Zdravlje ili Život: Da li je važno voditi računa o sebi kad ljudi oko nas umiru?

Svi smo svedoci izazova i stresova koje život može doneti, naročito u turbulentnim vremenima.

Međutim, dok neki ističu važnost brige o svom zdravlju kao osnovu za kvalitetan život, drugi se pitaju da li je ovoj brizi preterano mesto kad gubimo voljene oko sebe. Da li je egoistično fokusirati se na sopstveno zdravlje dok ljudi u našem okruženju prolaze kroz teške trenutke? Ova tema poziva na razmatranje balansa između brige o sebi i brige za druge, kao i na pitanje da li nam zdravstveni prioriteti donose više sreće i ispunjenja ili nas samo udaljavaju od zajednice u kojoj živimo.
Samo briga o Samom Sebi Spasava (4S)
 
Nisi ti dobio ovaj zivot da bi ga pustio da propadne jer se tvoji bliznji razboljevaju i umiru.

Svako je odgovoran za svoje zdravlje, telesno i mentalno, i mora da vodi racuna o sebi. Zivot je poklon. Dato ti je telo i um, da budu dom tvojoj dusi dok zivi u datom vremenu. Ti si korisnik svog tela, i imas odgovornost da ga cuvas. Umiranje drugih ne bi smelo da utice na tebe na autodestruktivan nacin.
 
Evo ti nekoliko stavova

-katarza
mnogi ljudi dozivljavaju katarzu kada drugima naude ili nanose zdravstvenu stetu

-nirvana
mnoge ljude bukvalno zabole uvo da li ces zbog njihovih zahteva izgubiti zivot brzo ili sporo, ali ce vristati bez razumevanja makar ti zbog toga dosao u situaciju da izgubis zivot

-samoljublje i gordost
svako urusavanje tvog zdravlja radi nekoga , nekome prija kao izraz sopstvene vaznosti i uticaja na tebe i na druge..
Tako da je gordost i samoljublje jedan od vazih faktora ponistenja tudjeg zdravlja ili negiranja negativnog uticaja na tudje zdravlje, to ukljucuje i pogresne lekarske dijagnoze...

subtoksicnost i submortalnost
Ovo su osobine da ti se ne nanozi smrtni ishod brzo i u roku od par sati nego dva tri pet meseci pa se onda onaj ko ti to nanosi smatra nenadleznim za nanetu stetu...

celicenje
Ova osobina nanosi stetu u zdravlju pojedinca usled nakaradnog shvatanja a i gordosti animalnog okruzenja...gde se totalno nakaradno shvata sposobnost zivog bica da se razvija kao potreba za nekom prirodnom interakcijom, ali niti ce svinja nauciti da leti niti puz da skace, tako da te predrasude cesto dovode do vrlo stetnih posledica po osobu, a koriste se i u drustvenim formatima tipa vojska, gde odu bubrezi zglobovi , jetra, ali i u firmama..na promaji npr u marketu...odu nervi...


iskoriscavanje
je sveopsta upotreba argumenata da se neko natera na stetu po svoje zdravlje...
tu se podrazumeva negiranje da izgrebani teflon steti , da nedovoljno oprano sudje uzrokuje alergije, da promaja ne smeta, da tesko nosenje jaca kicmu, da je obaveza poslodavca da vice na radnika i tako ga motivise...

