Zadata reč u pesmi...

Moja je draga vestica...
O tom ni reci nikome
Na zidu ispod ikone sara srca i slova
Ume sa retkim travkama...
Mundjari tajno s cavkama
U san dozove dobre trolov...
I uvek osvane nova
Kada prodje ribljom pijacom svi sapcu:
Evo je...
Bice nevolje
Ali blenu kao pijani njenom podsuknjom omadjijani

Moja je draga najbolja...
Andjeo dobrog naboja
Prosek u nedra prolije...
I eto ti carolije
Druge mi za cas posade bezbojnu ruzu dosade
Drzimo palce Vrag i ja da potraje ta magija

Đorđe Balašević


~ januar ~
 
Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne
I buđenja u postelji punoj šećera
Ispred mog prozora drvo divljeg kestena
Puno plodova koje nitko ne treba

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli
Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli

Zaspao bih sada ja na tvojim rukama
Budio se ne bih nikada
Neka vrijeme samo broji svoje godine
Meni je već dosta čekanja

Parni Valjak

~ ponekad ~
 
Ćuti, jedina, zavuci se pod moje rame,
sludeće me bregovi i voda...
Ćuti, sve se zna, i sve su priče ispričane;
ne znam šta bi moglo da se doda...

(Čekajući Montenegro Express - Đorđe Balašević)

- trzaj -
 
Kada Sunce za mnom zađe
ja ti neću reći zbogom
moja jube

Kada lipi dani prođu
ti ne plači, budi stina
moja jube


Bilo cviće ti posadi
ne daj da mu vitri pušu
čuvaj ga ka moju dušu

Bilo cviće ti posadi
da na Uskrs kad procvita
ja te ljubim s oneg svita

Goran Karan

~ prozorima ~
 
Iz „Stihova Bloku"


2.

Nežna sablasti,
Viteže bez mane,
Ko te pozvao
U moje mlade dane?
U plavoj magli,
U sneznoj rizi
Odeven, stojiš.
Lutam po gradu,
Ne zbog vetra.
Već treće veće
Slušam đavola.
Plavooki me
Pesnik snega
Urekao.
Labud snezni
Pod noge mi perje baca
Perje lebdi i lagano
U sneg pada.
Tako, po perju
Idem ka dverima
Iza kojih je smrt.
On mi peva
Za plavim prozorima,
On mi peva
Dalekim praporcima.
Dugačkim krikom,
Labudovim klikom
Zove.
Priviđenje milo!
Znam da sanjam sve.
Učini milost:
Amin,
Neka se raspe!
Amin.
(Marina Cvetajeva)

- sred -
 
Mlad je, kažu, bio kad je umro
sred birtije od srčane kapi...
Klonula mu samo glava
ko da drema, ko da spava
i još pamte sta je zadnje rek'o

Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša,
džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, čilaša
kada nisam s onom koju volem...

(Đorđe Balašević)

- sto (broj) -
 
:zag:

Rec jedna i kraj, bol, gospodski sjaj
gazila bih duboku reku
samo da nadjem zvezdu neku
koja na tebe podseca

Zid izmedju nas, noc pruza mi spas
htela bih da ti zovem ime
plakala bih, al' nemam s kime
umrla bih i dosta s time
znaj, ipak znaj da


Tuzna pesma na sto nacina svetom putuje
stara slika naseg vremena jos uvek tuguje
a kisna jutra opet pocinju
otkad sam otisla
smejem se, a suze naviru
***** sudbina

Neverne Bebe

~ govori ~
 
NIČIJA

Žene se dele na ničije, nečije i svačije.
Ti si naišao na ničiju.
Bolje bi mnogo bilo da si naišao na nečiju.
Jer nečija je nečija,
navikla je da pripada,
pa kako je jednom bila nečija,
može postati i tvoja.
A ova što je vazda ničija,
ni na šta nije navikla.
Nije ni morala da se navikava.
A ti misliš - dobro je:
ničija je slobodna.
Pa, ničija je baš i ničija
zato što tako voli slobodu
i što nikad ne bi postala nečija.
Svačija je isto nečija,
samo što je previše nečija,
ali uz dobre razloge
može postati umereno nečija,
pa opet može postati samo tvoja.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
(Jelena Marković)

- jednostavno -
 
Bistar dan
kao planinska reka
kao pusten sa lanca
kao laksi od vode

Pruzam ruke
dodirujem stvari
to je poseban obred
i postajem siguran

Da, to je stvaran svet oko mene
to je stvaran svet oko mene
to je stvaran svet oko mene
samo cekam da prodje

EKV


~ oborio ~
 

Back
Top