Pera zdera
Buduća legenda
- Poruka
- 42.674
Koji je verovatno gori od specijalnog
Aj ne luduj brate, jel ima takvog bozjeg suda i gde se nalazi ?
Mozda na nebesima
-
- Popularno:
- "Počeli su da mi otkazuju organi": Čedi...
- Napadnuta ekipa N1 kod Ćacilenda...
- Plan predaje Ukrajine u 28 tačaka
- Како се постаје врхунски спортиста ?
- Faks ili kurs?
- Koliko je realna ova mapa ?
- Smrt UGG čizmama!
- Jorgovanka Tabaković: Nemamo gde da...
- Mislite li o bivšima ?
- Hrvatski ministar odbrane izričit:...
Zasto je bog pravio savez sa Jevrejima ?
- Začetnik teme Nikita Kulganov
- Datum pokretanja
Aj ne luduj brate, jel ima takvog bozjeg suda i gde se nalazi ?
Mozda na nebesima
SDG (Soli Deo Gloria)
Veoma poznat
- Poruka
- 10.049
Za razluku od bezbožnog vaspitanja u današnjem obrazovanju...
Izraelski narod je bio svedok Božjih čuda i svi su znali da je Jahve sve njih izveo iz ropstva!
Zato je Izrael imao jasno shvatanje da je Jahve Tvorac neba i zemlje i dobrovoljno su napravili zavetni odnos...
Izraelski narod je bio svedok Božjih čuda i svi su znali da je Jahve sve njih izveo iz ropstva!
Zato je Izrael imao jasno shvatanje da je Jahve Tvorac neba i zemlje i dobrovoljno su napravili zavetni odnos...
Pera zdera
Buduća legenda
- Poruka
- 42.674
Mislis, napravili su OOUR
SDG (Soli Deo Gloria)
Veoma poznat
- Poruka
- 10.049
Kada je izraelski narod obećao da će poštovati sve što je Tvorac rekao...
Exo 24:3 Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Jahvine i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: "Sve riječi što ih Jahve reče, vršit ćemo."
tim njihovim rečima ratifikovan je ugovor između Tvorca zemlje i neba i izraelske nacije.
Exo 24:3 Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Jahvine i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: "Sve riječi što ih Jahve reče, vršit ćemo."
tim njihovim rečima ratifikovan je ugovor između Tvorca zemlje i neba i izraelske nacije.
Pera zdera
Buduća legenda
- Poruka
- 42.674
Nisi nam rekao jel regularno overen u sudu pred svedocima ?
RoadSD
Domaćin
- Poruka
- 3.305
Ne nije bio samo mamac da razotkrijes ko voli miskinje, ti se zalazes za bukvalno tumacenje biblije i cinio bi sve grozote samo da se pojave okolnosti za to, kamenovao bi nevernike, drzao bi roblje i radio mnogo cega jer si (da ponovim jos jednom) bukvalni tumac knjige tj. bukvalni kada tebi to odgovara... danas kada neverneci nedaju da se neko kamenuje zbog svoje razlicitosti ti satro postavljas mamce, sutra kada bi se ukazala prilika ti bi to sproveo u praksu.
Sta, znaci ako se protivim pogubljenju nekog ko nije nikom nista skrivio odma sam kao on????
RoadSD
Domaćin
- Poruka
- 3.305
Koji bog ljubavi? Jel onaj glasnikov i Mojsijev od malo pre otisao u penziju?
Glasnik.
Buduća legenda
- Poruka
- 45.252
Haha kako si providan.
Em sto sam otkrio tvoju naklonost.
Em sada zelis da mi se osvetis zbog toga.
Pa nisam te ja gurnuo u mamac, sam si.
Biblija se delimicno tumaci bukvalno a delimicno simbolicno.
Kako i sta je jasno iz teksta.
Tako ni vas gajeve ne treba da ubijemo.
I vas Bog volibi i poziva da se pokajete.
Bog sve nas trpi jer niko nije savrsen.
Ali nas sve poziva da rastemo i napredujemo u savrsenstvu.
RoadSD
Domaćin
- Poruka
- 3.305
Samo si otkrio koliki si primitivac, zlonamerko i osoba koja izvrce tudje reci.
Za sta da ti se osvetim? Pre mi se cni da prozivkama zelis da oteras neistomisljenike sa foruma da bi mogao da ispustas gasove bez bez ometanja.
Nisi ti nikog gurnuo u mamac, da ti objasnim jos jednom jer izgleda da imas poteskoce sa kapiranjem: postavio si citat iz svete knjige u kom navodni bog navodnom Mojsiju i covecanstvu daje nalog kako treba postupati prema odredjenoj grupi ljudi , meni je uputstvo za pogubljenje takvih ljudi neprihvatljivo, na to sam ti ukazao a ti si me zbog toga proglasio jednim od njih.
Naravno, to nam je svima jasno, sto bi rekao Petar Bozovic(sultan) u Crnom Gruji "moze a i nemora bit"
Glasnik.
Buduća legenda
- Poruka
- 45.252
Da ti pojasnim.
Vidis. Nisi nista rekao pohvalno kako je dobro sto Biblija brani da prakticiras gej praksu, a to bi rekao svako ko nije gej. Ali si brze bolje skocio da ih zastitis.
Sto je pokazalo da jesi.
Nije bitno, Bog voli i trpi i vas gejeve ali ih poziva da krenu prirodnim putem.
Vidis. Nisi nista rekao pohvalno kako je dobro sto Biblija brani da prakticiras gej praksu, a to bi rekao svako ko nije gej. Ali si brze bolje skocio da ih zastitis.
Sto je pokazalo da jesi.
Nije bitno, Bog voli i trpi i vas gejeve ali ih poziva da krenu prirodnim putem.
Poslednja izmena:
SDG (Soli Deo Gloria)
Veoma poznat
- Poruka
- 10.049
Pogubljenje se odnosi na ljude koji su potpuno svesni da postoji Tvorac neba i zemlje i koji su dobrovoljno prihvatili moralni zakon svoga Tvorca.
#147
#147
RoadSD
Domaćin
- Poruka
- 3.305
Znaci svako ko je protiv ubijanja gejeva je gej? Samo mi na to odgovori ako hoces.
SDG (Soli Deo Gloria)
Veoma poznat
- Poruka
- 10.049
Kome smeta Božji zakon?
Upravo takvima!
Upravo takvima!
RoadSD
Domaćin
- Poruka
- 3.305
Glasnik. Znaci svako ko je protiv ubijanja gejeva je gej? Samo mi na to odgovori ako hoces.
Da li to znaci da se deklarisaniog Hriscanina ili Jevreina za koga se ispostavi da je gej treba likvidirati?
SDG (Soli Deo Gloria)
Veoma poznat
- Poruka
- 10.049
Da li Vi trebate ako znate za Božji zakon da usaglasite svoj život sa svim moralnim zahtevima?
Poslednja izmena:
Glasnik.
