Zaustavimo GMO u Srbiji

Данас, 15. октобра 2012. године, у Основном суду у Новом Саду пред председавајућим судијом Пап Бориславом, одржан је завршни претрес по тужби МК Групе против Николе Алексића. Иако је процес био јаван, сваки грађанин који је судском обезбеђењу рекао да иде на суђење Николи Алексићу био је незаконито и грубо враћен са улаза у објекат Суда. Такав поступак судског обезбеђења који је супротно закону сп
роводио добијена наређења председника Суда, недвосмислено говори о јавној корупцији органа Суда и претварању грађана Новог Сада у таоце организованог криминала.
Рочиште је одржано са двадесетак минута закашњења, колико су каснили представници приватног тужитеља, уз сагласност оптуженог Николе Алексића. На основу нових доказа о нерегуларности судског поступка изнетих у завршној речи оптуженог Николе Алексића, председавајући судија Пап Боривоје је одложио читање већ спремљење пресуде за 18. октобар у 13.30 часова, да би преиспитао нове доказе о нерегуларн
ости поступка.
Рочишту су присуствовали бројни грађани који судском обезбеђењу нису износили разлог уласка у објекат Суда, чак и петоро грађана удружења Срби на окуп који су дошли из Београда да подрже Николу Алексића. Охрабрује чињеница да Никола Алексић није био сам на оптуженичкој клупи, јер ово суђење није суђење њему, него оправдано забринутој јавности. Ако дозволимо да Никола Алексић буде кажњен због истине, више нико у Србији неће имати право да изнесе своје мишљење у борби за право на живот и опстанак.
Еколошки покрет захваљује свим грађанима који су осетили потребу да се солидаришу са општим циљевима борбе Николе Алексића и својим доласком га подрже, без обзира да ли су могли присуствовати претресу или су били одстрањени од стране судског обезбеђења.
Информативна служба Еколошког покрета
 
Сутра, 18. октобра ове године у Основном суду Новог Сада, у судници бр 204 на другом спрату, судија Пап Боривоје ће у 13.30 часова прочитати Решење Суда по приватној кривичној тужби МК Групе против Николе Алексића. Читање Решења Суда би требало да буде јавно, као што је било и у понедељак на последњем претресу када је судско обезбеђење добило наредбу да грубо избаци на улицу сваког грађанина који
се изјаснио да иде на суђење Николи Алексићу или је питао где се тачно налази судница где ће бити одржан претрес. Грађанима који буду желели да чују став Суда и српског правосуђа, које ће судија Пап Боривоје сутра представљати, саветујемо да на питања судског обезбеђења нађу неки други изговор за улазак у зграду Суда. Информативна служба Еколошког покрета
 
Данас је у Основном суду у Новом Саду по приватној кривичној тужби МК Групе, на основу монтиране изјаве, без доказа о намери нарушавања пословног угледа приватног тужитеља, без иједног доказа о претрпљеним штетним последицама по приватног тужитеља, на основу доказаних чињеница да приватни тужитељ незаконито увози семена пољопривредних култура која нису испитана, одобрена нити уписана у Регистар семена пољопривредног биља, Никола Алексић, директор Еколошког покрета Новог Сада, кажњен од стране судије Пап Боривоја на три месеца затвора, условно на годину дана.

Један човек је пред Судом доказао да се над становништвом Србије спроводи геноцид, један човек је доказао да је приватни тужитељ измонтирао његову изјаву, променио јој смисао и ставио је под знаке навода да би му послужила као основ за тужбу, један човек је доказао да приватни тужитељ незаконито увози семена пољопривредних култура, један човек је доказао да је приватни тужитељ корумпирао цео систем у одбрани свог назаконитог увоза семена неиспитаних, неодобрених и у Регистар семена пољопривредног биља неуписаних семена пољопривредних култура, један човек је доказао да је новосадски суд сервис организованог криминала и да је зато био кажњен, јер становништво Србије не сме знати шта му се спрема и на који начин му је осмишљен нестанак са лица Земље.