Epigenetika
To je posebna oblast koja se ubrzano sakriva i brise i vec je izbrisano skoro sve sto je moglo da se stavi na net , a postoji u papirnom obliku i radjeno je naucno istrazivanje tokom godina..
To je osobina da se deo naseg iskustva kodira na pogodan nacin da nasim naslednicima prenese tajming i uticaje sredine na polaznu osnovu genotipa...
To je nesto kao delta promene , tj zapis promena u odnosu na osnovni genotip.
Medjutim to nije bas bezopasna stvar, tj usled ratnih gladovanja raste broj obolelih od secerne bolesti i kardiovaskularnih oboljenja u generaciji dece i narocito unucadi od onog ko je prezivljavao golgotu...
Epigenetika se danas namerno drugacije definise kao aktivacioni kod generativnosti belancevina tj ne definise se ni kao vremeniski kod ni kao privremeni kod uticaja okoline na osobu.
Tako se danas epigenetika ne bavi da li je talent kao znanje i vestina muskog roditelja prenesen jer se spermogeneza kod muskarca obavlja do mesec dana pre zaceca, a kod zene do 4 godine zivota, tj zena utice na zdravlje potomka svojom trudnocom i kvalitetom genetike tokom trudnoce i promenama koje trpi do svoje 4 godine zivota, posle ne..
Muskarac prenosi vetsine i znanja do pred mesec dana od zaceca..
To ne znaci bukvalno da ce IQ deteta biti vise zavistan od muskarca, cak tu vise ima smisla da su sto daljeg genetickog srodstva, tj da su iz raclitih krajeva sveta...i obicno brdjani imaju bolje predispozicije za sirovi IQ potomka, , usled uticaja i zahtevnosti okruzenja...stalna paznja..

Jedna od posledica epigenetickog zdravlja je to sto ako vam se sef na poslu izdire, to ce trpeti vasi unuci kroz povecane psihosomatske bolesti na svom zdravlju...jer ste vi trpeli neuroze kao muskarac dok ste obavljali spermogenezu....ili zena dok je nosila plod i radila..

Vrlo vazna posledica , koju ne bi trebalo zanemarivati, ali se namerno cuska pod tepih..

Nezdrave supstance
Nezdrave supstance su potencijalni teratogeni ,ili kancerogene supstance koje unose jezgra oko kojih se mogu desavati mutacije, ili promene celijskog funkcionisanja, ali nece svaka promena proci samozastitu zdravlja od strane tela....ali se povecava verovatnoca..
Npr komadici keramike u sudju za termicku obradu , teflon, zatim razni lepkovi koji se udisu , ili dodiruju tecnosti , sokovi itd..upadanje u zagadjenu vodu takodje, jer se i koza nekad ponasa kao absorber,
Donosenje zakona da se prave samo biorazgradive plastike donosi novu vrstu zdravstvenog problema gde se raspadaju polimeri na kratke lance organskih molekula koje tela zivotinja ili biljaak shvataju kao biljnog porekla pa ih ugradjuju kao hormone ili kao neka druga aktivna bio jedinjenja, enzime katalizatore u telo...Tako imamo pojavu da telo coveka ugradi neki molekul plastike kao da je hormon, ali telo ga je tako prepoznalo ali nema takvu funkciju i onda imamo normalnu kolicinu hormona a manje funkcionisanje tela po tom hormonu....a i kancerogeno je cesto.

Nezdrave navike
Zdravlje se cesto unistava i nezdravim navikama
One mogu biti jasne i uticaj lenjosti ili nejasne..
Gladovanje, nehranjenje u tacnim vremenskim intervalima, unosenje previse zamenskih hrana za supstituciju osecaja gladi , npr secera ili tecnosti umesto hrane i hrane umesto secera

Nejasne obuhvataju kad se obicno ljudi hrane nutricionisticki ali ne uzimaju u obzir svoj gastro sistem...to znaci pojedu oni sta treba , ali pogresnim redom i tempom..
Npr da bi se svarilo meso potrebno je 5 x vise vode, cak i vise, ako je crveno..
To znaci da ako jedete samo meso , tada dobijate makro cepove u crevima jer su se tu skupili komadi hrane kojima je falilo malo vise vode nego sto obicno unosite, osim ako svaki dan jedete meso pa ste vec navikli organizam da trazi vise vode i nudite mu dovoljno vode pa nemate onda te zatvore...ili cepove..