Buduća legenda
- Poruka
- 45.252
Niko ovde nije za ubijanja gejeva.
Nisi toliko glup da to ne shvatas ili?
Ti samo zloupotrebljavas datu informaciju jer ti je objasnjeno o cemu se radi.
Ali svaki normalan ko nije gej bi pohvalio da Biblija to ne preporucuje.
To nisi ucinio.
A neko od njih bi rekao, ja sam za to da se ubiju a drugi bi rekao, ne ja nisam za to ali sam za ovo.
Sto jasno pokazuje da nisi skroz cist.
Da nisi mozda Bi?
Nema sta da se stidis, mi volimo sve ljude.
Ali cinjenica koja ti smeta, da ne opravdavamo gej, je neizbezna.
I nema potrebe da se ljutis jer niko ne zeli nikome da zbarani nesto...
Poslednja izmena:
SDG (Soli Deo Gloria)
Veoma poznat
- Poruka
- 10.049
Da li ljudi trebaju da usaglase svoj život sa svim moralnim zahtevima koje definiše Božji zakon?
RoadSD
Domaćin
- Poruka
- 3.305
Glasnik.
Buduća legenda
- Poruka
- 45.252
Znaci po kratkom postupku... tako sam i mislio
Pa lepo ti je i on objasnio i ja.
Nisi valjda toliko ogranicn da ne kapiras jos uvek posle tolikih objasnjenja?
Evo ti sada sta je on rekao pa nam ti kazi na koga se odnosi, da vidimo da li stvarno toliko ne kapiras???
SDG (Soli Deo Gloria)
Veoma poznat
- Poruka
- 10.049
Joh 8:1 A Isus otide na goru maslinsku.
Joh 8:2 A ujutru opet dođe u crkvu, i sav narod iđaše k Njemu; i sedavši učaše ih.
Joh 8:3 A književnici i fariseji dovedoše k Njemu ženu uhvaćenu u preljubi, i postavivši je na sredu
Joh 8:4 Rekoše Mu: Učitelju! Ova je žena uhvaćena sad u preljubi;
Joh 8:5 A Mojsije nam u zakonu zapovedi da takve kamenjem ubijamo; a ti šta veliš?
Joh 8:6 Ovo, pak, rekoše kušajući Ga da bi Ga imali za šta okriviti. A Isus saže se dole i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih).
Šta su hteli da postignu sa ovim pitanjem ovi licemeri?
Hteli su da u uslovima izraleske okupacije od rimske vlasti, osude Hristov čin vernosti prema Božjem zakonu (zahtevima koje je On sam dao kada je uspostavio zavetni odnos sa Izraelom)
Joh 8:7 A kad Ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: Koji je među vama bez greha neka najpre baci kamen na nju.
Zapazite da Hrist nije pogazio zahteve građanskih kazni za čin prestupa Božjeg zakona!
Joh 8:8 Pa se opet saže dole i pisaše po zemlji.
Umesto poništavanja zahteva pravednog moralnog zakona, Hrist je opravdao ovu grešnicu pružeći joj još jednu šansu...
Joh 8:9 A kad oni to čuše, i pokarani budući od svoje savesti izlažahu jedan za drugim počevši od starešina do poslednjih; i osta Isus sam i žena stojeći na sredi.
Joh 8:10 A kad se Isus ispravi, i ne videvši ni jednog do samu ženu, reče joj: Ženo! Gde su oni što te tužahu? Nijedan te ne osudi?
Joh 8:11 A ona reče: Nijedan, Gospode! A Isus joj reče: Ni ja te ne osuđujem, idi, i odsele više ne greši.
Joh 8:12 Isus im, pak, opet reče: Ja sam videlo svetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati videlo života.
Joh 8:2 A ujutru opet dođe u crkvu, i sav narod iđaše k Njemu; i sedavši učaše ih.
Joh 8:3 A književnici i fariseji dovedoše k Njemu ženu uhvaćenu u preljubi, i postavivši je na sredu
Joh 8:4 Rekoše Mu: Učitelju! Ova je žena uhvaćena sad u preljubi;
Joh 8:5 A Mojsije nam u zakonu zapovedi da takve kamenjem ubijamo; a ti šta veliš?
Joh 8:6 Ovo, pak, rekoše kušajući Ga da bi Ga imali za šta okriviti. A Isus saže se dole i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih).
Šta su hteli da postignu sa ovim pitanjem ovi licemeri?
Hteli su da u uslovima izraleske okupacije od rimske vlasti, osude Hristov čin vernosti prema Božjem zakonu (zahtevima koje je On sam dao kada je uspostavio zavetni odnos sa Izraelom)
Joh 8:7 A kad Ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: Koji je među vama bez greha neka najpre baci kamen na nju.
Zapazite da Hrist nije pogazio zahteve građanskih kazni za čin prestupa Božjeg zakona!
Joh 8:8 Pa se opet saže dole i pisaše po zemlji.
Umesto poništavanja zahteva pravednog moralnog zakona, Hrist je opravdao ovu grešnicu pružeći joj još jednu šansu...
Joh 8:9 A kad oni to čuše, i pokarani budući od svoje savesti izlažahu jedan za drugim počevši od starešina do poslednjih; i osta Isus sam i žena stojeći na sredi.
Joh 8:10 A kad se Isus ispravi, i ne videvši ni jednog do samu ženu, reče joj: Ženo! Gde su oni što te tužahu? Nijedan te ne osudi?
Joh 8:11 A ona reče: Nijedan, Gospode! A Isus joj reče: Ni ja te ne osuđujem, idi, i odsele više ne greši.
Joh 8:12 Isus im, pak, opet reče: Ja sam videlo svetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati videlo života.
Poslednja izmena:
Glasnik.
Buduća legenda
- Poruka
- 45.252
Da vidimo da li ce Road Sd sada da izvede nesto pozitivno it´z ovog sto si postavio SDG .
Ako je hetero, racunam na velike pohvale prema Bibliji i Isusu...
Nije moguce da su toliki negtaivci ili?
Ako je hetero, racunam na velike pohvale prema Bibliji i Isusu...
Nije moguce da su toliki negtaivci ili?
RoadSD
Domaćin
- Poruka
- 3.305
Hej hriscanine postavio si takozvani boziji zakon o ubijanju a sad mi kazes da se njime moze obrisati dupe??? kontradiktoran si na sto i jedan nacin...
Ti si osoba koja bukvalno tumaci da je zemlja nastala za sedam dana i da je Adam jahao dinosauruse a hoces da kazes da bukvalno ne tumacis bogom dan zakon o likvidaciji ljudi... i jos nekog ko se ne slaze sa takvim zakonom nazivas pederom... zapitaj se sta nije u redu sa tobom.
RoadSD
Domaćin
- Poruka
- 3.305
Kao prvo, Isus nije nista zapisao da bi sa sigurnoscu znali sta je rekao...
