"Zakolji Srbina i izvadi mu organe jer su u kvartu mačke gladne"

Znači moja teorija je da mediji namerno plasiraju anti-hrvatske storije

Ti plasirači ne moraju ni biti anti-hrvatski, nego samo pro-haos

Mislim da je zapravo u pitanju demokratsko sazrijevanje i jačanje društvene pravednosti. Sama činjenica da hrvatski mediji objavljuju takve ispade govori u prilog rastućoj spoznaji u hrvatskom društvu da su takve stvari nepoželjne, što je ohrabrujuće. Za razliku od mnogih, ja ovakve događaje gledam s pozitivnog aspekta. Draža mi je država koja prostire javno svoj prljavi veš od one koja ga krije kao zmija noge, gdje država kontrolira medije i sakriva incidente i skandale, pa čak i takve kao što su nacionalni šovinizam prema drugim etničkim grupama, rasizam i govor mržnje. Ovo pokazuje da se Hrvatska odlučila obračunati s takvim stvarima, dok drugi u okruženju nisu niti počeli sa procesom društvenog ozdravljenja.
 
:zcepanje: :zcepanje: :zcepanje: :zcepanje: :zcepanje: :zcepanje: :zcepanje: :zcepanje: :zcepanje: :zcepanje:
da upravo to pokazuje

Naravno da je pozitivna stvar činjenica da hrvatski mediji otvoreno govore o takvim ispadima. To nije samo dokaz promijenjene društvene klime, već i činjenice da ne postoji nikakva državna ili društvena represija prema medijima, da ne postoji zataškavanje i da postoji šira volja da se takvi ispadi javno osude. Takvo što moguće je samo u otvorenom, slobodnom i demokratskom društvu. U onim drugima, takve se stvari zataškavaju, stavljaju pod tepih, a mediji pod kontrolom države ne smiju ni zucnut o takvim incidentima. Ako što i izađe u javnost, pojavi se na marginama interneta, dok glavne medijske kuće u potpunosti izignoriraju takve događaje. Tako se radi u banana-državama, ali ne u Hrvatskoj. U Hrvatskoj postoji javna i jasna snaga i volja da se o tome javno govori i da se iznosi u javnost i obračuna s takvim devijacijama, što je pozitvno i ohrabrujuće za hrvatsko društvo u cijelini. Ponavljam, to je veoma pozitivan korak naprijed.
 
Poslednja izmena:
Naravno da je pozitivna stvar činjenica da hrvatski mediji otvoreno govore o takvim ispadima. To nije samo dokaz promijenjene društvene klime, već i činjenice da ne postoji nikakva državna ili društvena represija prema medijima, da ne postoji zataškavanje i da postoji šira volja da se takvi ispadi javno osude. Takvo što moguće je samo u otvorenom, slobodnom i demokratskom društvu. U onim drugima, takve se stvari zataškavaju, stavljaju pod tepih, a mediji pod kontrolom države ne smiju ni zucnut o takvim incidentima. Ako što i izađe u javnost, pojavi se na marginama interneta, dok glavne medijske kuće u potpunosti izignoriraju takve događaje. Tako se radi u banana-državama, ali ne u Hrvatskoj. U Hrvatskoj postoji javna i jasna snaga i volja da se o tome javno govori i da se iznosi u javnost i obračuna s takvim devijacijama, što je pozitvno i ohrabrujuće za hrvatsko društvo u cijelini. Ponavljam, to je veoma pozitivan korak naprijed.

Ja bi sve to podrzao.
Ne znam zasto se dize fama oko bilo cega.
Ako neki ljudi hoce da budu Ustase, neka budu, zasto im braniti pravo na porodicno secanje.
Ako ce mo realno, izborili su se za nezavisnu Hrvatsku, jer to sigurno nisu bili partizani.
Jos im danas hoce zabraniti da klicu Za Dom, strasno. :lol:
 
Ja bi sve to podrzao.
Ne znam zasto se dize fama oko bilo cega.
Ako neki ljudi hoce da budu Ustase, neka budu, zasto im braniti pravo na porodicno secanje.
Ako ce mo realno, izborili su se za nezavisnu Hrvatsku, jer to sigurno nisu bili partizani.
Jos im danas hoce zabraniti da klicu Za Dom, strasno. :lol:

Na Balkanu su stvari postavljene naopako. Svaki narod i država ima tendenciju začepiti nos kako ne bi osjetili smrad iz svoje kuće, a istodobno duboko udisati tuđi smrad i žaliti se na njega. Zlo i naopako. Pored kanonizacija, od strane SPC-a, istaknutih "humanista" i "antifašista", poput Popa Mace (maca je čekić, malj kojim je ubijao) ili Nikolaja Velimirovića, do rehabilitacija, uspjelih ili u još u tijeku, Ljotića, Nedića, Mihailovića itd., do osude za genocid koja visi nad srpskim narodom kao Damaklov mač, uvijek ima onih koji se raduju tuđim proustaškim primitivcima, ljudskim ološem i bitangama. Kako vam se samo da baviti se drugima, pored svojih problema? S druge strane, i Hrvati su isti. Rado s*ru o zločinima, genocidima, primitivizmu drugih, a ne vide svoje zločince, pogrešne ideologije i taj rečeni smrad. Stvarno je Balkan prokleto mjesto.
 