Тај човек се зове Никола Алексић и Еколошки покрет се поноси њиме.

Еколошки покрет се не може заплашити, још мање ућуткати. Колико сутра, против судије Пап Боривоја биће поднета кривична пријава због злоупотребе службеног положаја, због кршења Закона о судијама и биће затражено његово разрешење као судије. Нису судије божански изасланици који могу по свом нахођењу, без материјалних доказа или супротно материјалним доказима, да пресуђују и одлучују о судбинама обичних људи. То време је давно прошло, а ако неко помисли да се вратило, разуверићемо га.

Народ је највећи и последњи судија.

Донета пресуда против опстанка Србије

Данас је у Основном суду у Новом Саду у 13.30 часова судија Пап Боривоје донео пресуду против опстанка Србије.

Окривљени Никола Алексић КРИВ ЈЕ због нарушавања угледа и части Миодрага Костића, па се због клевете осуђује на 3 месеца затвора, условно на годину дана.

Окривљени се обавезује да објави диспозитив пресуде у оним новинама и на радију, на којима је „ширио клевету“.

Тако отприлике гласи пресуда честитом човеку који упозорава целу земљу да постоји могућност да нас бараба потрује!

(Извештај Саборкиње Наташе Ристић, која је у име Сабора и подухвата Заокрет, односно и у моје име, присуствовала чину ове срамне пресуде.)

Одмах по доношењу ове пресуде против опстанка Србије, чуо сам се са Николом Алексићем и договорио о предузимању даљих радњи, о чему ће у најскорије време бити обавештена како јавност, тако и сви званични органи Србије, земље која је овим чином показала да је страна самој себи.

Опција опстанка нема алтернативу која би била прихватљива било којем живом и бар минимално нормалном човеку било где у свету, па, дакле, и у Србији. Дрскост оних који преко ГМО, кемтрејлса и сличних работа врше фундаментални геноцид је прешла сваку границу. Поступак судије Папа је један од крунских доказа за то.

Узвратићемо ударац.
http://www.vaseljenska.com/vesti/monsanto-pobedio-nikola-aleksic-osudjen-na-3-meseca-zatvora/
 
Evo koga zanima da vidite s kim imamo posla.
http://www.********************/casopis/?id=06&br=249&cl=08
Tajkun

Književna ispovest Miodraga Kostića: od švercera farmerki do finansijskog nesita



Predlog za roman godine



Životna priča Miodraga Kostića opis je puta od siromašnog švercera robe široke potrošnje iz Trsta do tajkuna i jednog od najvećih latifundista Balkana. Šećerane je kupovao za tri evra, svoje poslovne interese branio, ako treba, i oružjem, nekada su ga zvali i "mister 50 odsto", a u javnosti se proslavio svojim glupim izjavama i kao privezak skandalozne pevačice Nataše Bekvalac



Arpad Nađ



Miodrag Kostić Kole je prema romansiranoj biografiji koju najradije prezentira javnosti, rođen 25. avgusta 1959. u Vrbasu. Poreklom iz radničke porodice, tvrdi da je važio za mirno dete i da je već sa 14 godina počeo da zarađuje sopstveni hleb noseći džakove. Kasnije je, kaže, studirao ekonomiju i zaradio svoj prvi milion. Kako, to već ne želi da otkrije. Posle prvog ređali su se i dalji milioni, a njegovo poslovno carstvo trenutno obrće više od pola milijarde evra godišnje i upošljava preko 4.000 radnika u 35 preduzeća.

Iako je skoro tri decenije u privatnom biznisu, Kole je široj javnosti postao poznat tek početkom ovog veka kada je spektakularno kupio tri šećerane za tri evra. Posle se državi koja mu je to omogućila "odužio" tako što joj je na vrat navukao novi embargo - ovog puta na izvoz šećera. Razlog za ovu kaznu Evropske unije bio je taj da su domaće šećerane kupovale u Evropi subvencionisani šećer da bi ga ovde prepakovale i prodavale istoj toj Evropi po višoj ceni.

