грчка је реч која значи помазаник, онај који је помазан (миропомазање). Реч христос је дослован превод хебрејске речи машиах (хебр. מָשִׁיחַ [māšîaḥ‎] — „помазаник“) која се најчешће преводи као месија.

Ова реч се понекад погрешно схвата као презиме Исуса, иако је ово у ствари звање, титула.
Следбеници Исуса су постали познати као хришћани јер су веровали да је Исус био Христос, односно месија чији долазак је прорекла јеврејска света књига Танах (Стари завет).

https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Христос
Naravno da Isus jeste jedna reč a Hristos druga i da svaka ima svoje značenje.

Međutim, oba naziva, u slučaju Isusa Hrista jesu imena. U slučaju Isusa, naziv "hristos" jeste ime kao i Isus, a ne titula.

U slučaju Davida ili Saula koji jesu stvorene ličnosti „hristos“ jeste titula a ne ime, dok u slučaju Isusa Nazarećanina koji jeste bespočetna, predvečna ličnost, naziv „hristos“ nije titula nego ime.

Zašto?

Zato što bespočetna (nestvorena) ličnost sve svoje lične odlike ima bespočetno i ne zadobija ih u vremenu, jer nije promenljiva nego nepromenljiva ličnost. Dok početna (stvorena) ličnost svoje lične odlike dobija u vremenu i neke joj jesu imena a neke titule, jer nije nepromenljiva nego promenljiva ličnost.

Onaj koji tvrdi da naziv „hristos“, u slučaju Isusa Nazarećanina, nije ime nego titula, u stvari negira božanstvo njegove ličnosti i svodi ga samo na čoveka poput Davida ili Saula. A to nije ništa drugo do ono što se u Svetom Pismu naziva „hulom na Duha Svetoga“ za koju sam Hristos kaže da se neće oprostiti nikome.
 
Poslednja izmena:
Isus nije postao "hristos" pa da mu taj naziv bude titula, nego bespočetno (predvečno) jeste to što taj naziv označava.

Drugim rečima, Isus nije evoluirao u "hrista", nije se promenio u "hrista", nego bespočetno i nepromenljivo jeste Hristos kao što bespočetno nepromenljivo jeste i Isus.
 
Isus nije postao "hristos" pa da mu taj naziv bude titula, nego bespočetno (predvečno) jeste to što taj naziv označava.

Drugim rečima, Isus nije evoluirao u "hrista", nije se promenio u "hrista", nego bespočetno i nepromenljivo jeste Hristos kao što bespočetno nepromenljivo jeste i Isus.
Бог не познаје људе по имену овако како се ми зовемо, већ по карактеру, по томе шта је и какав је ко. Тако име Исус значи спаситељ и то је карактерна особина месије, Помазаника , Јер Христос значи Месија и то је друга особина Помазаника. Дакле Христос је Месија Спаситељ, и Као људи који користимо Српски језик требало би тако и да га знамо. као свог спаситеља и Божијег помазаника.А не као Исуса Христа јер у нашем језику то нема значења. Бог Спаситеља назива и Давид што значи Љубљени
Затим Емануел-снама Бог
Назива га и Јагње јер је јагње жртва јер га је жртвовао за нас
 
Isus nije postao "hristos" pa da mu taj naziv bude titula, nego bespočetno (predvečno) jeste to što taj naziv označava.

Drugim rečima, Isus nije evoluirao u "hrista", nije se promenio u "hrista", nego bespočetno i nepromenljivo jeste Hristos kao što bespočetno nepromenljivo jeste i Isus.
po istoj logici Logosa, On nije mogao u odredjenom momentu, utelovljenjem da uzme ulogu sina, kao sto tvrdi jovan prezviter diskutant, da je to taj Pocetak o kome govori u evandjelju, vec da je njegov Pocetak kao Sina Pocetak Ocevog STVARANJA kroz Sina, Postanje.
Jer ako neko tvrdi da je Isus jevandjeoskim poslanjem postao Sin, onda je i Bog tada postao Otac, pa sta je bio ranije Onaj koji [se nikad ne menja, vec svagda] Jeste? - mislim da je ovo lako da se razume. TEBI POZDRAV.
 