Pohvale uvek prema osobi koja je izmenila bilo koji surovi zakon, kao sto imam pohvale prema ljudima koji su izvrsili reviziju starog zaveta koje su izbacile zrtvovanje prvorodjenaca ali to ne menja cinjenicu da su to samo ljudi koji su bili sposobni da unesu odredjene promene i suprotstve se predhodnim zakonima, to je nesto za sta ti ne bi bio sposoban...
SDG (Soli Deo Gloria)
Veoma poznat
- Poruka
- 10.049
50 Među zamkama
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 7,16-36,40-53; 8,1-11.
Sve vrijeme dok je bio u Jeruzalemu tijekom blagdana, Isusa su pratile uhode. Iz dana u dan pokušavali su Ga ušutkati. Svećenici i poglavari motrili su da Ga uhvate u zamku. Namjeravali su Ga spriječiti silom. Međutim, to nije bilo sve. Željeli su poniziti ovog galilejskog Učitelja pred narodom.
Prvog dana Njegove nazočnosti na svetkovini, poglavari su došli k Njemu pitajući Ga kojom vlasti uči. Željeli su odvratiti pozornost s Njega na pitanje o Njegovom pravu da uči, a time i na svoju vlastitu važnost i vlast.
“Moja nauka nije od mene,” rekao je Isus, “nego od onoga koji me je poslao. Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” (Ivan 7,16.17) Na pitanje ovih sitničara Krist nije odgovorio sitničarenjem, već otkrivanjem istine koja ima životno značenje za spasenje duše. Razumijevanje i uvažavanje istine, rekao je On, ovisi manje o umu no o srcu. Istina se mora primiti u dušu, ona zahtijeva podčinjavanje volje. Kad bi se istina mogla podvrgnuti samo razumu, gordost ne bi činila prepreku na putu za njezino primanje. Međutim, ona se mora prihvatiti djelovanjem milosti na srce, pa njezino primanje ovisi o odbacivanju svakog grijeha koji Božji Duh otkriva. Čovjekove prednosti za stjecanje znanja o istini, ma kako bile velike, neće mu biti ni od kakve koristi sve dok srce ne bude otvoreno za primanje istine i dok svjesno ne bude svladana svaka navika i običaj koji se suprote njezinim načelima. Onima koji se tako pokoravaju Bogu, s poštenom željom da upoznaju Njegovu volju i izvršavaju je, istina se otkriva kao Božja sila za njihovo spasenje. Oni će moći načiniti razliku između onoga koji govori za Boga i onoga koji govori sam od sebe. Farizeji nisu stavili svoju volju na stranu Božje volje. Nisu težili saznati istinu, već naći neki izgovor da je izbjegnu, a Krist je pokazao da je upravo to razlog zbog kojega nisu razumijevali Njegovo učenje.
On je sad otkrio ispit uz pomoć kojega se pravi učitelj može razlikovati od varalice: “Tko govori sam od sebe, taj traži svoju vlastitu slavu. A tko traži slavu onoga koji ga je poslao, taj je istinit; u njemu nema nepravednosti.” (Ivan 7,18) Onaj tko traži svoju osobnu slavu govori sam od sebe. Duh sebičnosti odaje svoje podrijetlo. Ali Krist je tražio Božju slavu. On je govorio Božje riječi. To je bio dokaz da je bio ovlašten za učitelja istine.
Isus je rabinima pružio dokaz o svom Božanstvu time što je pokazao da im čita srca. Od izlječenja u Betsaidi stalno su kovali zavjere za Njegovu smrt. Na taj su način sami kršili Zakon za koji su se izdavali da ga brane. “Nije li vam Mojsije dao Zakon?”, rekao je On. “I nitko od vas ne vrši toga Zakona. Zašto hoćete da me ubijete?”
Kao bljesak munje ove su riječi otkrile rabinima provaliju propasti u koju će se strovaliti. Za trenutak su bili ispunjeni strahom. Uvidjeli su da su u sukobu s beskonačnom Snagom. Ali, nisu željeli primiti opomenu. Da bi sačuvali svoj utjecaj u narodu, morali su prikriti svoje zločinačke namjere. Izbjegavajući Isusovo pitanje, uzviknuli su: “Zli duh opsjeo te… Tko hoće da te ubije?” Vješto su navodili na misao da su Isusova veličanstvena djela bila potaknuta zlim duhom.
Isus nije obraćao pozornost na ovo podmetanje. On je nastavio u želji da pokaže kako je Njegovo djelo iscjeljenja u Betsaidi bilo u skladu sa zakonom o suboti i da je ono opravdano tumačenjem koje su sami Hebreji dali tom zakonu. Rekao je: “Vama Mojsije dade obrezanje… i vi u subotu obrezuje-te čovjeka.” Po zakonu svako dijete moralo je biti obrezano osmog dana. Ako ovo određeno vrijeme pada u subotu, obred se morao tada izvršiti. Koliko više mora biti u skladu s duhom Zakona “što sam u subotu ozdravio svega čovjeka”. On ih je upozorio: “Prestanite suditi po vanjštini, već izrecite pravedan sud!”
Poglavari su morali zašutjeti i mnogi su u narodu uzviknuli: “Zar nije ovo onaj koga hoće da ubiju? A evo, on posve slobodno govori i ništa mu ne vele! Da nisu članovi Velikog vijeća zbilja upoznali da je on Mesija?”
Mnogi između Kristovih slušatelja koji su bili stanovnici Jeruzalema i kojima nisu bile nepoznate zavjere poglavara protiv Njega, osjećali su se privučeni k Njemu neodoljivom silom. Pratilo ih je snažno osvjedočenje da je On Božji Sin. Međutim, Sotona ih je bio spreman navesti na sumnju, za to već pripremljenim putem njihovih pogrešnih pojmova o Mesiji i Njegovu dolasku. Bilo je široko rašireno vjerovanje da će se Krist roditi u Betlehemu, ali da će nakon određenog vremena iščeznuti, a prilikom druge pojave nitko neće znati odakle je došao. Nije ih bilo malo koji su smatrali da Mesija neće imati nikakve prirodne veze s ljudskim rodom. Pa kako se narodno razumijevanje o Mesijinoj slavi nije poklapalo s Isusom iz Nazareta, mnogi su bili spremni prihvatiti misao: “Ali, za ovoga znamo odakle je, a Mesija kada dođe, nitko neće znati odakle je!”
Dok su se kolebali između sumnje i vjere, Isus je razumio njihove misli i odgovorio im: “Mene poznajete i znate odakle sam: nisam došao sam od sebe, nego postoji Istiniti koji me posla, a vi ga ipak ne poznajete.” Oni su tvrdili da posjeduju znanje o Kristovom podrijetlu, ali Ga uopće nisu poznavali. Da su živjeli u suglasju s Božjom voljom, prepoznali bi Njegova Sina kad im se otkrio.
