Posle protesta kad bih ja dojavio anonimno da je negde u vozu bomba, da vidiš kako bi me ekspresno identifikovali i uz obilje pompe i senzacionalizma skembali i optužili, kladio bih se u roku od jednog dana, jedva bi dočekali grbavi žvalonja i poluusmeni fikus da dramatično kenyaju u mikrofone pred kamerama. I maloumnoj masi ne bi ni na fragment momenta proradilo kefalo da pomisle kako nešto ne štima, da kažu "čekaj, stani, kako ovog odma nađoše pre nego što je i vezu prekinuo, a ove pre njega ništa još uvek". Ne, usijali bi se komentari na portalima i mrežama o naci teroristi blokaderu Džikijevom i Marinikinom piculiću koga su Kurtijevi Šiptari trenirali.