Sto bi se reklo francuska ishrana zlata vredi...tj paznja prema redosledu i kolicini hrane koja se unosi, bukvalno supa , varivo , hleb , cvrsta hrana , voce , slatkisi , sve ima svoje mesto kad i kako , a ukljucuje i tecnosti , sa ili bez alkohola...
 
Poslednja izmena:
Svi smo svedoci izazova i stresova koje život može doneti, naročito u turbulentnim vremenima.

Međutim, dok neki ističu važnost brige o svom zdravlju kao osnovu za kvalitetan život, drugi se pitaju da li je ovoj brizi preterano mesto kad gubimo voljene oko sebe. Da li je egoistično fokusirati se na sopstveno zdravlje dok ljudi u našem okruženju prolaze kroz teške trenutke? Ova tema poziva na razmatranje balansa između brige o sebi i brige za druge, kao i na pitanje da li nam zdravstveni prioriteti donose više sreće i ispunjenja ili nas samo udaljavaju od zajednice u kojoj živimo.

Treba da budemo i psihički i fizički jaki ako negujemo voljenu, blisku osobu.

Ali.. postoje osobe kojima nije do života kada im umre voljena osoba, pričam iz ličnog iskustva. Samo su me vera u Boga, Božije zapovesti i crkvene zapovesti

spasle kada sam imala crne misli.
 
Dok je prethodni post bio gastro tipa, ovaj ce biti socijalnog tipa..

Kad se desava bombardovanje, ljudi su zaplaseni , to neki od vas znaju iz iskustva
Svi oni faktori vaze i kod socio sfere...
Dakle

Katarza,
zbog sopstvene uplasenosti vrlo je cesta reakcija da ljudi mrze bukvalno osobu koja mirno spava ili mirno reaguje na stresne za njih zaplasujuce uslove...
Tada se cesto i svete i mrze iz dna dushe..
Medjutim, nekad nije samo u pitanju prirodni stav osobe nego i utreniranost, npr posle sluzenja vojske u spec jedinicama, utreniranost cini svoje pa se takva osoba spremi za iznenadno bombardovanje i uzbunu , tj ima spremno 3 carsafa, konzerve i vodu i 2 cebeta u torbi dok ostali nose torbu sa kozmetikom i majcicama....
Ocigledno je ko je adekvatno spreman a ko nije..

Prisebnost,
Dok je osoba koja je prisebnog reagovanja smirena u reakcijama i brza i efikasna, dotle su panicari osobe koje zavide i nanose ogromnu stetu ne samo panikom , tu moze doci malo galama i drmusanje ramena i tela , ne bih isao do samara, ali i kasnije kad prodje opasnost su zavidne i osvetoljubive...prave paktove i ogovaranja..
Prisebnost je retka osobina , obicno na 100 ljudi jedna osoba je prisebna , ali kad se pojavi ta jedna , opamete se i ostale 2,3 ako ima vise od pola minuta vremena...nekad nema..

Dominacija i hijararhija
Vrlo opasne osobine , cesto se srecu stetni oblici toga, cak i kod sporih opasnosti npr pravljenje nasipa na reci , gde postoji opasnost tek za pola dana i vise, javice se mnogo careva a kilava znanja i kilava deca...
Neverovatno je sta se npr desavalo kod Sapca kad su bile one poplave pa je Sabac i pretrpeo poplavu a da nije morao , jer su se ljudi sukobljavali ili nisu ali su sveznalice preuzele dominaciju i naravno nemaju pojma sta rade...ali srpska posla..
U ovo nekad upada i lekarska pomoc jer tu cesto lekar smatra da je svako sablon a nije, to znaju lekari hitne pomoci , ako su iskusni, ali ne znaju ako nisu ili ih boli kita..

Bahatost
To je pravdano time da ljudi ne mogu da ramzisljaju stalno a ustvari se radi o nameri da se poveca sopstveni znacaj i da se podigne hijarhijska cena pojedincu..
Dovodi do povecanih zrtava saboraca i nepaznje i vecih gubitaka jer se ne gleda ono sto je opsti interes nego licni interes...

