Tvoja uzurpatorska senka je srušila vlast razuma nad dušom
Sad je moja duša prepuštena tiraniji tvog kaprica
Više ne postoje fizički, moralni, logički zakoni
Svi zakoni su poništeni, nema više ni vremena ni prostora, ni dobra ni zla, ni istine ni laži
Postoji samo tvoj
HIR
Izdajnička uobrazilja ti se dodvorava pokorno pletući mrežu slika po diktatu tvoje ćudi
U tom kovitlacu uobrazilje ja postajem pijanista, a tvoje telo klavir
I ja svojim dugim, ledenim prstima sviram adađo po tvom toplom telu
Moji prsti se tope u dodiru sa tvojim infernalnim oblinama, prelaze iz čvrstog u fluidno stanje čineći te vlažnom
Trenutak kasnije uobrazilja me pretvara u plesača vatrenih nogu, a tebe u anđela
Svojim požudnim rukama pripijam te uz moje magnetsko telo i započinjem fatalni ples
Negde u budžaku duše Mojre surevnjivo i jarosno posmatraju našu ekstatičnu igru
Više nam ne mogu ništa, više nam one ne određuju sudbinu
Mi plešemo sudbinu
Još jedan fleš i ja se promećem u planinara, a ti u najviši vrh
Zatvorenih očiju hodam po rubovima tvojih usana
Ponekad otvorim oči i kad ugledam tvoju, kao ponor, uzvišenu lepotu, tvoje oči kao bezdan duboke
Počinjem, omamljen tim prizorom, da se teturam tvojim vrletnim telom
Ali po inerciji čulnosti ja se zubima hvatam za tvoju zrelu donju usnu, a rukama…UHHH (reči su grube da uobliče te misli i mrtve da dočaraju te slike)
U poslednjem magnovenju je se preobražavam u umornog lutalicu koji čezne da pliva, a ti u okean
Ulazim u tebe, prepuštam se tvom suptilnom talasanju
Toplota tvog plavog okeanskog bića okrepljuje moje tumaranjem izmoreno telo
Ali šta je moje telo, šta sam ja?
Ja sam volja!
A volja nije smerna kao duša, niti je pokorna kao uobrazilja
Volja je ras
kalašna i ras
pusna
Volja je slobodna i nepoćudna
Volja je stvarnost
Dakle,…