Zašto je potrebna pismena ovjera ljubavi ...?

tgdanijela

Poznat
Poruka
7.092
Razmišljam ja tako nedavno..više mojih poznanika, a i rođaka odlučilo da ne stavljaju potpis na papiru, al da kupe zajedno stan, žive zajedno, osnuju porodicu..s druge strane su oni koji su odlučili da svoju ljubav ovjekovječe na papiru..i razmišljam tako koje je od tog dvoga više odluka ljubavi nego interesa i zbog čega se jedni odlučuju na jedan, a drugi na drugi korak..može izgledati da se par više voli ako mu za njihovu ljubav ne treba nikakva potvrda, a može izgledati i romantičnije ukoliko par želi da ovjekovječi svoju ljubav na zauvjek ...
 
Razmišljam ja tako nedavno..više mojih poznanika, a i rođaka odlučilo da ne stavljaju potpis na papiru, al da kupe zajedno stan, žive zajedno, osnuju porodicu..s druge strane su oni koji su odlučili da svoju ljubav ovjekovječe na papiru..i razmišljam tako koje je od tog dvoga više odluka ljubavi nego interesa i zbog čega se jedni odlučuju na jedan, a drugi na drugi korak..može izgledati da se par više voli ako mu za njihovu ljubav ne treba nikakva potvrda, a može izgledati i romantičnije ukoliko par želi da ovjekovječi svoju ljubav na zauvjek ...

Mislim da je bold ono sto je zaista racuna, i bez cega nema potpunijeg poznavanja partnera. A nakon godina zajednickog zivota pitanje potpisa krajnje je irelevantno, sem u prakticnom smislu.
 
Verujem da je brak sveto mesto. Vencanje je ono u Crkvi, a kod maticara registracija..po meni.

De ima ljubavi, vencanje ne moze da smeta.

Porodica i porodicni odnosi su kategorija koju ne treba tako brzo modifikovati i tako munjevito menjati, kako moda nalaze.

Lako je voleti. No voleti je i veliko i svecano osecanje. Lako je oprati sudove, no to nije ni veliko ni svecano. Usled neham onicnih odnosa u porodicama u kojima su odrasli, ogroman broj ljudi je emotivno nesposoban. No i tu brak iz ljubavi ume da bude terapeut.
Zabavljanje je, bar koliko ja znam orocena kategorijai ima rok trejanja koji zavisi od ljudi u vezi. Veza mora da evoluira da bi opstala. A ne moze da evoluira bbez snaznih osecanja i bez zajednickih ambicija. Nekad je to samo zajednicki zivot i delenje svakodnevice, a nekad deca.... po nekad ista inetresovanja, mada to nije dovoljno. Video sam te brakove bez braka kod mnogih mojih poznanika u inostranstvu. Nekako mi to nije isto. A mozda mi se samoi cini. Sve mi nekako izgleda da su nasi odnosi dublji, topliji i licniji nego njihovi. No to moze i te kako biti zabluda. A mozda to nema veze u opste s tim sto nisu vencani, nego s njihovom prirodom, ( s cim u vezi opet mogu biti u zabludi )

Jos da dodam da niakav dokument niti romanticno vencanje nece saciuvati ljubav i odnos zene i muskarca. Al posto je porodica ono na sta se u stvari cilja ovom modom,... porodicui do nekle oce.
 
Poslednja izmena:
Razmišljam ja tako nedavno..više mojih poznanika, a i rođaka odlučilo da ne stavljaju potpis na papiru, al da kupe zajedno stan, žive zajedno, osnuju porodicu..s druge strane su oni koji su odlučili da svoju ljubav ovjekovječe na papiru..i razmišljam tako koje je od tog dvoga više odluka ljubavi nego interesa i zbog čega se jedni odlučuju na jedan, a drugi na drugi korak..može izgledati da se par više voli ako mu za njihovu ljubav ne treba nikakva potvrda, a može izgledati i romantičnije ukoliko par želi da ovjekovječi svoju ljubav na zauvjek ...

брак је економска категорија, љубав не.
уговор одређује и права и обавезе, заљубљеност не.
љубав се ствара, заљубљеност се раствара.
 
брак је економска категорија, љубав не.
уговор одређује и права и обавезе, заљубљеност не.
љубав се ствара, заљубљеност се раствара.

Odkud to da je brak ekonomska kategorija??? To mi vidis ko ozenjenom covekku nikad nije palo na pamet. Ne vidim u opste vezu ekomnomije sa brakom. Oces li molim te da obrazlozis.
 