Kole se skoro svim vladama i ministrima privrede i ekonomije nudio, a to i dalje čini, kao ekspert za investicije i agrar. Poznat je po svojim biserima kojima je "otkrivao toplu vodu". Jedan od njih objavila je 4. aprila 2011. agencija Tanjug: "Srbija ima rak ranu u kojoj ima 250 miliona evra mesečno više uvoza nego izvoza", kazao je Kole i dodao da bi se to rešilo ako se izvoz poveća. Sasvim u duhu Grunfove filozofije: "Ako želiš da pobediš, ne smeš da izgubiš."



Švercer



Koletov pohod ka milionima, međutim, nije zasnovan na izlivima iz malog mozga, već na bezobzirnosti i odličnim vezama. U svojoj romansiranoj biografiji on tvrdi kako je karijeru započeo švercom farmerki. To je samo delimično tačno, jer se on i tim poslom bavio u doba SFRJ, ali je milione stekao švercom nafte devedesetih godina prošlog veka.

Mnogi se još sećaju one scene kada ovaj biznismen sa oružjem u ruci pobedonosno stoji na baržama nafte koje je prethodno na Dunavu preoteo od bugarskih carinika. Tako su ga uočila dvojica koja će biti veoma zaslužna za njegov dalji napredak. Prvi je bio kum Nenada Čanka i vođa novosadskog ogranka zemunskog klana, Nenad Opačić. Druga ličnost je bio Zoran Đinđić koji je ovog naoružanog preduzimača hitro preveslao u Demokratsku stranku gde ga je postavio za direktora stranke. Zli jezici tvrde da je upravo Kole bio oficir za vezu između Đinđića i Opačića. Isti ti zli jezici Koletov angažman u petooktobarskom državnom udaru objašnjavaju njegovom željom da lično izvrši procenu koliko bi Dom Narodne skupštine mogao da vredi kada se pojavi na tržištu.

Ovog svog finansijskog nesita Đinđić je, u kratkom vremenu koliko je bio premijer Srbije, na uzdi držao dajući mu, osim šećerana, i sve ostalo što je ovaj poželeo. Kole tako danas ima između 20.000 i 30.000 hektara oranica u Srbiji. Baš skroman kapital za onoga ko za sebe tvrdi da je pare zaradio švercujući farmerke.

Ume Kole ponekad da bude i zaboravan, kada mu to odgovara. Tako u svojim retkim trenucima patriotizma uporno zaboravlja da pomene kako daleko više zemljišta ima u Ukrajini, gde godišnje proizvodi 100 miliona tona pšenice koju lageruje u najvećem silosu u toj zemlji, koji pripada, kome drugom nego njemu lično.

Isto tako mudrujući o dovođenju stranog kapitala u Srbiju, isključivo u formi daljih zaduživanja, Kole nikako da pomene kredit koji je Evropska banka za obnovu i razvoj 2007. dodelila njegovoj firmi Agroinvest, a koji je kompletno otišao za podršku razvoju primarne poljoprivrede u - Ukrajini.



Seme zla



Koliko je Kole vezan za zemlju, ali ne i za rodnu grudu (osim ako može jeftino da je kupi), vidi se i iz njegovog preuzimanja Apatinskog brodogradilišta. Vrednost imovine brodogradilišta u bankrotu, kupljenog prošle jeseni za 1,5 miliona evra, procenjena je na 584 miliona dinara, dok potraživanja poverilaca iznose 1,185 milijardi dinara. Upućeni u brodogradnju navode da je najveća vrednost ovog brodogradilišta, koje je radilo od 1929. godine, zemljište od 9,5 hektara u rukavcu Dunava, koji je istovremeno u rangu međunarodnog zimovnika.

