Zalivati treba mekom vodom. (kišnica, snežnica, jezera, reke,..).
Voda iz bunara i česmuše su TVRDA voda, pa je sa njima bolje zalivati odozgo, jer se tako spiraju soli (koje ostaju u saksiji, tj. u podlozi, kada voda ispari ).
Za većinu biljaka ne valja da je koren (duže) u vodi, jer će se razviti gljivice truleži. U tacne ispod saksija se stavljaju kamenčići da spreče da koren bude duže u vodi (distanceri) i za poboljšanje zračne vlage - to biljke vole).
Tresetni supstrati (svi uvozni su dobri a naši baš i nisu, jer se i treset uvozi) su dobri, jer bolje zadržavaju (ali i propuštaju višak, ako su dobre saksije - sa dosta rupa) vlagu. i
neutrališu so - jedno vreme - dok se ne zasite solju. Ako se zaliva tvrdom vodom, češće se menja supstrat u podlozi (saksiji).
Ako se tresetni supstrat sasvim osuši, ne prima vlagu dugo ( treba ga natapati par sati ili zalivati pomalo 10-ak puta učestalo).
Za dosta biljaka je značajan i vazduh (kiseonik) u korenu, pa su bolje saksije sa više rupa i najbolji način zalivanja je
potapanjam saksije do gore u vodu ( u većoj posudi) jer će se pritom istisnuti stari vazduh iz podloge, a pri oceđivanju će ući novi vazduh. Time se i soli malo razblaže ( soli iz vode smetaku korenu biljke). Bar povremeno, valja potopiti saksiju sa biljkom.
I verovali ili ne : Na svetu puno više sobnih biljaka ugine od viška zalivanja nego od suše. Kontrola se najčešće vrši prstom u dubljem sloju, a povremeno će biljkama i malo suše dobro doći (zaustaviće razvoj gljivica u korenu).
Ukrasne saksije (na slici) ne propuštaju višak vode (nemaju rupe),.. treba staviti distancere na dnu, da se podigne saksija sa biljkom, inače će pre ili kasnije oboleti koren.