Šire gledano, brak je stvar države; pa tako i ekonomska kategorija.

Ima ljudi koji bi rekli (a i argumenti im deluju uverljivo) da je i služben brak, tek, jedan od vidova kontrole čoveka osmišljenih (i ingeniozno sprovedenih) od strane vladajuće klike; društvenog poretka, civilizacije; finansijskih centara moći i crkve - mada nije nužno nazivati ustrojstvo tolikim naoko različitim imenima. Obzirom da postoji i jednostavnije, a to je kontrola.


Realno posmatrano; ne postoje apsolutno nikakvi pod nebom racionalni i opravdani razlozi zašto bi dvoje ljudi svoju (privatnu? ličnu?) vezu ozvaničavali registracijom u matične knjige. Sertifikat države ni u ovoj - kao ni u mnogim drugim - priči nije garant ničemu - osim da supružnici podležu slovu zakona.

Slovo zakona je sve što državu - i matičare ko njeno istureno odeljenje - zanima kod puka; i jedino što ju je ikada zanimalo. Kod običnog puka. z:mrgreen: Čoveku, realno, ozakonjeno potomstvo - naprimer - nema šta ni doprineti ni nauditi. Brak po sebi, realno, neće biti ni uspešan ni nesretan ako jeste, ili možda nije, uredno arhiviran i primljen znanju od strane za to ovlašćenih lica. Taj papir koji pominjete, u biti, ne znači ni pola šita.


Kad bi se usudili zagledati ispod slojeva (holivudskog) saharina, crkvenih knjiga i primerene socijalizacije; možda bi primetili kako je ljubav, taj najveći poetski ideal ljudske vrste; šablonizirana, popisana, arhivirana i okovana legitimnošću - u koju su svrhu svi malopre pobrojani instrumenti države duvali u isti rog. Vajkada.

Jer, civilizacija koju poznajemo; i sve druge koje su postojale; hrani se sama sobom i sama je sebi uzrok i posledica. Civilizacija opstaje zato što se ljudi arhiviraju i umatičavaju, jer je to jedini način da država funkcioniše. U kontekstu dobrovoljnog zajedništva dve jedinke; želja države od mizernog je značaja. Ona nije garant ničemu, ponajmanje uspešnosti pomenutog zajedništva. Zašto onda na nju pristajemo?


Zato što smo tako odgojeni. I zato što je bilo namereno da nas tako odgoje. Učeći nas kako je svaka druga varijanta greh, nezakonitost i nepoštenje.

I uspešno nas naučivši da se stvarno kao grešni, nezakoniti i nepošteni osećamo ukoliko odaberemo drukčije.


Mada je to smešno, barem meni. Manipulacija uspeva samo ako je dozvolite. A ako je dozvolite, onda, pa - onda ništa. Onda je to vaš problem.


S druge je strane naročito smešno što nas je veoma mali broj koji nalazi bilo kakav problem u tome. I veruje kako ga samo ozakonjen ili tamjanom okađen brak može učiniti sretnim i berićetnim. U lice milionskih protivargumenata toj naučnoj fantastici.

Ljudi su krajnje jednostavni, ali ljudska je priroda čudo.
 
Razmišljam ja tako nedavno..više mojih poznanika, a i rođaka odlučilo da ne stavljaju potpis na papiru, al da kupe zajedno stan, žive zajedno, osnuju porodicu..s druge strane su oni koji su odlučili da svoju ljubav ovjekovječe na papiru..i razmišljam tako koje je od tog dvoga više odluka ljubavi nego interesa i zbog čega se jedni odlučuju na jedan, a drugi na drugi korak..može izgledati da se par više voli ako mu za njihovu ljubav ne treba nikakva potvrda, a može izgledati i romantičnije ukoliko par želi da ovjekovječi svoju ljubav na zauvjek ...
Е, ја неконтам јел они то нису поделили стан кроз папире или се нису венчали? Мислим да је боље да се све заведе у "књигу" :) јел ипак су то људи.
 
Šire gledano, brak je stvar države; pa tako i ekonomska kategorija.

Ima ljudi koji bi rekli (a i argumenti im deluju uverljivo) da je i služben brak, tek, jedan od vidova kontrole čoveka osmišljenih (i ingeniozno sprovedenih) od strane vladajuće klike; društvenog poretka, civilizacije; finansijskih centara moći i crkve - mada nije nužno nazivati ustrojstvo tolikim naoko različitim imenima. Obzirom da postoji i jednostavnije, a to je kontrola.


