Zadata reč u pesmi...

Ovaj zivot vridan je
tezak je
al' sve uvik lipse izgleda
priko tvoga ramena

Onda ledja okrenes
nestanes
i sve tuge slete na mene
Potrosilo nas vrime
kao svica svoju nit
jeseni i zime
dobrodosle u moj svit

A ono malo sunca
sto sam sakrila za kraj
dat cu opet tebi
kao nekad zagrljaj

S tvoje strane kreveta
postelja
jos po tvojoj kosi mirise
jos te ima previse

Nista nije vazno sad
ponekad
kad ti ne'ko ime spomene
nemir pokrene

Jasna Zlokic

Potrosilo nas vrime​


volim te
 
Sinoć si me gledala ka da te masu gnjavim
Jer ja bi' se mazija, ti 'oćeš da te davim
Uzimaš mi ruke pa ih stavljaš oko vrata
Pokušavaš reć "Volim te", al' nestaje ti zraka

(Vojko V - Marjan)

~ spušta ~
 
Spušta se noć
(Narodna – Velebit Veršić)

Spušta se noć i pada snijeg
A moj se vapaj gubi niz brijeg

Pusta mi kuća osta
U njoj ni vatra ne gori
Zato me duša boli, moj vapaj čuj

Majko, zar vatre više nema?
Majko, zar tebe više nema?
Majko, otvori vrata čedu svom,
Majko, ja vraćam se domu svom

Pusta mi kuća osta
U njoj ni vatra ne gori
Zato me duša boli, moj vapaj čuj

Majko, zar vatre više nema?
Majko, zar tebe više nema?
Majko, otvori vrata čedu svom,
Majko, ja vraćam se domu svom

-zašto-
 
Kemal Monteno - Daleko

Sve staze svijeta prodjoh ja
sa zvijezdama sjevera
i svaku svoju gresku znam
ja ih zbog nje ponavljam

Sve staze svijeta puste su
samoca mi u koferu
pjesma me boli, razori
a nju mi nista ne vrati

Daleko, daleko
srce mi je ostalo
ostalo za sva vremena
da kraj nje budi se

Sve luke mora moj su dom
a moje misli su sa njom
u boji njenog oka sam
i njeno ime ponavljam


~ duboka ~
 
Tekla rijeka duboka
cvala lipa visoka
a ja tebe ljubio
do dna duse volio

Srecu tuga zamijeni
jer me ti iznevjeri
zalud sam te cekao
i kraj rijeke plakao

Tece rijeka duboka
cvate lipa visoka
sve je kao nekada
samo nemam tebe ja

(Tekla rijeka duboka-Franjo Knežević)

-život-
 
Sve bih dao
Kad bi' tajnu znao
Života vječnog
Života srećnog

Vrijeme leti
Vrijeme neće stati
Na vrata netko kuca
Da l' je starost
Tko će znati

Sve satove svoje
Pretvori u prah
Ogledala razbij
Al' skrati se dan

Tek sam danas
Stariji no juče
Cijelim bićem svojim
Ja starosti se bojim

Vrijeme leti
Vrijeme neće stati
Budućnost moja
Nema šta mi dati

Nakon noći san me budi
Čudnu sliku vidim tad
Pred ogledalom svojim stojim
To što vidim nisam ja

(Pjesma o starosti - Parni Valjak)


~ večnost ~
 
bar jednu-dvije noci mi ostavi
da vidis sve
bez cega ces ostati
jer ova je ljubav lopovskog roda
sve mi ukrade
i sve tebi proda
nista me ne pitaj
trosi i uzivaj

Par slova rekla bih ti
ne mogu docekati
i vec neko vrijeme
trazis mi zamjene
pitam se je l' do mene

(Magazin - Troši i uživaj)


~ Popaj ~
 
Niko me neće držati pod ključem
Otrov će nekako izaći
Kada jednom budeš bio trezan
Prvo se isplači

Prezirem svoje ime
Kada ga ti izgovoriš
Ne želim dodir tvoj
Ni da ti čujem glas
I svako osim tebe mi je spas

Ovog mi proleća, za noć uvenućeš
Rukama, nogama kopaćeš, grebaćeš
I znam, uslediće hiljadu poruka
Al' broj promeniću, ne dam ti oduška

Ovog mi proleća, za noć uvenućeš
Rukama, nogama kopaćeš, grebaćeš
I znam, uslediće hiljadu poruka
Patićeš, to mi je konačna odluka

Veliki rez na otvorenom srcu
Zauvek odneću bez reči
A vreme vratiće ti bol
Koji se ne leči

(Konačna odluka - Milica Todorović)