Бог не познаје људе по имену овако како се ми зовемо, већ по карактеру, по томе шта је и какав је ко. Тако име Исус значи спаситељ и то је карактерна особина месије, Помазаника , Јер Христос значи Месија и то је друга особина Помазаника. Дакле Христос је Месија Спаситељ, и Као људи који користимо Српски језик требало би тако и да га знамо. као свог спаситеља и Божијег помазаника.А не као Исуса Христа јер у нашем језику то нема значења. Бог Спаситеља назива и Давид што значи Љубљени
Затим Емануел-снама Бог
Назива га и Јагње јер је јагње жртва јер га је жртвовао за нас
Slažem se. Da bi vera bila potpuna neophodno je znati izvorno značenje njegovog imena, njegovih imena.
S druge strane to ne znači da ne treba da ga znamo i kao "Isusa Hrista", "Jahošuu Mesiju".
Dakle, ne ili jedno ili drugo, nego i jedno i drugo.
 
po istoj logici Logosa, On nije mogao u odredjenom momentu, utelovljenjem da uzme ulogu sina, kao sto tvrdi jovan prezviter diskutant, da je to taj Pocetak o kome govori u evandjelju, vec da je njegov Pocetak kao Sina Pocetak Ocevog STVARANJA kroz Sina, Postanje.
Jer ako neko tvrdi da je Isus jevandjeoskim poslanjem postao Sin, onda je i Bog tada postao Otac, pa sta je bio ranije Onaj koji [se nikad ne menja, vec svagda] Jeste? - mislim da je ovo lako da se razume. TEBI POZDRAV.
Slažem se. Pozdrav
 
Naravno da Isus jeste jedna reč a Hristos druga i da svaka ima svoje značenje.

Međutim, oba naziva, u slučaju Isusa Hrista jesu imena. U slučaju Isusa, naziv "hristos" jeste ime kao i Isus, a ne titula.

U slučaju Davida ili Saula koji jesu stvorene ličnosti „hristos“ jeste titula a ne ime, dok u slučaju Isusa Nazarećanina koji jeste bespočetna, predvečna ličnost, naziv „hristos“ nije titula nego ime.

Zašto?

Zato što bespočetna (nestvorena) ličnost sve svoje lične odlike ima bespočetno i ne zadobija ih u vremenu, jer nije promenljiva nego nepromenljiva ličnost. Dok početna (stvorena) ličnost svoje lične odlike dobija u vremenu i neke joj jesu imena a neke titule, jer nije nepromenljiva nego promenljiva ličnost.

Onaj koji tvrdi da naziv „hristos“, u slučaju Isusa Nazarećanina, nije ime nego titula, u stvari negira božanstvo njegove ličnosti i svodi ga samo na čoveka poput Davida ili Saula. A to nije ništa drugo do ono što se u Svetom Pismu naziva „hulom na Duha Svetoga“ za koju sam Hristos kaže da se neće oprostiti nikome.

Naravno da Hristos nije ime vec titula.

sama rec POAMAZANIK nam daje kljuc razumevanja te reci.

Isus nije dosao kao pomzanik, vec je postojao trenutak akda je on bio pomazan i kada je postao Hristos.

Da nije bilo tog dogadjaja, njegovog pomazanja, te tacke koja ga je ucinila pomaznaikom, on nebi mogao da pocne svoju misliju.

A taj dogadjaja hristovog pomazanja se desio ovde:


Matej 3,13Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.
Matej 3,14A Jovan branjaše mu govoreći: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni?
Matej 3,15A Isus odgovori i reče mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga.
Matej 3,16I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dođe na njega.
Matej 3,17I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.

Pomazanje znaci, pomazanje Duhom svetim.
Duh sveti pomazuje i potvrdjuje mesiju ovom prilikom.
U tom trenutku kada Otac i duh sveti potvrdjuju isusa, on potsaje POAMNZANIK sto znaci HRISTOS:

Da svet nikada nije zgresio Isus nebi nikada bio pomazan.

Pomazan znaci odredjen, da plati ansu krivicu.
Za cega da bude odredjen da svet nije zgresio.

Isus sam i Apostol Pavle, apostol jovan pise da je postojao jedan trenutak kada je Isus sam sebe ponudio da bude taj pomazanik a i sin bozji:

Isaija 6,8Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: koga ću poslati? i ko će nam ići? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene.
 
