Zdrava porodica i poremećena porodica

Stručnjaci kažu ovako:
Poremećenu porodicu karakterišu sledeće psihopatološke pojave
- često ispoljavanje agresije (verbalne ili fizičke)
- emocionalni odnosi su hladni, izvještačeni, nepovoljni, neautentični;
- većina članova porodice je nezadovoljna svojom ulogom u toj porodici:
- atmosfera je nedemokratična, autoritet je skoncentrisan u jednoj osobi što utiče da porodica ne funkcioniše na optimalnom nivou zbog blokade samoinicijative;
- međusobni interpersonalni odnosi su sputani, blokirani, sa čestim prekidima;
- članovi porodice ne pronalaze adekvatna rješenja konfliktnih situacija (koriste se bolesni obrasci ponašanja i razrješavanja);
- konflikti su pretežno destruktivni (destruktivni konflikt ima za cilj da se druga osoba podcjeni, potčini,ugrozi, pri čemu se ne biraju sredstva i načini za ostvarivanje amoralnih, asocijalnih i agresivnih motiva).
zivo me zanima koliki je procenat srpskih porodica koje se uklapaju u profil:think: jedno 95%?
 
Alkohol kao uzrok poremećene porodice

Alkoholizam u porodici je poseban problem (kao i narkomanija). U porodici alkoholičara često se pojavljuju intenzivni psihopatološki fenomeni, s jedne strane kao uzrok alkoholizma, a s druge strane i kao reakcija ostalih članova porodice na ponašanje alkoholičara u porodici. Čest je heriditet što može da utiče i na usvajanje obrasca razrešenja konfliktnih situacija alkoholom, koji obrazac se prenosi sa generacije na generaciju. Alkoholičari po pravilu imaju poremećene bračne odnose - supruge su u nekoj fazi međusobnih odnosa obično pasivne i kolebljive, pa savremeno lečenje alkoholizma obavezno uključuje članove porodice (supruge naročito). Ima mišljenja da porodična terapija alkoholizma daje najbolje rezultate.
 
Poremećena porodica može da bude:
- izolovana (održava veoma površne veze sa spoljnom sredinom)
- iznutra neintegrisana (unutrašnji život porodice je rascepkan učestalim međusobnim konfliktima);
- emocionalno nezrela (emocionalni odnosi unutar članova su neadekvatni, nezreli, bez autentične emocionalnosti);
- moralno nezrela (sistem vrednosti unutar porodice je je asocijalan, moralno nezreo, egoističan, itd).

Poremećaj porodičnih odnosa se ispoljavaju u sledećim oblicima:

I Poremećaj partnerskih odnosa - pri čemu se formiraju neurotični, karakteropatski ili čak i psihotični partnerski odnosi;
II Anksiogena (''neurotična'') porodica - u njoj se njeguju neurotični odbrambeni mehanizmi; ''neurotičar'' često igra ulogu žrtve, nedovoljno shvaćene osobe. Neurotična osoba u porodici uvlači druge članove porodice u iracionalne simbiotične odnose prenoseći na njih svoje nesvjesne iracionalne potrebe i nezadovoljstva (smatra se da su razni poremećaji anksioznosti u porodici takoreći zarazno oboljenje za porodicu kao cjelinu).
III Porodica sa fenomenom ''žrtvovanog člana'' - ova porodica ostvaruje svoju ravnotežu tek kada se jedan član definiše kao žrtva - on se zapravo nesvjesno žrtvuje ispoljavajući psihički poremećaj upravo zbog konflikta koji razara porodicu.
IV Psihotična porodica - porodica shizofrenog bolesnika se odlikuje uspostavljanjem ''dvostrukih veza'', neadekvatnim ispoljavanjem emocija, psihotičnim porukama, pseudo - odnosima.
V Paranoidna porodica - ove porodice razvijaju izrazitu sumnjičavost i neprijateljstvo prema okolini. Svet oko sebe se doživljava kao ugrožavajući što jača koheziju porodice. Njihova paranoidnost je osnovni mehanizam održavanja porodične atmosfere. Ne retko se događa da jedan član oboli od paranoične sumanutosti pa indukuje druge druge članove što kao ishod ima posebno oboljenje poznato u literaturi kao ''indukovana psihoza'' (ludilo u dvoje, ludilo u troje, francuskih autora). Kod indukovane psihoze uvek može da se indentifikuje induktor (manifestni duševni bolesnik) i indukovana osoba (drugi članovi porodice koji također razvijaju sumanute ideje). Sumanutost kod indukovane psihoze je načešće tipa sumanutosti persekucije (proganjanja).