Nepaznja,
Nepaznja je bukvalno licna karta Srpskog mentaliteta.
Znaci deo nepaznje otpada na glupost tako da sto gluplji narod to manje zna a i manje primecuje opasne stvari....
Nepaznja i bahatost idu cesto zajedno pa imate skorasnju eksploziju mina u lestanima kad su se radnici poigravali sa ekplozivnim glavama i vozuckali ih neucvrscene nego kolica bez ograde i lezista, kao ona za pakete...ali paket ne kliza jer ima veliko trenje i nije okrugao...

Primedba i upozorenje svakom ko je nepazljiv se shvata kao teski prekrsaj ali im treba ebati majku po ubrzanom postupku i neobazirati se na takvo javno mnjenje..
Licno sam izbegao bar 4 gubljenja zivota usled takvih jebivetara viseg cina ili istog cina, a gledao sam u civilstvu par odsecenih ruku , tri smrtna slucaja i masu presecenih prstiju zbog gluposti neopevanih..

Naravno u ratu , otkrivanje polozaja je kao dobar dan...gluposti kao dobar dan..
Onom se pusi , zar cigarete to sija crveno kao signalna lampica...ovom drugom treba objasniti da ne minira prostor tako da nas bije 200m a neprijatelja samo 15m jer ga tako naucio porucnik dileja u kasarni...
Itd itd..

Kod ranjenih pomaze briga o drugima,

Kod bolesnih iako se naizgled cini da vise koristi ima samo onaj ko se neguje, nije tako, jer osoba koja neguje uvodi rezim redovnosti a to pomaze zdravlju i negovanog i negovatelja...
Vazna stvar je motivacija....ako nije praceno sa apatijom, motivacija moze doneti novu snagu onome koji neguje, pa imamo slucajeve izjava ne smem da umrem ko ce posle da brine o nekom dushevnom pacijentu , detetu...itd itd...
I to nekad donosi i rezultate i smirenost....
 
Svi smo svedoci izazova i stresova koje život može doneti, naročito u turbulentnim vremenima.

Međutim, dok neki ističu važnost brige o svom zdravlju kao osnovu za kvalitetan život, drugi se pitaju da li je ovoj brizi preterano mesto kad gubimo voljene oko sebe. Da li je egoistično fokusirati se na sopstveno zdravlje dok ljudi u našem okruženju prolaze kroz teške trenutke? Ova tema poziva na razmatranje balansa između brige o sebi i brige za druge, kao i na pitanje da li nam zdravstveni prioriteti donose više sreće i ispunjenja ili nas samo udaljavaju od zajednice u kojoj živimo.
Kada poumiru svi koji ti znače (iako su tu deca i unuci, ali oni imaju svoj život i realno ih boli ih uvo za starce ne računajući tehničku brigu o njima) ostaješ samo posmatrač života. izneveriš ih, uz trenutnu naklonost sudbine. A na kraju opet capneš. Odvratna igra bogova.
 
Nisi ti dobio ovaj zivot da bi ga pustio da propadne jer se tvoji bliznji razboljevaju i umiru.

Svako je odgovoran za svoje zdravlje, telesno i mentalno, i mora da vodi racuna o sebi. Zivot je poklon. Dato ti je telo i um, da budu dom tvojoj dusi dok zivi u datom vremenu. Ti si korisnik svog tela, i imas odgovornost da ga cuvas. Umiranje drugih ne bi smelo da utice na tebe na autodestruktivan nacin.
Nisam siguran da ovo ovako funkcionise ...
 
Svi umiremo. Svaki dan smo bliži svojoj smrti. Danas ti je depresivan dan? Ok? Biće ih jos, nauči da živiš sa tim. Izađi, prošetaj, posmatraj decu u parku kako su bezbrižna, sedi pored nekog deke ili bake na klupi i započni razgovor. Ako si u mogućnosti, pomozi bar malo onima koji nemaju ništa. Okreni se oko sebe, umesto da gledaš unutar sebe. Dok si živ, znači da nisi ispunio svoju svrhu, pronađi je. Želim ti mir u duši....
 