Slušatelji nisu mogli pogrešno razumjeti Kristove riječi. One su jasno ponavljale onu tvrdnju koju je iskazao pred Velikim vijećem mjesecima prije ovoga, kad je sebe proglasio Sinom Božjim. Kao što su Ga poglavari tada pokušali ubiti, tako su sada tražili da Ga uhvate, ali su bili spriječeni nevidljivom silom koja je postavila mede njihovom bijesu govoreći im — dovde ćeš dolaziti, a dalje nećeš.
Između naroda mnogi su Mu povjerovali govoreći: “Kad dođe Mesija, hoće li činiti više čudesa nego ih je ovaj učinio?” Vođe farizeja, koji su puni zebnje pratili tijek događaja, zamijetili su izraze naklonosti mnoštva. Požurili su svećeničkim poglavarima i izložili svoje planove da Ga uhite. Pripremali su se da Ga uhvate kad bude sam; jer se nisu usuđivali to učiniti u nazočnosti naroda. Isus je opet pokazao da čita njihove namjere: “Još sam malo vremena s vama”, rekao je, “pa odlazim k onomu koji me posla. Tražit ćete me, a nećete me naći. Gdje budem ja, vi ne možete doći.” Uskoro će naći utočište izvan domašaja njihova ruganja i mržnje, On će se uznijeti Ocu, da bi opet bio Obožavani od anđela i tamo Njegove ubojice neće moći nikada doći.
Rabini su rugajući se rekli: “Budući da ga nećemo naći, kamo ovaj kani ići? Zar kani poći k (Židovima) razasutim medu Grcima i ućiti Grke?” Ovi sitničari nisu ni sanjali da je njihovim podrugljivim riječima opisana Kristova misija! Cijeli dan pružao je svoje ruke k narodu koji ne dopušta da mu se kaže i koji odgovara nasuprot, ipak naći će Ga oni koji Ga nisu tražili i pokazat će se onima koji za Njega ne pitaju. (Rimljanima 10,20.21)
Mnogi koji su bili osvjedočeni da je Isus Božji Sin zavedeni su pogrešnim rasuđivanjem svećenika i rabina. Ovi su učitelji vrlo utjecajno ponavljali proročanstva koja se odnose na Mesiju da će “kraljevati Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu, i Slava će mu sjati pred starješinama”, i da će vladati “od mora do mora, i od Rijeke do granica svijeta”. (Izaija 24,23; Psalam 72,8) Zatim su povlačili omalovažavajuće usporedbe između slave koja je ovdje opisana i skromnog Isusova izgleda. Same riječi proročanstva tako su bile iskrivljene da potkrijepe zabludu. Da je narod u iskrenosti sâm proučavao Riječ, ne bi bio zaveden. Šezdeset prvo Izaijino poglavlje svjedoči da je Krist trebao raditi baš taj rad koji je radio. Pedeset treće poglavlje iznosi Njegovo odbacivanje i patnje u svijetu, a pedeset deveto opisuje karakter svećenika i rabina.
Bog ne prisiljava ljude da se odreknu svog nevjerstva. Pred njima se nalazi svjetlost i tama, istina i zabluda. Njihovo je da odluče što će prihvatiti. Ljudski je um obdaren silom da razlikuje između dobra i zla. Bog je odredio da ljudi ne odlučuju prema trenutačnom osjećaju, već na osnovi valjanosti dokaza, na osnovi brižljivo međusobno uspoređenih dijelova Pisma. Da su Hebreji odbacili svoje predrasude i da su uspoređivali pisano proročanstvo s činjenicama koje su obilježavale Isusov život, primijetili bi divan sklad između proročanstava i njihovog ispunjenja u životu i službi poniznog Galilejca.
I danas su mnogi prevareni na isti način na koji su bili prevareni i Hebreji. Vjerski učitelji čitaju Bibliju u svjetlosti vlastitog razumijevanja i predaja, narod ne istražuje Pisma za sebe i ne prosuđuje sam za sebe što je istina, već se prepušta njihovim sudovima i povjerava svoje duše svojim vođama. Propovijedanje i učenje Njegove Riječi jest jedno od sredstava što ih je Bog posvetio za pronošenje svjetlosti; ali učenje svakog čovjeka moramo provjeriti uz pomoć Svetoga pisma. Tko god s molitvom proučava Bibliju, s čežnjom da spozna istinu da bi je mogao poslušati, primit će božansko prosvjetljenje. On će razumjeti Pisma. “Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će…” (Ivan 7,17)
...
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 7,16-36,40-53; 8,1-11.
Sve vrijeme dok je bio u Jeruzalemu tijekom blagdana, Isusa su pratile uhode. Iz dana u dan pokušavali su Ga ušutkati. Svećenici i poglavari motrili su da Ga uhvate u zamku. Namjeravali su Ga spriječiti silom. Međutim, to nije bilo sve. Željeli su poniziti ovog galilejskog Učitelja pred narodom.
Prvog dana Njegove nazočnosti na svetkovini, poglavari su došli k Njemu pitajući Ga kojom vlasti uči. Željeli su odvratiti pozornost s Njega na pitanje o Njegovom pravu da uči, a time i na svoju vlastitu važnost i vlast.
“Moja nauka nije od mene,” rekao je Isus, “nego od onoga koji me je poslao. Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” (Ivan 7,16.17) Na pitanje ovih sitničara Krist nije odgovorio sitničarenjem, već otkrivanjem istine koja ima životno značenje za spasenje duše. Razumijevanje i uvažavanje istine, rekao je On, ovisi manje o umu no o srcu. Istina se mora primiti u dušu, ona zahtijeva podčinjavanje volje. Kad bi se istina mogla podvrgnuti samo razumu, gordost ne bi činila prepreku na putu za njezino primanje. Međutim, ona se mora prihvatiti djelovanjem milosti na srce, pa njezino primanje ovisi o odbacivanju svakog grijeha koji Božji Duh otkriva. Čovjekove prednosti za stjecanje znanja o istini, ma kako bile velike, neće mu biti ni od kakve koristi sve dok srce ne bude otvoreno za primanje istine i dok svjesno ne bude svladana svaka navika i običaj koji se suprote njezinim načelima. Onima koji se tako pokoravaju Bogu, s poštenom željom da upoznaju Njegovu volju i izvršavaju je, istina se otkriva kao Božja sila za njihovo spasenje. Oni će moći načiniti razliku između onoga koji govori za Boga i onoga koji govori sam od sebe. Farizeji nisu stavili svoju volju na stranu Božje volje. Nisu težili saznati istinu, već naći neki izgovor da je izbjegnu, a Krist je pokazao da je upravo to razlog zbog kojega nisu razumijevali Njegovo učenje.
On je sad otkrio ispit uz pomoć kojega se pravi učitelj može razlikovati od varalice: “Tko govori sam od sebe, taj traži svoju vlastitu slavu. A tko traži slavu onoga koji ga je poslao, taj je istinit; u njemu nema nepravednosti.” (Ivan 7,18) Onaj tko traži svoju osobnu slavu govori sam od sebe. Duh sebičnosti odaje svoje podrijetlo. Ali Krist je tražio Božju slavu. On je govorio Božje riječi. To je bio dokaz da je bio ovlašten za učitelja istine.