Često znate čuti - ma oni svi nisu normalni, čitava porodica -
Da li stvarno jedan neurotični ili psihotični član porodice mora neminovno uticati na sve članove porodice? Ili su oni samo prijemčivi za ''taj uticaj'' ?
 
Kako riješiti konflikte koje svaka porodica ima?
Sukobi i problemi se razlikuju od porodice do porodice u zavisnosti od:
- u kojoj fazi životnog ciklusa se porodica nalazi (par bez dece, porodica sa sasvim malim detetom, porodica sa predškolskim detetom, porodica sa školskim detetom, porodica sa adolescentom, post-roditeljska porodica i ostarela porodica)
- prisutnih psiho i somatskih poremećaja i bolesti u porodici (anksiozna i depresivna stanja,posle-porođajne depresije,sterilitet,poremećaji ishrane poput anoreksije i bulimije,alkoholizam i narkomanija, hronične bolesti poput astme i kancera)
- traumatskih iskustva i nasilja
- gubitaka i tugovanja
- razdvajanja, medijacije i razvoda
- individualnog i profesionalnog stresa

Porodica može biti najveći izvor podrške, utehe i ljubavi, ali i najveći izvor bola i tuge. Tako, porodica može istovremeno biti i deo problema i deo rešenja.
Na koji način poboljšati međusobne odnose bračnog para, uže ili proširene porodice ako posmatramo pojedince i kao individue i kao delove porodičnog sistema na koji utiču i koji na njih utiče?
Da li je moguće otklanjanje psiho-socijalnih problema koji ometaju funkcionisanje porodice i dovođenje porodice do nivoa funkcionisanja kojim će svi njeni članovi biti zadovoljni?
 
Da li je moguć istinski povratak porodici ,može li se zakasniti?
Jedana od mojih sestara početkom ove godine,vratila se..Bila je u braku,izrodila djecu i u ratnim godinama je prekinula sve kontakte sa nama.Njen muž je bio u jednoj vojsci,sva njena braća,zetovi i ostali bili su u drugoj vojsci...Nazivala je sve nas veoma ružnim imenima i odahnula sam kad su telefonske veze bile prekinute..Ja sam nekako najviše patila za njom jer smo bile vrlo bliske.
U silnim poratnim godinama,prećutno je niko nije spominjao,njena djeca su odrasla i prije par godina se razvela.Čovjek zbog kog je pljunula na svoju krv,pronašao je novu životnu saputnicu.
Ostala je sama u velikom stanu i ove godine skrušeno došla da nas posjeti.
Sad kad se srušla njena sekundarna zajednica,vraća se u primarnu..je li moguće da se neko vrati porodici na taj način..svi smo je prihvatili,ne spominjemo ništa od onog što je bilo..ona ima isti onaj osmijeh starije sestre koji sam tako voljela,ali nekako je više ne osjećam..davno sam joj oprostila i jedino me zanima da li će zaista i ona naći svoje mjesto pored nas ..
 