Realno posmatrano; ne postoje apsolutno nikakvi pod nebom racionalni i opravdani razlozi zašto bi dvoje ljudi svoju (privatnu? ličnu?) vezu ozvaničavali registracijom u matične knjige. Sertifikat države ni u ovoj - kao ni u mnogim drugim - priči nije garant ničemu - osim da supružnici podležu slovu zakona.
Potreba za ozakonjenjem braka je samo još jedna predrasuda koju je nametnula vlast radi lakše kontrole naroda.
 
Lepo ste sve to objkasnli teoretski i logicki... No moram da vam kazem da zivo iskustvo ipak nasto drugo. Ziveo sam u duzim vezama sa dve razlicite devojke. Onasko, kompletno zaijedniciki zivot.
No to je proslo, i sad sam u braku vec 12 godina. Moram da vam kazem da bez obziora na svu mogucu logiku, da je to nebo i zemlja.
 
Lepo ste sve to objkasnli teoretski i logicki... No moram da vam kazem da zivo iskustvo ipak nasto drugo. Ziveo sam u duzim vezama sa dve razlicite devojke. Onasko, kompletno zaijedniciki zivot.
No to je proslo, i sad sam u braku vec 12 godina. Moram da vam kazem da bez obziora na svu mogucu logiku, da je to nebo i zemlja.

tako je.
ali zašto?
realno u čemu je razlika suštiskog emocionalnog odnosa dvoje?
brak je očigledno društvena ustanova i taj pritisak je veliki po više osnova
 
tako je.
ali zašto?
realno u čemu je razlika suštiskog emocionalnog odnosa dvoje?


brak je očigledno društvena ustanova i taj pritisak je veliki po više osnova

Ne bih znao tacno u cemu je razlika. Mislim da bez pisanja na siroko ne bi bio u stanju da to objasnim. Pri tome bi morao da iznosim gomilu detalja iz licnog zivota a to ne zelim.
Ali odlicno uvidjam da je razlika ogoromna. A eto, probao sam i jedno i drugo i ujvidjam veliku razliku u svakom pogledu. Brak ni jednoi od nas ne dozivljava kao ustanovu, niti kao neki teret i obavezu.

Porodicni zivot oboje kvalifikujemo visim kvalifikiacijama, nego sto smo to imao u periodu zajednickog zivota sa drugom osobom. A porodica je u stvari najvaznija stvar. D\ ne pricam da je odnos mnooogo dublji .
 
Vlasnik kamila otišao mudracu i pitao: "Mudri čoveče, ja verujem u Boga pa bih zato hteo da mi odgovoriš; Da li noću da vežem kamile ili da ih pustim slobodno da pasu?"
Mudrac sa zamislio pa odgovorio; "Veruj u Boga ali veži kamile."
Naravoučenije; Veruj voljenoj osobi ali ne zaboravimo da će se manje glavovolja imati u mnogim kasnijim trenucima ako se ima potvrda sklopljenog braka. Ovaj svet ima svoju neumitnu ralnost.
 
Razmišljam ja tako nedavno..više mojih poznanika, a i rođaka odlučilo da ne stavljaju potpis na papiru, al da kupe zajedno stan, žive zajedno, osnuju porodicu..s druge strane su oni koji su odlučili da svoju ljubav ovjekovječe na papiru..i razmišljam tako koje je od tog dvoga više odluka ljubavi nego interesa i zbog čega se jedni odlučuju na jedan, a drugi na drugi korak..može izgledati da se par više voli ako mu za njihovu ljubav ne treba nikakva potvrda, a može izgledati i romantičnije ukoliko par želi da ovjekovječi svoju ljubav na zauvjek ...

Pa jedni imaju rezerve a drugi ne..bilo strah od "vezivanja" pa tako zive u vanbracnoj zajednici do kraja zivota imajuci neku iluziju slobode - to su ti sto vide brak kao zatvor...tj misle da je brak papir, i nema vrednost, a u stvari mu bas takvi daju ogromnu vrednost plaseci ga se.
Kao da postoji neka razlika, mozes misliti, odnos je tu najbitniji. Ali danas je IN ne biti u braku zvanicno, jer to je kao pase..sta znam

Imas momaka i momaka a onda za jednog pozelis da ti bude nesto vise od toga, da ti bude muz. LJudi koji to ne osete nikad i ne kapiraju zasto brak..al dobro, njihova stvar
 
Moram da vam kazem da bez obziora na svu mogucu logiku, da je to nebo i zemlja.

