"Zelim da se ubijem" - sta ciniti?

Imali smo primer mladica ovde koji je izrazio zelju da lisi sebe svog zivota, pa vas ja pitam kako reagujete i kako treba reagovati na izjave pojedinaca koji to izjave na ovaj nacin strancima?
Da li je to ocajnicki pokusaj skretanja paznje, jer samoubice obicno ne govore o tome kako zele da lise sebe zivota, i da li takve izjave treba shvatiti ozbiljno i koliko?

Kako bi ste vi reagovali da neko koga ne znate na forumu to iznese javno, ili vama putem privatne poruke, da zeli ili da pokusava da se ubije, pa mozda i u trenutku dok citate njegove reci, kako reagujete i koliko ozbiljno shvatate te izjave?

Svaku takvu izjavu treba najozbiljnije shvatiti. Svaki slučaj je specifičan, motivi i životne priče su drugačije a jedino što mi možemo uraditi je da ga posavetujemo da potraži stučnu pomoć ljudi koji o tome znaju mnogo više.
 
Najveći deo samoubistava koja su se dogodila desio se nakon što je bilo nekoliko naznaka da će osoba to uraditi.
Poziv u pomoć, naznakovanje bili su prisutni, i stoga, najveća je zabluda da onaj koji priča o samoubistvu to nipošto ne čini, već se ćutke ubija.
Stoga, dugogodišnji rad sa ljudima u cilju prevencije suicida naučio me je da ozbiljno shvatam potrebe drugih da na taj nagoveštajni način pričaju o svojim brigama.
Neki takve izraze koriste da pokažu ozbiljnost tuge i trenutnog beznađa, i više mu se okreću kao izrazu, dok neki uistinu žele nešto da nagoveste.
Mi nikad nismo oni koji mogu biti sasvim sigurni u procenu tuđeg vapaja.
Stoga, osim u slučaju klasičnih pretnji i manipulacija, shvatiti to ozbiljno.
 
Cemu tolika briga i patnja? Smrt je poslednja zivotna faza, koja nas sve ceka. Nekog pre, nekog kasnije. To sto je rec o nekoj osobi koja je nekome kao pojedincu bliska, generalno ne znaci nista. Ako je osobi zivot do te mere dodijao, ne uziva u njemu, ne vidi nikakvu perspektivu, niti mogucnost da ga poboljsa, to bi produzivanje takvog zivota moglo biti samo vid torture prema toj osobi, bilo samotorture, bilo kao izraz sebicne zelje drugog da mu torturu produzava.

Ne smatram da je samoubistvo tabu. Ima samoubistava pocinjenih iz zivotnih principa. U mnogim kulturama to se smatralo i smatra se i casnim cinom. Sasvim je drugo kako na suicid posmatra samoubistvu sklona osoba. Ako to cini iz povrsnih, blesavih, pa i urnebesno smesnih razloga, onda ih podrzavam, jer je rec o osobama koje nemaju nikakav kvalitet.
 
Nama urnebesan i smešan razlog zbog kojeg se osobe odlučuju na samoubistvo ne znači da se ti razlozi kod njih istovetno kotiraju.
Štaviše, njihove pomisli na suicid upravo potvrđuju da njima ti razlozi predstavljaju brigu i teret.
Nismo tu da procenjujem kvalitet osoba, jer naš udeo u tome završava se našom odlukom da sa tim osobama (koje vrednuju od nas drugačije on što im je tegobno) nastavimo ili prekinemo komunikaciju.

Slažem se da samoubistvo nije tabu. što više to i snažnije osvestimo, bićemo snažniji i spremniji da o istom pričamo kako je valjano.
 
Nama urnebesan i smešan razlog zbog kojeg se osobe odlučuju na samoubistvo ne znači da se ti razlozi kod njih istovetno kotiraju.
Štaviše, njihove pomisli na suicid upravo potvrđuju da njima ti razlozi predstavljaju brigu i teret.
Nismo tu da procenjujem kvalitet osoba, jer naš udeo u tome završava se našom odlukom da sa tim osobama (koje vrednuju od nas drugačije on što im je tegobno) nastavimo ili prekinemo komunikaciju.

