Ko onaj čuven citat, da je pi.čka polni organ, a pi.zda karakterna osobina. Tako i sa moralom i
moralisanjem.
Mislim da strah od nedoumice značajno umanjuje prisustvo partnera u zločinu. U principu, nije naročito važno šta radite, dokle god imate prilježne saučesnike ili - publiku.
Moral je određen tuđim pogledom na nečije (ne)delo; što je u isto vreme i razlog postojanja nedoumice. Ako niste u stanju (dovoljno vešti? dovoljno pametni?) iznaći okruženje koje vam aminuje; onda ste svakako u problemu. Ako ste to u stanju, totalno nebitno. Pre par godina desila se ona sablazan oko tipa koji je kastrirao i parcijalno kanibalizovao
organ svog (prilježnog) "javljača na oglas". Fakt je da tu niko
kog se ticalo nije bio uključen u sablazan. Čovek dao oglas, čoveku se javio voljan kandidat. Da, taj je kandidat bio "lud" i/ili (u zavisnosti kako gledate na problematiku) "bolestan" kandidat, otprilike isto koliko je lud i/ili bolestan bio onaj koji je oglas postavio.
Međutim, ako krenemo da cenimo ludim i bolesnim onog ko se usudi da počini delo koje ne ugrožava nikog osim njega i koji to uradi od svoje, sopstvene volje; odmah ćemo se uplesti u diskusiju oko toga da li čovek, pa makar bio i lud i bolestan, ima pravo odlučivati o rođenoj sudbini; a ako se upletemo u tako šta, počećemo citirat amerikanske amandmane. A onda više niko neće razgovarat suvislo.
Pre nego odem u
off, htela bi reć da ne podržavam ideju kako čovek treba postupat po uvreženom moralu; obzirom da verujem da je uvrežen moral diktiran kastratima u strahu od ognja večitog i/ili političkim profiterima. Danas je već i osrednje osveštenima jasno da je problem suicida striktno državni problem, i nema nikakve veze sa ljudskim pravima i inim humanističkim tekovinama. Ponajmanje religijom i moralom. Šta tek reći za
manja zla?
Smatram da smo svi ludi i uvrnuti, i da nam relativno zadovoljstvo životom neće doneti ništa što odstupa od naših malih ludosti, fetiša i perverzija. Žalosno, to isto mislim i po pitanju manijaka, serisjkih ubica i pedofila; ali to je druga priča i u direktnoj vezi sa onim
pristajanje od svoje volje.
Sad, prihvatanje posledica - e,
to je sasvim druga priča.