Zašto brinemo o stvarima na koje nemamo uticaj?

Urwald

Domaćin
Moderator
Poruka
3.008
Neke stvari ne možemo promeniti - vreme, tuđe mišljenje, prošle događaje, kao ni budućnost koja još nije došla.
Međutim često se dešava da o ovim stvarima brinemo i da trošimo vreme/energiju na njih ...

1. Zašto toliko često brinemo o stvarima koje ne možemo promeniti?
2. Kada naša briga prerasta u anksioznost?
3. Da li je briga možda navika, strah i/ili želja za sigurnošću?
4. Da li je ravnodušnost prema stvarima na koje nemamo uticaj možda znak mudrosti ili nezainteresovanosti?
5. Šta vas je poslednji put brinulo?
 
Poslednja izmena:
Svakog coveka brine nesto, ali neke ljude brine do te mere da je svakodnevni zivot nemoguc. Kada do toga dodje mozda je i najbolje potraziti pomoc strucnjaka i uzeti neku terapiju. A ko moze da zivi ono sto kaze Isus "ne brinite se za sutra, jer sutra ce se brinuti za sebe, svakom danu je dosta muke danasnje", taj je verovatno u potpunom miru. Ali, sa druge strane, moze i to da preraste u katastrofu pa da budes kao cvrcak iz poznate basne. Najbolje je svakog dana dati svoj maksimum u svmu, uraditi sve sto mozes i sto je do tebe, a sutra krenuti bukvalno iznova kao da nije juce ni postojalo a ni sutra ne postoji. Sve sto si dobro uradio juce, danas zaboravi, sutra se nije ni desilo, i kreni od nule.
 
Teško je to.. vremenom to se kod nekih osoba pretvori u začarani krug. Zapravo, ljudi često brinu o stvarima koje nemaju nekog bitnog uticaja. Neko će se unapred brinuti, da li će biti rata, možda nas strefi neki zemljotres, poplava.. ako mislimo da ćemo brigom riješiti neke stvari, to je unapred put bez povratka. Čovjek nije od kamena pa da ne brine i ne osjeća, ali ništa ne treba dramiti i preuveličavati. za sve treba da postoji doza umjerenosti i racionalnosti.
 
Poslednja izmena:
Teško je to.. vremenom to se u nekih osoba pretvori u začarani krug. Zapravo, ljudi često brinu o stvarima koje nemaju nekog bitnog uticaja. Neko će se unapred brinuti, da li će biti rata, možda nas strefi neki zemljotres, poplava.. ako mislimo da ćemo brigom riješiti neke stvari, to je unapred put bez povratka. Čovjek nije od kamena pa da ne brine i ne osjeća, ali ništa ne treba dramiti i preuveličavati. za sve treba da postoji doza umjerenosti i racionalnosti.
U pravu si, ali kod nekih ljudi je to izrazeno mnogo jace i vise. Ne zato sto oni tako zele, drame, preuvelicavaju, vec zato sto nad tim nemaju kontrolu. Zato sam i rekao nekada je okej potraziti pomoc strucnjaka i uzeti terapiju
 
Svakog coveka brine nesto, ali neke ljude brine do te mere da je svakodnevni zivot nemoguc.
Kontam da je prirodno da brinemo o nekim stvarima, a i realno gledano videćemo tokom odrastanja ljude oko nas kako isto to rade te i sami usvajamo njihove obrasce. Mada, kao ta briga preraste u patološko stanje biva najčešće prilično komplikovano ...
Pitanje od milion dolara je kako izaći iz tog začaranog kruga?
 
Teško je to.. vremenom to se kod nekih osoba pretvori u začarani krug. Zapravo, ljudi često brinu o stvarima koje nemaju nekog bitnog uticaja. Neko će se unapred brinuti, da li će biti rata, možda nas strefi neki zemljotres, poplava.. ako mislimo da ćemo brigom riješiti neke stvari, to je unapred put bez povratka. Čovjek nije od kamena pa da ne brine i ne osjeća, ali ništa ne treba dramiti i preuveličavati. za sve treba da postoji doza umjerenosti i racionalnosti.
Pitanje je šta se tačno preuveličava? Da li su u pitanju "nebitne" ili "egzistencijalne stvari"?
 
Зато што те други људи нападају и шиканирају због тога. Мени није пуно тога фалило у животу све док ме људи нису напали како сам неамбициозан. То је све због злостављања од стране других. Ружноћа не боли али боли тек када те други вређају због ружноће. Људи су за све криви.
 
