Ban Stefan II Kotromanić kaže u povelji Dubrovčanima 1333. godine da su od četiri povelje
''dvie latinsci a dvi srpscie''.
Nevezano za temu - ovde u sufiksu imamo jekavizam i supersibilarizaciju kod
srpscije(h) ←
srpskije(h), koja se ranije neretko javljala, npr. umesto
drugih → druzih, drugi → druzi, velikijeh → velicijeh,
nekoliki → nekolici i sl. A, koja se do danas zadržala u npr.
njezin, njojzi, njizi jer je
njezin došao od
njeg+in →
njegin →
njezin (a po mom mišljenju i zamenice koje se javljaju u našim južnim govorima -
gi, gu - dolaze od
njojgi, njugu). Dakle, ono
-zi- u
njezin je ipak etimološko, a ne radi se o "navesku" kako misle lingvisti u Hrvatskoj. Takođe, u
nekolicina.
Za temu je važno da imamo
srPski 159 pre Kolumbovog puta u Novi Svet, odnosno
pre ravno 680 godina.
