Intervju novinarke Tereze de Laveauk,
TV Krakov 1992. godine....
Beksinski je bio poznat po tome što je tokom slikanja slušao muziku , vrlo glasnu , najviše klasičnu muziku i pop muziku.
Čudna stvar je što nikada nije slušao muziku kad nije slikao.
Međutim, nije mogao da slika bez muzike u pozadini. Odlično je poznavao muziku i tvrdio je da je ona najbolja od svih umetnosti.
Sanjao je o kompozitorskoj karijeri.
U detinjstvu su njegovi roditelji želeli da nauči da svir klavir, što mu se nije svidelo..
Čak mu je bilo drago što je izgubio krajeve dva prsta nakon manipulacije sa nekim 2vv eksplozivom.
Taj hendikep ga je "spasio" od učenja sviranja klavira.
Ceo život , Beksinski je želeo da se bavi komponovanjem...
Mislio je, međutim, da bez obrazovanja nema od čega da se započne.
U mladosti, još uvek u Sanok-u, instalirao je niz snimaka, na kojima je komponovao razne glasove, koji, kako je rekao, nisu u doslovnom smislu muzike.
Od čega su se sastojale ove kompozicije, nema načina da se odgonetne, jer kada se selio u Varšavu, izbacio je opremu za snimanje i uništio trake.