Da li je moguć istinski povratak porodici ,može li se zakasniti?
Jedana od mojih sestara početkom ove godine,vratila se..Bila je u braku,izrodila djecu i u ratnim godinama je prekinula sve kontakte sa nama.Njen muž je bio u jednoj vojsci,sva njena braća,zetovi i ostali bili su u drugoj vojsci...Nazivala je sve nas veoma ružnim imenima i odahnula sam kad su telefonske veze bile prekinute..Ja sam nekako najviše patila za njom jer smo bile vrlo bliske.
U silnim poratnim godinama,prećutno je niko nije spominjao,njena djeca su odrasla i prije par godina se razvela.Čovjek zbog kog je pljunula na svoju krv,pronašao je novu životnu saputnicu.
Ostala je sama u velikom stanu i ove godine skrušeno došla da nas posjeti.
Sad kad se srušla njena sekundarna zajednica,vraća se u primarnu..je li moguće da se neko vrati porodici na taj način..svi smo je prihvatili,ne spominjemo ništa od onog što je bilo..ona ima isti onaj osmijeh starije sestre koji sam tako voljela,ali nekako je više ne osjećam..davno sam joj oprostila i jedino me zanima da li će zaista i ona naći svoje mjesto pored nas ..

Jedna izreka kaže da nikad nije kasno...
Da li će ona naći svoje mjesto pored vas zavisi kako od nje same tako i od vas ...
To mjesto nikad neće biti ono što je bilo, ali svakako da ima šanse da se neka nova vrsta uklopljenosti, ponekad je potrebno dosta vremena, pojavi ...
Bio je rat, tvoja sestra je zaista bila u teškoj situaciji, ali svakako da i lične karakteristike pojedinca određuju reakciju na stresnu situaciju ...

Psihička kriza ili reakcija prilagođavanja je stanje subjektivne patnje i emocionalnog poremećaja koje remeti uobičajeno socijano funkcionisanje,a nastaje u periodu prilagođavanja na značajne životne promjene ili kao posljedica stresnih životnih događaja. Stresor narušava integritet socijalnog miljea ličnosti (npr. smrtni slučaj,separacija,migracije, status izbjeglice, gubitak partnera, posla, pozitivnih socijalnih stimulusa).
Simptomatologija je raznovrsna, a naročito često se javljaju sledeći fenomeni: depresija, anksioznost, zabrinutost, briga, trošenje energije na neuspješno prilagođavanje novonastaloj situaciji; nesposobnost da se bori,planira ili živi kao do tada; radna neefikasnost; bezvoljnost; poremećaj ponašanja (agresivno, antisocijalno ponašanje, kriminalitet, ljutnja). Kod djece mogu da se jave regresivni fenomeni.
Početak simptomatologije je obično unutar mjesec dana (može do 3 mjeseca), a trajanje je najčešće do 6 mjeseci (ali može i duže).
Iako je jasno da se pomenuti simptomi ne bi pojavili bez djelovanja stresora (psihičke traume, krizne situacije), ipak se smatra da individualna predispozicija tj. psihička struktura pacijenta igra značajniju ulogu kada je u pitanju rizik oboljevanja i modeliranja simptomatologije. Modelirajući činioci su sledeći:
- Pojedinačna konkretna životna situacija, npr. gubitak posla može da se stepenuje od beznačajne neugodnosti do prave tragedije zavisno od konkretne financijske i socijalne situacije pacijenta
- Specifična fragilnost osobe, npr. njega hendikepiranog djeteta stvara probleme svakoj osobi, ali je veći problem kod one majke koja sumnja u svoju adekvatnost kao žene.
- Prošla iskustva koja pripremaju ličnost za susret sa kriznom situacijom - mladić koji se povremeno odvajao od porodice lakše će podnjeti odlazak na školovanje u drugo mjesto ili vojsku (separacija).
- Multicipliranost stresnih i kriznih situacija značajno pogoršavaju prognozu i mogućnost uspješnog solviranja problema.

Tvoja sestra je pokušala sačuvati svoju sekundarnu porodicu, djeca su ipak najvažnija u životu,i tu je svakako svi razumiju.Zašto se pored toga, tako ponašala prema svojim najbližima ima veze i sa njom kao osobom kao i okruženjem u kojem se našla. Našla se u situaciji, ili ju je ona tako vidjela, da mora da izabere stranu i učinila je jasan izbor povrjedivši sve vas.
Da li ćete joj ikad više vjerovati?
Dugo ste bile odvojene...bez razgovora, a možda i porodične psihoterapije povratak će biti težak.

