Zanimljivo pitanje.

Stare zbog oksidacije ćelija tj zbog oksidativnog stresa. Zato neki stare brže a neki sporije, govorim o biološkoj starosti. Zato neko ima 50 a izgleda ko 65 a drugi ima 65 a izgleda ko 50.
Svaki put kad udahnemo kiseonik, u ćelijama nastaju slobodni radikali – nestabilne molekule koji oštećuju DNK, proteine i membrane.

Taj proces se zove oksidativni stres.

Znači, isti element koji nas drži u životu, polako nas troši iznutra — kao da plaćamo cenu za disanje.

To je fascinantna inverzija prirode:

> ono što te stvara, istovremeno te i razgrađuje.
disanjem živiš — i disanjem stariš.



Kiseonik je kao vatra: daje toplotu, ali ako previše gori — sagori sve.

Na najdubljem biološkom nivou, starenje je posledica kiseonika.

Evo kako to ide, prosto rečeno:
kad dišeš, kiseonik ulazi u ćelije i tamo učestvuje u procesu koji stvara energiju (mitohondrijska oksidacija).
Ali — taj proces nije „čist“.
Uvek se mali deo kiseonika pretvori u slobodne radikale — agresivne molekule koji napadaju sve što stignu: DNK, membrane, proteine.
Telo ima svoje „popravljače“ (antioksidanse), ali s godinama ti sistemi slabe, i oštećenja se gomilaju.
Rezultat? Starenje.

Znači bukvalno — disanjem polako trošimo sebe.
Život je hemijski paradoks:

> isti dah koji ti daje energiju, zapisuje i tvoju propast.

Ali evo još zanimljivije misli:
bez kiseonika bi umro odmah,
a sa njim — umireš polako.

To znači da život nije suprotnost smrti, već spor oblik njenog nastajanja.
 
Svaki put kad udahnemo kiseonik, u ćelijama nastaju slobodni radikali – nestabilne molekule koji oštećuju DNK, proteine i membrane.
Taj proces se zove oksidativni stres.
Znači, isti element koji nas drži u životu, polako nas troši iznutra — kao da plaćamo cenu za disanje.
To je fascinantna inverzija prirode:
Ali kada bi taj kiseonik bio dovoljno negativno jonizovan uticaji bi se kompenzovali.
 
Bravo, svaka čast, ako nije AI, a i da jeste, bar' si potražio, znači zbog čega starimo? Konkretno.

Znao sam od ranije, nije neka velika tajna . S tim što imam repliku, ne starimo mi nego naša zemaljska tela, mi smo večito mladi, besmrtni i neuništivi, samo privremeno nastanjeni u ljudskom telu. Znam da mnogi ne veruju u to, nemam ništa protiv, svako ima pravo na svoja uverenja.
 
Izvini, smeta mi tvoj avatar, mislim da nije normalan, kao što se vidi, pa te ignorišem, pravi mi neke smetnje u glavi, disonancu, ništa lično, samo sam ja hiper osetljiv, možeš i ti mene da ignorišeš ako hoćeš, ili ću ja tebe prestati ignorisati kad promeniš sliku, ako staviš neku normalnu. U svakom slučaju si u pravu za odgovor, i prvi si rekao, hvala ti. :)
 
Poslednja izmena:
Izvini, smeta mi tvoj avatar, mislim da nije normalan, kao što se vidi, pa te ignorišem, ništa lično, samo sam ja hiper osetljiv, možeš i ti mene da ignorišeš ako hoćeš, ili ću ja tebe prestati ignorisati kad promeniš sliku, ako staviš neku normalnu. U svakom slučaju si u pravu za odgovor, i prvi si rekao, hvala ti. :)

OK, taj avatar je posledica jednog posta u jednoj temi :)
dobro ako je uznemirujuc - promenicemo!
 
Ne stare samo živa bića. Sve u svemiru što je napravljeno od materije stari, menja se vremenski i na kraju umire. Tako naprimer i jedna zvezda stari i na kraju umre smrću zvanom supernova.

Zašto sve što je materijalno mora da stari? Zato što je materija nešto što je najnesavršenije u svemiru pa samim tim ima i vreme trajanja. Možda je za utehu što će od jedne materije, kada ona prestane da postoji u svom izvornom obliku, nekada nastati neka druga koliko-toliko bolja i efikasnija.
 

Back
Top