Isaija prorokuje za Hrista koji ce doci da donese spasenje svom narodu , ali ce ga odbiti.

Jes 6:8 Potom čuh glas Gospodnji gde reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošalji mene
Is 6:9 A On reče: Idi, i reci tom narodu: Slušajte ali nećete razumeti, gledajte ali nećete poznati.
Is 6:10 Učini da odeblja srce tom narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumeju i ne obrate se i ne iscele.

Da pogledamo u novom zavetu na koga se odnose ove reci gore u Isaiji 6, 8-10




Matej, to jest sam Isus u Mateju potvrdjuje da se to odnosilo na njega, on ce bitit aj koji ce doci, ali nece slusati.


Mt 13:13 Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumeju.
Mt 13:14 I zbiva se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: Ušima ćete čuti, i nećete razumeti; i očima ćete gledati, i nećete videti.
Mt 13:15 Jer je odrvenilo srce ovih ljudi, i ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumeju, i ne obrate se da ih iscelim.

Apostol Jovan nam potvrdjuje da se reci u isaiji 6,8-10 odnose na isusa:


Jn 12:37 Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet Ga ne verovahu;
Jn 12:38 Da se zbude reč Isaije proroka koji reče: Gospode! Ko verova govorenju našem? I ruka Gospodnja kome se otkri?
Jn 12:39 Zato ne mogahu verovati, jer opet reče Isaija:
Jn 12:40 Zaslepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumeju, i ne obrate se da ih iscelim.
Jn 12:41 Ovo reče Isaija kad vide slavu Njegovu i govori za Njega.



Apostol Pavle propovedjauci Isusa, potvrdjuje da se reci isaijine odnose na to da ce jevreji odbaciti onoga koga im je Bog poslao:
 
Apostol Pavle propovedjauci Isusa, potvrdjuje da se reci isaijine odnose na to da ce jevreji odbaciti onoga koga im je Bog poslao:


Dela 28:23 I odredivši mu dan dodjoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svedočeći carstvo Božje i uveravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijevog i iz proroka od jutra do samog mraka.
Dela 28:24 I jedni verovahu onome što govoraše a jedni ne verovahu.
Dela 28:25 A budući nesložni medju sobom, odlažahu kad reče Pavle jednu reč: Dobro kaza Duh Sveti preko proroka Isaije očevima našim
Dela 28:26 Govoreći: Idi k narodu ovome i kaži: Ušima ćete čuti i nećete razumeti; i očima ćete gledati i nećete videti.
Dela 28:27 Jer odrveni srce ovog naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i da se ne obrate da ih iscelim.

Dela 28:28 Da vam je dakle na znanje da se neznabošcima posla spasenje Božje, oni će i čuti.
Dela 28:29 I kad on ovo reče, otidoše Jevreji prepirući se medju sobom.


A i Otac se slozio sa time da Isus bude poslat u ulozi njegovog sina.
Isus nije stvaranjem ili bilo kakvim nastajanjem postao Bozji sin. Vec svojom odlukom i odlukom Ocevom da on to postane kako nam je Biblija to i zapisala

Apostol pavle nam potvrdjuje da se sledece reci odnose na Hrista.


Ps 2:7 Kazaću naredbu Gospodnju; On reče meni:Ti si sin moj, ja te sad rodih.

2Sam 7:14 Ja ću mu biti Otac, i on će mi biti sin: ako učini šta zlo, karaću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovečijih.


On citira pslame, 2 Samuilovu itd:


Heb 1:5 Jer kome od andjela reče kad: Sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: Ja ću Mu biti Otac, i On će mi biti Sin.
Heb 5:5 Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenički, nego Onaj koji Mu reče: Ti si moj sin, ja Te danas rodih.


Ocigledno ui Bibliji imamo trenutak kada je Isus postao Bozji sin a da pre toga to nije bio.[/u]
I od tada kao sin, postao je obavezan da bude poslusan i odlucio je to sam i pristao da bude poslusan Ocu, jer je Oceva volja u svemu ista i Hristovoj.
On je odlucio da postane poslusan Ocevoj volji, jer je to trazi plan spasenja. Kao sto svaki sin treba da bude poslusan svom ocu, ili kao sto je Adam otpali Bozji sin, trebao da bude poslusan svom Stvoritelju.

