Da li je moguć istinski povratak porodici ,može li se zakasniti?
Jedana od mojih sestara početkom ove godine,vratila se..Bila je u braku,izrodila djecu i u ratnim godinama je prekinula sve kontakte sa nama.Njen muž je bio u jednoj vojsci,sva njena braća,zetovi i ostali bili su u drugoj vojsci...Nazivala je sve nas veoma ružnim imenima i odahnula sam kad su telefonske veze bile prekinute..Ja sam nekako najviše patila za njom jer smo bile vrlo bliske.
U silnim poratnim godinama,prećutno je niko nije spominjao,njena djeca su odrasla i prije par godina se razvela.Čovjek zbog kog je pljunula na svoju krv,pronašao je novu životnu saputnicu.
Ostala je sama u velikom stanu i ove godine skrušeno došla da nas posjeti.
Sad kad se srušla njena sekundarna zajednica,vraća se u primarnu..je li moguće da se neko vrati porodici na taj način..svi smo je prihvatili,ne spominjemo ništa od onog što je bilo..ona ima isti onaj osmijeh starije sestre koji sam tako voljela,ali nekako je više ne osjećam..davno sam joj oprostila i jedino me zanima da li će zaista i ona naći svoje mjesto pored nas ..
Jedna izreka kaže da nikad nije kasno...
Da li će ona naći svoje mjesto pored vas zavisi kako od nje same tako i od vas ...
To mjesto nikad neće biti ono što je bilo, ali svakako da ima šanse da se neka nova vrsta uklopljenosti, ponekad je potrebno dosta vremena, pojavi ...
Bio je rat, tvoja sestra je zaista bila u teškoj situaciji, ali svakako da i lične karakteristike pojedinca određuju reakciju na stresnu situaciju ...
Psihička kriza ili reakcija prilagođavanja je stanje subjektivne patnje i emocionalnog poremećaja koje remeti uobičajeno socijano funkcionisanje,a
nastaje u periodu prilagođavanja na značajne životne promjene ili
kao posljedica stresnih životnih događaja. Stresor narušava integritet socijalnog miljea ličnosti (npr. smrtni slučaj,separacija,migracije, status izbjeglice, gubitak partnera, posla, pozitivnih socijalnih stimulusa).
Simptomatologija je raznovrsna, a naročito često se javljaju sledeći fenomeni: depresija, anksioznost, zabrinutost, briga, trošenje energije na neuspješno prilagođavanje novonastaloj situaciji; nesposobnost da se bori,planira ili živi kao do tada; radna neefikasnost; bezvoljnost;
poremećaj ponašanja (
agresivno, antisocijalno ponašanje, kriminalitet, ljutnja). Kod djece mogu da se jave regresivni fenomeni.
Početak simptomatologije je obično unutar mjesec dana (može do 3 mjeseca), a trajanje je najčešće do 6 mjeseci (ali može i duže).
Iako je jasno da se pomenuti simptomi ne bi pojavili bez djelovanja stresora (psihičke traume, krizne situacije), ipak se smatra da individualna predispozicija tj. psihička struktura pacijenta igra značajniju ulogu kada je u pitanju rizik oboljevanja i modeliranja simptomatologije.
Modelirajući činioci su sledeći:
-
Pojedinačna konkretna životna situacija, npr. gubitak posla
može da se stepenuje od beznačajne neugodnosti do prave tragedije zavisno od konkretne financijske i socijalne situacije pacijenta
-
Specifična fragilnost osobe, npr. njega hendikepiranog djeteta stvara probleme svakoj osobi, ali je veći problem kod one majke koja sumnja u svoju adekvatnost kao žene.
-
Prošla iskustva koja pripremaju ličnost za susret sa kriznom situacijom - mladić koji se povremeno odvajao od porodice lakše će podnjeti odlazak na školovanje u drugo mjesto ili vojsku (separacija).
-
Multicipliranost stresnih i kriznih situacija značajno pogoršavaju prognozu i mogućnost uspješnog solviranja problema.
Tvoja sestra je pokušala sačuvati svoju sekundarnu porodicu, djeca su ipak najvažnija u životu,i tu je svakako svi razumiju.Zašto se pored toga, tako ponašala prema svojim najbližima ima veze i sa njom kao osobom kao i okruženjem u kojem se našla. Našla se u situaciji, ili ju je ona tako vidjela, da mora da izabere stranu i učinila je jasan izbor povrjedivši sve vas.
Da li ćete joj ikad više vjerovati?
Dugo ste bile odvojene...bez razgovora, a možda i porodične psihoterapije povratak će biti težak.
Porodična i partnerska psihoterapija obavlja se tako što se uz pomoć terapeuta članovi porodice suočavaju s patološkim oblicima komunikacije koje svjesno, ili pak nesvjesno, gaje unutar porodičnog miljea. Istovremeno tokom ovog procesa istražuju se novi, prilagođeniji oblici interpersonalnih odnosa, te se radi na podršci prilikom usvajanja istih u datom porodičnom okruženju. Porodična psihoterapija može se raditi na bazi osnova psihoanalitički orijentisane psihoterapije, teorije objektnih odnosa i teorija komunikacije.
Psihoanalitički gledano trebalo bi prvo identifikovati konflikt koji postoji između vas, on mora biti jasan i prepoznatljiv.Prihvatili ste je ćutke - normalno, ali mnoga pitanja vas muče; trebate postati svjesni tih pitanja.Isti proces mora proći i tvoja sestra - i nju muče mnoga pitanja.Nakon fokusiranja problema, problematičnih pitanja dolazi interpretacija.
Frojd kaže ''gdje je bio id, neka bude ego'', odnosno strah, nevjerica, zid koji ste postavile, se moraju iz nesvjesnog prebaciti, postati svjesnim. Ili bolje rečeno trebate
razumjeti jedna drugu da bi strah, nevjerica i distanca nestale...da bi je opet prihvatili.
Međutim to nije lako i zato je potrebno uvijek iznova raditi na otporima koji onemogućavaju napredak procesa.
Oslobađajući se navedenih konflikata (unutrašnjih sukoba) dolazi do zdravijeg načina funkcionisanja porodice i ličnosti.