Upravo o tome se i radi ... da li je vredno toliko paziti na svoj život ili prosto pustiti sudbini da ona odluči šta i kako
Mi ljudi imamo nadu da će nam se dešavati samo dobre stvari, obraćamo pažnju na naše bližnje, pa će viša sila paziti na nas

Ako se desi da se razbolimo, mi to shvatamo kao zadatak i dajemo sve od sebe da ozdravimo

Mi ljudi ne cenimo svoje zdravlje tek kada dođe trenutak bolesti, odjednom nam postaje jasno da smo se bavili nepotrebnim stvarima.Trebalo bi da negujemo i brinemo o svojim telima
treba da negujemo i našu dušu
ne treba da jurimo za lažnim idealima
Ne treba da radimo toliko da nemamo slobodnog vremena
Trebalo bi da volimo više, da se smejemo više i da pokažemo više zahvalnosti za sve stvari koje nas čine srećnim
Treba da usrećujemo ljude

Bolesti svakako proizilaze i iz pogrešnog načina života, ali najviše od tužne i nesrećne duše
 
Mi ljudi imamo nadu da će nam se dešavati samo dobre stvari,
Nadu koja na kraju ubije jer je neostvariva.
obraćamo pažnju na naše bližnje,
pa će viša sila paziti na nas
Al' se izgubi zub il' zavrsi u usamljenosti
https://twitter.com/jezicaraantipro/status/1777316065451688389?t=KL2EB-EzOxPY7XiTpE-Axg&s=19

ili sa anksioznoscu a ako bliznji ima sve to ide zajedno brdo problema svima.
Ako se desi da se razbolimo, mi to shvatamo kao zadatak i dajemo sve od sebe da ozdravimo
Čak zdravi se ugase jer cekaju da zavse na Zemlji,da im duse budu zajedno sa dusama koje su im drage tamo negde u vecnom zivotu ili da jednostavno tamo negde nadju mir.
Mi ljudi ne cenimo svoje zdravlje tek kada dođe trenutak bolesti, odjednom nam postaje jasno da smo se bavili nepotrebnim stvarima.
Ko ima neki razlog da zivi ako ima neki razlog da zivi tacno.
Trebalo bi da negujemo i brinemo o svojim telima
Ako moraju medju ljude da.
treba da negujemo i našu dušu
Lakse napisati nego uciniti.
ne treba da jurimo za lažnim idealima
Ne treba da radimo toliko da nemamo slobodnog vremena
U rad se bezi od besmisla zivota kad se izgubi neko tako da ima smisla.Ako nekome to daje svrhu u zivotu.
Trebalo bi da volimo više, da se smejemo više i da pokažemo više zahvalnosti za sve stvari koje nas čine srećnim
Treba da usrećujemo ljude
Koje ljude kad usamljenost je ogromna jer se sklanjaju mnogi kad neko umre?Neko i nema neki vidljivi zub te se ne smeje jer se gadi sebe posto nema para za zubara.
Bolesti svakako proizilaze i iz pogrešnog načina života,
Najcesce je okruzenje pogresno te onomogucava sve a bolest je posledica toga a nekada spasenje (nema psihickog ni fizickog nasilja tad).

ali najviše od tužne i nesrećne duše
Da,zbog pogresnog okruzenja koje se ne moze menjati jer para nema a cesto zbog stalnog psihickog uz finansijsko nasilje koje se trpe jer nema programa za spasavanje duša izlozenih stalno istom.
 







Tanja

·
Apr 5, 2024
@tatamit91
·
Follow
Znate tu žalopojku da ljudi odu od nas kad im mnogo damo, a oni ne mogu da nam vrate istom merom. Nije baš uvek tako, ponekad onaj koji na početku kao nesebično daje sve češće počne da zvoca i gunđa očekujući zauzvrat nešto pa rastanak postane neminovan. Zato je pošteno trgovati.