Lk 3:38 Sina Enosovog, sina Sitovog, sina Adamovog, sina Božijeg.

Sada dolazi Bozji sin Isus, koji zauzima Adamovo mesto, a Adam je takodje bio Bozji sin kao sto smo videli gore u tekstu, i Isus kao Adam sto je bio Bozji sin, postaje poslusan kao drugi sin mesto Adama.

Zasto?...
1.Kor 15:22 Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Hristu svi oživeti.

Adam Bozji sin nas je uveo u greh i smrt, Isus kao drugi Bozji sin koji zauizima Adamovo mesto, nas spasva.
On nas celom ovom praksom, izbavlja od greha i smrti.
Jedan Bozji sin nas uovdi u greh i smrt, a drugi Bozji sin nas izbavlja od greha i smrti.

Vidite ovu povezanost i sistem koji stoji iza toga...
 
О Истини Суду и Љубави


И Господ Бог пусти тврд сан на Адама, те заспа; па му узе једно ребро, и мјесто попуни месом; И Господ Бог створи жену од ребра, које узе Адаму, и доведе је к Адаму. А Адам рече: сада ето кост од мојих кости, и тијело од мојега тијела. Нека јој буде име човјечица, јер је узета од човјека. За то ће оставити човјек оца својега и матер своју, и прилијепиће се к жени својој, и биће двоје једно тијело. А бјеху обоје голи, Адам и жена му, и не бјеше их срамота. Прва Мојсијева 2:21-25

Затим змија вара Еву да проба род са дрвета познања добра и зла; а она даје и Адаму да проба. И долазимо у следећу ситуацију.
Тада им се отворише очи, и видјеше да су голи; па сплетоше лишћа смокова и начинише себи прегаче.. Прва Мој. 3:7
Ако имамо на уму Христове речи да је царство небеско у нама самима, да је то свет наших мисли: наш ум, онда можемо видети да начин нашег мишљења и доживљај свега зависи да ли једемо са дрвета живота или овог другог дрвета.
Јер док су јели са дрвета живота Адам и Ева нису имали свест да је бити го срамота. Свест о сраму долази тек са кушањем плодова са дрвета познања добра и зла.
Погледајмо децу: Христос каже да је њихово царство небеско, а деца не знају да је бити го срамота. Тек кроз нашу школу, кроз васпитање нас који смо зли деца почињу да имају свест шта је добро а шта зло и да треба да се стиде голотиње свога тела.
Све ове ствари се дешавају у нашем уму, Ми смо некада јели плодове са дрвета живота које је део нас, део нашег ума. Што ће рећи да Христос одувек живи у нама. Он је Истина у нашем уму која каже да ништа само по себи није зло него ако ми мислимо да је нешто зло онда је нама то зло.
Свест о злу ми смо добили кушајући плодове са дрвета познања добра и зла, слушајући свој интелект.
Поставља се питање зашто сада ми не чујемо гласове и мисли које долазе са дрвета живота? Зато што се херувим са пламеним мачем, херувим заклањач, наш интелект вије испред дрвета живота и спречава нас да чујемо глас разума који је у дрвету живота.
Сада када знамо да је Христос део нас самих: да живи у нама: А Јеванђеље нас учи да треба да једемо његово тело и да треба да пијемо његову крв јер је у томе Живот.
Шта је тело Христово? То је истина која је у дрвету живота.
Шта је крв Христова која нас пере од сваког греха? То је осећање радости које извире из љубави према ближњима и према Богу који је Истина.
Јер када се хранимо истином ми не судимо да је ишта зло, већ нам је све добро и свему се радујемо, као и мала деца што чине, Па и ако се мало наљуте брзо опросте и опет се радују.
Док ко једе са дрвета познања добра и зла, негов суд који почива на заблуди је пун зла и он уместо да пије вино радости, крв Христову, он пије вино гнева Божијег.
Сви мисле да је свети грал чаша, али није: свети грал је суд у коме је крв Христова. Суд из кога извире Љубав и Радост живљења. И та крв је вино новог завета , Љубав Божија која се пролила за наше спасење да у њој имамо живот. А суд који почива на истини ће увек из себе давати да се пије вино радости. А суд који почива на заблуди ће увек из себе точити вино гнева. Како судимо из таквог суда пијемо вино љубави или греха.
Видимо да се све ово дешава у нашем уму: као и да је јако важно важно каква је истина која је у нама.
Хераклит каже; “Очи су људима рђави сведоци, ако имају варварске душе”.
Али Хераклит је ту мало кратковид, јер није спознао да оно шта видимо пролази кроз филтер наша истине, и да од истине зависи накво је сведочанство наших очију. Од наше истине зависи наш суд, а од суда осећања која ће дати наша душа. Није душа крива што су наше очи кварне. Истина је та која ће учинити да ми изгубимо душу.
Исправно би било рећи; Очи су људима рђави сведоци, ако је њихова истина састављена од заблуда.