Slažem se da samoubistvo nije tabu. što više to i snažnije osvestimo, bićemo snažniji i spremniji da o istom pričamo kako je valjano.

Primer:

Ako neko zeli da pocini ili, jos gore, pocini samoubistvo zbog, recimo, sto je najaktuelnije, ``maltretiranja na fejsbuku`` ili zbog gubitka njegovog tima u polufinalu nekog smesnog takmicenja ili zato sto ga maltretira tasta, prema takvoj osobi svakako necu pokazati niti minimum empatije, stavise, kod mene moze izazvati samo prezir, bilo da ima 15 ili 50 godina. A ovo su jos i ozbiljni razlozi kakvih ima u danasnjem uvrnutom svetu.

S druge strane, ako se ko spali na trgu iz protesta prema sistemu, prema odsustvu pravde itd. zarad onoga sto zovemo ``visim ciljem``, pa cak i ideje, ma kako nesuvisla bila, svoj zivot prinosi na zrtvenik svesno, sa porukom koju ostavlja, bez obzira da li ce ta poruka imati efekta ili pasti u zaborav.

Tako da, kvalitativno ipak mozemo razlikovati ljude po motivu suicida. Zvucalo okrutno ili ne, prvi ga cine stavljajuci sebe u centar univerzuma, drugi zajednicu i ideju, spram svog bivstvovanja kao jedinke.

Cak bih sebi dozvolio konstataciju da besmisleni suicid iz prvog slucaja mogu izvrsiti mnogi, a smisleni iz drugog, veoma mali broj ljudi.
 
obično je takva pretnja ili ozbiljan poziv upomoć ili malo veća doza teatralnosti, mada nikad ne bih to olako shvatila. ljudi često u nekim teškim trenucima izgovaraju samoubiulačke pretnje kao odraz nemoći pred okolnostima u kojima su se našli: bolje da me nema, ubiću se, nije mi više do života itd...pod pretpostavkom da se nikad ne može sa sigurnošću znati koliko je nekoga obuzeo istinski samoubilački poriv a koliko je samo težnja za nečijom pažnjom, saslušala bih i pokušala tu osobu da uputim na one koji se takvim problemima stručno bave...moje im rame za plakanje može da bude samo uteha nikako rešenje problema, bolesti ili sl.
 
Imali smo primer mladica ovde koji je izrazio zelju da lisi sebe svog zivota, pa vas ja pitam kako reagujete i kako treba reagovati na izjave pojedinaca koji to izjave na ovaj nacin strancima?
Da li je to ocajnicki pokusaj skretanja paznje, jer samoubice obicno ne govore o tome kako zele da lise sebe zivota, i da li takve izjave treba shvatiti ozbiljno i koliko?

Kako bi ste vi reagovali da neko koga ne znate na forumu to iznese javno, ili vama putem privatne poruke, da zeli ili da pokusava da se ubije, pa mozda i u trenutku dok citate njegove reci, kako reagujete i koliko ozbiljno shvatate te izjave?
Ovo je totalna neistina... upravo prvo ide skretanje pažnje, kroz direktnu priču o tome ili kroz niz postupaka koje osoba uradi pre suicida, autodestruktivnih naravno.
Nikako, uglavnom.
 
Imali smo primer mladica ovde koji je izrazio zelju da lisi sebe svog zivota, pa vas ja pitam kako reagujete i kako treba reagovati na izjave pojedinaca koji to izjave na ovaj nacin strancima?
Da li je to ocajnicki pokusaj skretanja paznje, jer samoubice obicno ne govore o tome kako zele da lise sebe zivota, i da li takve izjave treba shvatiti ozbiljno i koliko?

Kako bi ste vi reagovali da neko koga ne znate na forumu to iznese javno, ili vama putem privatne poruke, da zeli ili da pokusava da se ubije, pa mozda i u trenutku dok citate njegove reci, kako reagujete i koliko ozbiljno shvatate te izjave?

Kad me već pominješ, nebi nikad iskoristio ljude na takav način bilo koje znam ili ovako, mislim to tvrdim samo za sebe, verovao ili ne verovao mi na reč. Vezano za temu, možda i nije loša, jednom možda napišem mišljenje.
 