Tanja

@tatamit91
·
Follow



Image

9:16 PM · Apr 5, 2024

5


Reply


Copy link
A ovo ti je potpuni promašaj. Glupost.
 
Da li je egoistično fokusirati se na sopstveno zdravlje dok ljudi u našem okruženju prolaze kroz teške trenutke? Ova tema poziva na razmatranje balansa između brige o sebi i brige za druge, kao i na pitanje da li nam zdravstveni prioriteti donose više sreće i ispunjenja ili nas samo udaljavaju od zajednice u kojoj živimo.
Da li bi lekari trebalo da se fokusiraju na naše zdravlje umesto nas?
Ko je taj ko bi mogao da se fokusira na njega ako to nećemo mi?
Da bi mogao da brineš o bilo kome, moraš prvo da budeš zbrinut. Zbrinjavaju nas roditelji do nekog trenutka, pa polako prepuštaju sve više odgovornosti i obaveza nama, a stignemo konačno i do pozicije u kojoj o sebi najviše sami treba da vodimo računa.
Najbolje je da se i to deci prepusti, da nam se ona otkako se rode-odmah fokusiraju na naše zdravlje, pošto se bebe pitaju šta će da ručaju, kad će da spavaju, šta će da obuku... Svet se svojevoljno i namerno odriče zdravog razuma. :confused:
 
Čak zdravi se ugase jer cekaju da zavse na Zemlji,da im duse budu zajedno sa dusama koje su im drage tamo negde u vecnom zivotu ili da jednostavno tamo negde nadju mir


Ne mogu zdravi da se ugase, zdravi znaju da će završiti sa svojim voljenima. Na kraju njihovog života, do tada duša im mora biti jaka, savesna. Duša je centar ljudskog bića.
 
Tema je o tome da ljudi prosto previše vode računa o zdravlju da prosto svi ostali odu i umru a oni jedini ostanu živi ... vredi li toliko voditi računa o zdravlju
Ja sam te potpuno shvatila, mislim da je briga o sebi i svom zdravlju precenjena danas, a nikad vise bolesnih ljudi, smrti oko tebe (mene konkretno).

Zdravlje zavisi i od drugih bliskih ljudi i naravno da kad njih nema, covek oseca manju zelju da ostane zdrav bas ne znam koliko. Ali zivot je takav da jednostavno moras da odes kod lekara ako te nesto mnogo boli i tu te zivot "ne pita", cak i ako si potpuno sam na svetu.

Sve je to cudno, zaista...ali ne moze na silu da se umre, a ponekad je sudbina tih ljudi koji su stari a izgubili bliznje a mladje, tuzna, ali ne moze se na silu ni u grob. Treba izbalansirati, ali ni tu se ne pitas mnogo jer svako ima svoj odradneni dan kad ce da umre i dzaba mu sva (ne)briga o sebi.

Treba da budemo i psihički i fizički jaki ako negujemo voljenu, blisku osobu.
Ali.. postoje osobe kojima nije do života kada im umre voljena osoba, pričam iz ličnog iskustva. Samo su me vera u Boga, Božije zapovesti i crkvene zapovesti

spasle kada sam imala crne misli.
Pa o tome je i tema...sta kada umre i ta najbliza ili najvoljenija osoba?

