zamjena u rodilistu ?

:) nema sanse, prvi sin mi je isti otac, posle porodjaja ga nisu ni iznosili iz porodjajne sale dok ga nisam podojila a faca mu je vise nego karakteristicna bila, plus podliv na temenu i na oku....drugi je isti otac takodje, rodjen cr ali u spinalnoj anesteziji pa sam ga videla cim su ga izvadili iz stomaka, plus je bio 5 kg i 57 cm, jedina beba u porodilistu, tu grdosiju bi tesko mogla pomesati :mrgreen:....
 
Имала сам тај страх кад су однели бебу на превијање, и кад су је донели после 24ч на подој ја је загледала да ме не зај*бу, јер сам се свачега наслушала о отмицама док сам била у чекаоницама разноразним.
 
Da, ne toliko likom, ali npr. prsti na nogama i rukama, pa to je klonirano. Često se ljudi smeju, identično. Sa ocem, a sa majkom imam u obraćanju, ponašanju,gestikulaciji, tačno vidim kad koji od roditelja iz mene "progovori"....
Inače, ne liče sve bebe jedna drugoj, naročito ona GLAVATA deca. Ima prelepih, a ima i onih kao da ih je poplava izbacila, jba, svaka je svojoj majci najlepša...
E, to sa kloniranim prstima. Da sam usvojen i da živim na drugom kraju sveta i sretnem se sa biološkim ocem nekom slučajnošću, ne znajući da mi je otac, ne bi bilo greške šta mi je taj čovek.

ovo boldovano može da se pokupi i kad si usvojen, to se uči
a za prste već ne znam, moguće, za tatu se ne sećam, mama ima tanke prste pa i nas tri na nju :)
i krupne oke, i to smo nasledile
jedino zelene oči nisam, a šteta
 
ovo boldovano može da se pokupi i kad si usvojen, to se uči
a za prste već ne znam, moguće, za tatu se ne sećam, mama ima tanke prste pa i nas tri na nju :)
i krupne oke, i to smo nasledile
jedino zelene oči nisam, a šteta

Ne može i ne uči se. Apsolutno su neke gestikulacije tipične. Kao i npr. boja glasa. Kod nas npr. sve žene i muško imaju istu boju glasa.
E, vidi, ja o svojima govorim, za tebe nem pojma čija si :=))))
 
Ne može i ne uči se. Apsolutno su neke gestikulacije tipične. Kao i npr. boja glasa. Kod nas npr. sve žene i muško imaju istu boju glasa.
E, vidi, ja o svojima govorim, za tebe nem pojma čija si :=))))

O, da, može i stiče se. Ne boja glasa, ali gestikulacija, hod, pokreti, tikovi....
Veruj mi, čak i ono što ti se čini tipično, što nema šanse da je stečeno, nego nasledjeno - stečeno je.
Ako ti to kaže neko ko je usvojen, a za koga su ceo život govorili da je "ista tata", onda tu ima istine. ;) Ej, skontala sam pre koju godinu, da čak i žvaćem hranu kao on, a da ne pričam o očiglednijim sličnostima. :)
 
Nema teorije, bila sam svesna kada sam se poradjala, videla sam svoju decu odmah, dok su se još radjali gledala sam u njih. Pa ih onda obrišu, pa podignu sa tek presečenom pupčanom vrpcom i ono što se tada vidi - ne zaboravlja se. Da posle par sati, 10, 12, 24 sata svejedno traže da prepoznam svoje dete medju 158 drugih beba - iz odma' se to prepozna.

I ja stalno pricam da sam svoje bebe i medju stotinu malaca mogla da prepoznam.
 
Nisam ih mogla zameniti nikako. Donela od kuce carsav, pelene, bivacin, konac hirurski, rodila, odlezala sat, dva, pa kuci sa bebom.


A i da sam radjala u bolnici sa 150 beba tesko da su zamenjeni. Karakter nasledili moj, lik od oca, svi kao po dogovoru.


kao mala sam mastala da sam zamenjena, usvojena. Nemam pojma sto. Dete, pa masta bujna.
 

Back
Top