Imali smo primer mladica ovde koji je izrazio zelju da lisi sebe svog zivota, pa vas ja pitam kako reagujete i kako treba reagovati na izjave pojedinaca koji to izjave na ovaj nacin strancima?
Da li je to ocajnicki pokusaj skretanja paznje, jer samoubice obicno ne govore o tome kako zele da lise sebe zivota, i da li takve izjave treba shvatiti ozbiljno i koliko?

Kako bi ste vi reagovali da neko koga ne znate na forumu to iznese javno, ili vama putem privatne poruke, da zeli ili da pokusava da se ubije, pa mozda i u trenutku dok citate njegove reci, kako reagujete i koliko ozbiljno shvatate te izjave?
shvatim ozbiljno i pokusam da pomognem

sta ako se ubije a ja nisam obratila paznju
 
Poznajem jednu takvu osobu... hm... jednu... msm najverovatnije ih ima više, ali ovog sam prepoznala... i bila sam tu za njega.

Obično im treba mnogo pažnje. Priče. Podrške. To su usamljeni ljudi. Ili su izolovani od društva ili se tako osećaju.

Ne znam. Nikom nije lako danas. Trudim se da pomognem, ukoliko mogu.

Jedan od najvećih razloga zašto to činim je taj što znam da bi većina okrenula leđa.

Osećam se odgovornom, ukoliko već znam za problem. Prosto, takva sam.

Znači, takve izjave shvatam vrlo ozbiljno. Mada ima i bolesnika koji će da ti se igraju sa vijugama i da izmišljaju koješta. :confused:
 
Osoba koja ima ozbiljnu nameru da sebi oduzme zivot, to nikome ne saopstava. Za njih je doduse karakteristicno da se na neki nacin "oprastaju" od sebi bliskih, ali ne sa "dovidjenja odoh ja da se ubijem", nego gestovima tipa kupovanja cveca pratneru, pozivanja dragih ljudi da cuje kako su, pa cak i kontatiranja ljudi sa kojima se nisu culi po 100 godina, a sa kojima su bili bliski nekada, izvodjenje dece u setnju i slicno.

Osobe koje se ponasaju na nacin koji si opisao, laju, a ne ujedaju. Da mi neko posalje pp sadrzine "ja hocu da se ubijem" dala bih diplomatski odgovor tipa "nista nije vredno oduzimanja zivota" i na tome zavrsila.

ja znam za drugachiji primer, za zenu koja je najavila da ce da se ubije i nakon prvog neuspeshnog pokushaja je opet rekla da ce naci nachin da to zaista uradi... vec nakon par dana se bacila pod voz i tako okonchala...
 
Imali smo primer mladica ovde koji je izrazio zelju da lisi sebe svog zivota, pa vas ja pitam kako reagujete i kako treba reagovati na izjave pojedinaca koji to izjave na ovaj nacin strancima?
Da li je to ocajnicki pokusaj skretanja paznje, jer samoubice obicno ne govore o tome kako zele da lise sebe zivota, i da li takve izjave treba shvatiti ozbiljno i koliko?

Kako bi ste vi reagovali da neko koga ne znate na forumu to iznese javno, ili vama putem privatne poruke, da zeli ili da pokusava da se ubije, pa mozda i u trenutku dok citate njegove reci, kako reagujete i koliko ozbiljno shvatate te izjave?


Ne verujem rečitim samoubicama.


Onaj koji je stvarno rešen, ništa ne kaže, ode čovek i uradi to.


Ti koji raspale svoju patetiku pred ljudima; obično su samo histerici, i pokušavaju dobit rog za sveću.


