Zašto su ljudi bolesni?

Kažu da izuzetak potvrđuje pravilo...
Mladić koji je sa 6 godina obolio od DM typ II, ostao malog rasta zbog toga, sa teškim oštećenjem vida mora da je izuzetak od prirodnog pravila ili nužnosti koja teži da svim živim bićima omogući podjednake šanse za preživljavanje i teži da ravnomjerno raspodjeli fiziološke atribute pojedincima..
Šta kad se jednostavno dogodi genetska mutacija teško kompatibilna sa životom koja ne dozvoli potencijalnim fiziološkim osobinama da se razviju do optimuma i omoguće jedinki da 'ravnopravno' učestvuje u prirodnom odmjeravanju snaga koje se zove život..
Greške..? Smijemo li ikoga nazvati greškom prirode..? Ne..jer ko smije postaviti granicu..čovjek teži bezgraničnom i jedino pravičnom..a sudbine su poprilično nepredvidive ..
Bračni par koji usvoji bebu staru 17 dana i stvori sretnu porodicu punih 12 godina, susreće se sa nepredvidivošću - dječak oboli od paranoidne schisophrenije, otac, odn posvojitelj umre neposredno, a majka usvojiteljica ostaje brinuti o svom djetetu .. otkriva da je biološka majka dječaka također bolovala od psihoze ...
Ne radi se o infektivnim dječijim niti hroničnim staračkim bolestima, nego o genetskim stoperima u razvoju (bar za sada..)
Bolest može djelovati upozoravajuće (akutna), uticajno(subakutna), pokretačko (mnoge hronične bolesti izazvane lošim navikama) na ljudsku psihu i djelovati podsticajno na ljudsko zdravlje, a može biti urođena, djelujući kočenjem i usporavanjem pa i narušavanjem fiziološkog razvoja i ukupnog zdravlja pojedinca pri čemu nema bitnog povratnog bihejvioralnog uticaja ..
..doduše sa genetskom modifikacijom sekvence koja je odgovorna za proizvodnju insulina, kao i modifikacijom sekvence koja je odgovorna za neurotransmiterski disbalans fiziološki razvoj bi mogao teći bez invaliditeta ..
Šta nam govore teške mutacije (skoro) inkompatibilne sa životom ...pokazuju prosjek, optimum homo sapiens zdravlja..
(Svakako treba reći da u razvijenijim zemljama ovaj optimum moguće je postići i u nekim slučajevima genetički predispoziciranih invalidnosti ..npr. da je dječak imao insulinsku pumpicu od 6. godine...
..no to samo govori u kakvom društvu živimo i čemu takvo društvo daje prednost..)
 
Ipak,TGDANIJELA,ne dozvoli da to bitno utice na Tvoje zdravlje...Ja licno svoje solidno odrzavam prilicnim asketizmom(istok umereno) kojim kompenziram nizak nivo med.brige drustva-drzave o svojim jedinkama...Filozofija zna biti (ali s askezom)dobar terapeut,ali je bolja u preventivi.
Na nasu zalost,vecina teskih bolesti koje atakuju na zivot,um sam ne moze kontrolisati i s njima se iboriti neposredno...Doduse Sai Baba i jos poneki nesto i uspevaju,ali njih je nedovoljno...
Proces je daleko slozeniji nego li se uobicajeno misli.Citave drzave boluju!!!(Coporativne bolesti,epidemije i sl)U Irskoj je do skora svaki sesti imao shizofreniju!!!
I sve vise su bolesti drustvenog izraza...Demografska eksplozija menja sliku zdravlja drustava...Nedovoljna egzaktnost medicine,uz averzije prirodnom lecenju
dodatno stvara unutrasnje nesporazume i trvenja koji ne doprinose zdravlju ljudi...A o vezivanju zdravlja za novac da se i ne prica...Prava covekova priroda...
Licno smatram da covek treba cak i genetski da se menja da bi bio zdraviji,dugovecniji,mudriji i mocniji...
 
