Zašto ćutimo?

Urwald

Ističe se
Moderator
Poruka
2.330
Nekada kada se suočimo sa neprijatnim situacijama, uvredama, nepravdom i/ili nelagodama - biramo da ćutimo.
Ćutanje u trenucima kada bismo mogli (ili morali) da progovorimo nije samo stvar trenutne slabosti, već dosta često i duboko ukorenjen psihološki mehanizam.

Koliko često ste ćutali/ćutite na stvari koje vam ne odgovaraju?
Da li se osećate krivim kada izrazite neslaganje ili postavite granice?
Da li u nekom momentu ipak odlučite da progovorite?
 
Nekada kada se suočimo sa neprijatnim situacijama, uvreda'ma, nepravdom i/ili nelagodama - biramo da ćutimo.
Nekada je pametnije oćutati, ne što nemaš šta da kažeš ili se plašiš, jednostavno, poštediš se nerviranja.
Nisam osoba koja trpi uvrede i nepravdu, ali kako sam starija sve više stvari 'puštam niz vetar' i okrećem drugi list.

Volim jasne situacije 'ili - ili', ništa između.
 
Nekada kada se suočimo sa neprijatnim situacijama, uvredama, nepravdom i/ili nelagodama - biramo da ćutimo.
Ćutanje u trenucima kada bismo mogli (ili morali) da progovorimo nije samo stvar trenutne slabosti, već dosta često i duboko ukorenjen psihološki mehanizam.

Koliko često ste ćutali/ćutite na stvari koje vam ne odgovaraju?
Da li se osećate krivim kada izrazite neslaganje ili postavite granice?
Da li u nekom momentu ipak odlučite da progovorite?
U mnogim odnosima sam ćutao iz straha

Ali i tome dođe obrt

U jednom trenutku sam sa tatom (pre par godina) imao "trenutak", pa sam krenuo da odgovaram na određene njegove "izjave", na šta sam dobio odgovor "ćuti! Ćuti!“

Ali sam takođe dodao (2 puta) " ja sam sa ćutanjem završio!“

Cela scena je bila mnogo...vatrenija i glasnija 🤗 u jednoj finoj kafani... I bilo je tu još detalja (u jednom trenutku su me čuli svi stolovi)


To je kada se dugo ćuti i mnogo dopušta.


Video sam "na šta liče" neki ljudi koje znam kada previše ćute... Na šta liče kao ličnosti...
 
U mnogim odnosima sam ćutao iz straha
Kontam da ne tako kod većine nas kada smo deca, a kada odrastemo nekada ostane onaj strah "da ne povredimo nekog".
U jednom trenutku sam sa tatom (pre par godina) imao "trenutak", pa sam krenuo da odgovaram na određene njegove "izjave", na šta sam dobio odgovor "ćuti! Ćuti!“
Slično je bilo i kod mene i mog, kada se sretnemo non stop mi priča ćuti ćuti ali to ne fermam ni 5%, a pogotovu kada ima ljudi oko nas i kada još krenem da mu "kontriram"
Video sam "na šta liče" neki ljudi koje znam kada previše ćute... Na šta liče kao ličnosti...
Rekao bih da ih u našem društvu ima i previše ... Ono najveći problem su sami sebi ...
 
Nekada kada se suočimo sa neprijatnim situacijama, uvredama, nepravdom i/ili nelagodama - biramo da ćutimo.
Ćutanje u trenucima kada bismo mogli (ili morali) da progovorimo nije samo stvar trenutne slabosti, već dosta često i duboko ukorenjen psihološki mehanizam.

Koliko često ste ćutali/ćutite na stvari koje vam ne odgovaraju?
Da li se osećate krivim kada izrazite neslaganje ili postavite granice?
Da li u nekom momentu ipak odlučite da progovorite?
Cutim kad moram jer situacija zahteva tako.
nemam strah ni od koga na poslu npr
ali moram biti oprezan jer postoje osobe koje trenutno zavise od novca koji donosim
Da nije tako ne bih cutao ni tamo.
Osim toga postoje drustvene norme koje posstujem
nije uvek dobro sve recci kako jestte jer je nekulturno.
Ali biram cutanje i kad postoji opasnost od osvete
jer ljudi su cudo...
U 90 odsto situacija ipak progovorim.
Cilj mi je da to smanjim koliko god mogu
bolje za mene...i za druge.
 
