Nije tačno. Teritoriju Crne Gore početkom XVI vijeka, kojom su vladali Crnojevići čini prostor između Skadarskog jezera, donjeg toka rijeke Morače, Zete, Budoša, Pustog Lisca do Crkvica iznad mora, Golog vrha, Lovćena i Rumije. Crnoj Gori su takođe pripadali Brajići, Maine, Grbalj i Pobori, a od Pobora je išla ka moru, otprilike na prostoru između Miločera i Svetog Stefana. Ta teritorija je zapravo ostatak Zete od 1481.do 1496. godine. Kada je sultan Crnoj Gori podario autonomiju i pretvorio je u poseban sandžak u ovim granicama, podjelio je na šest nahija: Grbavci, Župa, Malonšići, Cetinje, Rijeka i jedna bezimena nahija. To se vidi u defteru iz 1523. godine a i u ostalim defterima do 1570 godine. Grbalj je bio sedma posebna nahija, ali pod upravom emina iz Herceg Novog. Nahija Župa je bila oblast sa naseljima: Beri, Tološi, Momišići, Vranići i okolina (Br. Đurđev, "Turska vlast u Crnoj Gori", str. 58, 69). Nahija Malonšići je obuhvatala današnju Bjelopavlićku ravnicu sa desne strane rijeke Zete. Veći dio nje će upravo krajem XVI vijeka zauzeti Bjelopavlići koji su do tada bili na lijevoj strani te rijeke, upravo u sklopu ovog pokušaja suzbijanja autonomije Crne Gore.