Današnji pogled na bolest i zdravlje se umnogome razlikuje od nekadašnjeg. da tako kažemo ..(to nekadašnje se možda odnosi na period od 50-100 god pa unazad, kod nas)
Majka kojoj je umro sin u 24.god od cistične fibroze, kaže ionako joj nije stalo do njenog života..(izgubila je i muža u ratu)... No zanimljiv je fenomen da danas svako djete koje se rodi, a rađa se jedno ili dvoje u prosjeku 'mora' biti zdravo..priroda nije naštimovana, očigledno, tako da genetičke sekvence u svakom spajanju 23 para hromosoma daju optimalan rezultat, ali od prirode se traži, odn. zahtjeva da ispuni taj zadatak...ili još bolje rečeno danas se od čovjeka traži da ispuni taj nemoguć zadatak...da svaki porod, svaki genetički sklop 'mora' da funkcioniše optimalno ... Danas se svakako globalno, bolje živi nego ikada što je omogućio naučno-tehnološki razvitak, ali psihički čovjek se nalazi i to na zdravstvenom polju u vremenskoj nesreći nesavršenstva prirode..nekad se rađalo 5-10 djece; genetički zdravi bi opstali..ljudska nesreća nije toliko ovisila o tome da prva dva poroda moraju biti ti optimalni ..no 'o tempora, o mores' ..
Sa zdravstvenog stanovišta za ženu se i ne preporučuje više od 4 poroda, to je maximum i to stoji ..samo ostaju činjenice standarda koji je nauka i medicina postavila i koja postaju mjerila ljudske nesreće ..Svakako da treba ići u pravcu otklanjanja svake bolesti i potencijala za bolest, ali činjenica je i da već sad usput zaboravljamo neke prirodne neminovnosti...
Bolesti i današnje mogućnosti izlječenja bolesti se potpuno izjednačavaju..nije da ni marketing nema veze sa tim..moderne medicinske bajke
Samo, postala je činjenica da su ljudi ovisnici moderne nauke i medicine i da nedostupnost (ili nemogućnost dostupnosti, još nepostignuto ali očekivano savršenstvo izliječenja..iako realno gledajući da li je to uopšte moguće?..) savršenog lijeka postaje najveća nesreća...
Nesvjesno ljudi se potpuno oslanjaju na medicinu i farmaciju ..
Doduše danas većina trudnica ide na rani genetički skrining ... možda će to doprinjeti većoj šansi fiziološkog i srećnog...?
 
Covek otkriva tek veoma sporo koliko je beskrajno slozen svet. Najpre ga zamislja sasvim jednostavnim, to ce reci povrsnim kao sto je on sam. Polazi od sebe, najkasnijeg rezultata prirode, i sebi zamislja snage, prasnage, onako kako mu dospevaju do svesti. Ucinke najslozenijih mehanizama - mehanizama mozga, uzima kao da su istovrsni s ucincima prapocetka. Posto taj slozeni mehanizam za kratko vreme proizvodi nesto razumno, covek pretpostavlja da svet egzistira tek odnedavno: tvorca to nije moglo da staje mnogo vremena, misli on, ne hajuci za mogucnost da je taj isti tvorac mnogo pre njega stvorio i neke druge vrste, bica koja bez obzira na svoje sicusne, mikro-dimenzije u odnosu na njegovu velicinu, delaju na nacin upravo identican njegovom - bore se za dominaciju i prevlast nad ostalim vrstama. Savremenoj nauci nije nepoznata cinjenica da su gotovo sve bolesti u ljudskom organizmu prouzrokovane napadom bakterija, virusa i slicnih sicusnih parazita.

Sta svi oni traze u covecijem telu? Hrane se njime, mnoze i stvaraju svoje kolonije, i sve to rade sa jednim jedinim ciljem - da poraze onoga koji veruje da je recju "instinkt" nesto objasnio i cak nesvesna svrsishodna delanja prenosi na prapostojanje stvari.

Vreme, prostor i osecaj za kauzalnost izgleda da su bili dati s prvim osecajem. Covek poznaje svet onoliko koliko poznaje sebe, to jest, njegova dubina mu se raskriva u meri u kojoj se cudi sebi, svojoj slozenosti i svojoj ranjivosti.
 
TGDanijela,iako sam pobornik oslanjanja na sopstvene snage i resurse,modernu medicinu ne odbacujem,naprotiv...Ali,valja teziti eliminaciji UPOTREBE moderne medicine,posebno farmacije u nemedicinske svrhe,odnosno postavljati LIMITE.Uloga Svetske zdravstvene organizacije bi morala biti jos konkretnija!
Pitanje za filozofe je u oblasi etike,humanizma...
Gledam danas na NG -ispituju se simulatori gena 32 i pocetni rezultati su tu...To znaci lecenje,AIDS-a,nekih kancera,Sarsa,pa cak i eventualne kuge,cijim tragom su i otkriveni geni mobilizatori odbrane...
Vernicima za nove polemike,nama nova nada u izlecenje miliona...
Sintagman,jeste covek slozen,a i sav zivi svet...No nije u pitanju kauzalnost-sve je daleko slozenije.Lako bi bilo putovati na m
Mars da treba resiti samo uzroke i posledice-vec trajektorija puta je daleko slozenija,prepuna superpozicija...Ozbiljna nauka...Genetski kod su nizovi koji matematicki pune hard diskove do "guse"...Dijalektika je lopata spram kasike buldozera...
 