Isus je rabinima pružio dokaz o svom Božanstvu time što je pokazao da im čita srca. Od izlječenja u Betsaidi stalno su kovali zavjere za Njegovu smrt. Na taj su način sami kršili Zakon za koji su se izdavali da ga brane. “Nije li vam Mojsije dao Zakon?”, rekao je On. “I nitko od vas ne vrši toga Zakona. Zašto hoćete da me ubijete?”
Kao bljesak munje ove su riječi otkrile rabinima provaliju propasti u koju će se strovaliti. Za trenutak su bili ispunjeni strahom. Uvidjeli su da su u sukobu s beskonačnom Snagom. Ali, nisu željeli primiti opomenu. Da bi sačuvali svoj utjecaj u narodu, morali su prikriti svoje zločinačke namjere. Izbjegavajući Isusovo pitanje, uzviknuli su: “Zli duh opsjeo te… Tko hoće da te ubije?” Vješto su navodili na misao da su Isusova veličanstvena djela bila potaknuta zlim duhom.
Isus nije obraćao pozornost na ovo podmetanje. On je nastavio u želji da pokaže kako je Njegovo djelo iscjeljenja u Betsaidi bilo u skladu sa zakonom o suboti i da je ono opravdano tumačenjem koje su sami Hebreji dali tom zakonu. Rekao je: “Vama Mojsije dade obrezanje… i vi u subotu obrezuje-te čovjeka.” Po zakonu svako dijete moralo je biti obrezano osmog dana. Ako ovo određeno vrijeme pada u subotu, obred se morao tada izvršiti. Koliko više mora biti u skladu s duhom Zakona “što sam u subotu ozdravio svega čovjeka”. On ih je upozorio: “Prestanite suditi po vanjštini, već izrecite pravedan sud!”
Poglavari su morali zašutjeti i mnogi su u narodu uzviknuli: “Zar nije ovo onaj koga hoće da ubiju? A evo, on posve slobodno govori i ništa mu ne vele! Da nisu članovi Velikog vijeća zbilja upoznali da je on Mesija?”
Mnogi između Kristovih slušatelja koji su bili stanovnici Jeruzalema i kojima nisu bile nepoznate zavjere poglavara protiv Njega, osjećali su se privučeni k Njemu neodoljivom silom. Pratilo ih je snažno osvjedočenje da je On Božji Sin. Međutim, Sotona ih je bio spreman navesti na sumnju, za to već pripremljenim putem njihovih pogrešnih pojmova o Mesiji i Njegovu dolasku. Bilo je široko rašireno vjerovanje da će se Krist roditi u Betlehemu, ali da će nakon određenog vremena iščeznuti, a prilikom druge pojave nitko neće znati odakle je došao. Nije ih bilo malo koji su smatrali da Mesija neće imati nikakve prirodne veze s ljudskim rodom. Pa kako se narodno razumijevanje o Mesijinoj slavi nije poklapalo s Isusom iz Nazareta, mnogi su bili spremni prihvatiti misao: “Ali, za ovoga znamo odakle je, a Mesija kada dođe, nitko neće znati odakle je!”
Dok su se kolebali između sumnje i vjere, Isus je razumio njihove misli i odgovorio im: “Mene poznajete i znate odakle sam: nisam došao sam od sebe, nego postoji Istiniti koji me posla, a vi ga ipak ne poznajete.” Oni su tvrdili da posjeduju znanje o Kristovom podrijetlu, ali Ga uopće nisu poznavali. Da su živjeli u suglasju s Božjom voljom, prepoznali bi Njegova Sina kad im se otkrio.
Slušatelji nisu mogli pogrešno razumjeti Kristove riječi. One su jasno ponavljale onu tvrdnju koju je iskazao pred Velikim vijećem mjesecima prije ovoga, kad je sebe proglasio Sinom Božjim. Kao što su Ga poglavari tada pokušali ubiti, tako su sada tražili da Ga uhvate, ali su bili spriječeni nevidljivom silom koja je postavila mede njihovom bijesu govoreći im — dovde ćeš dolaziti, a dalje nećeš.
Između naroda mnogi su Mu povjerovali govoreći: “Kad dođe Mesija, hoće li činiti više čudesa nego ih je ovaj učinio?” Vođe farizeja, koji su puni zebnje pratili tijek događaja, zamijetili su izraze naklonosti mnoštva. Požurili su svećeničkim poglavarima i izložili svoje planove da Ga uhite. Pripremali su se da Ga uhvate kad bude sam; jer se nisu usuđivali to učiniti u nazočnosti naroda. Isus je opet pokazao da čita njihove namjere: “Još sam malo vremena s vama”, rekao je, “pa odlazim k onomu koji me posla. Tražit ćete me, a nećete me naći. Gdje budem ja, vi ne možete doći.” Uskoro će naći utočište izvan domašaja njihova ruganja i mržnje, On će se uznijeti Ocu, da bi opet bio Obožavani od anđela i tamo Njegove ubojice neće moći nikada doći.
Rabini su rugajući se rekli: “Budući da ga nećemo naći, kamo ovaj kani ići? Zar kani poći k (Židovima) razasutim medu Grcima i ućiti Grke?” Ovi sitničari nisu ni sanjali da je njihovim podrugljivim riječima opisana Kristova misija! Cijeli dan pružao je svoje ruke k narodu koji ne dopušta da mu se kaže i koji odgovara nasuprot, ipak naći će Ga oni koji Ga nisu tražili i pokazat će se onima koji za Njega ne pitaju. (Rimljanima 10,20.21)
Mnogi koji su bili osvjedočeni da je Isus Božji Sin zavedeni su pogrešnim rasuđivanjem svećenika i rabina. Ovi su učitelji vrlo utjecajno ponavljali proročanstva koja se odnose na Mesiju da će “kraljevati Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu, i Slava će mu sjati pred starješinama”, i da će vladati “od mora do mora, i od Rijeke do granica svijeta”. (Izaija 24,23; Psalam 72,8) Zatim su povlačili omalovažavajuće usporedbe između slave koja je ovdje opisana i skromnog Isusova izgleda. Same riječi proročanstva tako su bile iskrivljene da potkrijepe zabludu. Da je narod u iskrenosti sâm proučavao Riječ, ne bi bio zaveden. Šezdeset prvo Izaijino poglavlje svjedoči da je Krist trebao raditi baš taj rad koji je radio. Pedeset treće poglavlje iznosi Njegovo odbacivanje i patnje u svijetu, a pedeset deveto opisuje karakter svećenika i rabina.
