Zaborav

Urwald

Ističe se
Moderator
Poruka
2.635
Svi zaboravljamo - ponekad sitne detalje, a ponekad i važne događaje. Sve u svemu to je prirodan proces, koji često ume da izazove frustracije i sumnju u sopstvenu pouzdanost.

Ako nešto zaboravimo, da li to znači da nikada nismo ni zapamtili?
Ili je informacija jednostavno potisnuta ili nedostupna?

Koji su najčešći uzroci zaborava – biološki, psihološki, emocionalni?
Da li su neke vrste informacija podložnije zaboravljanju?
Da li „biramo“ šta želimo da zaboravimo, svesno ili nesvesno?
Koliko ste skloni zaboravu?
 
Mnogo puta mi se desavalo da nesto zaboravim i sto se vise treudim da se setim sve je gore.Posle nekog vremena,kada prestanem da mislim o tome,setim se odmah.Ponajvise imena poznatih ljudi,pa cak i onih sa kojim sam radio dugo.Ka da se ne spominju neki pojmovi,dolaze do zaborava,jednostavno se potisnu u neki deo mozga.I onda kada se najmanje nadas,setis se.
 
Koji su najčešći uzroci zaborava – biološki, psihološki, emocionalni?

Upravo nabrojani 🙂 ali mi se čini da su osnovni uzroci biološki ( neurološki ) a zatim i psihološki ( psihijatrijski )...

Da li su neke vrste informacija podložnije zaboravljanju?

Da. Svakodnevno smo u prilici da dobijamo mnogo informacija ( uživo i preko interneta ).

Naš mozak, kao računar skladišti te informacije. Bitne sačuva, a one nebitne stavlja sa strane.

Emocije su takođe uključene i mi nesvesno, retko svesno, zaboravljamo neke stvari iz bliske i dalje prošlosti, one ružne stvari, ružne događaje.

Da li „biramo“ šta želimo da zaboravimo, svesno ili nesvesno?

Možda i to nesvesno biramo.

Međutim, postoje događaji koje svesno želimo da zaboravimo, biramo da ih zaboravimo, a ne možemo.

Svi koji imaju PTSP ili PTSD žele da zaborave traume, ali simptom PTSP-a flešbek fenomeni ne dozvoljavaju da se trauma, strašna i bolna, ne zaboravi.

Koliko ste skloni zaboravu?

Poslednjih meseci mnogo..
 
Svaki put kad sam menjao drzavu ucio sam nove puteve i ulice, a zaboravljao one iz prethodne. Posto sam bio dvaput (pa i vise puta) u razna doba u istim drzavama, 'setio' sam se ponovo puteva i ulica, a one prethodne 'zaboravio'. U lokalu sve puteve i ulice sam morao ponovo da ucim (zaboravio ali im se i ime menjalo), a neke nikad nisam naucio jer nisu postojale tako da ih nisam ni zaboravio ....

Sad selektivno zaboravljam. Biram sta necu da se secam.
 
Primetio sam kod sebe da kada sam pod stresom značajno više zaboravljam i da mi se to briše iz sećanja.
Takođe, imam tendenciju da zapisujem bitnije stvari baš kako ih ne bih zaboravio.
Vremenom mi se desilo da sam zaboravio lica i mena nekih ljudi, ali se još uvek sećam razgovora i nekog vremena provedenog zajedno (tipa pre 2-3 godine).
Neki dodatak na ovo jeste i to da zavisi od toga koliko nam se putevi seku - uglavnom su to osobe koje najverovatnije nikada više neću sresti.
 
Ja takođe zapisujem sve šta mi se bitno dogodilo u jednom danu, mesecu, tri meseca..To je i dalje jedna vrsta dnevnika i uvek pravim spisak za kupovinu.

Vremenom mi se desilo da sam zaboravio lica i mena nekih ljudi, ali se još uvek sećam razgovora i nekog vremena provedenog zajedno (tipa pre 2-3 godine).
Neki dodatak na ovo jeste i to da zavisi od toga koliko nam se putevi seku - uglavnom su to osobe koje najverovatnije nikada više neću sresti.

To je selektivno pamćenje. Sećaš se važnih ljudi, događaja, a zaboravljaš one koje nikada više nećeš videti.
 

Back
Top