Da to je ono što gledamo na Tv-u ..u stvarnosti liječenje ljudi izgleda sasvim drugačije .. 'nada' nije ono što zaista čini medicinu, nego rezultati, objašnjenje ljudima šta mogu na današnjem nivou očekivati od svoje akutne ili hronične bolesti i suočavanje sa činjeničnim stanjem ... tek kad se osoba suoči sa svojom bolesšću počinje zaista da čini nešto za sebe ...
..pričice sa TV-a samo poput reklama interesantnih igračaka, dovode do razočarenja kad zaista tu igračku i dobiju i vidi čuda ... uopšte nije takva..
Ne sviđa mi se ni bajka o složenosti genetskih kodova, odn. gena ..nešto drugo je tu složeno, vezano za prenos informacija sa kodova, a sami geni su već davno dešifrovani ...
No htjela sam nešto drugo danas da napišem ...
Nerjetko se dešava da psihički udarci, poput gubitka, pogibije djece ostave doživotni pokretač za stimulaciju somatske bolesti ..poput visokog pritiska, dijabetesa, miokardiopatije, anksiozno-depresiv porem. ...
Jedan psihički okidač može uticati na razvoj patoloških procesa sve do trajnih anatomskih promjena ..a suština je u tome da kada bi 'čudom' taj okidač nestao oporavak organizma bi bio neupitan ..
Sad već govorim o slomu čovjeka..možda i sudbini..gubici su neminovni i najbezbolniji su oni koji se dešavaju prirodnim generacijskim redosljedom ..u suprotnom težina bolesti pojedinca se izjednačava genetičkoj bliskosti gubitka ...
..nije to nikakva velika mudrost, moglo bi se reći ... ali zanimljivo da ljudi svojim postupcima dovedu sebe u situaciju da rađe biraju najvjerovatniji gubitak voljenih, nasuprot kreativnom razvoju porodice i društva ..biraju rat ...
A najtužnije je što su svi kao dovedeni pred svršeni čin, a istina je da neodgovorno biranje i odlučivanje svakog dana učini svoje ...
Neodgovornost je nesumnjivo u korelaciji sa bolešću ..i moderna nauka još uvijek liječi samo bolest; prevencija je u domenu fizičkih parametara ...
Ne bi da se uplićem u politiku ... ali zaniumljivo je kako na glasačkim listićima ne stoji upozorenje - na vlastitu odgovornost ...
 
Mogla bih nabrojati hiljadu primjera odnosa i postavljanja ljudi prema svojoj bolesti, prezentacije sebe i svoje bolesti okolini ..možda vremenom, kod hroničnih bolesti, bolest postaje identifikacioni list; možda ljudi toliko vremena provode razmišljajući o svojoj bolesti tako da dobijete ne čovjeka sagovornika, nego zastupača i prezentatora svoje bolesti, iz svog, dakako subjektivnog ugla, ne znajući da ista bolest može da ima sasvim drugačiju manifestaciju kod druge osobe ..
Svaki čovjek proživljava svoju bolest i bolest živi na drugačiji način u svakom čovjeku ..gotovo da poprima oblik i karakter ličnosti u kojoj se razvije ..
.. tako imamo agresivni dijabetes, tihi dijabetes, melanholični, gotovo neprimjetni ..da li je ijedan zaista regulisan ...
A onda kod pitanja zašto su ljudi zaista bolesni ili još boljeg pitanja koliko će tek biti bolesni u našoj zemlji evo jednog dobrog primjera .. žena 63-će godište umire od ARDS-a , astmatičar, muž poginuo u ratu, jedna ćerka mentalno retardirana, druga daleko .. primarni sistem je prezatrpan poslom, sekundarni ?.. ne traži se znanje nego brzina..više se ne traži ni efikasnost ..što više politika teži da preplavi zdravstvo afrički sistem je na pomolu .. kad država nema više mogućnosti (čitaj sposobnosti) da obezbjedi adekvatnu zdravstvenu njegu rezultat je porast broja oboljelih ..
No da se vratim na pojedince - da li je strah od bolesti toliki da pored ličnog stava porodičnog 'razrješen' sumnje od strane još najmanje dvojice specijalista čovjek gubi simptome (obični bronhitis svakako izliječen najvećim medicinskim čudom antibiotikom), vraća vjeru u svoje zdravlje, zapravo u sebe ..zdraviji, sigurniji, zahvalniji .. ne jedno ne, ne dva ne..tek tri ne ozdravljaju i to u jednostavnijim slučajevima... I bolest ima svoju pravdu.. i neotuđivo pravo ..i ..i ..
Bolest je najveći pokretač ljudskih nagona ..ne samo izliječiti već smiriti nagone kada ego nema raspoloživih informacija ..borba protiv ljudske bolesti je i borba protiv uznemirenih ljudskih nagona ..većina hroničara ne može vremenom da se više sama bori sa ovim stalnim pokretačem konflikata ... sedativi i psihijatrija postaju nezaobilazni ... kako izliječiti 25-togodišnjaka koji je izgubio svaku nadu ..
 