Kontam da je prirodno da brinemo o nekim stvarima, a i realno gledano videćemo tokom odrastanja ljude oko nas kako isto to rade te i sami usvajamo njihove obrasce. Mada, kao ta briga preraste u patološko stanje biva najčešće prilično komplikovano ...
Pitanje od milion dolara je kako izaći iz tog začaranog kruga?
Terapija :D Zaista, ako briga pocne da te bas ometaju onda nisam ironican kada kazem terapija.
 
Зато што те други људи нападају и шиканирају због тога. Мени није пуно тога фалило у животу све док ме људи нису напали како сам неамбициозан.
Zašto da brineš o mišljenju drugih, pogotovu ako je agresivno usmereno prema tebi? Svako od nas je svoj čovek/žena samo to mora da spozna i prihvati.
 
Zašto da brineš o mišljenju drugih, pogotovu ako je agresivno usmereno prema tebi? Svako od nas je svoj čovek/žena samo to mora da spozna i prihvati.
Зато што други агресивно намећу своје мишљење, зато што нисам и нико нормалан није анестезиран и излапео да не примећује нечије злостављање, и зато што немам блиских људи поред себе а да бих их нашао морам да будем изложен друштвеном тржишту. Не може се трпети нечије насиље и вређање.

Бебе кад се роде оне су неограничено егоцентричне и са неограничено самопоуздања док им то други људи не униште.
 
Зато што други агресивно намећу своје мишљење, зато што нисам и нико нормалан није анестезиран и излапео да не примећује нечије злостављање, и зато што немам блиских људи поред себе а да бих их нашао морам да будем изложен друштвеном тржишту. Не може се трпети нечије насиље и вређање.
Nekada nešto mora da se trpi - takva je postavka ovog sveta. Mada korisno je znati koja ti je granica trpljenja, pa ako je neko pređe ili distanciranje ili u sukob.
Ono, lično se vodim premisom da je dosta ljudi mnogo gore prošlo u životu no što sam ja, pa ako su se oni snašli ima puteva i za mene samo moram nekoliko zdravih koraka da napravim.
 
To ti je dragi moj pitanje stalne i dugogodišnje vežbe. Znači prihvatanje stvari kakve su, i ljudi. Vežbamo se da gledamo realno i samo da se usmerimo na vrata i intuiciju, naravno i razum posle. Pratimo da li se otvaraju, zatvaraju, gde je potreban trud.. Idemo dalje, nova vrata. Kad se desi nešto loše trpljenje, zahvalnost opet vrata...
To je jedna stalna umerenost ne na brigu već konkretno rešavanje sadašnjih trenutaka I plan za buduće

U takvoj postavci briga nestaje. Ostaje bol zbog mnogih stvari koje su takve kakve su i ne možeš ih promeniti, ali ne i briga. Briga je vežba i rešavanje je vežba.
 
1. Zašto toliko često brinemo o stvarima koje ne možemo promeniti?
Страх је узрок. Страх од исхода на наше животе.
2. Kada naša briga prerasta u anksioznost?
Када се временом ( одрастањем ) не стекне способност за суочавање и решавање проблема.
Тада се брига врти око проблема а не око решавања истог, што изазива стрес који блокира било какво деловање.
3. Da li je briga možda navika, strah i/ili želja za sigurnošću?
Има људи склоних да брину за све и свашта што реално нема везе са реалном опасношћу. Сви желимо сигурност, само неки раде на томе а неки само брину и чекају да се само реши.
4. Da li je ravnodušnost prema stvarima na koje nemamo uticaj možda znak mudrosti ili nezainteresovanosti?
То је знак зрелости и разумног расуђивања.
Зашто би бринуо о нечему на шта немаш утицаја?
Посветиш се ономе на шта можеш утицати и поправити своју безбедност, квалитет живота итд
5. Šta vas je poslednji put brinulo?
Да ли ћу безбедно и на време допутовати да идем на море. 😇
Али, ја увек имам план Б
и Ц и Д....:D
 
1. Zašto toliko često brinemo o stvarima koje ne možemo promeniti?
2. Kada naša briga prerasta u anksioznost?
3. Da li je briga možda navika, strah i/ili želja za sigurnošću?
4. Da li je ravnodušnost prema stvarima na koje nemamo uticaj možda znak mudrosti ili nezainteresovanosti?
5. Šta vas je poslednji put brinulo?

Brinemo jer se plašimo budućnosti. Bar se ja brinem zbog toga. Ali, ta briga je opravdana i nije ona kriva za anksioznost. Anksioznost osećam zbog brige prema mojoj uži i bliskoj porodici i ljudima koji su mi dragi.

Kod nekih ljudi je briga navika, kod drugih strah.

Ravnodušnost prema stvarima na koje nemamo uticaj je kod nekih mudrost, a kod nekih nezainteresovanost.

Brinem i dalje u vezi jednog zdravstvenog problema.
 

Back
Top