Šire gledano, brak je stvar države; pa tako i ekonomska kategorija.
Ima ljudi koji bi rekli (a i argumenti im deluju uverljivo) da je i služben brak, tek, jedan od vidova kontrole čoveka osmišljenih (i ingeniozno sprovedenih) od strane vladajuće klike; društvenog poretka, civilizacije; finansijskih centara moći i crkve - mada nije nužno nazivati
ustrojstvo tolikim naoko različitim imenima. Obzirom da postoji i jednostavnije, a to je
kontrola.
Realno posmatrano; ne postoje apsolutno nikakvi pod nebom racionalni i opravdani razlozi zašto bi dvoje ljudi svoju (privatnu? ličnu?) vezu ozvaničavali registracijom u matične knjige. Sertifikat države ni u ovoj - kao ni u mnogim drugim - priči nije garant ničemu - osim da supružnici
podležu slovu zakona.
Slovo zakona je sve što državu - i matičare ko njeno istureno odeljenje - zanima kod puka; i jedino što ju je ikada zanimalo. Kod običnog puka.

Čoveku,
realno, ozakonjeno potomstvo - naprimer - nema šta ni doprineti ni nauditi. Brak
po sebi, realno, neće biti ni uspešan ni nesretan ako jeste, ili možda nije, uredno arhiviran i primljen znanju od strane za to ovlašćenih lica. Taj papir koji pominjete, u biti, ne znači ni pola šita.
Kad bi se usudili zagledati ispod slojeva (holivudskog) saharina, crkvenih knjiga i primerene socijalizacije; možda bi primetili kako je ljubav, taj najveći poetski ideal ljudske vrste; šablonizirana, popisana, arhivirana i okovana legitimnošću - u koju su svrhu svi malopre pobrojani instrumenti države duvali u isti rog. Vajkada.
Jer, civilizacija koju poznajemo; i sve druge koje su postojale; hrani se sama sobom i sama je sebi uzrok i posledica. Civilizacija opstaje zato što se ljudi arhiviraju i umatičavaju, jer je to jedini način da država funkcioniše. U kontekstu dobrovoljnog zajedništva dve jedinke; želja države od mizernog je značaja. Ona nije garant ničemu, ponajmanje uspešnosti pomenutog zajedništva. Zašto onda na nju pristajemo?
Zato što smo tako odgojeni. I zato što je bilo
namereno da nas tako odgoje. Učeći nas kako je svaka druga varijanta greh, nezakonitost i nepoštenje.
I uspešno nas naučivši da se stvarno kao grešni, nezakoniti i nepošteni osećamo ukoliko odaberemo drukčije.
Mada je to smešno, barem meni. Manipulacija uspeva samo ako je dozvolite. A ako je dozvolite, onda, pa - onda ništa. Onda je to vaš problem.
S druge je strane naročito smešno što nas je veoma mali broj koji nalazi bilo kakav problem u tome. I veruje kako ga samo ozakonjen ili tamjanom okađen brak može učiniti sretnim i berićetnim. U lice milionskih protivargumenata toj naučnoj fantastici.
Ljudi su krajnje jednostavni, ali ljudska je priroda
čudo.