Evo, ja se udajem
Ne znam šta da vam kažem... čini mi se da se generalno sve teže i teže odlučujemo na brak. Da li zbog sve veće sebičnosti, ili poučeni lošim iskustvima koji su svuda oko nas. Ili straha šta će se sledeće desiti u ovoj našoj državi... Nemam pojma, verovatno je kod svakog drugačiji razlog.
Pre izvesnog vremena rekao meni momak - 'ajde da napravimo dete, ne znam šta bi nas drugo nateralo da se venčamo. i iskreno, bio je potpuno u pravu - ne zato što se ne volimo, ili nismo sigurni, ili nećemo da budemo zajedno... Jednostavno, ne vidimo RAZLOG opipljiv, realan razlog za brak. Sve više nas je realista umesto romantika.
I još jedan razlog postoji: ranije je bilo nezamislivo živeti zajedno pre braka, pa i spavati jedno kod drugog; da devojka provede noć van kuće
Danas kad je sve to sasvim normalno, valjda je i logično što se sve manje sklapaju brakovi. Mislim, ako i bez braka imaš sve što i u braku, jednostavno nema potrebe praviti samo troškove svadbe, i potpisivanja papira...
E, tako smo nas dvoje napravili bebca

i sad ćemo da se venčamo, da bi ono bilo rođeno u braku8-) , i da se tatica ne bi vucarao po sudovima zbog priznavanja očinstva
A iskreno, da nema deteta - ne bi nam se život mnogo promenio samo zbog potpisanog papira; zato to valjda i nismo uradili ranije...
Btw, imamo gde da živimo, oboje smo zaposleni, imamo dovoljno godina, ne bismo se razilazili niti birali druge partnere... Kad su takvi uslovi ispunjeni, bezveze je čekati.
U svakom slučaju, glupo mi je toliko se plašiti braka (kao, to je nešto strašno, lanci, zatvor:roll
- to važi za većinu današnjih momaka, nemam pojma zašto su toliko uplašeni; a sa druge strane, bezveze su mi i devojke koje trče u brak, željne samo da se UDAJU a nije im važno za koga i zbog čega
Sve nekako normalno, realno i bez krajnosti