Kole ne zaboravlja ni svoj rodni Vrbas u kome je nedavno kupio Mesnu industriju Carnex od kontroverznog investicionog fonda Ašmor. Carnex je u trenutku preuzimanja na Beogradskoj berzi vredeo 26 miliona evra, a koliko je Kole za njega platio nije poznato. Odmah posle toga on je malim akcionarima dao ponudu za otkup akcija i uspeo u onome što Ašmor nije postigao - dosegao je preko 95 odsto Carnexovih akcija i time stekao pravo na prinudni otkup ostatka. S obzirom na to da je i pomenuti investicioni fond isto tako malim akcionarima bezuspešno ranije nudio otkup akcija, jasno je da je Kole u ceo posao ušao preko trećih lica uspavavši tako ionako dremljivu Komisiju za hartije od vrednosti.

Ovim se nikako ne iscrpljuje Koletovo kriminalno interesovanje za srpski agrar. Januara prošle godine u nizu natpisa u srpskoj štampi Koletova MK Grupa je optužena za saradnju sa američkom kompanijom Monsanto, poznatom po proizvodnji genetski modifikovanih (GMO) žitarica. MK Grupa je 11. januara 2011. demantovala da od pomenute kompanije uvozi GMO seme. Već sledećeg dana Ekološki pokret Novi Sad, u saopštenju dostavljenom agenciji Beta tvrdio je da tadašnji ministar poljoprivrede Saša Dragin zna da je MK Grupa od 2007. godine "zvanični uvoznik genetski modifikovanog semena i herbicida od (američke) Monsanto korporacije na osnovu javno potpisanog ugovora od 16. maja te godine".

To MK Grupa nije mogla više da demantuje, pa je samo saopštila da od Monsanta uvozi seme "u skladu sa zakonima Republike Srbije". Šta tačno sadrži pomenuti ugovor iz 2007. MK Grupa nikada nije saopštila javnosti.



Mešetarenje



Iver ne pada daleko od klade, to je poznato, ali nije poznato ko je u sledećem slučaju iver, a ko klada, odnosno ko je koga naučio kako se izigravaju zakoni i krade u privatizaciji.

Jugoslavijakomerc, nekada veliko spoljnotrgovinsko preduzeće, koje je pretendovalo da od braće Karić povrati vlasništvo nad Vilom Jelena na Dedinju, kupila je oktobra 2007. godine Roksanda Kostić, majka Miodraga Kostića.

Jugoslavijakomerc nije se dugo zadržao u posedu gospođe Kostić, jer je u aprilu 2009, samo godinu i po dana od kupovine, uz saglasnost Agencije za privatizaciju, ugovor o prodaji društvenog kapitala ustupljen drugom. Zvanično, to je Aleksandar Obradović, a nezvanično on će za braću Karić nastaviti da na šest godišnjih rata plaća kupoprodajnu cenu preduzeća.

U senci borbe za Vilu Jelena bila je agonija zaposlenih i malih akcionara u ovom preduzeću. Roksanda Kostić kupila je Jugoslavijakomerc 1. oktobra 2007. godine na ponovljenoj aukciji za početnih 25 miliona dinara ili za oko 300.000 evra na šest godišnjih rata. Obaveza novog vlasnika bila je da uloži 2,6 miliona dinara i da u naredne dve godine zadrži delatnost firme, trgovinu odećom i obućom. Roksanda Kostić kupila je time i oko 850 kvadrata poslovnog prostora u Sarajevskoj ulici u Beogradu.

Već početkom 2009. u preduzeću nije više bilo nijednog zaposlenog radnika, a Agencija za privatizaciju, umesto da poništi kupoprodajni ugovor, odobrava prenos vlasništva na Obradovića.

Miodrag Kostić Kole glasi i za najvećeg plejboja među tajkunima, a zovu ga i estradnim tajkunom zbog njegovih intimnih veza sa pevačicama i pevaljkama.