Mogla bih nabrojati hiljadu primjera odnosa i postavljanja ljudi prema svojoj bolesti, prezentacije sebe i svoje bolesti okolini ..možda vremenom, kod hroničnih bolesti, bolest postaje identifikacioni list; možda ljudi toliko vremena provode razmišljajući o svojoj bolesti tako da dobijete ne čovjeka sagovornika, nego zastupača i prezentatora svoje bolesti, iz svog, dakako subjektivnog ugla, ne znajući da ista bolest može da ima sasvim drugačiju manifestaciju kod druge osobe ..
Svaki čovjek proživljava svoju bolest i bolest živi na drugačiji način u svakom čovjeku ..gotovo da poprima oblik i karakter ličnosti u kojoj se razvije ..
.. tako imamo agresivni dijabetes, tihi dijabetes, melanholični, gotovo neprimjetni ..da li je ijedan zaista regulisan ...
A onda kod pitanja zašto su ljudi zaista bolesni ili još boljeg pitanja koliko će tek biti bolesni u našoj zemlji evo jednog dobrog primjera .. žena 63-će godište umire od ARDS-a , astmatičar, muž poginuo u ratu, jedna ćerka mentalno retardirana, druga daleko .. primarni sistem je prezatrpan poslom, sekundarni ?.. ne traži se znanje nego brzina..više se ne traži ni efikasnost ..što više politika teži da preplavi zdravstvo afrički sistem je na pomolu .. kad država nema više mogućnosti (čitaj sposobnosti) da obezbjedi adekvatnu zdravstvenu njegu rezultat je porast broja oboljelih ..
No da se vratim na pojedince - da li je strah od bolesti toliki da pored ličnog stava porodičnog 'razrješen' sumnje od strane još najmanje dvojice specijalista čovjek gubi simptome (obični bronhitis svakako izliječen najvećim medicinskim čudom antibiotikom), vraća vjeru u svoje zdravlje, zapravo u sebe ..zdraviji, sigurniji, zahvalniji .. ne jedno ne, ne dva ne..tek tri ne ozdravljaju i to u jednostavnijim slučajevima... I bolest ima svoju pravdu.. i neotuđivo pravo ..i ..i ..
Bolest je najveći pokretač ljudskih nagona ..ne samo izliječiti već smiriti nagone kada ego nema raspoloživih informacija ..borba protiv ljudske bolesti je i borba protiv uznemirenih ljudskih nagona ..većina hroničara ne može vremenom da se više sama bori sa ovim stalnim pokretačem konflikata ... sedativi i psihijatrija postaju nezaobilazni ... kako izliječiti 25-togodišnjaka koji je izgubio svaku nadu ..

Ja nisam doktor ali mogu da liječim...
Liječim eneregiju čovjeka a ne njegovo tijelo.
Takođe učim ljude (kojima je do toga stalo) da sami sebe liječe...naime, predlažem im da nauče preventivu radije nego li lijek za bolesti.
Nisam liječio mnogo ljudi ali nekolicinu jesam, onda kada je za to bila prilika i potreba.

Bolesti NISU ono što mora da se desi čovjeku. Bolesti su posledica zapostavljanja poremećaja energetskog polja. Naravno da hrana i količina hrane ima uticaj na naše zdravlje, jer hrana kao i bilo koja postojeća 'stvar' ima svoju frekvenciju kojom utiče na energetsko polje oko sebe. Nije dakle, svejedno jesti i piti 'što ti je volja' a vidjeti da ti to 'nešto' što jedeš i piješ ne godi. Ali priroda razuma čovjeka nije da stane i da se odrekne onoga 'što voli' već da traži VIŠE. Više postane pokretač iskustava te ono čemu težimo (tome VIŠE) ne može da se zaustavi samo od sebe. Zato je potrebna volja. Ljudi bez volje očekuju brzi FIX, doktore, aspirine i ostale izume moderne farmacije, koja uistinu NE LIJEČI. Pa šta onda liječi kada takve supstance unesemo u organizam?

Liječi VJERA.
Liječi ubjeđenje (uvjerenje) da 'doktori znaju' šta je za mene najbolje...
A da li znaju???

Da li uopšte mare, ili pak mare da propuste kroz ordinaciju više i više pacijenata (mušterija)???
Ne kažem da među doktorima nema ljudi koji žele da liječe, naprotiv, mislim da je određeni broj ljudi upravo u toj profesiji zbog toga, da liječi...ali veliki broj (nije važan procenat) je u profesiji ZBOG PROFESIJE...a ne zbog čovjeka kojemu mogu pomoći. Svi znamo poziciju farmaceutske industrije; prodati što više 'droga', takozvanih lijekova...a doktori su postali njihovi agenti...ne, preciznije: TRGOVCI-legalni prodavači droga. Zdravstveno stanje ljudi im je najmanje na savjesti.

No, da se ne bi upuštali u polemiku oko tih 'politički orjentisanih' trgovaca, vratimo se na istinsko LIJEČENJE ili pak na BALANSIRANJE ENERGETSKOG POLJA-SISTEMA.