~ zaljubljen ~
 
Ležim u mraku, zaljubljen sam
I neću da izgovorim
Da mislim na tebe i noć i dan
Ali osmijeh sve mi govori
I tako, kako je, ne vrijedi borit se
Kad ljubav zagrli sve moje poraze
Gdje si bila dosad?
I mila i vila, sve to si ti
Ti daješ mi krila
Za cijeli svijet, za svaki dan,
Za svaki minut spreman sam
Da si mi sve, i mila i vila,
Sa tobom sve bila je, bila
Najljepša stvar i najljepši tren
Odavno nisam bio zaljubljen
Dio si mog najljepšeg sna
Da nekom srce poklonim
Blistam u mraku od radosti
I od tvoje ljubavi
I tako, kako je, ne vrijedi borit se
Kad ljubav zagrli sve moje poraze
Gdje si bila dosad?
I mila i vila, sve to si ti
Ti daješ mi krila
Za cijeli svijet, za svaki dan,
Za svaki minut spreman sam
Da si mi sve, i mila i vila,
Sa tobom sve bila je, bila
Najljepša stvar i najljepši tren
Odavno nisam bio zaljubljen

(Cambi)

~ more ~
 
Poslednja izmena od moderatora:
Aleksandra Kovac - Ovde ti je dom

U mom je stanu toplo kad je sneg
ja jos cuvam nas ususkani svet
gde svaki predmet govori o tom
da imas gde da dodjes, ovde ti je dom

Kad tamni oblak spusti se nad grad
moj ce ti prozor svetleti i tad
ne mogu ti nista nevreme i grom
imas krov nad glavom, ovde ti je dom

Srebrnih zvezda kad se spusti roj
taj casak srece nek je samo tvoj
al' svaku suzu, nemire i bol
podeli sa mnom jer ovde ti je dom

I kad si iza sedam planina
kad plovis toplim okeanima
ko brod u boci na ormanu mom
uvek si sa mnom jer ovde ti je dom

Skrovito blago u fiokama
svi tvoji snovi i tvoja mastanja
decijom rukom davno pisana
moja su vera, moja ikona

~ igračke ~
 
Gledaš u mene,
Očima hladnog sjevera.
Osjećam mraz u grudima,
Jer sam te izgubila.

Znam umire ljubav,
Tišina sve mi govori.
U pobjedi i porazu,
Ti samo si u prolazu.
Vidjela sam grad bez ljudi,
Pobjednika kako gubi,
Anđele na stupu srama,
Djecu koja plaču sama.

Vidjela sam snijeg u maju,
Đavola u bijelom raju,
Ali ne i muško koje
Zna trajati u dvoje.

Takvi valjda više ne postoje.

Komad po komad,
Moje srce kruni se,
A ja sam tu da čekam te,
I da za slamku držim se.....

(Grad bez ljudi - Severina)


~ poziv ~
 
Oduvijek si mrzio vlakove,
I sva ta mjesta na koja te odvode.
Gdje god da pođeš moraš se kriti,
Trebao si samo uz mene biti,
Jer ja sam te uvijek čuvala od zla,
Od zla i tuđih pogleda...

Bez mene ti si samo slijepi putnik,
Izgubljen i ostavljen,
Ti si samo slijepi putnik,
U mraku zadnje stanice...

Oduvijek sam mrzila rastanke,
Suze i riječi utjehe,
Gdje god da odeš moraš se kriti,
U srcu mom si i uvijek ćeš biti,
Ja sam te uvijek čuvala od zla,
Od zla i tuđih pogleda...


(Slijepi putnik - Colonia)


~ ljudska ~
 
F. M. Dostojevski, intelektualac
Zločin, kazna i ljudska destrukcija
Albert Ajnštajn, intelektualac
Nuklearnog oružja hiperprodukcija
Sigmund Frojd, intelektualac
Svjesna, nesvjesna, podsvjesna stanja
Žan Pol Sartr, intelektualac
Sam je sebi stranac i ostala sranja
Stranac, intelektualac

(Rambo Amadeus - Intelektualac)

~ kroz ~
 
Dobar dan, dragi putnici
kroz nekoliko trenutaka
poletjet cemo u pravcu Mjeseca

Molimo Vas, da vezete vase pojaseve
i da, prilikom polijetanja, ne pusite
Hvala


Dvi ´iljade i druge
mi cemo poc´ na Misec
u miru da provedemo lito

Jer, od pusti´ turisti
ca ce doc´ nan na more
ni okrenit´ se nece moc´ ni´ko

Oliver Dragojević - 2002. godine u Splitu (Bajka za odrasle)

~ zašto ~
 
Zašto, sve što je lipo ima kraj,
Zašto, je samo sunca vičan sjaj.
Zašto sam odavno sam,
Ruke niko da mi da,
Zašto nemam sve što želim ja?

Nekom sigurno srećna zvizda sja,
Neko, taj neko nikad nisam ja.
Rođen sam i živim sam,
Moj je život samo san,
A tako puno, puno želim da dam.

Zašto, o zašto?

(Zašto - Oliver Dragojević)


~ vidim ~
 

Back
Top