Već je na nekoliko sati video zatvor sa unutrašnje strane, kada ga je privela crnogorska policija po poternici iz Srbije, a sudija iz Novog Sada pustio i pre nego što su mu ga priveli, i to uz silna izvinjavanja. Jedino što je do sada pozitivno Kole uradio jeste da stalno brije glavu, tako da zabelski brica neće imati mnogo posla da ga uredi.

Deo vlasništva Miodraga Kostića



- U Srbiji obrađuje oko 20.000, a u Ukrajini 30.000 hektara zemlje

- Šećerane u Baču, Vrbasu, Pećincima i Kovačici

- MK Commerc se bavi trgovinom poljoprivrednih proizvoda, semenskom robom i šećerom

- Na Kopaoniku je vlasnik dva hotela - Grand i Family, apartmana Sunčani vrhovi i restorana nacionalne kuhinje

- Vlasnik firme Maradic Holiday Resort koja poseduje jezero Šelevrenac na Fruškoj gori veličine 65 hektara

- Brokerska kuća MV Investment

- 46 odsto kapitala u MK Fintel Wind, firmi za proizvodnju zelene električne energije







Koletova MK Grupa je optužena za saradnju sa američkom kompanijom Monsanto, poznatom po proizvodnji genetski modifikovanih (GMO) žitarica. To MK Grupa nije mogla da demantuje, pa je samo saopštila da od Monsanta uvozi seme "u skladu sa zakonima Republike Srbije"
 
Poslednja izmena:
29818_4636790838888_574003210_n.jpg
 
cula sam da u nisim rekama vec plivaju gm ribe a vec odavno se uvozi i gm losos iz kanade ...naucnici kazu da samo 1 takva riba pustena u divljinu moze unistiti sopstvenu vrstu tako sto je istiskuju (vece su zbog hormona rasta i pozeljnije za parenje) ali posto samo 2/3 gm riba dostignu polnu zrelost celoj vrsti preti izumiranje za najvise 40 g.
http://www.naturalnews.com/029707_GMOs_salmon.html
 
Poslednja izmena:
Srbija se nalazi na korak od legalizovanja uvoza genetski modifikovane hrane.

Nova Vlada, po svemu sudeći će popustiti pod pritiscima Amerike, domaćih tajkuna u lobista unutar Ministarstva poljoprivrede i na taj način će Srbe pretvoriti u zamorčiće svetskih monopolističkih GMO korporacija.

Opravdanje za ovako opasan potez biće članstvo Srbije u Svetskoj trgovinskoj organizaciji (STO), s obzirom na to da Amerika, članstvo u ovoj organizaciji uslovljava upravo donošenjem zakona o uvozu GM hrane i semena.

Kako redakcija Srbin.info saznaje, među najvećim lobistima za uvoz GMO su članovi Ujedinjenih regiona Srbije, koji su ostali u strukturama Minisarstva poljoprivrede (veliki zagovornik bila je bivša ministarka Ivana Dulić-Marković), ali i domaći tajkuni poput Miodraga Kostića, koji je u Srbiji ispostava najvećeg proizvođača GMO hrane “Monsanta”.
U Skupštini Srbije 13. novembra će na inicijativu Zelenih Srbije, koji su tražili moratorijum od 10 godina na uvoz, proizvodnju i promet GMO, biti održana javna rasprava o uticaju GMO na životnu sredinu i zdravlje. Ipak, druga udruženja koja se protive GM hrani, plaše se da će ovo biti samo predstava, odnosno da će lobisti ovo iskoristiti da kažu kako je organizovana javna rasprava pre nego što se i ozakoni uvoz. Stupanjem u STO na snazi može da ostane zabrana proizvodnje GMO, ali ne i uvoza tih namirnica.

Iako je zvanično zabranjena, u Srbiji se već koristi genetski modifikovana hrana. Uvozimo meso iz zemalja gde se uveliko stoka hrani žitaricama sa izmenjenim genima, namirnice se filuju raznim veštačkim dodacima, a gazirani napici bez šećera zasluđuju se sladom kukuruza, koji je prošao proces genetskog inženjeringa. Još veći problem je što se proizvodi sa sirovinama kojima su izmenjeni geni prodaju bez oznaka i upozorenje.