Liječenje nije ništa drugo do vraćanje energetskog sistema u normalno operativno stanje gdje sam sistem, kada dovoljno potpomognut, preuzima ostatak liječenja na Sebe u Sebi. Do tada, sistem ne vidi način da vrati svoju moć liječenja (imunitet) sebi jer njegovo energetsko polje prolazi kroz transformaciju frekvencije koja mu se dešava iznutra i samo iznutra i može da bude primijećena. Naravno, sve što postane formirano iznutra postane vidljivo i spolja. Ali kada nešto postane vidljivo spolja...to je znak da je 'bolest' već uhvatila maha. U takvom stanju, tijelo je manifestovalo BOLEST kao materijalnu promjenu u sebi što znači da je u tom stanju već prešlo granice dozvoljenog. Tada, 'bolesnik', u svom ne znanju traži pomoć spolja...prvo od doktora, pa tek onda od ljudi kao što sam Ja recimo (i to samo kao zadnju nadu, zadnji pokušaj spasenja)...
Istina o njihovom stanju jeste da su u ne-znanju o Sebi dozvolili razvoj HAOS-a na nivou svog energetskog polja. Dakle, ćelije tijela su poprimile frekvenciju onih vibracija koje su načinile prvu promjenu u njima. Pošto nisu ni znali niti čuli kako da spriječe razvoj bolesti (jer ih niko i nikada nije naučio) prešli su preko prvih glasnika (upozorenja) poremećaja kao da se ta upozorenja nikada i nisu pojavila. Odatle, svaka poremećena ćelija postaje vibrator ubjeđenja (frekvencije) koju je poprimila a sa tim se i haos u sistemu širi. Jednom, kada haos dosegne proporcije koje imaju svoju masu i gravitaciju koje opstaju nezavisno od frekvencije tijela, energija haosa postaje jača od energije okolnih vibracija u energetskom polju, te odatle, poremećaj s lakoćom prerasta u bolest. Tada je već kasno za jednostavan FIX. Ali naravno, to nije i kraj života, ukoliko se balans energetskog polja vrati na normalu.

Kada se bolest liječi najefikasnije?

Onda kada se prvi tragovi bolesti pojave u tvom energetskom polju.

Kako ih prepoznajemo?

Svijest se potrudila i oko toga; dala nam je najjednostavniji mehanizam prepoznavanja prvih tragova poremećaja. Kažem poremećaja, jer sam poremećaj energetskog polja još uvijek NIJE BOLEST.
BOL, to je istinski vjesnik poremećaja.
Prvi, i onaj najmanji bol je preteča bolesti. Ne znači da će svaki bol da preraste u bolest (zato imamo imuni sistem našeg energetskog polja koji sam po Sebi balansira male poremećaje). Ali bez obzira da li je naš imuni sistem u dobroj kondiciji ili ne, svaki primijećeni bol bi trebao INSTANTNO (kada bude primijećen) da se balansira. Ako radite nešto, ostavite to što radite i balansirajte svoje energetsko polje, odmah, bilo gdje da ste. Ako vozite auto ili...zaustavite auto, patrkirajte i balansirajte svoje energetsko polje, prvom prilikom... Balans ne košta NIŠTA. Svi imamo moć da koristimo ovaj dar naše prirode ali malo nas uopšte zna da ga posjedujemo. O ovome sam već ranije pisao na istoj temi, te ću da vam kopiram link...(pogledajte komentar br. 38, 39 i 40).

Evo citat iz prethodnih pisanja:


Kako BALANSIRATI svoje energetsko polje u praksi?


Prvi osjećaj BOL-i treba da bude BUDILNIK, alarm, koji ti kaže da se stanje tvoje projekcije ISKRIVILO te da BOL uistinu predstavlja potsjetnik da staneš (bez obzira šta radio-la) te da zatvoriš oči. Udahneš duboko, izdahneš, 3-4 puta dok ne osještiš da se tvoj razum smirio. Kada to osjetiš ujedno gledaj na gore ka svom trećem oku (dakle negdje iznad i izmeđiu obrva) i zamisli, ako ne možeš da vidiš, energiju koja se formira ODOZGO. Taj energetski prsten, lopta, vibracija---kako god možeš da je zamisliš, predstavlja odgovor tvoje više Svjesnosti ili SVIJESTI na tvoju molbu za pomoć. Taj energetski naboj je satkan od vibracije LJUBAVI…svi i sve na Svjesnosm nivou Sebe ti se DAJU kako bi njihov dar (energiju) propustio kroz svoje energetsko polje a stim vratio-la BALANS koji je neminovan za harmonično postojanje na fizičkom nivou tijela.

Zamisli recimo, da je ta energija LJUBAVI prsten…svojim razumom uzmi taj prsten koji ‘vidiš’ ispred svojih očiju i uzdigni ga iznad glave. Zamisli taj prsten kao OREOL. Sada, kada si uzdigao-la OREOL iznad glave razumom ga oslobodi i pusti ga da prolazi kroz tvoje energetsko polje od glave preko vrata, kroz trup, noge, stopala i pusti ga da izađe kroz prste na svojim stopalima a u prazninu prostora odakle je i došao (Svo vrijeme, ako to želiš, zahvaljuj se toj višoj Svjesnosti ili ‘BOG-u’, kome osjećaš da daješ zahvalnost, do tebe je.).

Osjeti svaku ćeliju kroz koju ovaj prsten prolazi i shvatit’ćeš da kada frekvencija LJUBAVI prođe kroz blokadu da ponovo osjećaš senzaciju sličnu rezu ili temperaturu u tom blokiranom mjestu što ti ukazuje da je proces zatvaranja vraćen ka frekvenciji duše i ćelija je otključana. Ponovi ovaj proces nekoliko puta, sve dotle dok u svom energetskom polju više ne možeš da razlučiš frekvenciju LJUBAVI od frekvencije svog energetskog polja. Dakle, prsten više neće moći da se osjeti kao kretanje jer tvoje energetsko polje će da bude JEDNO sa frekvencijom LJUBAVI. To ti je siguran znak da si izliječen-a.

BALANS TVOG ENERGETSKOG POLJA JE ZAVRŠEN…možeš da nastaviš ono što želiš da radiš, iskusiš.
 
E baš jesi...Ja upražnjavam Pranajamu decenijama.Ovo šta ti savetuješ svaki jogi zna,ali potpunije...Tvoji saveti su,izvini,ali pomalo nabadanje...No ni to nije na odmet.Joga je ipak potpunija iako ne teži preteranim razjašnjavanjima.Ko je zainteresovan-ima solidne literature,a i instruktaža nije problem...Pa napred...
 
E baš jesi...Ja upražnjavam Pranajamu decenijama.Ovo šta ti savetuješ svaki jogi zna,ali potpunije...Tvoji saveti su,izvini,ali pomalo nabadanje...No ni to nije na odmet.Joga je ipak potpunija iako ne teži preteranim razjašnjavanjima.Ko je zainteresovan-ima solidne literature,a i instruktaža nije problem...Pa napred...

E pa stvarno...prvo se buniš da pišem predugačko a onda su mi savjeti nabadanje...pa šta je sledeće???
I...tako kažeš, upražnjavaš jogu decenijama...a da li si sam došao do tih Znanja kako da to činiš (kao Ja recimo) ili si ih naučio iz knjiga?
Po čemu ti možeš da kažeš da su moji savjeti nabadanja kada apsolut tako govori kroz mene?
Postavi onda savjete koji su konkretniji, prihvatljiviji, potpuniji i korisniji...ali nemoj da se postavljaš iznad, jer NISI... :)
(Ma, uvijek je bolje i slađe ono što je dalje od tebe...daleki istok, ma kud ćeš dalje?)

A zašto misliš da neko ko je sa dalekog istoka zna više i bolje aposlut od nekoga od nas koji smo ga dokučili ovdje i sada???

Aposlut je aposlut, Znanje o Sebi je Znanje o Sebi...doduše, daleki istok zvuči...daleko... :) a s tim i mudrije i važnije.
 
E pa stvarno...prvo se buniš da pišem predugačko a onda su mi savjeti nabadanje...pa šta je sledeće???
I...tako kažeš, upražnjavaš jogu decenijama...a da li si sam došao do tih Znanja kako da to činiš (kao Ja recimo) ili si ih naučio iz knjiga?
Po čemu ti možeš da kažeš da su moji savjeti nabadanja kada apsolut tako govori kroz mene?
Postavi onda savjete koji su konkretniji, prihvatljiviji, potpuniji i korisniji...ali nemoj da se postavljaš iznad, jer NISI... :)
(Ma, uvijek je bolje i slađe ono što je dalje od tebe...daleki istok, ma kud ćeš dalje?)

A zašto misliš da neko ko je sa dalekog istoka zna više i bolje aposlut od nekoga od nas koji smo ga dokučili ovdje i sada???

Aposlut je aposlut, Znanje o Sebi je Znanje o Sebi...doduše, daleki istok zvuči...daleko... :) a s tim i mudrije i važnije.

Neću te nagrditi kao Martiša,a mogla je i mene...Ipak-nisu baš kompleksi več Sujeta!Imoja i tvoja,ali i Martišina (ha).
Ja koji nisam ti-osećam i IMAGINIRAM (ne pogrešno kao Bergson intuicijom...) ono šta ti nazivaš APSOLUT. To osečanje i imaginiranje je počelo u mladalačkim sanjarijama,a eto sazrelo u jednoOBIČNO SAZNANJE u lični POGLED NA SVET...
Naravno da i ja reflektivno mislim,zapažam svoje misli,ali to uopšte ne smatram nečim spektakularnim,a još manje paradoksalnim!
Zaista ne treba filozofi da od muve prave slona-od toga smo na lošem glasu.A joga je veoma dobra aktivnost po zdravlje...
 
I zašto bolest?

Bolest je znak da nesto u proslosti bilo bliskoj bilo daljoj nije u redu. Zasto vam se auto kvari? Ili delovi nisu kvalitetni ili voznja nije kako treba. Tako je i sa telom. Ako se ne hranimo dobro, ako prilikom ishrane, biranja i pripremanja htrane ne postujemo prirodne zakone po kojima covek i svet oko njega funkcionisu, pravimo neravnotezu, zastranjujemo u ovom ili onom pravcu i onda nesto "pukne".

Znaci zdrava i po prirodnim zakonima izabrana i pripremljena hrana + fizicke aktivnosti koje ce omoguciti dobar protok zivotne energije kroz organizam + kondicija uma = zdrav zivot koji ce se zavrsiti bez bolesti onda kad organima prodje rok trajanja.

Neko je u temi pomenuo da nam se namecu pozitivfno-negativno, yin-yang,... Ja ne mislim da nam je to nametnuto od nekog. nego jednostavno mi zivimo u takvom svetu u takvom sistemu. Sve je sastavljeno od 2 vrste energije, yina i yanga ili nama bliskije - od pozitivnih cestica i negativnih cestica. Atom je u globalu neutralan a sastoji se od protona i elektrona. To prica i teorija yina i yanga. Sve na svetu sadrzi dve vrste energije s tim sto u necemu je vise yina ili vise yanga...

Uzdravlje!
 
Ja koji nisam ti-osećam i IMAGINIRAM (ne pogrešno kao Bergson intuicijom...) ono šta ti nazivaš APSOLUT. To osečanje i imaginiranje je počelo u mladalačkim sanjarijama,a eto sazrelo u jednoOBIČNO SAZNANJE u lični POGLED NA SVET...

Ono što ja nazivam apsolutom nije nikakva imaginacija.
Imaginacija pripada svijetu misli razmišljanja, sanjarenja...
Apsolut nije smišljiv. Aposlut je aspekt postojanja, tj, suština iz koje svo postajanje postaje. Za aposlut se može reći da je POSTOJENJE dok sve ostalo što takođe odavde doživljavamo kao postojeće uistinu predstavlja samo izraze Sebe KOJI JESTE aposlutan.


Nije mi za čudo, ali zaista nije, da neko ko nije doživio spoj sa aposlutom ne može da razumije njegovo postojanje, jer kao što ranije rekoh aposlut je ne-smišljiv. Stoga, nije mi za čudo da onaj koji živi izričito u predjelima razuma (da l' u ovoj ili nekoj drugoj dimenziji izvan ove) ne može da shvati JEDNOG kao Jedeninu , jer to mu njegov razum, ma koliko inteligentan bio, ne dozvoljava. 'Ne-dozvoljavanje' ne dolazi iz tog razuma...razum NEMA moć ni nad kim...ali Biće KOJE JESI, kada se 'spusti' na nivo svog iskustva, dakle kada se poistovijeti sa iskustvom i mehanizmom kroz koji to iskustvo postaje, ono-Biće se uspavljuje, koncentrišući svu svoju pažnju na doživljaj Sebe u tom vremenskom izrazu. A sama karakteristika Bića da se poistovjećuje sa bilo kojim aspektom na kojemu se zadrežava njegova koncentracija, kao i na samom apsolutu uostalom, dakle ono 'JA JESAM', daje mu ili bolje reći stvara mu širinu njegovog Znanja o Sebi. Kada je usmjereno na Sebe-čovjeka recimo, ono zanemaruje Sebe-aposlut, jednostavno zato što se ne plaši zaborava...jer zna da će apsolut uvijek i zauvijek biti. U tom zaboravu leži i zabluda Bića koje suštinu onda pokušava da traži kroz materiju, njeno raz-članjivanje ili kroz razmišljanje. Karakter Raz-Uma mu postaje njegova osnovna vodilja...dakle: Raz-članjivanje ili ANALIZA.

Analizom, Biće zatvoreno u zatvor svoje koncentracije na iskustvo, sada pokušava pronaći put ka kući. Ali uzalud, kako god da krene sve mu se završava na nekom logičkom zaključku, koji mu poslije nekog vremena postane sumnjiv da je taj zaključak i jedino ispravno rješenje...Odatle, Biće opet počne tražiti i opet Raz-članjivati ono što je do juče 'mislilo' da je vrhunac njegovih shvatanja. I tako redom, u beskonačnost, upravo onako kao i sam Raz-um funkcioniše: kao KONTINIUM KONTINIUMA ili kontinuitet kontinuiteta.

.

E, pa nije baš da nema apsoluta. Nije baš da je nedokučiv. Jeste,istina je, nedokučiv je razumom...ali, u svakom momentu je dokučiv Bićem KOJE JESMO, SADA.

Apsolut je dakle, nezamisliv, i nema nikakve veze sa maštanjem iz mladosti kao što nema nikakve veze niti sa zaključcima izvedenim iz kilometarski dugih rukopisa filozofa. Aposlut je u svakome od nas, ona razumom nedokučiva srž...i opet naglašavam: DOKUČIV JE, SADA...Bićem KOJE JESI.

A kada dva 'čovjeka' govore jedan drugome o apsolutu, jedini način da i jedan i drugi razumiju ono šta razmjenjuju jeste da i jedan i drugi prenesu svoju Svjesnost na Znanje o kojemu pričaju, dakle na apsolut. Jedino tako neće biti zabluda i nerazumijevanja između njih. Neće ih biti jer će i jedan i drugi ZNATI ISTO ZNANJE.

Iz aposoluta konstantno postaju nova iskustva.Sva iskustva imaju isti IZVOR-Sebe-aposlut, te ukoliko žele da se sretnu u ISTINI moraju da se vrate svom zajedničkom izboru. Istina nije fikcija. ISTINA JESTE.
 
Bolest je znak da nesto u proslosti bilo bliskoj bilo daljoj nije u redu. Zasto vam se auto kvari? Ili delovi nisu kvalitetni ili voznja nije kako treba. Tako je i sa telom. Ako se ne hranimo dobro, ako prilikom ishrane, biranja i pripremanja htrane ne postujemo prirodne zakone po kojima covek i svet oko njega funkcionisu, pravimo neravnotezu, zastranjujemo u ovom ili onom pravcu i onda nesto "pukne".

Znaci zdrava i po prirodnim zakonima izabrana i pripremljena hrana + fizicke aktivnosti koje ce omoguciti dobar protok zivotne energije kroz organizam + kondicija uma = zdrav zivot koji ce se zavrsiti bez bolesti onda kad organima prodje rok trajanja.

Neko je u temi pomenuo da nam se namecu pozitivfno-negativno, yin-yang,... Ja ne mislim da nam je to nametnuto od nekog. nego jednostavno mi zivimo u takvom svetu u takvom sistemu. Sve je sastavljeno od 2 vrste energije, yina i yanga ili nama bliskije - od pozitivnih cestica i negativnih cestica. Atom je u globalu neutralan a sastoji se od protona i elektrona. To prica i teorija yina i yanga. Sve na svetu sadrzi dve vrste energije s tim sto u necemu je vise yina ili vise yanga...

Uzdravlje!

To jeste samo jedan dio istine. Onaj drugi dio istine 'čovjek' ne može da vidi. A stvarno, 'čovjek' i ne mora da jede niti da pije da bi bio. Kako znam to?

Pa vratimo se na aposlut o kome često govorim: Aposlut je suština POSTOJANJA...dakle, sve što doživljavamo takođe ima svojstva aposluta...samo što su ta svojstva prevedena u doživljaj Sebe, materijalizovana su i kao svoj originalni aspekt postojanja su zaboravljena. U drugim riječima, umjesto da znamo o Sebi, ubijeđeni smo u ono što nam se nameće našim sopstvenim razumom. Nema nametanja 'SPOLJA'. 'Spolja' je prouzrokovano našim 'zatvarenjem' u samo-kreirani entitet: Razum-Tijelo ili EGO. Međutim, kada se Biće koje nas čini 'čovjekom' vrati Sebi KOJI JESTE, dakle, aposlut, onda i samo Biće dok živi u iskustvu može da se hrani energijom koja nije predstava Sebe, dakle nije materija...nije SLIKA Sebe u kojoj se ego mora hraniti unoseći energiju spolja. Čitav proces postajanja je u Sebi i po Sebi...čak i iluzija, nije nigdje drugdje do u Sebi. Otuda i hrana i bolesti koje nam se nameću ishranom i sl. nisu ništa drugo do naše stanje shvatanja Sebe ili ubjeđenje.
 
To jeste samo jedan dio istine. Onaj drugi dio istine 'čovjek' ne može da vidi. A stvarno, 'čovjek' i ne mora da jede niti da pije da bi bio. Kako znam to?

Pa vratimo se na aposlut o kome često govorim: Aposlut je suština POSTOJANJA...dakle, sve što doživljavamo takođe ima svojstva aposluta...samo što su ta svojstva prevedena u doživljaj Sebe, materijalizovana su i kao svoj originalni aspekt postojanja su zaboravljena. U drugim riječima, umjesto da znamo o Sebi, ubijeđeni smo u ono što nam se nameće našim sopstvenim razumom. Nema nametanja 'SPOLJA'. 'Spolja' je prouzrokovano našim 'zatvarenjem' u samo-kreirani entitet: Razum-Tijelo ili EGO. Međutim, kada se Biće koje nas čini 'čovjekom' vrati Sebi KOJI JESTE, dakle, aposlut, onda i samo Biće dok živi u iskustvu može da se hrani energijom koja nije predstava Sebe, dakle nije materija...nije SLIKA Sebe u kojoj se ego mora hraniti unoseći energiju spolja. Čitav proces postajanja je u Sebi i po Sebi...čak i iluzija, nije nigdje drugdje do u Sebi. Otuda i hrana i bolesti koje nam se nameću ishranom i sl. nisu ništa drugo do naše stanje shvatanja Sebe ili ubjeđenje.
Neću te razubeđivati u tvom shvatanju,ali,zamisli da i neki realista može da doživi najdublji i najčistiji egzistencijalni osečaj JA. Čini se nemogućim,međutim-moguć je psihički eksperiment u meditaciji čak i extrovertne osobe kao ja,ako zna šta želi da shvati...Na sreću ,nisam nabasao na podstanara...
 

Back
Top