Моји почеци на Јутјубу
 
Naravno da Isus jeste jedna reč a Hristos druga i da svaka ima svoje značenje.

Međutim, oba naziva, u slučaju Isusa Hrista jesu imena. U slučaju Isusa, naziv "hristos" jeste ime kao i Isus, a ne titula.

U slučaju Davida ili Saula koji jesu stvorene ličnosti „hristos“ jeste titula a ne ime, dok u slučaju Isusa Nazarećanina koji jeste bespočetna, predvečna ličnost, naziv „hristos“ nije titula nego ime.

Zašto?

Zato što bespočetna (nestvorena) ličnost sve svoje lične odlike ima bespočetno i ne zadobija ih u vremenu, jer nije promenljiva nego nepromenljiva ličnost. Dok početna (stvorena) ličnost svoje lične odlike dobija u vremenu i neke joj jesu imena a neke titule, jer nije nepromenljiva nego promenljiva ličnost.

Onaj koji tvrdi da naziv „hristos“, u slučaju Isusa Nazarećanina, nije ime nego titula, u stvari negira božanstvo njegove ličnosti i svodi ga samo na čoveka poput Davida ili Saula. A to nije ništa drugo do ono što se u Svetom Pismu naziva „hulom na Duha Svetoga“ za koju sam Hristos kaže da se neće oprostiti nikome.
Cemu onda zacece i utelovljenje Hristovo i smrt?
To mora da je imao oduvek?
Naravno da ne.
Greh nije postojao oduvek.
Nije se Bog time promenio, vec tvar medju koju je on dosao u svojoj ljubavi koja se ne menja, da bi tu tvar izvukao iz propasti.
Jer je njegova ljubav nepromenjiva.
Nepromenjivost njegove ljubavi je spojena za dobro i pravdu ne za greh.
Ne moze ljubav da postane sebicna.
U tom trenutku prestaje da bude ljubav.
 
Nikom nisam nista nazao uradio pa kajanje nema ni svrhu ni smisao :roll:
mozda si sebi, a mozda te muci zasto ti se desava ovo/ono, ne mozes nikako da ispravis...?
ali, ako si ti super zadovoljan, kako onda imas nik ja koji nisam, sta onda nisi?
Pitanje je na mestu.
Pravo pitanje...
tako trebas stalno da pises, kratko i jasno, jer tvoje romane, ko ce da cita
 
mozda si sebi, a mozda te muci zasto ti se desava ovo/ono, ne mozes nikako da ispravis...?
ali, ako si ti super zadovoljan, kako onda imas nik ja koji nisam, sta onda nisi?
N muci me brate nista. Nemam sta da ispravim, apsolutno nista :ok:
Ja koji nisam.....to je suprotno od onog "ja koji jesam" a ni jedno ni drugo nema nikakvo znacenje.
Niskovi nista ne znace, mogao je da bude i "Milorad" nebitno je :)
 
N muci me brate nista. Nemam sta da ispravim, apsolutno nista :ok:
vidis bre brate da smo svi ovde koji nesto i neko jesmo, i onda dodjes ti koji niko i nista NISI, ali u tvojoj kozi najbolje, ne treba ti peglanje - kako bi bilo da se menjamo, evo ti mozes da biras da li bi se sa nekim menjao? i zasto si uopste dolazio na ovu religiju, ako ti je sve potaman, da nam pravis zazubice?
 

Back
Top