Takođe, u celoj priči veliku ulogu ima i aktuelni popis poljoprivrednih dobara u Srbiji, donošenje zakona o prodaju zemljišta strancima, kao i organizacije STO i MMF sa dobro uigranim scenarijem. Prvo što ćemo novim zakonom da dobijemo je uvoz jeftine robe iz država koje daju beneficije svojim poljoprivrednicima, pa će takva (GMO) hrana biti mnogo jeftinija od one koja se proizvodi u Srbiji, gde država nema finansijsku moć da u istoj meri pomaže domaće proizvođače.
Domaćim poljoprivrednicima biće ponuđeni krediti da opstanu, ali samo ako založe zemlju, koja će vremenom potpuno preći u ruke korporacija. Pod ovako nepravednom konkurencijom nestaće mali proizvođači. U tom slučaju imaćemo samo uvoznu GMO hranu koju proizvode velike korporacije, a zdrava hrana, koju bi takođe velike korporacije proizvodile u Srbiji išla bi isključivo za izvoz eliti, jer ovde niko ne bi mogao da je priušti.

Postavlja se pitanje zbog čega se baš sada popisuju poljoprivredni proizvođači kada se očekuje ulazak Srbije u STO? Kome je važno da ima preciznu bazu podataka o proizvođačima hrane? Onima koji žele da kontrolišu hranu. Ko finansira popis? Evropska unija i USAID.
Po već viđenom scenariju širom sveta i u Srbiji može da dođe do toga da će svaki proizvođač morati da traži dozvolu da proizvodi određenu vrstu hrane. Krajnji cilj je da se sva proizvodnja hrane pređe u ruke korporacija i da se nelojalnom konkurencijom unište svi mali proizvođači. U Americi je malim farmerima dozvoljena isključivo proizvodnja hrane za sopstvene potrebe, a sve preko toga se oduzima.

Ostaje da se vidi da li će nova vlast u poslednjem momentu uspeti da se suprostavi pritiscima ili ćemo već za nekoliko meseci postati još jedno GMO smetliše Evrope.
GMO došla 2000. sa „demokratskim“ promenama
U Srbiju je GM hrana ušla 2000. godine. U to vreme naša vlada je prihvatila donaciju Amerike od 50.000 tona sojine genetski modifikovane sačme. Sada u Srbiji nekoliko hiljada hektara je pod ovakvom sojom. Ta sačma bila je predviđena za proizvodnju stočne hrane i od tada se koristi u štalama i oborima i u našoj zemlji. Tako se možda može i objasniti zašto su pojedine suvomesnate prerađevine jeftinije od mesa od koga su napravljene.

Bez posla ostaje 150.000 ljudi

Donošenjem zakona u uvozu GMO hrane, procenjuje se da bi bez posla ostalo 150.000 ljudo, od proizvođača hrane do proizvođača semena. Upravo je cilj da se domaće zdravo seme zatre, a raširi samo GMO..
http://srbin.info/2012/11/otkrivamo-srbija-na-korak-od-donosenja/
 
Ekotribunal.org
САОПШТЕЊЕ ЗА ЈАВНОСТ ПОВОДОМ ПРИПРЕМЕ ПРЕВАРЕ ЈАВНОСТИ ТЗВ. ЈАВНИМ СЛУШАЊЕМ ДЕБАТЕ О ГЕНЕТСКИ МОДИФИКОВАНИМ ОРГАНИЗМИМА

На Србију се врши велики притисак да промени закон о генетски модификованим организмима (ГМО). Недавни долазак Хилари Клинтон, будућег извршног директора највеће злочиначке биоинжењерске компаније Монсанто, је такође био у функцији легализације ГМО. Посета је направљена да би се председник Владе подсетио шта је бивши потпредседник Божидар Ђелић обећао Џозефу Бајдену још на самом аеродрому. На његове речи одмах по слетању авиона, да су САД јако незадовољне нашим законом о ГМО (који забрањује увоз, узгој и комерцијални промет ГМО), бивши потпредседник Божидар Ђелић је удворички, без размишљања (али и свести шта говори) одговорио, променићемо га!
Предлог закона о легализацији ГМО је већ направљен, по предвиђеном редоследу усвајања закона у Народној скупштини био је предвиђен за усвајање у последњем кварталу 2011. године, али то је већ било предизборно време и нико се није усудио да га стави на дневни ред. Због тога је Монсанто сменио Сашу Драгина, министра пољопривреде, не схватајући да полусвету на власти у Србији није упутно пред изборе скидати маску која сведочи о послушности пред светским злочинцима који врше геноцид над становништвом Србије.
Избори су прошли, дошла је ,,нова,, власт која је изјавила да ће прихватити све што је претходна договорила, уместо да је изјавила да ће прихватити само оно што је у складу са Уставом РС.
Али како, на који начин да то изведе када се годинама води битка против ГМО и када мање више сви знају о штетности ГМО?
Тада су се сетили лажних зелених које је бивши режим зато и основао и склопио коалициони споразум са њима да би их увео у Народну скупштину да му послуже као алиби за усвајање геноцидног закона. Служили бившој или новој власти сасвим је свеједно, зар се нова власт није обавезала да ће усвојити све што се бивша власт обавезала?
Тако је нова власт добила тројанског коња који ће јој послужити за превару јавности.
На Одбору за заштиту животне средине Народне скупштине прихваћен је предлог лажних зелених да се организује ,,јавно слушањеˮ. Чега, још ником није познато. Не зна се ко ће говорити, нити ко ће слушати. То што је Одбор за заштиту животне средине прихватио предлог лажних зелених, још би било у реду, али то што је Одбор овластио представника лажних зелених да организује ту фарсу, то већ представља саучесништво у превари јавности. Тим пре, јер нико из Одбора није објаснио лажним зеленима да је предлог мораторијума о забрани нечег што Закон већ забрањује, заправо увреда здравог разума оних које би желели преварити.
На списку позваних на ,,јавно слушањеˮ, који су ти лажни зелени направили, зато нема оних који би имали шта да кажу зашто су против ГМО.
Нема Српске академије наука и уметности-Огранка у Новом Саду који је у априлу организовао Округли сто о ГМО и заузео став против ГМО, неме Српског лекарског друштва које је против ГМО, јер су суочени са последицама употребе ГМО на самим пацијентима. Нема представника Лекарска коморе Србије нити Војномедицинске академије, зато што су сви лекари чланови Српског лекарског друштва које је заузело недвосмислен став о ГМО.
Нема представника Војске Србије иако ово питање најдубље задире у питање националне безбедности државе, нема представника Привредне коморе Србије која истиче да је чистота земљишта сламка спаса пољопривреде Србије. Нема представника Српске православне цркве чији се специјални изасланик већ јавно изјаснио на општенародном протестном скупу 2011. године да је СПЦ увек уз свој народ и да је због тога против ГМО. Нема ни представника Исламске верске заједнице којима у Курану пише да су против ГМО (,,Не прави неред, јер је ред успостављенˮ).
Нема ни представника еколошког покрета Србије, а уместо најјаче еколошке организације у Европи, Еколошког покрета Новог Сада, која организује међународне научне конференције о здравствено безбедној храни под покровитељством Уједињених нација, хтели су неовлашћено у њихово име именовати за њих непознату особу, која нити је члан ове организације, нити је ико делегирао у њихово име. Тек на претњу тужбом против Народне скупштине, службеница овог Одбора је пристала да избрише одредницу да је та особа представник Еколошког покрета Новог Сада. Али зато су позвани представници Железнице Србије, затим криминалци који годинама увозе ГМ семена пољопривредних култура у Србију и на тај начин спроводе геноцид над становништвом Србије. Позване су и секције бившег режима које су лажни зелени за ту приликуименовали еколошким организацијама ,,које се баве тим проблемима,, иако еколошке организације Србије може заступати само један човек. У свим наведеним гадостима лажних зелених, Одбор за заштиту животне средине је својим преносом овлашћења на лажне зелене постао саучесник, што недвосмислено указује да је то завера режима против сопственог народа.
Зато, грађани Србије, спремајте се за општи излазак на улице ради одбране права на живот и опстанак. Не будемо ли на улици изборили то право, слободно могу да вам кажем да искоритите прилику и последњи пут погледате свооју децу, здраве и насмејане. После усвајања закона о легализацији ГМО на предлог овог полусвета, то више неће бити. Моја дужност је само да вас упозорим, уместо вас не могу сам да се изборим за ваш опстанак, немојте после рећи да вас нисам упозорио.
Позив за излазак на улице ћу вам ја упутити када се тај закон стави на дневни ред Народне скупштине. Само позив са мојим именом ће бити прави позив. Никакви други позиви надобудних појединаца и лажних душебрижника не смеју да вам буду повод за било какву реакцију, јер представљају злонамерно трошење енергије народа и обесмишљавање протеста на улицама.
Ширите истину, организујете се, спремајте се за излазак на улице, тај тренутак неумитно дсолази. Ја, Никола Алексић ћу вас позвати у право време, ја држим реч.

