Zdravlje ili Život: Da li je važno voditi računa o sebi kad ljudi oko nas umiru?

Vuk Samotnjak

Buduća legenda
Moderator
Poruka
41.200
Svi smo svedoci izazova i stresova koje život može doneti, naročito u turbulentnim vremenima.

Međutim, dok neki ističu važnost brige o svom zdravlju kao osnovu za kvalitetan život, drugi se pitaju da li je ovoj brizi preterano mesto kad gubimo voljene oko sebe. Da li je egoistično fokusirati se na sopstveno zdravlje dok ljudi u našem okruženju prolaze kroz teške trenutke? Ova tema poziva na razmatranje balansa između brige o sebi i brige za druge, kao i na pitanje da li nam zdravstveni prioriteti donose više sreće i ispunjenja ili nas samo udaljavaju od zajednice u kojoj živimo.
 
Kao što rekoh, to je sve do tvoje percepcije. Bolno je izgubiti drage ljude, ali moraš biti iznad toga, posebno ako je neko vernik i zna za večni život i zna da je ovo samo kratko razdvajanje.
... zar nije teško gubiti ljude ? Zar nekad ne dođe do zasićenja i da skontaš da je možda tvoje vreme došlo ?
 
... zar nije teško gubiti ljude ? Zar nekad ne dođe do zasićenja i da skontaš da je možda tvoje vreme došlo ?
Teško je, ali takav je život. Kad dođe tvoje vreme, doći će. Nema šta da šuriš bilo gde. Iskoristi taj život što imaš da učiniš neko dobro, ma koliko malo drugima.
 
Ovde pričamo o tome da li je vredno npr. biti u svojim 80im godinama a bukvalno si sve članove porodice izgubio u međuvremenu i ostao jedini "živ i zdrav"
Moguće je da u tim godinama usled između ostalog i nekih bioloških odnosno biohemijskih procesa ili izostanka istih ,dolazi do promena u funkcionisanju mozga što bi za posledicu moglo imati i promene stanja svesti i percepcije života,sveta,stvarnosti,sopstvenosti ... Tako može da se kaže se čovek u dubokoj starosti približava nekakvom statusu biljke.Nema strasti, nema uzbudjenja ali instinkt samoodržanja ostaje u značajnoj meri pa većina samaca i u tim godinama umire prirodnom smrću a ne samobistvom.
 
Aha, to. Neka hvala, neću ja sebi da skraćujem kako bi bio po meri drugih. Neka oni produže ;)
.. npr. čiuvamo zdravlje tako što na 25+ stepeni mi uopšte ne razmišljamo da obučemo majicu jer Bože duva neki povetarac sa severa da se ne prehladim ...

Pričamo o tim nekim ekstremitetima očuvanja zdravlja
 
Tema je o tome da ljudi prosto previše vode računa o zdravlju da prosto svi ostali odu i umru a oni jedini ostanu živi ... vredi li toliko voditi računa o zdravlju
Čini mi se da je ovo izmišljena kategorija... ja ne poznajem takve ljude...
Ipak, svi na kraju umremo... bilo da smo bolesni, ili zdravi...
 
Preopterećeni smo zdravim načinom života, što dužim životom... a to čini mi se - nije zdravo...
Ponašamo se kao isprani mozgovi kojima je neko ulio takve ideje u glavu...
Prosto, nismo razboriti po pitanjima zdravlja i dužine življenja...
Dopadaju mi se ljudi koji umeju da zastanu i da shvate da je život svakako isuviše kratak
da bismo bili nesrećni...pa onda, svojim životom ukrasiti živote drugih...
 
Svi smo svedoci izazova i stresova koje život može doneti, naročito u turbulentnim vremenima.

Međutim, dok neki ističu važnost brige o svom zdravlju kao osnovu za kvalitetan život, drugi se pitaju da li je ovoj brizi preterano mesto kad gubimo voljene oko sebe. Da li je egoistično fokusirati se na sopstveno zdravlje dok ljudi u našem okruženju prolaze kroz teške trenutke?
Zasto se ne bismo fokusirali na sopstveno zdravlje u tim trenucima?
Ne razumem 🤷‍♂️
Ova tema poziva na razmatranje balansa između brige o sebi i brige za druge, kao i na pitanje da li nam zdravstveni prioriteti donose više sreće i ispunjenja ili nas samo udaljavaju od zajednice u kojoj živimo.

Zasto mislis da briga o sebi iskljucuje brigu o drugom?

Zapravo, nemoguce je voditi pravu brigu o drugom ako se prvo ne pobrinemo za sebe.
 

Back
Top