...e ne mislim na sex na jedno veče...
..mislim na veze, nazovite ih kao hoćete, poznanstva, romantične susrete, slučajne ili namerne, emocionalnu bliskost, koju ste osetili samo jedno veče, ili, ajd' može i nekoliko dana, a znali ste od početka da zbog nekih razloga tu osobu možda nikada više nećete videti...možda zato što je daleko, možda čak i u drugoj državi, možda zbog nekog drugog razloga... ali u tom nekom predivnom trenutku bio vam je dovoljan samo taj tren, od koga ćete kasnije imati samo sećanje...
E to sećanje, da li je to za vas bolna tema, nešto kao propuštena prilika ili momenat koji evocira lepe uspomene..?
...da...verovatno...ne smem ni da pomislim- sigurno...Ako bude sigurno tako, onda je za razumeti otkud sad ova iznenadna bol...predosecaj losega.
Nestao si iz ugla mojih usana...tako sam iznenada ruzna i stara, sva naborana i setna...
Znas li ti uopste koliko sam ranjiva?
Znas li koliko sam, teseci tebe, skupljala zadnje rasute, istrosene atome snage, da za tebe budem jaka?
...a slaba sam i ranjiva...
I uprkos svemu- stojim tu pred tobom, s druge strane nestvarnog sveta, ogoljenih emocija i otvorenog srca...samo me vera jos uvek nije napustila...sve ostalo je opsena, moja licna ljustura...da, cujes li, moja ljustura! Za spoljni svet tesko uocljiva, ali postoji... Imam je...taj uzas u koji se skriju strahovi svakog coveka, pa u njoj rastu i hrane se nasim secanjima i zeljama...
Moja je ljustura veca od mene same...toliko velika da se davim u vrtlogu njene trule unutrasnjosti, svesna svega, a nemocna da bilo sta promenim...jer, moja ljubav moze pobediti sve...osim tvojih strahova.
Zato uzimam ono sto mozes da mi pruzis...tvoje strahove, tvoju paznju i tvoju misao da od nas nece biti nista...i zivim, grejuci svoje srce na ognjistu spoznaje da smo sami napravili kraj i pre pocetka...
...a u grudima mi buktinja nade da gresim, po prvi put prokleto dobro gresim, i da je voljenje tebe tek pocetak svega!