Porodična i partnerska psihoterapija obavlja se tako što se uz pomoć terapeuta članovi porodice suočavaju s patološkim oblicima komunikacije koje svjesno, ili pak nesvjesno, gaje unutar porodičnog miljea. Istovremeno tokom ovog procesa istražuju se novi, prilagođeniji oblici interpersonalnih odnosa, te se radi na podršci prilikom usvajanja istih u datom porodičnom okruženju. Porodična psihoterapija može se raditi na bazi osnova psihoanalitički orijentisane psihoterapije, teorije objektnih odnosa i teorija komunikacije.
Psihoanalitički gledano trebalo bi prvo identifikovati konflikt koji postoji između vas, on mora biti jasan i prepoznatljiv.Prihvatili ste je ćutke - normalno, ali mnoga pitanja vas muče; trebate postati svjesni tih pitanja.Isti proces mora proći i tvoja sestra - i nju muče mnoga pitanja.Nakon fokusiranja problema, problematičnih pitanja dolazi interpretacija.
Frojd kaže ''gdje je bio id, neka bude ego'', odnosno strah, nevjerica, zid koji ste postavile, se moraju iz nesvjesnog prebaciti, postati svjesnim. Ili bolje rečeno trebate razumjeti jedna drugu da bi strah, nevjerica i distanca nestale...da bi je opet prihvatili.
Međutim to nije lako i zato je potrebno uvijek iznova raditi na otporima koji onemogućavaju napredak procesa.
Oslobađajući se navedenih konflikata (unutrašnjih sukoba) dolazi do zdravijeg načina funkcionisanja porodice i ličnosti.
 
Hvala ti na iscrpnim objašnjenjima..i ja mislim da svakom treba dati drugu šansu i znam da,kako stari narod kaže,"svoje meso se ne jede"..ali svaki rez,ma kakav da je,čak i laserom ostavlja trag,mjesto gdje je rana zašivena uvijek se vidi..i uvijek na tom istom mjestu može ponovno da se otvori i prokrvari.
Ali nije li sasvim ljudski da "krpimo" sve odnose sa onima koje volimo...
 
Hvala ti na iscrpnim objašnjenjima..i ja mislim da svakom treba dati drugu šansu i znam da,kako stari narod kaže,"svoje meso se ne jede"..ali svaki rez,ma kakav da je,čak i laserom ostavlja trag,mjesto gdje je rana zašivena uvijek se vidi..i uvijek na tom istom mjestu može ponovno da se otvori i prokrvari.
Ali nije li sasvim ljudski da "krpimo" sve odnose sa onima koje volimo...

To je tačno. Mnoge porodice su u ovom ratu doživjele slične traume.No svaka je porodica za sebe..neki su ostali u dobrim odnosima, neki su zauvjek zatvorili vrata.Nije lako biti ''čovjek'' i ne daje svako drugu šansu pa čak ni svom najbližem, mada neka povezanost uvijek ostaje - krv nije voda - tačno.
Znam jednu ženu koju je porodica odbacila kad se udala za čovjeka druge vjere, posebno braća.Sa sestrama je ostala u dobrim odnosima.I dan danas ne komunicira sa braćom.Nikad nije prešla preko teških riječi njoj izgovorenih iako sad kad se sin tog brata oženio Amerikankom pokajao se i rekao Sad vidim da sam pogriješio prema A. Ali i dalje su vrata zatvorena - puno vremena je prošlo i ta žena i ne želi uspostaviti komunikaciju sa braćom, dok je sestre posjećuju iako rijetko, što zbog distance, što zbog različitog života u dva različita entiteta.
Žena se liječi od depresije, sad joj je mngo bolje nego što je bilo poslije rata.
I nevezano za rat, ali posebno u ovom ratu porodice su pretrpjele mnoge teške trenutke.One zaista vrijedne su opstale.
Nije ni mali broj osoba, muškaraca koji su nakon rastave sa ženom suprotne nacionalnosti, nakon nekog vremena izvršili samoubistvo.
Porodice koje su inače imale problema u ovom ratu su se raspale, kohezivnost su ostvarile one koje su zasnovane na pravim vrijednostima, gdje je postojala ljubav i razumjevanje...
 

Back
Top