Nekada kada se suočimo sa neprijatnim situacijama, uvredama, nepravdom i/ili nelagodama - biramo da ćutimo.
Ćutanje u trenucima kada bismo mogli (ili morali) da progovorimo nije samo stvar trenutne slabosti, već dosta često i duboko ukorenjen psihološki mehanizam.

Koliko često ste ćutali/ćutite na stvari koje vam ne odgovaraju?
Da li se osećate krivim kada izrazite neslaganje ili postavite granice?
Da li u nekom momentu ipak odlučite da progovorite?

Често одћутим у непријатним ситуацијама. Осећам се кривим у таквим тренуцима. Пукнем и ја понекад. ;)
 
Nekada kada se suočimo sa neprijatnim situacijama, uvredama, nepravdom i/ili nelagodama - biramo da ćutimo.
Ćutanje u trenucima kada bismo mogli (ili morali) da progovorimo nije samo stvar trenutne slabosti, već dosta često i duboko ukorenjen psihološki mehanizam.

Koliko često ste ćutali/ćutite na stvari koje vam ne odgovaraju?
Da li se osećate krivim kada izrazite neslaganje ili postavite granice?
Da li u nekom momentu ipak odlučite da progovorite?

Sve zavisi jer nekada onaj koji djeluje da mu treba pomoci dici glas za njega upravo je on moguce i najgori od svih,treba pravilno gledati cijelu situaciju
 
Nekada kada se suočimo sa neprijatnim situacijama, uvredama, nepravdom i/ili nelagodama - biramo da ćutimo.
Ćutanje u trenucima kada bismo mogli (ili morali) da progovorimo nije samo stvar trenutne slabosti, već dosta često i duboko ukorenjen psihološki mehanizam.

Koliko često ste ćutali/ćutite na stvari koje vam ne odgovaraju?
Da li se osećate krivim kada izrazite neslaganje ili postavite granice?
Da li u nekom momentu ipak odlučite da progovorite?
Ја се често, на безобразлук тако збуним, да само трепћем. После, кад све прође, полудим и псујем у себи. Бесним, али без последица. И то је најчешћи случај. Можда је тако и накбоље, кад боље размислим. Јер ја имам 190. 120 кила, без сала, а боксовао сам активно 10 година. Можда је овк ипак најбоље.
 
Nekada kada se suočimo sa neprijatnim situacijama, uvredama, nepravdom i/ili nelagodama - biramo da ćutimo.
Ćutanje u trenucima kada bismo mogli (ili morali) da progovorimo nije samo stvar trenutne slabosti, već dosta često i duboko ukorenjen psihološki mehanizam.

Koliko često ste ćutali/ćutite na stvari koje vam ne odgovaraju?
Da li se osećate krivim kada izrazite neslaganje ili postavite granice?
Da li u nekom momentu ipak odlučite da progovorite?
Ima situacija kada je pametnije cutati i brojati do deset, ili jutro je pametnije od veceri
Ali i za to postoji granica dokle se može cutati na vredjanje , nepravdu i slicno..Tada se progovori
 
Ima situacija kada je pametnije cutati i brojati do deset, ili jutro je pametnije od veceri
Ali i za to postoji granica dokle se može cutati na vredjanje , nepravdu i slicno..Tada se progovori
Rekao bih da neke situacije zavise od pozicije moći i koliko nam se stvari mogu obiti o glavu.
Sa druge strane regularne situacije mi najčešće deluju jednostavnije, kažeš šta imaš i to je to, prećutkivanje je samo uvod u to da nekog nepotrebno zamrzimo, pogotovu ako smo bili bliski sa tom osobom ranije.
 
Koliko često ste ćutali/ćutite na stvari koje vam ne odgovaraju?

Povremeno, jer sve je manje stvari koje mi ne odgovaraju.

Da li se osećate krivim kada izrazite neslaganje ili postavite granice?

Ne osećam se krivom, pogotovo kad znam da sam u pravu. Ne osećam se krivom ni zbog granica koje postavim.

Da li u nekom momentu ipak odlučite da progovorite?

Da. Sve zavisi sa kim razgovaram. Ranije nisam ćutala.

Dodatno pitanje:
Koje stvari ne možete da prećutite?

Ne mogu da prećutim kad neko vređa moju porodicu, ili govori nešto loše o porodici. Ne ćutim kada vidim nepravdu.
 

Back
Top