Da li se, možda, radi o tome da je sam tvoj odnos sa suprugom - kako kažeš, "nebo i zemlja" u odnosu na prethodne veze?

Da li si siguran da je brak napravio razliku? Ili su devojke i tvoja supruga možda razlika po sebi?

Da li si se oženio onom što pesnici zovu pravom? A ako jesi, da li veruješ da to ne bi bila prava da se niste potpisali matičaru?


Nijedno od ovih pitanja nije retoričko. Stvarno me zanima.
 
Vlasnik kamila otišao mudracu i pitao: "Mudri čoveče, ja verujem u Boga pa bih zato hteo da mi odgovoriš; Da li noću da vežem kamile ili da ih pustim slobodno da pasu?"
Mudrac sa zamislio pa odgovorio; "Veruj u Boga ali veži kamile."
Naravoučenije; Veruj voljenoj osobi ali ne zaboravimo da će se manje glavovolja imati u mnogim kasnijim trenucima ako se ima potvrda sklopljenog braka. Ovaj svet ima svoju neumitnu ralnost.

Ovo potpisujem.

Što bi rekli, veruj u boga, al zaključavaj auto. z:)
 
Da li se, možda, radi o tome da je sam tvoj odnos sa suprugom - kako kažeš, "nebo i zemlja" u odnosu na prethodne veze?

Da li si siguran da je brak napravio razliku? Ili su devojke i tvoja supruga možda razlika po sebi?

Da li si se oženio onom što pesnici zovu pravom? A ako jesi, da li veruješ da to ne bi bila prava da se niste potpisali matičaru?


Nijedno od ovih pitanja nije retoričko. Stvarno me zanima.

Za svako odgovor koji bi dao neko bi mogo da me optuzi da sam zaslepljen, te da zbog ljubavi imam iskrivljenu sliku stvarnosti.
Sasvim je moguce da je ovde u ptanju dublji odnos i snaznija osecanja. No i one ppredhodne sam voleo. Ne bi moga da zivim ni dan sa nekom kuju ne volim. No opet, nas sadasnji zivot se razlikuje od zivota koje sam imao sa onim devojkama i po vertikali i po horizontali. I ako za to naizgled nema logicnih objasnjenja, a nije ni u trendu u evropi. U ranijim zajedicama, mo smo bili par koji zivi zajedno i voli se. A sad imam porodicu. A razlika izmedju para koji zvi zajedno i stvaranja porodice ( pri tom ne mislim na decu) je razlika velika.
 
Razmišljam ja tako nedavno..više mojih poznanika, a i rođaka odlučilo da ne stavljaju potpis na papiru, al da kupe zajedno stan, žive zajedno, osnuju porodicu..s druge strane su oni koji su odlučili da svoju ljubav ovjekovječe na papiru..i razmišljam tako koje je od tog dvoga više odluka ljubavi nego interesa i zbog čega se jedni odlučuju na jedan, a drugi na drugi korak..može izgledati da se par više voli ako mu za njihovu ljubav ne treba nikakva potvrda, a može izgledati i romantičnije ukoliko par želi da ovjekovječi svoju ljubav na zauvjek ...

primitivan stepen u razvoju razumevanja vlasnistva nad zivotom.
 
To je vec stvar licne percepcije tj. papir, sam po sebi, nije condicio sine qua non porodice (sto je stav i zakonodavca i sudske prakse - i domace i medjunarodne, makar kada se radi o evropskim sudovima, pa i moj, doduse u nekom globalnom smislu, s obzirom da je meni bitan - kao uspomena, dogadjaj, stepenica koju, za mene, nije lako preci i kada se na to odlucim to ce biti i trenutak kada ce i sam papir (za mene) dobiti sav znacaj ovog sveta)

Usput, meni se licno ne dopada isticanje nebitnosti papira u odnosu dvoje ljudi, pre svega jer se to isticanje po pravilu cini uz posprdno unizavanje tudjeg drugacijeg izbora (cak i ukoliko ti neki drugi nisu poimence odredjeni u konkretnom slucaju). Tako da, to odbijanje "robovanja" drzavnoj prinudi, tradiciji tralala vise mi se cini kao samo jedno od posisanih new age budalastina, barem kada se radi o ljudima kod kojih sam mogla da primetim taj nafuranourbani bunt (odmah da napomenem da ne smatram da je ovo opisano uvek slucaj).

Sustinski, smatram da je "pitanje papira" ipak svacija licna stvar, sve dok je taj neko normalan i ne maltretira me na bilo koji nacin tim svojim izborom.
 

Back
Top