Apsolutno nikako ne bih - ili čak i nisam - odreagovala na takve budalaštine. Idi i ubi se, šta to mene boli k?
 
ne mogu se ubiti a zelim jako, jednostavno mi se ne zivi, zivot dosadan, glup, promasen totalno pa se samim tim i tesko nosim sa problemima, koje naravno ima svako al ljudi nekako nadju volju da se bore sa njima a ja to nemam iz razloga koje pomenuh...
imam nekog o kome brinem, nekog kome sam potrebna i zbog toga biram zivot, ili bar dok me nesto drugo ne strefi :D

ali, posto jako patim, svaki nerv, svaka cestica mene me boli, borim se al to je jace od mene, tu mi ni strucnjaci, nit lijekovi, nit nista nije pomoglo i pomirila sam se sa sudbinom da cu zivot proesti u patnji... i tako ce i biti

e sad ono sto me muci i sa cime ne znam sta cu je to sta ako poludim skroz :( a ovo moje stanje, sve su prilike da tome vode

kome luda trebam, takva samo mogu napraviti vecu stetu onima kojima sam potrebna i koje volim najvise na svijetu...

sta cu onda, ako ne budem mogla vise brinuti o njima a to bude bilo potrebno, sta ako dodje dan kad ce se mene stidjeti
sta ako dodje dan kad ce njihov zivot biti pakao zbog mene
cesto pomislim da bi moja smrt mozda bila bolje rijesenje za njih nego moj zivot

ne znam zasto ovo pisem, valjda da malo rasteretim dusu

al vas lijepo molim, nemojte nikog da osudjujete, to su teski momenti za jednog covjeka i nikad ne znate kad ce te upasti u nesto slicno

ni ja nekad nisam vjerovala da cu ja doci u tu situaciju da razmisljam o smrti, ma kakvi, nije bilo ni govora da cu ja to sebi nekad dozvoliti a eto ipak se desilo...
 
ne mogu se ubiti a zelim jako, jednostavno mi se ne zivi, zivot dosadan, glup, promasen totalno pa se samim tim i tesko nosim sa problemima, koje naravno ima svako al ljudi nekako nadju volju da se bore sa njima a ja to nemam iz razloga koje pomenuh...
imam nekog o kome brinem, nekog kome sam potrebna i zbog toga biram zivot, ili bar dok me nesto drugo ne strefi :D

ali, posto jako patim, svaki nerv, svaka cestica mene me boli, borim se al to je jace od mene, tu mi ni strucnjaci, nit lijekovi, nit nista nije pomoglo i pomirila sam se sa sudbinom da cu zivot proesti u patnji... i tako ce i biti

e sad ono sto me muci i sa cime ne znam sta cu je to sta ako poludim skroz :( a ovo moje stanje, sve su prilike da tome vode

kome luda trebam, takva samo mogu napraviti vecu stetu onima kojima sam potrebna i koje volim najvise na svijetu...

sta cu onda, ako ne budem mogla vise brinuti o njima a to bude bilo potrebno, sta ako dodje dan kad ce se mene stidjeti
sta ako dodje dan kad ce njihov zivot biti pakao zbog mene
cesto pomislim da bi moja smrt mozda bila bolje rijesenje za njih nego moj zivot

ne znam zasto ovo pisem, valjda da malo rasteretim dusu

al vas lijepo molim, nemojte nikog da osudjujete, to su teski momenti za jednog covjeka i nikad ne znate kad ce te upasti u nesto slicno

ni ja nekad nisam vjerovala da cu ja doci u tu situaciju da razmisljam o smrti, ma kakvi, nije bilo ni govora da cu ja to sebi nekad dozvoliti a eto ipak se desilo...

Da ti da cika Edmond jedan savet.

Ako su razlozi zbog kojih ti se ne zivi zemaljske prirode, tj. postoji neka luda mogucnost da se sve okrene za 180 stepeni, onda treba cekati.

Primera radi, zivis u bedi, jedva sastavljas kraj s krajem, tvoji zive u bedi, grcate itd. I ti se sekiras, nerviras, jedes. I onda dobijes, recimo, dva-tri miliona evra na lotou, a posle dva dana otkrijes da si se od sekiracije tesko razbolela i ostaje ti jos mesec dana.
Ili: ispostavi se da ti je ujak iz Svajcarske za kog nisi ni znala ostavio svu imovinu od 30-40 milionceta evreja, a ti riknes od srcke posle deset dana, opet od sveg tog nerviranja svih tih godina (to se desilo stvarno jednom Moldavcu, samo nije riknuo :mrgreen:)
Ili: patis za davno izgubljenom ljubavlju, pa se desi slucajni susret ili nesto slicno.
Ili: bolesna si, ti ili tvoji bliznji, ti se ubijes, a posle dva meseca objave da je pronadjen lek.

Mozemo da trucamo, filozofiramo da li je ovo ili je ono, ali istina jeste da je zivot zaista nepredvidiv i postoje milioni potencijalnih kombinacija. I to ti kaze jedan skeptik i cinik :mrgreen:
 
Da ti da cika Edmond jedan savet.

Ako su razlozi zbog kojih ti se ne zivi zemaljske prirode, tj. postoji neka luda mogucnost da se sve okrene za 180 stepeni, onda treba cekati.

Primera radi, zivis u bedi, jedva sastavljas kraj s krajem, tvoji zive u bedi, grcate itd. I ti se sekiras, nerviras, jedes. I onda dobijes, recimo, dva-tri miliona evra na lotou, a posle dva dana otkrijes da si se od sekiracije tesko razbolela i ostaje ti jos mesec dana.
Ili: ispostavi se da ti je ujak iz Svajcarske za kog nisi ni znala ostavio svu imovinu od 30-40 milionceta evreja, a ti riknes od srcke posle deset dana, opet od sveg tog nerviranja svih tih godina (to se desilo stvarno jednom Moldavcu, samo nije riknuo :mrgreen:)
Ili: patis za davno izgubljenom ljubavlju, pa se desi slucajni susret ili nesto slicno.
Ili: bolesna si, ti ili tvoji bliznji, ti se ubijes, a posle dva meseca objave da je pronadjen lek.

Mozemo da trucamo, filozofiramo da li je ovo ili je ono, ali istina jeste da je zivot zaista nepredvidiv i postoje milioni potencijalnih kombinacija. I to ti kaze jedan skeptik i cinik :mrgreen:


kakav sam baksuz meni na lotou mogu izvuci brojeve samo ako slucajno nisam uplatila listic :fdlan:
a familija iz inostranstva uglavnom samo kuka kako se tamo tesko zivi, puno radi a sve skupo i tako to, samo sto jos ne traze od mene...

nego znas sta
od svega sto si naveo jedino moguce je da ce pronaci lijek protiv raka, tako da od tog posla nista :fdlan:

nego smisli ti nesto drugo, mislim ako vec hoces da mi pomognes :ceka:
 
Poslednja izmena:
Moja prijateljica je skoro godinu dana govorila da će se ubiti, i ubila se početkom ove godine.
Drug iz mladosti se s tom izjavom ("ubiću se") morbidno sprdao (i niko ga nije ozbiljno shvatao), pa se jednog jutra obesio.

Naš ugledni psihoterapeut i profesor na fakultetu kaže da je najava samoubistva poziv u pomoć, i da potencijalne samoubice na taj način žele da skrenu pažnju na problem koji nisu u stanju da reše.
Dakle: ozbiljno.


Bas tako.....Svi se nesto drze ovih fora iz filmova - Hoces da se ubijes - ubij se. eto izlecio sam ga nece vise da se ubije, provalili smo njegovu igru.

Ljudi nema pravila, neko se nece ubiti, NEKO HOCE. Cak je simptomaticno ako enko i iz zezanja govori da ce se ubiti, "jao prosla mi turska serija, jao ubicu se". Mozda se nece 99% ubiti ali je njegova licnost sklona npr distimiji ili depresiji nego kod ostalih ljudi koji to ne pricaju.

Isto je i kod ostalih ljudi koji vole morbidne stvari, gotik kulturu, horor filmove, kada po fejsu kace namrstene slike non-stop, prosto ne znas kako izgleda ta osoba kada ima osmeh......

Nista to nije za dzabe....Tako se tera dok ne dodje neki tezi zivotni problem koji traje duze vreme i koji ce biti jednog dana okidac za suicid.

Svaka radnja je vapaj za pomoc. Pogledajte ponasanje vasih fb prijatelja po njihovim statusima i slikama. Sve sto rade ima svoje zasto. Celo izrazavanje sebe na FB je neki vid vapaja za pomoc, "ljudi slusajte danas hocu da vam kazem to i to , to me muci, to me tisti, ne volim ovo ne volim ono, komentarisite i molim Vas podrzite me, jer to i ocekuejm od Vas".
 

Back
Top