Bog ne prisiljava ljude da se odreknu svog nevjerstva. Pred njima se nalazi svjetlost i tama, istina i zabluda. Njihovo je da odluče što će prihvatiti. Ljudski je um obdaren silom da razlikuje između dobra i zla. Bog je odredio da ljudi ne odlučuju prema trenutačnom osjećaju, već na osnovi valjanosti dokaza, na osnovi brižljivo međusobno uspoređenih dijelova Pisma. Da su Hebreji odbacili svoje predrasude i da su uspoređivali pisano proročanstvo s činjenicama koje su obilježavale Isusov život, primijetili bi divan sklad između proročanstava i njihovog ispunjenja u životu i službi poniznog Galilejca.
I danas su mnogi prevareni na isti način na koji su bili prevareni i Hebreji. Vjerski učitelji čitaju Bibliju u svjetlosti vlastitog razumijevanja i predaja, narod ne istražuje Pisma za sebe i ne prosuđuje sam za sebe što je istina, već se prepušta njihovim sudovima i povjerava svoje duše svojim vođama. Propovijedanje i učenje Njegove Riječi jest jedno od sredstava što ih je Bog posvetio za pronošenje svjetlosti; ali učenje svakog čovjeka moramo provjeriti uz pomoć Svetoga pisma. Tko god s molitvom proučava Bibliju, s čežnjom da spozna istinu da bi je mogao poslušati, primit će božansko prosvjetljenje. On će razumjeti Pisma. “Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će…” (Ivan 7,17)
...
SDG (Soli Deo Gloria)
Veoma poznat
- Poruka
- 10.049
...
Posljednjeg dana blagdana, sluge koje su poslali svećenici i poglavari da uhite Isusa, vratile su se bez Njega. Ljutito su ih upitali: “Zašto ga niste doveli?” Svečanim izrazom lica odgovorili su: “Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!”
Njegove riječi omekšale su njihova tvrda srca. Dok je govorio u predvorju Hrama, oni su boravili u blizini, da bi uhvatili nešto što bi se moglo okrenuti protiv Njega. Međutim, dok su slušali, zaboravili su cilj zbog kojega su bili poslani. Stajali su kao zaneseni. Krist je otkrio sebe njihovoj duši. Vidjeli su ono što svećenici i poglavari nisu željeli vidjeti — ljudsku prirodu preplavljenu slavom božanske prirode. Oni su se vratili tako ispunjeni ovom mišlju, tako ganuti Njegovim riječima da su na pitanje: “Zašto ga niste doveli?” mogli samo odgovoriti: “Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!”
Svećenici i poglavari ostali su u istom uvjerenju nakon svog prvog dodira s Kristom. Njihova su srca bila duboko pokrenuta i nametala im se misao: “Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!” Međutim, ugušili su osvjedočenje Svetog Duha. Sada su, ljutiti što su čak i oruđa zakona pala pod utjecaj omrznuta Galilejca, povikali: “Zar ste i vi zavedeni? Ima li tko od članova Velikog vijeća ili od farizeja da je vjerovao u njega? A ova svjetina koja ne pozna Zakona, ona je prokleta.”
Oni kojima se iznosi vijest istine rijetko pitaju: “Je li to istina?”, već pitaju: “Tko ustaje u njenu obranu?” Mnoštvo je cijeni brojem onih koji je prihvaćaju, pa se još uvijek postavlja pitanje: “Je li tko od učenih ljudi ili vjerskih voda povjerovao?” Danas ljudi nisu naklonjeniji pravoj pobožnosti no što su bili u Kristovo doba. Oni toliko teže zemaljskim dobrima da zanemaruju vječna blaga, pa nije nikakav dokaz protiv istine to što je veliki broj ljudi nije spreman prihvatiti ili što je ne prihvaćaju veliki ljudi u svijetu pa čak ni vjerske vođe.
Ponovno su svećenici i poglavari nastavili smišljati način kako da uhvate Isusa. Isticalo se da će, ako bude i dalje ostavljen na slobodi, odvući narod od postavljenih voda i da je jedini siguran pravac ušutkati Ga bez odlaganja. U punom jeku raspravljanja, iznenada su bili zaustavljeni. Nikodem je upitao: “Osuđuje li naš Zakon nekoga ako se prije ne sasluša i ne dozna što je učinio?” Tišina je prekrila skup. Nikodemove su riječi doprle do njihove savjesti. Nisu mogli osuditi čovjeka bez saslušanja. Međutim, oholi poglavari nisu ušutjeli samo zbog ovog razloga, netremice gledajući onoga koji se usudio govoriti u korist pravde. Bili su začuđeni i razočarani što je jedan iz njihova broja bio toliko pod dojmom Isusovog karaktera da je prozborio u Njegovu obranu. Povrativši se od iznenađenja, s oštrom su se zajedljivošću obratili Nikodemu: “Zar si i ti iz Galileje? Ispitaj pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje nikakav prorok!”
Ipak je prosvjed obustavio postupak Vijeća. Poglavari nisu mogli provesti svoju namjeru i bez saslušanja osuditi Isusa. Poraženi za neko vrijeme, “tada se vratiše svaki svojoj kući. Isus ode na Maslinsku goru.”
Od uzbuđenja i gradskog meteža, od hirovita mnoštva, od podmuklih rabina, Isus se okrenuo tišini maslinjaka, gdje je mogao biti sam s Bogom. Međutim, u rano jutro vratio se u Hram i kad se narod okupio oko Njega, sjeo je i poučavao ga.
Ubrzo je bio prekinut. Skupina farizeja i književnika približavala Mu se vukući sa sobom jednu prestrašenu ženu koju su grubim, srditim glasom optuživali da je prekršila sedmu zapovijed. Gurnuvši je pred Isusa, rekli su Mu s licemjernim poštovanjem: “Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. A ti što veliš?”
Njihovo prijetvorno uvažavanje skrivalo je brižljivo skovanu zavjeru za Njegovo uništenje. Ugrabili su ovu priliku da osiguraju optužbu protiv Njega, smatrajući da će bez obzira na odluku koju bude donio, pronaći povod da Ga optuže. Ako oslobodi ženu, mogli bi Ga okriviti da prezire Mojsijev zakon. Ako izjavi da je zaslužila smrt, mogli bi Ga optužiti Rimljanima da prisvaja vlast koja pripada samo njima.
Isus je za trenutak promatrao ovaj prizor — žrtvu koja je postidena drhtala, dostojanstvene prilike surova lica, lišene čak i ljudskog sažaljenja. Njegov duh besprijekorne čistoće zgrozio se od ovog prizora. Dobro je znao s kojim Mu se ciljem iznosi ovaj slučaj. Čitao je srce, poznavao karakter i tijek života svakoga koji se nalazio pred Njim. Ovi lažni čuvari pravde sami su naveli svoju žrtvu na grijeh da bi mogli postaviti zamku Isusu. Ne pokazujući nijednim znakom da je čuo njihovo pitanje, sagnuo se i, gledajući u zemlju, počeo pisati po prašini.