(To je ono kad dvoje starih u braku maltene umru jedno za drugim , u kratkom razmaku, jer gube zelju za odrzanjem i zdravljem).
 
covek oseca manju zelju da ostane zdrav bas ne znam koliko. Ali zivot je takav da jednostavno moras da odes kod lekara ako te nesto mnogo boli i tu te zivot "ne pita", cak i ako si potpuno sam na svetu.
Draga, i zaista mi jeste drago tvoje pisanje uvek, zar nije imperativ da se osećamo dobro i da ne završimo u lekarskoj ordinaciji?
Najlepše je i najveći uspeh kad se o sebi staramo dobro, pa onda i o bliskim ljudima, pa onda i na ulici o nekom koga ne poznajemo, ali želimo da pomognemo?
Nije niko od nas veće muke kroz život doživeo nego moj, a možda ne i tvoj Bog Sin Isus Hrist na ovoj planeti. Ne postoji čovek koji je mučen više od Njega, mog Bogočoveka, pa tako svaka patnja koja me zadesi-razrešiće se u veri, molitvi i pokajanju, a ne u zanemarivanju sebe same i namernom izlaganju ovozemaljskim bolestima.
 
Svi umiremo. Svaki dan smo bliži svojoj smrti. Danas ti je depresivan dan? Ok? Biće ih jos, nauči da živiš sa tim. Izađi, prošetaj, posmatraj decu u parku kako su bezbrižna, sedi pored nekog deke ili bake na klupi i započni razgovor. Ako si u mogućnosti, pomozi bar malo onima koji nemaju ništa. Okreni se oko sebe, umesto da gledaš unutar sebe. Dok si živ, znači da nisi ispunio svoju svrhu, pronađi je. Želim ti mir u duši....
Evo letim da pomognem drugima..samo da svezem kosu!
 
Draga, i zaista mi jeste drago tvoje pisanje uvek, zar nije imperativ da se osećamo dobro i da ne završimo u lekarskoj ordinaciji?
Najlepše je i najveći uspeh kad se o sebi staramo dobro, pa onda i o bliskim ljudima, pa onda i na ulici o nekom koga ne poznajemo, ali želimo da pomognemo?
Nije niko od nas veće muke kroz život doživeo nego moj, a možda ne i tvoj Bog Sin Isus Hrist na ovoj planeti. Ne postoji čovek koji je mučen više od Njega, mog Bogočoveka, pa tako svaka patnja koja me zadesi-razrešiće se u veri, molitvi i pokajanju, a ne u zanemarivanju sebe same i namernom izlaganju ovozemaljskim bolestima.
Nigde nisam napisala da treba sebe namerno izlagati bolestima ili zanemariti, ali zanemarivanje je i presirok pojam.

Naravno, kad si star, stariji covek i imas mladje potomke sebicnost je zanemarivati sebe, tj. ne ici kod lekara kad je opravdano ili kad ti oni bar kazu, veca nego ne znam koliko ici za svaku sitnicu.

Ja sam pisala pre svega ljudima koji u starosti ostanu sami ili daleko od potomaka, i o tom nekom danasnjem "ludilu" da za najmanju sitnicu (uplaseni svim i svacim najpre preko medija, ali i casopisa i ovako) ljudi idu kod lekara cesto ne sacekavsi da prodje bar neko vreme, jer mozda bi se problem resio sam od sebe (jer cesto je cak i bol na nervnoj bazi).

Takve "muve bez glave" od ljudi ne mogu da razumem.
 
Svi smo svedoci izazova i stresova koje život može doneti, naročito u turbulentnim vremenima.

Međutim, dok neki ističu važnost brige o svom zdravlju kao osnovu za kvalitetan život, drugi se pitaju da li je ovoj brizi preterano mesto kad gubimo voljene oko sebe. Da li je egoistično fokusirati se na sopstveno zdravlje dok ljudi u našem okruženju prolaze kroz teške trenutke? Ova tema poziva na razmatranje balansa između brige o sebi i brige za druge, kao i na pitanje da li nam zdravstveni prioriteti donose više sreće i ispunjenja ili nas samo udaljavaju od zajednice u kojoj živimo.
Naravno da treba da brineš o svom zdravlju bez obzira na druge..svako ima svoj životni put
.. a sto se tice brige o drugima pa ako nisi zdrav i ne brineš o sebi teško da ces moci da brines o drugima
 

Back
Top