Zašto pričate u šiframa?

Nekada zato jer znam da nije u redu da se ljutim, ali se ipak ljutim

Ovo mi je najinteresantnije, mislim da važi za oba pola, barem i ja umem tako. 😁

Više puta sam pokušao to sebi da objasnim, ono kada prosto želiš da "digneš nos" i tražiš prvu sitnicu za to, ali ne tražiš konfrontaciju, tipa svađu ili slično, nego samo da te registruje u tom stanju ljutnje. 😆

I onda sam došao do zaključka da sam sociopata.
Šalim se, ali taj neki fazon da "uživaš" dok gledaš drugu stranu kako se koprca u nejasnoći oko tebe. 😐
Bože, kakva sam to osoba 😱😱😱
 
Mislim da me niste potpuno razumeli, ali nisam bila bas mnogo ni ozbiljna, pa... :)

Ali evo sada cu se malcice uozbiljiti. :)
Naravno da se u vecini situacija razgovara otvoreno, ali postoje one druge, gde ja razumski znam da nije u redu, niti fer, niti imam razloga za durenje, ali se durim jer se osecam kao da mi je nesto...emocionalno uskraceno. To je neko najblize objasnjenje.

Stvarno nije jednostavno objasniti sopstvene slabosti. :)
 
Ovo me podsetilo na moj neslavni razgovor sa bivšim partnerom, ja mu nacrtala problematiku slučaja, da bi on rekao "ja više ne znam o čemu mi pričamo" , ja mu rekla staloženo "dobro, s tobom ne može da se priča" i brzo smo raskinuli.
Ili evo još par kratkih sentenci:

"... bla bla, kakav si to čovek"
"Pa nisam čovek, možda sam životinja"

"... Ovo je pametno"
"Ja sam glup"

Posle šifre, pa nisu šifre, nego poigravanje od strane moida.
Da ti kazem iskreno, ako si mu objasnjavala na nacin na koji sad objasnjavas, nije ni cudo sto te nije razumeo. Drugo, kad si birala sa kim ces da budes, mogla si da vidis da je covek bezosecajan ili previse glup da razume zivot, pa si i mogla da ocekujes da pokusa da se poigrava sa tobom (pokusa je kljucna rec).
I ako ti za vezu biras moida, ma ko smislio tu rec, to govori i o tebi ponesto.
Ponavljam, odrasla osoba kaze sta joj smeta. Druga odrasla osoba prihvati to ili razgovara o tome. Nema tu mnogo filozofije. Kad je jedno od njih, ili oboje na nivou petogodisnjaka takve se situacije desavaju...
E pa, zene su takve. Nisam JEDNU upoznao koja se nije durila ili indirektno pokusavala da izvuce iz mene izjavu gde sam to pogresio. Moraju te igrice. Obavezno cute da naglase da nesto nije u redu.
Ja sam ih upoznao malo takvih. Obicno su govorile sta im smeta, a i ja takodje. Kako se ti postavis prema njoj, tako ce i ona prema tebi.
Drugo je ako ti je 10 puta rekla sta joj smeta a ti jedanaesti put uradis isto.... Nekad moras i sebe da preispitas, i partnerku. Kad odrastes mozda shvatis...
Naravno da se u vecini situacija razgovara otvoreno, ali postoje one druge, gde ja razumski znam da nije u redu, niti fer, niti imam razloga za durenje, ali se durim jer se osecam kao da mi je nesto...emocionalno uskraceno. To je neko najblize objasnjenje.
A zar ti nije lakse i jednostavnije da potrazis zagrljaj u tom momentu? Ili da kazes- danas sam luda, ne znam sta hocu,..... Sutra cu opet biti ona stara :D
 
Ah, drage made i tako to. Zasto pobogu ne kazete sta vam jevna umu direktno momku, nego komplikujete sve i sifrovano pokazujete osecanja? Ono, pitam devojku "Jesi li ljuta" , kaze nisam. Znam da jeste. Pitam je zasto si ljuta, ona nista.

Mislim se, okej. Kad ono malo prodje i krece neki monolog sa kritikama.
Uglavnom, cemu ta potreba da izokola nesto kazete?
Jednostavan ti je odgovor. Zato što nisu direktne sa samom sobom...Možda je bolje tako.

Nisu ni svi muškarci ni sve žene iste, pa eto, ti si ubo stereotipnu ženu odnosno devojku. Jedno kaže drugo misli.

Ali i hirajgoagen ti je objasnila, zato što misli da će smanjiti konflikt sa time što neće da kaže ono što misli. Mudro ponekad, ali uglavnom se to na kraju svede da je istina u ljudskim odnosima uvek bolja od svake neistine....Mada neke laži postoje da bi se neke više istine održale.... Ili, opet...

Plus kod nas muškaraca je uglavnom lako ćemo, a kod žena često, zašto jednostavno kad može komplikovano, teže...
 
Lako je znati sifre, podjes od sebe, ako se poznajes, a ako se ne poznajes onda....podjes od sebe.
Emotivni odnos ukljucuje i drugu svest koja to nije, nije svest koja bi mogla da se iskaze recima, pa ima kasnjenje do saznavanja, a sa tim i do iskazivanja recima. Kada to znamo, onda registrujemo, nesvesne reakcije i po njima znamo pravac iz koga vetar duva, tacnije, odakle pocinju misli.
Ovaj odnos je zenama jos tezi, jer kao slabije vode racuna da ne izazovu muske emotivne ispade koji vode u tezi odnos nego da razgovor nije ni pocet, a poznato je da su muskarci emotivno slabiji tacno onoliko koliko su zene fizicki slabije.
 
Ah, drage made i tako to. Zasto pobogu ne kazete sta vam jevna umu direktno momku, nego komplikujete sve i sifrovano pokazujete osecanja? Ono, pitam devojku "Jesi li ljuta" , kaze nisam. Znam da jeste. Pitam je zasto si ljuta, ona nista.

Mislim se, okej. Kad ono malo prodje i krece neki monolog sa kritikama.
Uglavnom, cemu ta potreba da izokola nesto kazete?
Pasivna agresija
 

Back
Top