Nestrpljivi zbog Njegova odlaganja i očite ravnodušnosti, tužitelji su prišli bliže, skrećući Njegovu pozornost na ovaj predmet. Međutim, kad su njihove oči, slijedeći Isusove, pogledale na pločnik kraj Njegovih nogu, lica su im se promijenila. Tu, ispisani pred njima, bili su svi tajni grijesi njihovog života. Ljudi koji su to promatrali vidjeli su iznenadnu promjenu izraza lica i gurali se naprijed da otkriju što oni promatraju s takvom zapanjenošću i stidom.
Sa svim svojim neiskrenim izjavama o poštovanju Zakona, ovi rabini, iznoseći optužbu protiv žene, oglušili su se o njegove odredbe. Da poduzme postupak protiv nje bila je dužnost njezina muža, a i krivca je trebalo podjednako kazniti. Postupak tužitelja bio je potpuno nezakonit. Isus ih je sreo na njihovom tlu. Zakon je nalagao da u slučaju kažnjavanja kamenovanjem svjedoci prvi bace kamen. Dižući se i upravljajući svoj pogled na starješine koje su skovale ovu zavjeru, Isus je rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!” I sagnuvši se, nastavio je pisati po zemlji.
Nije odbacio Zakon koji je dan preko Mojsija niti je pogazio vlast Rima. Tužitelji su bili pobijeđeni. Sada, s razderanim haljinama lažne pobožnosti, stajali su krivi i osuđeni u nazočnosti Beskrajne Čistoće. Strepili su da se skrivena nepravda njihovog života ne otkrije mnoštvu, pa su se jedan po jedan iskrali, sagnutih glava i oborenih očiju, ostavljajući svoju žrtvu s milostivim Spasiteljem.
Isus je ustao i pogledavši ženu rekao: “Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi? Nitko, Gospodine, odgovori ona. Ni ja te — reče Isus — ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.”
Žena je stajala pred Isusom dršćući od straha. Njegove riječi: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!” doprle su do nje kao smrtna presuda. Nije se usuđivala pogledati u Spasiteljevo lice, već je tiho čekala svoju sudbinu. Zapanjena, vidjela je kako njezini tužitelji bez riječi odlaze posti-đeni, a onda su u njezinim ušima zazvonile riječi nade: “Ni ja te… ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.” Njezino je srce bilo ganuto i ona se bacila pred Isusove noge, iskazujući jecajima svoju zahvalnost i ispovijedajući u gorkim suzama svoje grijehe.
To je za nju bio početak novoga života, života čistoće i mira, posvećenog službi Bogu. Podizanjem ove posrnule duše Isus je učinio veće čudo nego izlječenjem najteže tjelesne bolesti; On je izliječio duhovnu bolest koja vodi u vječnu smrt. Ova žena koja se pokajala postala je jedna od Njegovih nepokolebljivih sljedbenica. Samopožrtvovnom ljubavlju i odanošću uzvratila je Njegovoj milosti koja prašta.
U činu opraštanja ovoj ženi i ohrabrenju da živi boljim životom, Isusov karakter odsjajuje ljepotom savršene pravde. Premda ne prikriva grijeh, niti smanjuje osjećaj krivnje, On ipak ne želi osuditi, već spasiti. Svijet je za ovu zabludjelu ženu imao samo podsmijeh i prijezir, ali Isus je izgovorio riječi utjehe i nade. Bezgrješni je imao sućuti prema slabostima ove grješnice, pa joj je pružio ruku pomoćnicu. Dok su je licemjerni farizeji optuživali, Isus joj je zapovjedio: “Idi i odsada ne griješi više.”
Kristov sljedbenik nije onaj koji odvraća svoje oči okrećući se od zabludjelih, ostavljajući ih da nesmetano idu putem koji ih vodi sve niže. Oni koji prednjače u osudivanju drugih i koji revnuju da ih dovedu pred sud, često su u svom životu mnogo grješniji od njih. Ljudi mrze grješnika, ali vole grijeh. Krist mrzi grijeh, ali voli grješnika. To će biti duh svih koji Ga slijede. Kršćanska ljubav je spora da osudi i brza da primijeti pokajanje; spremna je oprostiti, ohrabriti, postaviti onoga tko luta na stazu svetosti i održati njegove stope na njoj.
Iz knjige
Isusov život
http://elenvajt.info/category/knjige/serija_velika_borba/isusov_zivot/
Posljednjeg dana blagdana, sluge koje su poslali svećenici i poglavari da uhite Isusa, vratile su se bez Njega. Ljutito su ih upitali: “Zašto ga niste doveli?” Svečanim izrazom lica odgovorili su: “Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!”
Njegove riječi omekšale su njihova tvrda srca. Dok je govorio u predvorju Hrama, oni su boravili u blizini, da bi uhvatili nešto što bi se moglo okrenuti protiv Njega. Međutim, dok su slušali, zaboravili su cilj zbog kojega su bili poslani. Stajali su kao zaneseni. Krist je otkrio sebe njihovoj duši. Vidjeli su ono što svećenici i poglavari nisu željeli vidjeti — ljudsku prirodu preplavljenu slavom božanske prirode. Oni su se vratili tako ispunjeni ovom mišlju, tako ganuti Njegovim riječima da su na pitanje: “Zašto ga niste doveli?” mogli samo odgovoriti: “Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!”
Svećenici i poglavari ostali su u istom uvjerenju nakon svog prvog dodira s Kristom. Njihova su srca bila duboko pokrenuta i nametala im se misao: “Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!” Međutim, ugušili su osvjedočenje Svetog Duha. Sada su, ljutiti što su čak i oruđa zakona pala pod utjecaj omrznuta Galilejca, povikali: “Zar ste i vi zavedeni? Ima li tko od članova Velikog vijeća ili od farizeja da je vjerovao u njega? A ova svjetina koja ne pozna Zakona, ona je prokleta.”
Oni kojima se iznosi vijest istine rijetko pitaju: “Je li to istina?”, već pitaju: “Tko ustaje u njenu obranu?” Mnoštvo je cijeni brojem onih koji je prihvaćaju, pa se još uvijek postavlja pitanje: “Je li tko od učenih ljudi ili vjerskih voda povjerovao?” Danas ljudi nisu naklonjeniji pravoj pobožnosti no što su bili u Kristovo doba. Oni toliko teže zemaljskim dobrima da zanemaruju vječna blaga, pa nije nikakav dokaz protiv istine to što je veliki broj ljudi nije spreman prihvatiti ili što je ne prihvaćaju veliki ljudi u svijetu pa čak ni vjerske vođe.
Ponovno su svećenici i poglavari nastavili smišljati način kako da uhvate Isusa. Isticalo se da će, ako bude i dalje ostavljen na slobodi, odvući narod od postavljenih voda i da je jedini siguran pravac ušutkati Ga bez odlaganja. U punom jeku raspravljanja, iznenada su bili zaustavljeni. Nikodem je upitao: “Osuđuje li naš Zakon nekoga ako se prije ne sasluša i ne dozna što je učinio?” Tišina je prekrila skup. Nikodemove su riječi doprle do njihove savjesti. Nisu mogli osuditi čovjeka bez saslušanja. Međutim, oholi poglavari nisu ušutjeli samo zbog ovog razloga, netremice gledajući onoga koji se usudio govoriti u korist pravde. Bili su začuđeni i razočarani što je jedan iz njihova broja bio toliko pod dojmom Isusovog karaktera da je prozborio u Njegovu obranu. Povrativši se od iznenađenja, s oštrom su se zajedljivošću obratili Nikodemu: “Zar si i ti iz Galileje? Ispitaj pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje nikakav prorok!”