Никола Алексић
 
Kao mala gledala sam film, onaj stari film sedamdesetih iz SF žanra, interesantna vizija o budućnosti, urezao mi je u sećanje a videćete zašto.Radnja filma je bila smeštena u nekom zatvoru, svi su uhapšeni, ukoliko neko se buni i pravi proteste, čuvari ih odvode i oni se više ne vraćaju. Ali proširi glasina i onaj glavni kad počne da govori, glavni junak ovog filma sumnja u sve i svašta, malo po malo raspituje okolo šta je to i kako to oni zatvorenici više se ne vraćaju.I namerno napravi incident da bi ga uhapsili da bi video šta je ima na drugoj strani.I tako uradi, odvedu ga na drugu stranu. Imao je šta da vidi. Problematični zatvorenici su podeljene u dve grupe, oni najološiji su ubijeni, a drugi su radnici. Ubijeni su samleveni u neko jelo kojim se svi hrane jer nema druge hrane niti drugog izbora.Kanibal.Radnici pakuju hranu u kutiju i šalju u drugo odelenje koje svi misle da je hleb ili neko meso, čak moguće na tržište van zatvora. Glavni junak je u šoku. On se borio sa radnicima na podizanju svesti, uspeli su da pokrenu borbu protiv čuvara i tako oslobodili ih, svi izašli iz zatvora i sve obelodanili.

Iz ove pouke možemo da shvatimo, mi možemo da pričamo i tvrdimo, ali gde je dokaz i kod koga, ako hoćeš direktno kod nekoga treba ti dozvola.Na žalost, niko ne može da zaustavi tu farmaceutsku odnosno hemijsku mafiju kojoj raste moć, a nas manjina biće sve manje i manje jer ljudi ionako sve znaju a nemaju izbora.Najbolje rešenje je da sami kupujemo proverene seme i gajimo u svojoj bašti, odreći se nekih jela.

mislim da se film zove zeleno sunce
 
Pogledajte ovo i molim vas širite dalje kako bi smo se zaštitili od onih koji nam podvaljuju GM seme i proizvode.Informišite ljude sa sela koji se bave proizvodnjom hrane,prijatelje,komšije... da ne kupuju ništa što ima oznaku ovih korporacija.U tekstu postoji i link sa pdf dokumentima na ovu temu koji se lako mogu odštampati i širiti dalje.Ako mi ne zaustavimo GMO, zaustavice GMO nas!
http://srbijabezgmo.wordpress.com/2012/11/20/biotehnoloske-kompanije/
 

Back
Top