Zašto me drugi ignorišu i zašto ignorišemo ljude?

Kako se osećate kada vas neko ignoriše/kada ste bili ignorisani?
Prestao sam da osećam u ovakvim situacijama, osim ako je slučaj da je to uradila neka meni bliska osoba (što se retko dešava, a i nije čisto ignorisanje radi ignorisanja već su to uglavnom složenije stvari). Suštinski samo dignem ruke na neko vreme i to je to, pa ako mi se osoba javi - javi se, ako ne - ne.
Moj život teče dalje.
Da li ste pokušali da razumete razloge zašto vas drugi ignorišu?
Zapravo jesam - bio sam naporam/odbojan nekim ljudima (na razne načine), nego mi to ovi nisu hteli reći direktno.
Kako reagujete kada primetite da vas neko izbegava ili da vam ne odgovara?
Ne reagujem, samo dopustim da to ovo zaboravim i to je to. Iako se nekada ponovo sretnemo - kao da se nije desilo (osim ako se ponavlja iznova i iznova - onda drugačije postupam).
Da li svesno ili nesvesno ignorištete neke osobe? Zašto?
Relativno sam aktivan u modu svesnog ignorisanja ljudi oko sebe i to u fazonu, ako ne mogu da odvojim vreme za nekoga u trenutnom momentu, pokušaću da ga izdvojim u nekom kasnijem. Ako mi je neko naporan staviću mu do znanja kada mogu da pričam, koliko i sl.
Šta želite da postignete takvim ponašanjem?
Želim da izbegnem sopstveni burnout, jer sam sada svesan svojih socijalnih kapaciteta (relativno su mali). Dok sam radio korporativno ljudi su me cimali non stop 24/7 za ono što bih nazvao glupostima i to se u jednom momentu odrazilo negativno na moju psihu, kao i zadravlje. Posle nekih godinu dana po operacionim stolovima i zdravstvenih peripetija skapiram da nikog od njih ne interesuje ni kako sam, a provodili smo po 8-10 sati 6 dana nedeljno zajedno. Stavljam svoj mir na prvo mesto, a smatram da bi to i drugi trebali da čine.
Da li ste se nekada osećali loše jer ste nekoga izignorisali?
Možda je bilo nekoliko puta kada prvi put nekog iz nekog meni nejasnog razloga izinorišem, međutim onda posle nekog vremena skapiram da sam suštinski imao razlog i svesno hteo tog nekog da ignorišem - jer mi je osoba bila naporna.
Nekada se loše osećam kada nesvesno nekog izignorišem i skroz zaboravim da mu se javim kasnije, na žalost ovo mi se relativno često dešava, ali ono trudim se da se dešava što ređe.
 
Ignorisati nekog znači da (ne)namerno ne obraćamo pažnju na prisustvo, reči, osećanja, a nekada i potrebe drugih osoba.

Kako se osećate kada vas neko ignoriše/kada ste bili ignorisani?
Da li ste pokušali da razumete razloge zašto vas drugi ignorišu?
Kako reagujete kada primetite da vas neko izbegava ili da vam ne odgovara?

Da li svesno ili nesvesno ignorištete neke osobe? Zašto?
Šta želite da postignete takvim ponašanjem?
Da li ste se nekada osećali loše jer ste nekoga izignorisali?
Primetio sam pre par godina ignoriše me bez razloga i bez znakova da će to da se desi. Pokušao sam, ali uspeo da razumem razlog. Odbijen sam kao na šalteru za fali ti jedan papir. Pravio sam se da to ne primećujem i kao sve je ok. Osećao sam se bezveze.
 
Pa da neki, nisu svi manipulatori.
Na žalost ovakvih manipulacija relativno često ima u porodičnom okruženju na relaciji roditelji-deca, kao i u partnerskim odnosima kada jedno hoće da vežba dominaciju nad drugima.
Setih se i jedne zanimljivosti koju sam uočio a donekle je vezana za manipulacije.
Primetio sam tokom godina pojavu da cela grupica ljudi polako i nesvenso ignoriše neke specifične pojedince, konkretno su u pitanju osobe koje imaju skrivene namere i koje kako vreme prolazi postaju kontroverzne. Ono kao da kada se sa njima nađeš lice u lice konstantno imaš osećaj da ti nešto prećutkuju i da imaju neku skrivenu misao vezanu za tebe.
Da, neki mozda zele izbeci konflikt.
Ili jednostavno im ta osoba ne odgovara za drustvo i ako se namece onda sledi ignorisanje.
Ima situacija da je neko neurodivergentan pa bode oči ljudima i da oni ne znaju kako sa tom osobom da uopšte vode priče, pa je zbog toga ignorišu. Ono kod nas ako si malčice off što bi englezi rekli postoji solidna verovatnoća da će te ljudi ignorisati ili napasti ako kreneš da ih non-stop cimaš.
 
Primetio sam pre par godina ignoriše me bez razloga i bez znakova da će to da se desi. Pokušao sam, ali uspeo da razumem razlog. Odbijen sam kao na šalteru za fali ti jedan papir. Pravio sam se da to ne primećujem i kao sve je ok. Osećao sam se bezveze.
Možeš neki detalj da dodaš - ko te je konkretno izignorisao i kakav je bio vaš odnos?
 
Na žalost ovakvih manipulacija relativno često ima u porodičnom okruženju na relaciji roditelji-deca, kao i u partnerskim odnosima kada jedno hoće da vežba dominaciju nad drugima.
Ovo je ozbiljan vid manipulacije, daleko opasnije od forumskog "na ignoru si".
Ostavlja posledice u vidu nesigurnosti i niskog samopouzdanja ignorisane osobe. Takve manipulatore bih istukla (ok, metaforički)
Setih se i jedne zanimljivosti koju sam uočio a donekle je vezana za manipulacije.
Primetio sam tokom godina pojavu da cela grupica ljudi polako i nesvenso ignoriše neke specifične pojedince, konkretno su u pitanju osobe koje imaju skrivene namere i koje kako vreme prolazi postaju kontroverzne. Ono kao da kada se sa njima nađeš lice u lice konstantno imaš osećaj da ti nešto prećutkuju i da imaju neku skrivenu misao vezanu za tebe.
U toj grupi je prisutan vođa manipulator ogovarač. I njegova svita bez pameti.
 
Kako se osećate kada vas neko ignoriše/kada ste bili ignorisani?
Da li ste pokušali da razumete razloge zašto vas drugi ignorišu?
Kako reagujete kada primetite da vas neko izbegava ili da vam ne odgovara?
1. Zavisi ko. Osećaj ume biti jadan. Ako je neko koga poznajem površno, nije mi bitno.
2. Da. Ponekad ne postoji razlog.
3. Pustim.
 
Na žalost ovakvih manipulacija relativno često ima u porodičnom okruženju na relaciji roditelji-deca, kao i u partnerskim odnosima kada jedno hoće da vežba dominaciju nad drugima.
Setih se i jedne zanimljivosti koju sam uočio a donekle je vezana za manipulacije.
Primetio sam tokom godina pojavu da cela grupica ljudi polako i nesvenso ignoriše neke specifične pojedince, konkretno su u pitanju osobe koje imaju skrivene namere i koje kako vreme prolazi postaju kontroverzne. Ono kao da kada se sa njima nađeš lice u lice konstantno imaš osećaj da ti nešto prećutkuju i da imaju neku skrivenu misao vezanu za tebe.

Ima situacija da je neko neurodivergentan pa bode oči ljudima i da oni ne znaju kako sa tom osobom da uopšte vode priče, pa je zbog toga ignorišu. Ono kod nas ako si malčice off što bi englezi rekli postoji solidna verovatnoća da će te ljudi ignorisati ili napasti ako kreneš da ih non-stop cimaš.
Da nekad je ignorisanje i na nesvesnom nivou, neki ignorisu osobe koje im nesvesno smetaju ili im se ne svidjaju...

Ja na primer ne volim to grupno ignorisanje nekoga... Ali na primer sam bila u situaciji da moram izignorisati osobu koja je bezobrazna ili se namece.
 

Back
Top