Ipak je prosvjed obustavio postupak Vijeća. Poglavari nisu mogli provesti svoju namjeru i bez saslušanja osuditi Isusa. Poraženi za neko vrijeme, “tada se vratiše svaki svojoj kući. Isus ode na Maslinsku goru.”
Od uzbuđenja i gradskog meteža, od hirovita mnoštva, od podmuklih rabina, Isus se okrenuo tišini maslinjaka, gdje je mogao biti sam s Bogom. Međutim, u rano jutro vratio se u Hram i kad se narod okupio oko Njega, sjeo je i poučavao ga.
Ubrzo je bio prekinut. Skupina farizeja i književnika približavala Mu se vukući sa sobom jednu prestrašenu ženu koju su grubim, srditim glasom optuživali da je prekršila sedmu zapovijed. Gurnuvši je pred Isusa, rekli su Mu s licemjernim poštovanjem: “Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. A ti što veliš?”
Njihovo prijetvorno uvažavanje skrivalo je brižljivo skovanu zavjeru za Njegovo uništenje. Ugrabili su ovu priliku da osiguraju optužbu protiv Njega, smatrajući da će bez obzira na odluku koju bude donio, pronaći povod da Ga optuže. Ako oslobodi ženu, mogli bi Ga okriviti da prezire Mojsijev zakon. Ako izjavi da je zaslužila smrt, mogli bi Ga optužiti Rimljanima da prisvaja vlast koja pripada samo njima.
Isus je za trenutak promatrao ovaj prizor — žrtvu koja je postidena drhtala, dostojanstvene prilike surova lica, lišene čak i ljudskog sažaljenja. Njegov duh besprijekorne čistoće zgrozio se od ovog prizora. Dobro je znao s kojim Mu se ciljem iznosi ovaj slučaj. Čitao je srce, poznavao karakter i tijek života svakoga koji se nalazio pred Njim. Ovi lažni čuvari pravde sami su naveli svoju žrtvu na grijeh da bi mogli postaviti zamku Isusu. Ne pokazujući nijednim znakom da je čuo njihovo pitanje, sagnuo se i, gledajući u zemlju, počeo pisati po prašini.
Nestrpljivi zbog Njegova odlaganja i očite ravnodušnosti, tužitelji su prišli bliže, skrećući Njegovu pozornost na ovaj predmet. Međutim, kad su njihove oči, slijedeći Isusove, pogledale na pločnik kraj Njegovih nogu, lica su im se promijenila. Tu, ispisani pred njima, bili su svi tajni grijesi njihovog života. Ljudi koji su to promatrali vidjeli su iznenadnu promjenu izraza lica i gurali se naprijed da otkriju što oni promatraju s takvom zapanjenošću i stidom.
Sa svim svojim neiskrenim izjavama o poštovanju Zakona, ovi rabini, iznoseći optužbu protiv žene, oglušili su se o njegove odredbe. Da poduzme postupak protiv nje bila je dužnost njezina muža, a i krivca je trebalo podjednako kazniti. Postupak tužitelja bio je potpuno nezakonit. Isus ih je sreo na njihovom tlu. Zakon je nalagao da u slučaju kažnjavanja kamenovanjem svjedoci prvi bace kamen. Dižući se i upravljajući svoj pogled na starješine koje su skovale ovu zavjeru, Isus je rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!” I sagnuvši se, nastavio je pisati po zemlji.
Nije odbacio Zakon koji je dan preko Mojsija niti je pogazio vlast Rima. Tužitelji su bili pobijeđeni. Sada, s razderanim haljinama lažne pobožnosti, stajali su krivi i osuđeni u nazočnosti Beskrajne Čistoće. Strepili su da se skrivena nepravda njihovog života ne otkrije mnoštvu, pa su se jedan po jedan iskrali, sagnutih glava i oborenih očiju, ostavljajući svoju žrtvu s milostivim Spasiteljem.
Isus je ustao i pogledavši ženu rekao: “Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi? Nitko, Gospodine, odgovori ona. Ni ja te — reče Isus — ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.”
Žena je stajala pred Isusom dršćući od straha. Njegove riječi: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!” doprle su do nje kao smrtna presuda. Nije se usuđivala pogledati u Spasiteljevo lice, već je tiho čekala svoju sudbinu. Zapanjena, vidjela je kako njezini tužitelji bez riječi odlaze posti-đeni, a onda su u njezinim ušima zazvonile riječi nade: “Ni ja te… ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.” Njezino je srce bilo ganuto i ona se bacila pred Isusove noge, iskazujući jecajima svoju zahvalnost i ispovijedajući u gorkim suzama svoje grijehe.
To je za nju bio početak novoga života, života čistoće i mira, posvećenog službi Bogu. Podizanjem ove posrnule duše Isus je učinio veće čudo nego izlječenjem najteže tjelesne bolesti; On je izliječio duhovnu bolest koja vodi u vječnu smrt. Ova žena koja se pokajala postala je jedna od Njegovih nepokolebljivih sljedbenica. Samopožrtvovnom ljubavlju i odanošću uzvratila je Njegovoj milosti koja prašta.
U činu opraštanja ovoj ženi i ohrabrenju da živi boljim životom, Isusov karakter odsjajuje ljepotom savršene pravde. Premda ne prikriva grijeh, niti smanjuje osjećaj krivnje, On ipak ne želi osuditi, već spasiti. Svijet je za ovu zabludjelu ženu imao samo podsmijeh i prijezir, ali Isus je izgovorio riječi utjehe i nade. Bezgrješni je imao sućuti prema slabostima ove grješnice, pa joj je pružio ruku pomoćnicu. Dok su je licemjerni farizeji optuživali, Isus joj je zapovjedio: “Idi i odsada ne griješi više.”
Kristov sljedbenik nije onaj koji odvraća svoje oči okrećući se od zabludjelih, ostavljajući ih da nesmetano idu putem koji ih vodi sve niže. Oni koji prednjače u osudivanju drugih i koji revnuju da ih dovedu pred sud, često su u svom životu mnogo grješniji od njih. Ljudi mrze grješnika, ali vole grijeh. Krist mrzi grijeh, ali voli grješnika. To će biti duh svih koji Ga slijede. Kršćanska ljubav je spora da osudi i brza da primijeti pokajanje; spremna je oprostiti, ohrabriti, postaviti onoga tko luta na stazu svetosti i održati njegove stope na njoj.
Iz knjige
Isusov život
http://elenvajt.info/category/knjige/serija_velika_borba/isusov_zivot/
Poslednja izmena:
