Zašto se Isus uopšte ne pominje u celom prvom hrišćanskom veku?

Evo jednog primera

Hrišćanstvo je stiglo u Indiju tokom prvog veka (52—85.) preko apostola Tome.
Apostol je preveo malabarskog princa na hrišćanstvo.
https://sr.wikipedia.org/sr-el/Религија_у_Индији

Onda su katolici došli tokom perioda kolonizacije, popalili im biblioteke i preveli
ih u ''pravo hrićanstvo''.
I sad Isusa niko ne pominje u prvom veku ili su dokazi po svetu uništavani?
 
Ja još ne dobih odgovor na pitanje ko je trebao da ga pominje.
Učenici su ga pominjali, ali koliko sam ja shvatila oni su malo gde bili
prihvaćeni i uglavnom su u ilegali bili u to vreme.
Neće ga valjda pominjati ovi što su ga razapeli.
Apostoli su se rasprsili iz jerusalima nakon raspeca i okupljali sledbenike u malim privatnim kucama poznatim kao kucne crkve.
 
Zašto se Isus uopšte ne pominje u celom prvom hrišćanskom veku?
naravno da se spominje jer je istorijska licnost
Bilo je toliko ocevodaca.
I Istoricari su zabelezlili to.
U knjizi istorije covecanstva postoji o Isusu Hristu.

Istražite povijesne dokaze koji pokazuju da je Isus doista postojao. Josip Flavije i Tacit, dva ugledna povjesničara koja su živjela u prvom stoljeću, a nisu bili kršćani, spomenuli su Isusa Krista kao povijesnu ličnost. Opisujući kako je rimski car Neron optužio kršćane za požar koji je 64. n. e. poharao Rim, Tacit je napisao: “Neron je podmetnuo krivce i najprobranijim kaznama udario na one koje je svjetina, omražene zbog njihovih sramotnih djela, nazivala kršćanima. Tvorac njihova imena Krist za Tiberijeve je vladavine od prokuratora Poncija Pilata kažnjen smrtnom kaznom” (Anali, preveo Josip Miklić, Matica hrvatska, 2006, stranice 623-624).

Komentirajući činjenicu da su povjesničari iz prvog i drugog stoljeća govorili o Isusu i prvim kršćanima, Encyclopaedia Britannica, izdanje iz 2002, navodi: “Ti neovisni izvještaji pokazuju da u staro doba čak niti protivnici kršćanstva nisu sumnjali u to da je Isus povijesna osoba. To se prvi put, i to bez nekog čvrstog temelja, počelo osporavati krajem 18, tijekom 19. i početkom 20. stoljeća.” Godine 2002. u uvodniku lista The Wall Street Journal pisalo je: “Većina učenjaka, izuzev nekolicine ateista, već je prihvatila Isusa Nazarećanina kao povijesnu osobu.”

Istorijska osoba


Ipak, čudno je da neki kažu da Isus nije nikada živeo — da je on, ustvari, tvorevina nekog čoveka iz prvog veka. Odgovarajući takvim skepticima, priznati istoričar Vil Djurant je obrazložio: „Da je nekoliko jednostavnih ljudi trebalo u jednom naraštaju izmisliti tako snažnu i dopadljivu ličnost, tako uzvišenu etiku i tako nadahnjujuću viziju ljudskog bratstva, to bi bilo čudo daleko neverovatnije od bilo kog zapisanog u Evanđeljima.“


Zapitaj se: Da li je osoba koja nikad nije živela mogla tako značajno da utiče na ljudsku istoriju? Priručnik The Historians’ History of the World je utvrdio: „Istorijska posledica [Isusovih] aktivnosti je mnogo značajnija, čak i sa izrazito svetovnog gledišta, od delâ bilo koje druge osobe u istoriji. Nova era, poznata po vodećim svetskim civilizacijama, datira od njegovog rođenja.“


Da, razmisli o tome. Čak i današnji kalendari temelje se na godini koja se smatra godinom Isusovog rođenja. „Datumi pre te godine navedeni su kao pre Hr., ili pre Hrista“, objašnjava The World Book Encyclopedia. „Datumi posle te godine navode se kao A.D., ili anno Domini (u godini našeg Gospoda).“


Međutim, kritičari ističu da se sve što zaista znamo o Isusu nalazi u Bibliji. Ne postoje drugi istovremeni zapisi s obzirom na njega, kažu oni. Čak je i H. Dž. Vels pisao: „Stari rimski istoričari u potpunosti su ignorisali Isusa; on nije ostavio pečat na istorijske zapise svog vremena.“ Ali, da li je to istina?


Iako su napomene o Isusu Hristu od ranih svetovnih istoričara oskudne, takve napomene postoje. Kornelije Tacit, priznati rimski istoričar iz prvog veka, pisao je: „Ime [hrišćani] je izvedeno od Hrista, koga je prokurator Pontije Pilat pogubio za vreme vladavine Tiberija.“ Svetonije i Plinije Mlađi, drugi rimski pisci tog vremena, takođe su ukazivali na Hrista. Dalje, Josip Flavije, jevrejski istoričar iz prvog veka, pisao je o Jakovu, koga je označio kao „brata Isusa, koji je bio nazvan Hrist“.


The New Encyclopædia Britannica tako zaključuje: „Ti nezavisni izveštaji dokazuju da u staro vreme čak ni protivnici hrišćanstva nikad nisu sumnjali u istorijsku istinitost Isusa, o kome se raspravljalo po prvi put i na nepotpunim temeljima na kraju 18, tokom 19, i na početku 20. veka.“


Međutim, uglavnom je sve što se zna o Isusu zapisano od njegovih sledbenika iz prvog veka. Njihovi izveštaji bili su sačuvani u Evanđeljima — biblijskim knjigama koje su napisali Matej, Marko, Luka i Jovan. Šta ti izveštaji kažu s obzirom na Isusov identitet?
 
Zašto se Isus uopšte ne pominje u celom prvom hrišćanskom veku?
Очекујем да отвориш тему о земљи као равној плочи, пошто овакве идеје је узалудно коментарисати.

Ja još ne dobih odgovor na pitanje ko je trebao da ga pominje.
Učenici su ga pominjali, ali koliko sam ja shvatila oni su malo gde bili
prihvaćeni i uglavnom su u ilegali bili u to vreme.
Neće ga valjda pominjati ovi što su ga razapeli.
Па помиње га Јосиф Флавије и други ванбиблијски извори. То бар није тешко наћи.
 
kao sto se ne spominje ni 80% njegovog zivota bukvalno nigde.
Ma bio (ako je uopste postojao) jedan od mnogih boraca "za Jevrejska prava". Iz nekog razloga se svideo Pavlu i ovaj napravio hriscanstvo.
Da je milioniti deo onoga sto pise po Jevandjeljima tacno imali bi pregrst pisanija od Rimljana. Ovako samo jedan od mnogih koji nije vredan pomonjanja (barem sto se tice Rimljana).
 
Treba znati da su pre 2 milenijuma verske zajednice bile kao danas političke partije. Rađale su se i nestajale neprestano.
Maloazijska plemena, a naročito jevrejska su tražila put ka slobodi od rimskog ropstva. Tražio se novi Mojsije koji ih oslobodi Egipćana.

Sledbenici Isusovi su najviše postigli, Isus je osvojio srca Rimljana, kao svojevremeno beba Mojsije srce egipatske princeze ...

U četvrtom veku hrišćanska doktrina je postala jaka kao marksizam sa početka 20. veka. Ništa je do danas nije zaustavilo ...
 
Većina naučnika smatra da su jevanđelja napisana između 70. i 100. godine.
Не вреди, лепо што се трудиш, али не вреди објашњавати.
Поента је о томе да постоје и библијски и ванбиблијски докази и да се и једни и други поклапају, али не вреди, ко неће да чује, неће.
Није ово 1995, преко претраживача су доступни и академски текстови.
Сами западњаци су чак и истраживали тзв. "историјског Исуса", а чак се ни комунисти нису хтели брукати да лажу људе везано за Христов живот.
 

Back
Top