Na Balkanu su stvari postavljene naopako. Svaki narod i država ima tendenciju začepiti nos kako ne bi osjetili smrad iz svoje kuće, a istodobno duboko udisati tuđi smrad i žaliti se na njega. Zlo i naopako. Pored kanonizacija, od strane SPC-a, istaknutih "humanista" i "antifašista", poput Popa Mace (maca je čekić, malj kojim je ubijao) ili Nikolaja Velimirovića, do rehabilitacija, uspjelih ili u još u tijeku, Ljotića, Nedića, Mihailovića itd., do osude za genocid koja visi nad srpskim narodom kao Damaklov mač, uvijek ima onih koji se raduju tuđim proustaškim primitivcima, ljudskim ološem i bitanga. Kako vam se samo da baviti se drugima, pored svojih problema? S druge strane, i Hrvati su isti. Rado s*ru o zločinima, genocidima, primitivizmu drugih, a ne vide svoje zločince, pogrešne ideologije i taj rečeni smrad. Stvarno je Balkan prokleto mjesto.

Osim što ti ljudi koje pominješ svakako nisu isto što i ustaški zločinci, čak ni blizu, osim u ustaškoj propagandi. U svakom slučaju, ovakve stvari se ne dešavaju često u Srbiji, a u Ustaškoj su redovna pojava, toliko o tome :kafa:
 
Na Balkanu su stvari postavljene naopako. Svaki narod i država ima tendenciju začepiti nos kako ne bi osjetili smrad iz svoje kuće, a istodobno duboko udisati tuđi smrad i žaliti se na njega. Zlo i naopako. Pored kanonizacija, od strane SPC-a, istaknutih "humanista" i "antifašista", poput Popa Mace (maca je čekić, malj kojim je ubijao) ili Nikolaja Velimirovića, do rehabilitacija, uspjelih ili u još u tijeku, Ljotića, Nedića, Mihailovića itd., do osude za genocid koja visi nad srpskim narodom kao Damaklov mač, uvijek ima onih koji se raduju tuđim proustaškim primitivcima, ljudskim ološem i bitangama. Kako vam se samo da baviti se drugima, pored svojih problema? S druge strane, i Hrvati su isti. Rado s*ru o zločinima, genocidima, primitivizmu drugih, a ne vide svoje zločince, pogrešne ideologije i taj rečeni smrad. Stvarno je Balkan prokleto mjesto.

To ti pricam, ja nista nebi branio.
Sve treba dozvoliti pa neka se svoji obracunavaju sa svojima u svojoj kuci ako im ne odgovara.
 
Iz razloga koji su poznati samo Bogu i meni, nikada ne bih, i nikada nisam kročila na teritoriju te države. Neka su živi i zdravi, neka ih ima, i ne mrzim ih, ali to nije narod mog Boga. Verujem da moj narod nije započeo mržnju, i nikada mržnji ne bih dala glas, ali se sve nadam da će svako u mojoj domovini radije otići bilo gde drugo nego njima da jednim svojim dinarom hrani ti njihovu mrznju.
Ima Hrvata dobrih i zlih, sigurno, ali su se uvek svi prema nama pokazali isto.
Mi nepravdu više ne možemo da ispravimo jer je tu nepravdu odnelo vreme... ali i nakon toliko vremena isto. Tuga!
 
Mi nepravdu više ne možemo da ispravimo jer je tu nepravdu odnelo vreme... ali i nakon toliko vremena isto. Tuga!


To je upravo poenta ove priče. Nije suština u ovom jednom grafitu, već je suština da takvih grafita ima svuda po Hrvatskoj i, za razliku od većine šaranja po zidovima, oni apsolutno odslikavaju realnost. Nije ovo nikakva rima ili pokušaj rime, već među njima i te kako ima onih koji bi upravo tako nešto uradili, a ostatak bi prećutno odobravao ili jednostavno prećutao.

Svaki put se priča ista priča. Svaki put kao da je prvi ('de ste pičkе, stig'o Zdravko Čolić). A zapravo, ide ovaj jedan grafit sada, pre nekoliko meseci je bio neki drugi, u međuvremenu niko više i ne može da izbroji napade na Srbe tamo, pa između redova upadne i neka oskrnavljena polusrušena crkva, bude izdata knjiga opravdavanja ustaških zločina, podigne se spomenik nekom davno zaboravljenom ustaši... Svake godine, unazad sve do kraja rata, svakog meseca, skoro svakog dana se desi nešto.

I onda dođe neki zakržljali balavi smrad poput ovog iznad, koji u jednom postu nabroji sve stvarne ili umišljene srpske nepodopštine od pobune protiv Vizantije do danas, pa pita kako nas to ne zamara da se bavimo tuđim problemima kad imamo toliko svojih. E pa, problem je upravo u tome što kod nas sve te stvari malo ili nimalo utiču na realnost, dok je kod njih realnost takva da su incidenti upereni prema Srbima skoro svakodnevni. Sledeće godine, u isto ovo vreme, ili bilo koje vreme, pričaćemo istu priču i iznositi iste argumente, ali oko nekog novog incidenta.
 
Будимо реални - крупан проценат хрватског друштва чине мањи или већи имбецили са којима једноставно нема расправе.

За такве је једини лек каменолом или нешто још горе.

Ako pod kamenolomom podrazumevaš lomljenje njihovih glava kamenjem, onda se apsolutno slažem :kafa:
 

Back
Top